Marko Alaupović: razlika između inačica

Marko Alaupović
Njegova preuzvišenost; Marko Alaupović
	Vrhbosanski nadbiskup
Crkva	Katolička Crkva
Metropolija	Vrhbosanska
Instaliran	7. rujna 1960.
Služba završila	13. siječnja 1970.
Prethodnik	Ivan Evanđelist Šarić
Nasljednik	Smiljan Franjo Čekada
Redovi
Ređenje	15. rujna 1907.
Posvećenje	24. rujna 1950.; posvetitelj Josip Antun Ujcić
Osobni detalji
Rođen	10. svibnja 1885.; Busovača, BiH
Umro	18. travnja 1979.; Sarajevo, BiH
Nacionalnost	Hrvat
Denominacija	katolik

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 11. studenoga 2024. u 08:37

Marko Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1885. – Sarajevo, 18. travnja 1979.) bio je hrvatski prelat Katoličke Crkve koji je služio kao nadbiskup vrhbosanski od 1960. do 1970. godine.

Životopis

Rođen je [[10. svibnjag] 1885. godine u busovačkoj četvrti Rokočić, kao treće dijete Nikole i Mande (rođ. Vicić) Alaupović. U vrijeme dolaska Austrijanaca u Bosnu (oko 1878. godine), trgovac Nikola Alaupović sa ženom Mandom dolazi iz Fojnice u Busovaču. Kasnije od propalog busovačkog trgovca Ivana Vicića, s kojim je bio i u rodbinskim vezama, kupuje imanje i kuću u starom dijelu Busovače, kvartu Rokočić. Ulica u kojoj se kuća nalazila kasnije je nazvana ulicom msg. Marka Alaupovića.

U obitelji Nikole i Mande rođeno je još petero djece, sinovi Mato, Anzelmo i Dragutin te kćeri Amalija i Ljuba. Manda Alaupović (Fojnica, 4. lipnja 1852. – Busovača, 22. studenog 1935.) sahranjena je uz sina Matu (1883. – 1904.) na groblju Carica ponad Busovače. Zanimljivo je da se i danas u franjevačkom samostanu u Fojnici čuva umjetnička slika iz 1915. godine s likom majke Mande Alaupović, dar poznatog umjetnika Mije Filipovića.

Pučki mu je učitelj bio Andrija Čekada, otac trojice svećenika Čekada. Nakon osnovne škole završava Isusovačku gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1903. – 1907.). Zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 15. rujna 1907. Najprije je bio vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu, a zatim duhovnik u Sarajevskoj državnoj bolnici. Godine 1913. nadbiskup Josip Stadler šalje ga na studij u Rim da kao pitomac Zavoda sv. Jeronima pohađa teologiju na Gregorijani. Odatle 1915. godine prelazi u Innsbruck, gdje je doktorirao 21. kolovoza 1916. Godine 1917. postaje kanonikom Vrhbosanskog kaptola i povjerenikom za redovničke ženske zajednice. Prepošt Kaptola i fojnički arhiđakon je posodine. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Vrhbosanskom biskupijom upravljao je kao generalni provikar od 1945. godine. Za biskupa je posvećen u Beogradu 24. rujna 1950., a 24. rujna iste godine primio je službu pomoćnog biskupa u Sarajevu, ali obavlja svu dužnost nadbiskupa, pošto je nadbiskup vrhbosanski Ivan Evanđelist Šarić izbjegao iz zemlje u Madrid.

Poslije Šarićeve smrti imenovan je 7. rujna 1960. rezidencijalnim nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim u Sarajevu. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.). Umirovljen je 13. siječnja 1970. godine.

Braća svećenici

Fra Anzelmo-Franjo Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1881. – Travnik, 27. siječnja 1944.) službovao je u raznim mjestima i postigao veliki ugled. Djelovao je u Rami (1904. – 1907.). Bio je župnik župe Busovača (1902. – 1904.), župnik župe Doljani (? – 1912.), župnik u Pougarju za vrijeme I. svjetskog rata (1915. godine je nabavio dva kipa Gospe Lurdske i postavio ih na Kočanovicu i Prokosac), župnik župe Sokoline (kolovoz 1916. – lipanj 1919.), župnik u župi Uskoplje (5. svibnja 1920. – 10. lipnja 1923.), župnik u Majdanu/Sasini (1925. – 1928.), župnik u župi Ivanjskoj (1928. –1930.), župnik župe Brestovsko (svibanj 1931. – 7. lipnja 1934.), gvardijan fojničkog samostana (1934. – 1938.), župnik župe Bučići (1941. – 1943). Umro je od pjegavog tifusa, 1944. godine. Naime, u tada su u travničkom kraju od pjegavog tifusa u roku od dva dana preminula dva župnika. Najprije je 26. siječnja u Ovčarevu preminuo fra Ladislav Fišić, a zatim 27. siječnja u Travniku fra Anzelmo Alaupović. Njegov se portret iz 1915. godine, autora Mije Filipovića, i danas čuva u fojničkom samostanu.

