Papers by Marijana Krmpotic
Portal, 2021
Probnim arheološkim istraživanjima na nalazištu Gorica u Domašincu pronađeni su ravni paljevinski... more Probnim arheološkim istraživanjima na nalazištu Gorica u Domašincu pronađeni su ravni paljevinski grobovi iz mlađe i kasne faze kasnog brončanog doba. Prema pogrebnom ritualu i pokretnim nalazima, spomenuti grobovi pokazuju sličnosti s grobljima ruške grupe sa susjednog područja slovenskog Podravja. Bioarheološka analiza pokazala je da su u navedenim grobovima pohranjeni ostaci dvije odrasle osobe i jednog djeteta. Uz to, tafonomske karakteristike spaljenih kostiju sugeriraju da su tijela pokojnika na pogrebnoj lomači izlagana temperaturama iznad 600 °C kroz dulje vremensko razdoblje te da su nakon spaljivanja sve kosti, bez obzira na veličinu i raspored u tijelu, prikupljane i položene u grob.
Homo Universalis, Zbornik Instituta za arheologiju, 2020
Portal 12, 2021
Probnim arheološkim istraživanjima na nalazištu Gorica u Domašincu pronađeni su ravni paljevinski... more Probnim arheološkim istraživanjima na nalazištu Gorica u Domašincu pronađeni su ravni paljevinski grobovi iz mlađe i kasne faze kasnog brončanog doba. Prema pogrebnom ritualu i pokretnim nalazima, spomenuti grobovi pokazuju sličnosti s grobljima ruške grupe sa susjednog područja slovenskog Podravja. Bioarheološka
analiza pokazala je da su u navedenim grobovima pohranjeni ostaci dvije odrasle osobe i jednog djeteta. Uz to, tafonomske karakteristike spaljenih kostiju sugeriraju da su tijela pokojnika na pogrebnoj lomači izlagana temperaturama iznad 600 °C kroz
dulje vremensko razdoblje te da su nakon spaljivanja sve kosti, bez obzira na veličinu i raspored u tijelu, prikupljane i položene u grob.
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 39/1, 2022
Bronze and Iron Age Settlements at the Site of Osijek – Ciglana and Zeleno Polje
Journal of the Archaeological Museum in Zagreb , Vol. 55 No. 2, 2022
Trial archaeological excavations at the site of Vrti I in Domašinec,
in Donje Međimurje, have rev... more Trial archaeological excavations at the site of Vrti I in Domašinec,
in Donje Međimurje, have revealed the remains of a Neolithic
settlement of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
The settlement is located on a gentle slope near the River Trnava, on land suitable for agriculture. Long above-ground houses,
common in the Linear Pottery culture, have not been reliably
confirmed, given the relatively small excavated area of the settlement, at 63 m². However, postholes have been found that sometimes form regular rows in a NE–SW direction, indicating the
existence of above-ground structures and their probable orientation. Pottery fragments found at the site have characteristics
of the Keszthely group, which developed at the beginning of the
later phase of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
Stone finds, although relatively scarce, indicate the possibility of
good exchange with settlements around the Bakony Mountains,
from where the Szentgal red radiolarite was probably procured,
and with those around the Western Carpathians, where the nearest obsidian deposits are situated. It is possible to assume that
the Neolithic settlement in Domašinec used the same raw-material supply network as the settlements of western Transdanubia.
For the time being, the settlement in Domašinec is the only published site of the Keszthely group south of the River Mura, and
also the only settlement of this group published in Croatia.
Arheoloskim eksperimentom utvrđeno je da su vrpcasti ukrasi na keramickim posudama Belegis grupe ... more Arheoloskim eksperimentom utvrđeno je da su vrpcasti ukrasi na keramickim posudama Belegis grupe s lokaliteta Josipovac Punitovacki-Veliko Polje I rađeni utiskivanjem tekstilnih vrpci. Spomenute vrpce istkane su tehnikom tkanja uz pmoc plocica (tablet weawing, brettchenweberei).
