Nobelova nagrada za mir
Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine
1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1901. | Jean Henri Dunant (Švicarska) | osnivač Crvenog križa i začetnik Ženevske konvencije. |
| Frédéric Passy (Francuska) | osnivač i predsjednik Međunarodne lige za mir. | |
| 1902. | Élie Ducommun (Švicarska) i Charles Albert Gobat | počasni tajnici Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda u Bernu. |
| 1903. | Sir William Randal Cremer (UK) | tajnik Međunarodne lige za arbitražu. |
| 1904. | Institut za međunarodno pravo (Gent, Belgija). | |
| 1905. | Bertha Sophie Felicitas Baronin von Suttner, rođ. grofica Kinsky von Chinic und Tettau (Austrija) | spisateljica, počasna predsjednica Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda. |
| 1906. | Theodore Roosevelt (SAD) | predsjednik SAD-a, za oblikovanje mirovnog ugovora u Rusko-japanskom ratu. |
| 1907. | Ernesto Teodoro Moneta (Italija) | predsjednik Lombardske lige za mir. |
| Louis Renault (Francuska) | profesor međunarodnog prava. | |
| 1908. | Klas Pontus Arnoldson (Švedska) | Osnivač Švedske lige za mir i arbiražu. |
| Fredrik Bajer (Danska) | počasni predsjednik Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda. | |
| 1909. | Auguste Marie Francois Beernaert (Belgija) | član Međunarodnoga arbitražnog suda. |
| Paul Balluet d'Estournelles de Constant, Barun de Constant de Rebecque (Francuska) | osnivač i predsjednik francuske parlamentarne grupe za međunarodnu arbitražu. Osnivač Odbora za zaštitu nacionalnih interesa i međunarodno pomirenje |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1910. | Stalni međunarodni mirovni ured | |
| 1911. | Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska) | inicijator za osnivanje Međunarodne Konferecije Prava u Hagu. |
| Alfred Hermann Fried (Austrija) | osnivač Die Waffen Nieder. | |
| 1912. | Elihu Root (SAD) | za započinjanje različitih arbitražnih dogovora. |
| 1913. | Henri la Fontaine (Belgija) | predsjednik Stalnog međunarodnog mirovnog biroa. |
| 1914. | Nije dodjeljivana | |
| 1915. | ||
| 1916. | ||
| 1917. | Međunarodni Crveni križ, Ženeva. | |
| 1918. | Nije dodijeljena | |
| 1919. | Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1920. | Léon Victor Auguste Bourgeois | predsjednik vijeća Lige naroda. |
| 1921. | Hjalmar Branting (Švedska) | premijer, Švedski delegat pri vijeću Lige naroda. |
| Christian Lous Lange (Norveška) | tajnik međunarodne parlamentarne unije. | |
| 1922. | Fridtjof Nansen (Norveška) | norveški delegat u Ligi naroda, pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica". |
| 1923. | Nobelova nagrada nije dodijeljena. Novac za nagradu doznačen je posebnom fondu ove sekcije nagrade | |
| 1924. | ||
| 1925. | Sir Austen Chamberlain (UK) za Locarno sporazum. | |
| Charles Gates Dawes (SAD) | predsjedatelj Ujedinjene Reparacijske Komisije i osnivač Dawesovog plana. | |
| 1926. | Aristide Briand (Francuska) za Locarno sporazume. | |
| Gustav Stresemann (Njemačka) | za Locarno sporazume. | |
| 1927. | Ferdinand Buisson (Francuska) | osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava. |
| Ludwig Quidde (Njemačka) | delegat pri brojnim mirovnim konferencijama. | |
| 1928. | Nije dodijeljena | |
| 1929. | Frank B. Kellogg (SAD) | za Briand Kelloggov sporazum. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1930. | Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska) | vođa ekumenskog pokreta |
| 1931. | Jane Addams (SAD) | predsjednica međunarodne ženske lige za mir. |
| Nicholas Murray Butler (SAD) | za promociju Briand Kelloggovog sporazuma. | |
| 1932. | Nije dodijeljena | |
| 1933. | Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK) | pisac, član Lige naroda i skupštine za mir. |
| 1934. | Arthur Henderson (UK) | predsjedatelj Lige naroda za razoružavanje |
| 1935. | Carl von Ossietzky (Njemačka) | novinar pacifist |
| 1936. | Carlos Saavedra Lamas (Argentina) | Predsjednik Lige naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije. |
| 1937. | Robert Cecil | osnivač i predsjednik Međunarodne mirovne kampanje. |
| 1938. | Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, Geneva. | |
| 1939. | Nije dodijeljena |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1940. | Nije dodjeljivana | |
| 1941. | ||
| 1942. | ||
| 1943. | ||
| 1944. | Međunarodni Crveni križ (dodijeljena 1945.). | |
| 1945. | Cordell Hull (SAD) | za sudjelovanje u pokretanju UN-a. |
| 1946. | Emily Greene Balch (SAD) | počasna međunarodna predsjednica Ženske lige za mir. |
| John R. Mott (SAD) | predsjedatelj međunarodnog misijskog vijeća i predsjednik Međunarodnog udruženja mladih kršćana. | |
| 1947. | Kvekeri | |
| 1948. | Nije dodijeljena | |