Don Dragutin Alaupović (Busovača, 20. studenog 1887. – 8. veljače 1967. godine.) je pripadao redu Petrovaca. Službovao je u župi Gromiljak i župi Otinovci. Po njemu je nazvana osnovna glazbena škola u općini Kupres.

Smrt

Umro je 18. travnja 1979. u Sarajevu u 92. godini života, 72. godini svećenstva i 29. godini biskupstva. Sahranjen je u sarajevskoj katedrali prema odredbi koju je ostavio u oporuci da bude pokopan u grobnici nadbiskupa vrhbosanskih. To je grobnica u kojoj su se nalazili zemni ostaci nadbiskupa Stadlera. Prvotno je i bio sahranjen u ovu grobnicu, da bi 2011. godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u novu grobnicu koja je napravljena prilikom obnove sarajevske katedrale (1985. – 1989.), kako bi u prvotnoj grobnici ostali samo zemni ostaci nadbiskupa Josipa Stadlera.

Djela

Objavio je više svojih radova, a veliki broj djela drugih autora je preveo s francuskog jezika. Od 1918. do polovice 1931. godine urednik je Vrhbosne, a od 1932. do 1934. uređuje Svijet. U Vrhbosni je objavio više članaka.

Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik Adolph Alexander Noser	Naslovni biskup kapitolijadski 1950.–1960.	nasljednik José Léon Rojas Chaparro
prethodnik Ivan Evanđelist Šarić	Nadbiskup vrhbosanski 1960.–1970.	nasljednik Smiljan Franjo Čekada
prethodnik uspostavljeno	Naslovni biskup segisamski 1970.–1979.	nasljednik John Joseph