Portal
U sklopu realizacije programa "Arheološki park Turčišće-Goričan" 2014. godine provedena su arheol... more U sklopu realizacije programa "Arheološki park Turčišće-Goričan" 2014. godine provedena su arheološka i povijesno-arhivska istraživanja srednjovjekovnog gradišta/mote na položaju Gradišće u Turčišću, Općina Domašinec. Gradišće čini središnji plato zaštićen dvama opkopima te zemljanim nasipom. Arheološka istraživanja pokazala su da je život na Gradišću trajao od sredine 12. do sredine 13. stoljeća, kad je stradalo u požaru, dok su provedena povijesno-arhivska istraživanja omogućila njegovo povezivanje s plemićkom obitelji Domaša, čije je ime ostalo sačuvano u nazivu današnjeg naselja Domašinca. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni elementi konstrukcije srednjovjekovne građevine na središnjem platou Gradišća upućuju na prijelazni oblik između gradnje s ukopanim stupovima i kanatne gradnje. S druge strane, to je stariji tip gradnje s početka razvoja tradicionalne međimurske arhitekture, kanatno građenih "šopanih hiža". Povijesni okvir Smatra se da je današnji naziv Domašanec, odnosno Domašinec, izveden iz osobnog imena Domaš, odnosno Damaš. Područje naselja je, kao i cijelo Međimurje, bilo u upravnom i političkom smislu u sklopu srednjovjekov
Portal 8
U sklopu realizacije programa „Arheološki park Turčišće – Goričan“ 2014.
godine provedena su arhe... more U sklopu realizacije programa „Arheološki park Turčišće – Goričan“ 2014.
godine provedena su arheološka i povijesno-arhivska istraživanja srednjovjekovnog
gradišta/mote na položaju Gradišće u Turčišću, Općina Domašinec. Gradišće čini
središnji plato zaštićen dvama opkopima te zemljanim nasipom. Arheološka istraživanja
pokazala su da je život na Gradišću trajao od sredine 12. do sredine 13. stoljeća,
kad je stradalo u požaru, dok su provedena povijesno-arhivska istraživanja omogućila
njegovo povezivanje s plemićkom obitelji Domaša, čije je ime ostalo sačuvano u nazivu
današnjeg naselja Domašinca. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni elementi
konstrukcije srednjovjekovne građevine na središnjem platou Gradišća upućuju na
prijelazni oblik između gradnje s ukopanim stupovima i kanatne gradnje. S druge
strane, to je stariji tip gradnje s početka razvoja tradicionalne međimurske arhitekture,
kanatno građenih „šopanih hiža“.
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 2016
During the archaeological excavations at the site Osijek–Ciglana and Zeleno polje in 2015, the re... more During the archaeological excavations at the site Osijek–Ciglana and Zeleno polje in 2015, the remains of a multi-layered settlement were found. Finds of four skeletal graves stand out, with one grave found isolated on the northern part of the excavated area, while the other three were grouped some 260 m to the south. All the bodies were laid in a crouched position on their side. Since no grave goods or parts of garment were registered in the graves and there were no archaeological finds in the grave fill, the graves are dated based on the results of the radiocarbon analysis of the inhumed bones. The grave situated on the northern part of the site (grave 1) is ascribed to the Late Eneolitihic and attributed to the late classical phase of the Vučedol Culture. The three graves recorded on the southern part of the site (graves 2, 3, and 4) were dated to the Early Bronze Age.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na nalazištu Osijek – Ciglana i Zeleno polje 2015. godine pronađeni su ostaci višeslojnog naselja. Izdvaja se nalaz četiriju kosturnih grobova, od kojih se jedan nalazio izdvojeno na sjevernome dijelu istražene površine, a preostala su tri grupirana 260 m južnije. Svi su pokojnici bili pokopani u zgrčenom položaju na boku. S obzirom na činjenicu da u grobovima nisu nađeni prilozi ni dijelovi nošnje pokojnika, kao ni arheološki nalazi u njihovim zapunama, grobovi su datirani na osnovi rezultata radiokarbonskih analiza ko-stiju pokojnika. Grob smješten na sjevernom dijelu nalazišta (grob 1) datiran je u razdoblje kasnoga bakrenog doba i pripisan kasno-klasičnoj fazi vučedolske kulture. Tri groba evidentirana na južnome dijelu nalazišta (grobovi 2, 3 i 4) datirana su u rano brončano doba.