| 1949. | The Lord Boyd-Orr (UK) | upravitelj Organizacije za prehranu i poljoprivredu, predsjednik Nacionalnog savjeta za mir, predsjednik Svjetskog saveza mirovnih organizacija. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1950. | Ralph Bunche | za posredovanje u Palestini (1948). |
| 1951. | Léon Jouhaux (Francuska) | predsjednik Međunarodnog odbora europskog vijeća, potpredsjednik Međunarodnog saveza sindikata (ICFTU), potpredsjednik Svjetskog sindikalnog saveza, član vijeća ILO, UN-ov delegat |
| 1952. | Albert Schweitzer (Francuska) | za osnivanje bolnice Lambarene u Gabonu. |
| 1953. | američki državni tajnik George Catlett Marshall | za Marshallov plan. |
| 1954. | Ured UNHCR. | |
| 1955. | Nije dodijeljena | |
| 1956. | ||
| 1957. | Lester Bowles Pearson (Kanada) | predsjednik sedmog zasjedanja UN-a: glavno okupljanje o uvođenju mirovnih snaga za rješavanje Sueske krize. |
| 1958. | Georges Pire (Belgija) | vođa europske organizacije za pomoć izbjeglicama. |
| 1959. | Philip Noel-Baker (UK) | za napore za uspostavu međunarodnog mira i suradnje. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1960. | Albert Lutuli (Južnoafrička Republika) | predsjednik ANC (Afrički nacionalni kongres). |
| 1961. | Dag Hammarskjöld (Švedska) | glavni tajnik UN-a (dodijeljeno postumno). |
| 1962. | Linus Carl Pauling (SAD) | za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja. |
| 1963. | Međunarodni odbor Crvenog križa [ Geneva. | |
| Liga Crvenog križa, Geneva. | ||
| 1964. | Martin Luther King Jr (SAD) | borac za ljudska prava. |
| 1965. | UNICEF | |
| 1966. | Nije dodijeljena | |
| 1967. | ||
| 1968. | René Cassin (Francuska) | predsjednik Europskog suda za ljudska prava. |
| 1969. | Međunarodna organizacija rada (I.L.O.), Geneva. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1970. | Norman Borlaug (SAD) | za istraživanje u centru za žitarice. |
| 1971. | Kancelar Willy Brandt (Njemačka) | za Zapadno-Njemačku tkz Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj. |
| 1972. | Nije dodijeljena | |
| 1973. | Državni tajnik Henry A. Kissinger (SAD) i ministar vanjskih poslova Le Duc Tho (Vijetnam) odbio | za mir u Vijetnamu. |
| 1974. | Seán MacBride (Irska) | predsjednik Međunarodno vijeće za mir (IPB) povjerenstvo za Namibiju pri Ujedinjenim narodima. |
| Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan) | premijer. | |
| 1975. | Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR) | za kampanju za ljudska prava. |
| 1976. | Betty Williams i Mairead Corrigan | Osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta. |
| 1977. | Amnesty International, London | za kampanju protiv mučenja. |
| 1978. | Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael) | za mirovne pregovore između Egipta i Izraela. |
| 1979. | Majka Terezija | za podizanje svijesti o siromaštvu (Indija) |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1980. | Adolfo Pérez Esquivel (Argentina) | za ljudska prava |
| 1981. | Ured Ujedinjenih naroda za izbjeglice. | |
| 1982. | Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko) | delegati pri Ujedinjenim narodima za međunarodno razoružanje. |
| 1983. | Lech Wałęsa (Poljska) | osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma. |
| 1984. | Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička Republika) | za rad protiv apartheida. |
| 1985. | Međunarodni fizičari za sprječavanje nuklearnog rata, Boston. | |
| 1986. | Elie Wiesel (SAD) | pisac, preživjeli svjedok nacističkog progona |
| 1987. | Óscar Arias Sánchez (Kostarika) | za inicijativu mirovnih pregovora u srednjoj Americi. |
| 1988. | UN Mirovne snage UN-a, New York. | |
| 1989. | Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1990. | Mihail Sergejevič Gorbačov (SSSR) | za vodeću ulogu u mirotvornom procesu koji danas obilježava važne dijelove međunarodne zajednice |
| 1991. | Aung San Suu Kyi (Burma) | za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima |
| 1992. | Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala) | u znak priznanja za njezin rad na društvenoj jednakosti i etno-kulturalnom pomirenju na temelju poštovanja prava urođeničkih naroda |
| 1993. | Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička Republika) i Bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička Republika) | za njihov trud da se mirno ukine aperthejd i da za novu demokratsku Južnoafričku Republiku |
| 1994. | PLO predsjedatelj Jaser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael) | za njihov trud da stvore mir na Bliskom Istoku |
| 1995. | Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwash Conferences on Science i World Affairs | za njihov trud u smanjenju i prestanku korištenja nuklearnog oružja |
| 1996. | Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor) | "za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Istočnom Timoru" |