@@ Redak 57: / Redak 57: @@
 == Životopis ==
-Fra Marko Alaupović rođen je 10. (11.) svibnja 1885. godine u busovačkoj četvrti [[Rokočić]], kao treće dijete Nikole i Mande (rođ. Vicić) Alaupović. U vrijeme dolaska Austrijanaca u Bosnu (oko 1878. godine), trgovac '''Nikola Alaupović''' sa ženom Mandom dolazi iz Fojnice u Busovaču. Kasnije od propalog busovačkog trgovca Ivana Vicića, s kojim je bio i u rodbinskim vezama, kupuje imanje i kuću u starom dijelu Busovače, kvartu [[Rokočić]]. Ulica u kojoj se kuća nalazila kasnije je nazvana ulicom msg. [[Marka Alaupovića]], a kući je dodijeljen poštanski broj 17. Nažalost, iako je kućica dugo odolijevala zubu vremena, od starosti se urušila početkom 2019. godine.
+Rođen je [[10. svibnjag] [[1885.]] godine u busovačkoj četvrti [[Rokočić]], kao treće dijete Nikole i Mande (rođ. Vicić) Alaupović. U vrijeme dolaska Austrijanaca u Bosnu (oko 1878. godine), trgovac Nikola Alaupović sa ženom Mandom dolazi iz Fojnice u Busovaču. Kasnije od propalog busovačkog trgovca Ivana Vicića, s kojim je bio i u rodbinskim vezama, kupuje imanje i kuću u starom dijelu Busovače, kvartu [[Rokočić]]. Ulica u kojoj se kuća nalazila kasnije je nazvana ulicom msg. [[Marka Alaupovića]].
-U obitelji Nikole i Mande rođeno je još petero djece, sinovi Mato, Anzelmo i Dragutin te kćeri Amalija i Ljuba. '''Manda Alaupović''' (Fojnica, 4. lipnja 1852. – Busovača, 22. studenog 1935.) sahranjena je uz sina Matu (1883. – 1904.) na groblju [[Carica (Busovača, BiH)|Carica]] ponad Busovače. Zanimljivo je da se i danas u franjevačkom samostanu u Fojnici čuva umjetnička slika iz 1915. godine s likom majke Mande Alaupović, dar poznatog umjetnika [[Mijo Filipović|Mije Filipovića]].
+U obitelji Nikole i Mande rođeno je još petero djece, sinovi Mato, Anzelmo i Dragutin te kćeri Amalija i Ljuba. Manda Alaupović (Fojnica, 4. lipnja 1852. – Busovača, 22. studenog 1935.) sahranjena je uz sina Matu (1883. – 1904.) na groblju [[Carica (Busovača, BiH)|Carica]] ponad Busovače. Zanimljivo je da se i danas u franjevačkom samostanu u Fojnici čuva umjetnička slika iz 1915. godine s likom majke Mande Alaupović, dar poznatog umjetnika [[Mijo Filipović|Mije Filipovića]].
-Pučki mu je učitelj bio Andrija Čekada, otac trojice svećenika Čekada. Nakon osnovne škole završava Isusovačku gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1903. – 1907.). Zaređen je za svećenika [[Vrhbosanska nadbiskupija|Vrhbosanske nadbiskupije]] [[15. rujna]] [[1907.]] Najprije je bio vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu, a zatim duhovnik u Sarajevskoj državnoj bolnici. Godine [[1913.]] nadbiskup [[Josip Stadler]] šalje ga na studij u [[Rim]] da kao pitomac Zavoda sv. Jeronima pohađa teologiju na Gregorijani. Odatle [[1915.]] godine prelazi u [[Innsbruck]], gdje je doktorirao [[21. kolovoza]] [[1916.]] Godine 1917. postaje kanonikom Vrhbosanskog kaptola i povjerenikom za redovničke ženske zajednice. Prepošt Kaptola i fojnički arhiđakon je posodine. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Vrhbosanskom biskupijom upravljao je kao generalni provikar od 1945. godine. Za biskupa je posvećen u [[Beograd]]u [[24. rujna]] [[1950.]], a [[24. rujna]] iste godine primio je službu pomoćnog biskupa u Sarajevu, ali obavlja svu dužnost nadbiskupa, pošto je nadbiskup vrhbosanski [[Ivan Evanđelist Šarić]] izbjegao iz zemlje u [[Madrid]]. Poslije Šarićeve smrti imenovan je [[7. rujna]] [[1960.]] rezidencijalnim nadbiskupom i [[metropolit]]om vrhbosanskim u Sarajevu. Sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] ([[1962.]] – [[1965.]]) na kojem su donesene odluke o slavljenju [[Sveta misa|Mise]] na narodnim jezicima i otvorenijem pristupu prema drugim svjetskim religijama. Umirovljen je [[13. siječnja]] [[1970.]] godine.
+Pučki mu je učitelj bio Andrija Čekada, otac trojice svećenika Čekada. Nakon osnovne škole završava Isusovačku gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1903. – 1907.). Zaređen je za svećenika [[Vrhbosanska nadbiskupija|Vrhbosanske nadbiskupije]] [[15. rujna]] [[1907.]] Najprije je bio vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu, a zatim duhovnik u Sarajevskoj državnoj bolnici. Godine [[1913.]] nadbiskup [[Josip Stadler]] šalje ga na studij u [[Rim]] da kao pitomac Zavoda sv. Jeronima pohađa teologiju na Gregorijani. Odatle [[1915.]] godine prelazi u [[Innsbruck]], gdje je doktorirao [[21. kolovoza]] [[1916.]] Godine 1917. postaje kanonikom Vrhbosanskog kaptola i povjerenikom za redovničke ženske zajednice. Prepošt Kaptola i fojnički arhiđakon je posodine. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Vrhbosanskom biskupijom upravljao je kao generalni provikar od 1945. godine. Za biskupa je posvećen u [[Beograd]]u [[24. rujna]] [[1950.]], a [[24. rujna]] iste godine primio je službu pomoćnog biskupa u Sarajevu, ali obavlja svu dužnost nadbiskupa, pošto je nadbiskup vrhbosanski [[Ivan Evanđelist Šarić]] izbjegao iz zemlje u [[Madrid]].