Books by Marijana Krmpotic
ABSTRACT BOOK by Marijana Krmpotic
by Jacqueline Balen, Katarina Botić, Lea Čataj, Ana Đukić, Eszter Fejér, András Füzesi, Gergely Gortva, Ferenc Horváth, Tomislav Hršak, János Jakucs, Hrvoje Kalafatić, Viktória Kiss, Marijana Krmpotic, Péter Mali, Tibor Marton, Jovan D . Mitrović, Krisztián Oross, Danimirka Podunavac, Dragana Rajković, Bartul Šiljeg, Kata Furholt (Szilágyi), and Selena Vitezović
Uploads
Papers by Marijana Krmpotic
analiza pokazala je da su u navedenim grobovima pohranjeni ostaci dvije odrasle osobe i jednog djeteta. Uz to, tafonomske karakteristike spaljenih kostiju sugeriraju da su tijela pokojnika na pogrebnoj lomači izlagana temperaturama iznad 600 °C kroz
dulje vremensko razdoblje te da su nakon spaljivanja sve kosti, bez obzira na veličinu i raspored u tijelu, prikupljane i položene u grob.
in Donje Međimurje, have revealed the remains of a Neolithic
settlement of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
The settlement is located on a gentle slope near the River Trnava, on land suitable for agriculture. Long above-ground houses,
common in the Linear Pottery culture, have not been reliably
confirmed, given the relatively small excavated area of the settlement, at 63 m². However, postholes have been found that sometimes form regular rows in a NE–SW direction, indicating the
existence of above-ground structures and their probable orientation. Pottery fragments found at the site have characteristics
of the Keszthely group, which developed at the beginning of the
later phase of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
Stone finds, although relatively scarce, indicate the possibility of
good exchange with settlements around the Bakony Mountains,
from where the Szentgal red radiolarite was probably procured,
and with those around the Western Carpathians, where the nearest obsidian deposits are situated. It is possible to assume that
the Neolithic settlement in Domašinec used the same raw-material supply network as the settlements of western Transdanubia.
For the time being, the settlement in Domašinec is the only published site of the Keszthely group south of the River Mura, and
also the only settlement of this group published in Croatia.
godine provedena su arheološka i povijesno-arhivska istraživanja srednjovjekovnog
gradišta/mote na položaju Gradišće u Turčišću, Općina Domašinec. Gradišće čini
središnji plato zaštićen dvama opkopima te zemljanim nasipom. Arheološka istraživanja
pokazala su da je život na Gradišću trajao od sredine 12. do sredine 13. stoljeća,
kad je stradalo u požaru, dok su provedena povijesno-arhivska istraživanja omogućila
njegovo povezivanje s plemićkom obitelji Domaša, čije je ime ostalo sačuvano u nazivu
današnjeg naselja Domašinca. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni elementi
konstrukcije srednjovjekovne građevine na središnjem platou Gradišća upućuju na
prijelazni oblik između gradnje s ukopanim stupovima i kanatne gradnje. S druge
strane, to je stariji tip gradnje s početka razvoja tradicionalne međimurske arhitekture,
kanatno građenih „šopanih hiža“.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na nalazištu Osijek – Ciglana i Zeleno polje 2015. godine pronađeni su ostaci višeslojnog naselja. Izdvaja se nalaz četiriju kosturnih grobova, od kojih se jedan nalazio izdvojeno na sjevernome dijelu istražene površine, a preostala su tri grupirana 260 m južnije. Svi su pokojnici bili pokopani u zgrčenom položaju na boku. S obzirom na činjenicu da u grobovima nisu nađeni prilozi ni dijelovi nošnje pokojnika, kao ni arheološki nalazi u njihovim zapunama, grobovi su datirani na osnovi rezultata radiokarbonskih analiza ko-stiju pokojnika. Grob smješten na sjevernom dijelu nalazišta (grob 1) datiran je u razdoblje kasnoga bakrenog doba i pripisan kasno-klasičnoj fazi vučedolske kulture. Tri groba evidentirana na južnome dijelu nalazišta (grobovi 2, 3 i 4) datirana su u rano brončano doba.
