Prijeđi na sadržaj

Balalajka

Izvor: Wikipedija
Balalajka
Balalajka
Klasifikacija
Žičani instrumenti
Raspon tonova
Srodna glazbala
Domra, Dombra
Glazbenici
Vassily Andreyev
Bibbs Ekkel
Michail Ignatieff

Balalajka je ruski narodni instrument. Ima trup (rezonantna kutija) trokutasta oblika od jelovine, odulji uski vrat s prečnicima (dijatonski razmaci) koji završava sa zatičištem, tri žice od crijeva (iznimno od čelika) na donjem kraju trupa pričvršćene o dugme, preko "konja" i vrata napete do zatika, trzaju se perom.

Pojavila se oko 1700. i zamijenila domru. Najprije je služila za pratnju pjevanja i plesa, koncem 19. stoljeća postala glazbalo skupne svirke. Danas se gradi u šest veličina (pikolo, prim, sekund, alt, bas, kontrabas).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Balalajka se najčešće povezuje s njezinim prepoznatljivim trokutastim oblikom, međutim ona je imala veliku ulogu u glazbi istočne Europe. Najraniji podaci pokazuju da se balalajka prvo pojavila u centralnoj Aziji i to u oblicima s dvije i šest žica. Balalajka je zapravo ruska gitara.[1] Korijene vuče iz 12. stoljeća, kada je vrlo sličila lutnji, ali za standardni oblik i tehnička poboljšanja zaslužan je ruski plemić i svirač balalajke Vassily Vassilievich Andreyev, koji je živio i radio krajem 19. stoljeća. Tijekom 1880-ih Andreyev je zajedno s graditeljem violina V. Ivanovom, napravio standardni oblik balalajke. Njegova se osnovna verzija balalajke prepoznaje po karakterističnom obliku, s tri žice nategnute preko vrata s pragovima.[1] Kasnije je u Sankt-Peterburgu, obrtnik Paserbsky, napravio balalajku s kromatskim nizom pragova i orkestralnom veličinom koja se ugađala na isti način kao moderni instrumenti. Najjednostavniji model je prim-balalajka, čije su dvije žice ugođene jednako ali bez obzira na to, tonski opseg glazbala je vrlo širok. Andreyev aranžira brojne tradicionalne ruske narodne skladbe, kao i melodije za orkestar, a također sklada i svoja djela.

Andreyev uvodi još jednu novinu, a to je mogućnost biranja veličine glazbala, od piccolo-balalajke do bas-balalajke, što obogaćuje osnivanje velikih orkestara balalajki, vrlo često uz pratnju bajana (ruska harmonika), tamburina, te različitih flauta i frula.

Vrste balalajki

[uredi | uredi kôd]
  • piccolo (rare)
  • prima
  • sekunda
  • alt
  • bas
  • kontrabas

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953-6458-97-7

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Balalajka