+Poslije Šarićeve smrti imenovan je [[7. rujna]] [[1960.]] rezidencijalnim nadbiskupom i [[metropolit]]om vrhbosanskim u Sarajevu. Sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] ([[1962.]] – [[1965.]]). Umirovljen je [[13. siječnja]] [[1970.]] godine.
 == Braća svećenici ==
-Fra '''Anzelmo'''-Franjo '''Alaupović''' (Busovača, 10. svibnja 1881. – Travnik, 27. siječnja 1944.) službovao je u raznim mjestima i postigao veliki ugled. Djelovao je u Rami (1904. – 1907.). Bio je župnik župe Busovača (1902. – 1904.), župnik župe Doljani (? – 1912.), župnik u Pougarju za vrijeme I. svjetskog rata (1915. godine je nabavio dva kipa [[Gospa Lurdska|Gospe Lurdske]] i postavio ih na Kočanovicu i [[Melina (Dobretići, BiH)|Prokosac]]), župnik župe Sokoline (kolovoz 1916. – lipanj 1919.), župnik u župi Uskoplje (5. svibnja 1920. – 10. lipnja 1923.), župnik u Majdanu/Sasini (1925. – 1928.), župnik u župi Ivanjskoj (1928. –1930.), župnik župe Brestovsko (svibanj 1931. – 7. lipnja 1934.), gvardijan fojničkog samostana (1934. – 1938.), župnik župe Bučići (1941. – 1943). Umro je od pjegavog tifusa, 1944. godine. Naime, u tada su u travničkom kraju od pjegavog tifusa u roku od dva dana preminula dva župnika. Najprije je 26. siječnja u Ovčarevu preminuo fra Ladislav Fišić, a zatim 27. siječnja u Travniku fra Anzelmo Alaupović. Njegov se portret iz 1915. godine, autora [[Mijo Filipović|Mije Filipovića]], i danas čuva u fojničkom samostanu.
+Fra Anzelmo-Franjo Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1881. – Travnik, 27. siječnja 1944.) službovao je u raznim mjestima i postigao veliki ugled. Djelovao je u Rami (1904. – 1907.). Bio je župnik župe Busovača (1902. – 1904.), župnik župe Doljani (? – 1912.), župnik u Pougarju za vrijeme I. svjetskog rata (1915. godine je nabavio dva kipa [[Gospa Lurdska|Gospe Lurdske]] i postavio ih na Kočanovicu i [[Melina (Dobretići, BiH)|Prokosac]]), župnik župe Sokoline (kolovoz 1916. – lipanj 1919.), župnik u župi Uskoplje (5. svibnja 1920. – 10. lipnja 1923.), župnik u Majdanu/Sasini (1925. – 1928.), župnik u župi Ivanjskoj (1928. –1930.), župnik župe Brestovsko (svibanj 1931. – 7. lipnja 1934.), gvardijan fojničkog samostana (1934. – 1938.), župnik župe Bučići (1941. – 1943). Umro je od pjegavog tifusa, 1944. godine. Naime, u tada su u travničkom kraju od pjegavog tifusa u roku od dva dana preminula dva župnika. Najprije je 26. siječnja u Ovčarevu preminuo fra Ladislav Fišić, a zatim 27. siječnja u Travniku fra Anzelmo Alaupović. Njegov se portret iz 1915. godine, autora [[Mijo Filipović|Mije Filipovića]], i danas čuva u fojničkom samostanu.
-Don '''Dragutin Alaupović''' (Busovača, 20. studenog 1887. – 8. veljače 1967. godine.) je pripadao redu Petrovaca. Službovao je u župi Gromiljak i župi [[Otinovci]]. Po njemu je nazvana osnovna glazbena škola u općini Kupres.
+Don Dragutin Alaupović (Busovača, 20. studenog 1887. – 8. veljače 1967. godine.) je pripadao redu Petrovaca. Službovao je u župi Gromiljak i župi [[Otinovci]]. Po njemu je nazvana osnovna glazbena škola u općini Kupres.
 == Smrt ==
-Umro je [[18. travnja]] [[1979.]] u Sarajevu u 92. godini života, 72. godini svećenstva i 29. godini biskupstva. Sahranjen je u [[Katedrala Srca Isusova u Sarajevu|sarajevskoj katedrali]] prema odredbi koju je ostavio u oporuci da bude pokopan u grobnici nadbiskupa vrhbosanskih. To je grobnica u kojoj su se nalazili zemni ostaci nadbiskupa Stadlera. Prvotno je i bio sahranjen u ovu grobnicu, da bi 2011. godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u novu grobnicu koja je napravljena prilikom obnove sarajevske katedrale (1985. – 1989.), kako bi u prvotnoj grobnici ostali samo zemni ostaci nadbiskupa [[Josipa Stadlera]] za kojega je 2002. godine pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
+Umro je [[18. travnja]] [[1979.]] u Sarajevu u 92. godini života, 72. godini svećenstva i 29. godini biskupstva. Sahranjen je u [[Katedrala Srca Isusova u Sarajevu|sarajevskoj katedrali]] prema odredbi koju je ostavio u oporuci da bude pokopan u grobnici nadbiskupa vrhbosanskih. To je grobnica u kojoj su se nalazili zemni ostaci nadbiskupa Stadlera. Prvotno je i bio sahranjen u ovu grobnicu, da bi 2011. godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u novu grobnicu koja je napravljena prilikom obnove sarajevske katedrale (1985. – 1989.), kako bi u prvotnoj grobnici ostali samo zemni ostaci nadbiskupa [[Josipa Stadlera]].
 == Djela ==
@@ Redak 83: / Redak 85: @@
 {{s-ttl|title=[[Vrhbosanska nadbiskupija|Nadbiskup vrhbosanski]]|years=1960.–1970.}}
 {{s-aft|after=[[Smiljan Franjo Čekada]]}}
+{{s-bef|before=''uspostavljeno''}}
+{{s-ttl|title=[[Segisamska biskupija|Naslovni biskup segisamski]]|years=1970.–1979.}}
+{{s-aft|after=[[John Joseph]]}}
 {{s-end}}