Books by Marijana Krmpotic
ABSTRACT BOOK by Marijana Krmpotic
analiza pokazala je da su u navedenim grobovima pohranjeni ostaci dvije odrasle osobe i jednog djeteta. Uz to, tafonomske karakteristike spaljenih kostiju sugeriraju da su tijela pokojnika na pogrebnoj lomači izlagana temperaturama iznad 600 °C kroz
dulje vremensko razdoblje te da su nakon spaljivanja sve kosti, bez obzira na veličinu i raspored u tijelu, prikupljane i položene u grob.
in Donje Međimurje, have revealed the remains of a Neolithic
settlement of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
The settlement is located on a gentle slope near the River Trnava, on land suitable for agriculture. Long above-ground houses,
common in the Linear Pottery culture, have not been reliably
confirmed, given the relatively small excavated area of the settlement, at 63 m². However, postholes have been found that sometimes form regular rows in a NE–SW direction, indicating the
existence of above-ground structures and their probable orientation. Pottery fragments found at the site have characteristics
of the Keszthely group, which developed at the beginning of the
later phase of the Western Transdanubian Linear Pottery culture.
Stone finds, although relatively scarce, indicate the possibility of
good exchange with settlements around the Bakony Mountains,
from where the Szentgal red radiolarite was probably procured,
and with those around the Western Carpathians, where the nearest obsidian deposits are situated. It is possible to assume that
the Neolithic settlement in Domašinec used the same raw-material supply network as the settlements of western Transdanubia.
For the time being, the settlement in Domašinec is the only published site of the Keszthely group south of the River Mura, and
also the only settlement of this group published in Croatia.
godine provedena su arheološka i povijesno-arhivska istraživanja srednjovjekovnog
gradišta/mote na položaju Gradišće u Turčišću, Općina Domašinec. Gradišće čini
središnji plato zaštićen dvama opkopima te zemljanim nasipom. Arheološka istraživanja
pokazala su da je život na Gradišću trajao od sredine 12. do sredine 13. stoljeća,
kad je stradalo u požaru, dok su provedena povijesno-arhivska istraživanja omogućila
njegovo povezivanje s plemićkom obitelji Domaša, čije je ime ostalo sačuvano u nazivu
današnjeg naselja Domašinca. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni elementi
konstrukcije srednjovjekovne građevine na središnjem platou Gradišća upućuju na
prijelazni oblik između gradnje s ukopanim stupovima i kanatne gradnje. S druge
strane, to je stariji tip gradnje s početka razvoja tradicionalne međimurske arhitekture,
kanatno građenih „šopanih hiža“.
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na nalazištu Osijek – Ciglana i Zeleno polje 2015. godine pronađeni su ostaci višeslojnog naselja. Izdvaja se nalaz četiriju kosturnih grobova, od kojih se jedan nalazio izdvojeno na sjevernome dijelu istražene površine, a preostala su tri grupirana 260 m južnije. Svi su pokojnici bili pokopani u zgrčenom položaju na boku. S obzirom na činjenicu da u grobovima nisu nađeni prilozi ni dijelovi nošnje pokojnika, kao ni arheološki nalazi u njihovim zapunama, grobovi su datirani na osnovi rezultata radiokarbonskih analiza ko-stiju pokojnika. Grob smješten na sjevernom dijelu nalazišta (grob 1) datiran je u razdoblje kasnoga bakrenog doba i pripisan kasno-klasičnoj fazi vučedolske kulture. Tri groba evidentirana na južnome dijelu nalazišta (grobovi 2, 3 i 4) datirana su u rano brončano doba.