| 1997. | International Campaign to Ban Landmines (ICBL) i Jody Williams | "za njihov trud u zabrani korištenja mina i razminiranju" |
| 1998. | John Hume (UK) i David Trimble (UK) | "za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Sjevernoj Irskoj" |
| 1999. | Liječnici bez granica, Brussels. | "za pionirski humanitarni rad na nekoliko kontinenata" |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 2000. | Kim Dae Jung (金大中) (predsjednik Južne Koreje) | za djelovanje na razvoju demokracije i poštovanju ljudskih prava u Južnoj Koreji i istočnoj Aziji, a osobito za mir i pomirenje sa Sjevernom Korejom |
| 2001. | Glavni tajnik UN Kofi Annan (Gana) i Ujedinjeni narodi | za rad na miru i boljoj organizaciji u svijetu |
| 2002. | Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a | za desetljeća neumornih napora u nalaženju rješenja međunarodnih sukoba, potporu napretku demokracije i ljudskih prava i promociji gospodarskog i društvenog razvoja |
| 2003. | Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran) | za napore na razvoju demokracije i ljudskih prava. Osobito se usredotočila na borbu za prava žena i djece. |
| 2004. | Wangari Maathai (Kenija) | za doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru |
| 2005. | Međunarodna agencija za atomsku energiju i Mohamed Elbaradei (Austrija, Egipat) | za napore u sprječavanju korištenja nuklearne energije u vojne svrhe i osiguravanju da se nuklearna energija koristi u mirnodopske svrhe na najsigurniji način. |
| 2006. | Muhammad Yunus (মুহাম্মদ ইউনুস), (Bangladeš) i banka Grameen (গ্রামীণ ব্যাংক), (Bangladeš) | za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, posebno žena, kroz projekt davanja mikrokredita |
| 2007. | Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Al Gore, (SAD) | za napore koje su uložili radi širenja saznanja o klimatskim promjenama koje izaziva čovjek i za polaganje temelja mjera koje su neophodne da bi se klimatske promjene zaustavile |
| 2008. | Martti Ahtisaari (Finska) | za višedesetljetno angažiranje i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanju sukoba na više kontinenata |
| 2009. | Barack Obama - predsjednik SAD-a | zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu. |
| 2010. | Liu Xiaobo - Kina | zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini. |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 2010. | Liu Xiaobo - Kina | zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini. |
| 2011. | Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee - Liberija i Tawakel Karman - Jemen | zbog nenasilne borbe za ženska prava |
| 2012. | Europska unija | zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava |
| 2013. | Organizacija za zabranu kemijskog oružja | zbog nastojanja da se eliminira kemijsko naoružanje |
| 2014. | Malala Yousafzai, Kailash Satyarthi | zbog promicanja školovanja djece i borbe protiv eksploatiranja djece |
| 2015. | Tuniski nacionalni kvartet | zbog presudnog doprinosa gradnji pluralističkog društva u Tunisu nakon Revolucije jasmina 2011. godine |
| 2016. | Juan Manuel Santos | zbog njegovih nastojanja zaustaviti 50-o godišnji građanski rat u Kolumbiji |
| 2017. | Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja | zbog borbe za ograničavanje uporabe nuklearnog oružja |
| 2018. | Denis Mukwege i Nadia Murad | za borbu protiv korištenja masovnih silovanja kao oružja u ratovima |
| 2019. | Abiy Ahmed Ali | "za njegove napore na postizanju mira i međunarodne suradnje, a posebno za njegovu odlučnu inicijativu za rješavanje pograničnog sukoba sa susjednom Eritrejom" |
| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 2020. | Svjetski program za hranu | za napore u borbi protiv gladi, doprinos u poboljšavanju uvjeta za mir u područjima sukoba i za napore u sprječavanju korištenja gladi kao oružja u sukobima i ratovima. |
| 2021. | Maria Ressa i Dmitrij Muratov | za njihove napore da zaštite slobodu izražavanja, što je preduvjet za demokraciju i trajni mir. |
| 2022. | Ales Bialiatski, Memorial i Centar za građanske slobode | "Laureati Nagrade za mir predstavljaju civilno društvo u svojim matičnim zemljama. Dugi niz godina promiču pravo na kritiku vlasti i štite temeljna prava građana. Uložili su izniman napor u dokumentiranju ratnih zločina, kršenja ljudskih prava i zlouporabe Zajedno pokazuju važnost civilnog društva za mir i demokraciju."[1]. |
| 2023. | Narges Mohammadi | za svoju borbu protiv ugnjetavanja žena u Iranu i borbu za promicanje ljudskih prava i slobode za sve |
| 2024. | Nihon Hidankyo | zbog napora da oslobodi svijet nuklearnog oružja te za svjedočanstva preživjelih da se nuklearno oružje nikada više ne smije upotrijebiti [2] |
Izvori
uredi- ↑ The Nobel Peace Prize 2022 nobelprize.org Preuzeto 23. kolovoza 2023.
- ↑ The Nobel Peace Prize 2024. NobelPrize.org (engleski). Pristupljeno 11. listopada 2024.