Svetovid

Za druga značenja, pogledajte Vid (čvor).

Kip Svetovida

Svetovid (Suvid, Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith)

U slavenskoj mitologiji Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid povezivan je s ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su glave gledale na četiri strane. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće. Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.

Zanimljivosti

Zvali su ga Svetovid, Svijetovid, Svantevid, Svantevit, Svevid...Njegovo pravo ime je Svetovit – «moćni gospodin» (-svet – moćan, -vit – gospodin) . « Iznad mnogih slavenskih bogova dominira nad ostalima bog zemlje Roje, Svetovit, uspješan u proricanju, u usporedbi s njim ostali su polubogovi..» - Helmond, XIIst.

Sredovjekovni kaluđeri pokušavali su dokazati prava crkve na slavenski ostrvo Rugia (današnja Njemačka). Skovali su «teoriju» da je Svetovit paganiziranim ostatkom negdašnje hristijanizacije ostrva i kulta Sv.Vida. Svetovit je ipak najbolje dokumentiranim slavenskim bogom. O središtu njegovog kulta u Arkoni na spomenutom ostrvu u obširnim fragmentima pisali su u XII vijeku danski hroničari: Helmond i Saxo Gramatyk. Svetovit stajao je na čelu panteona u Arkoni. Iako njegovo ime se ne ponavlja nigdje drugdje osim baltičkog primorija i zemlje obodrita, bio je bogom svih Slavena, no štovano su ga najvjerovatnije pod različitim imenima. Njegova slava bila je tolika da čak i kralj Danske, krećući u rat slao je darove da bi dobio njegovu naklonost. Neki smatraju da je on bogom šume, urođaja, sunca, vatre i rata, drugi da je početno bio bogom rata i urođaja, također i sudbine i proročanstva. Aleksander Bruckner smatrao je da Svetovit lokalnim utjelovljenjem Dažboga. Njegove glavne funkcije i specifične karakteristike kulta ukazuju ipak neminovno na opceslavenskog Peruna, čijeg imena zbog tabua nije se smijelo tamo previše koristiti, odatle nadimak - «Moćni Gospodin». Kult Svetovita bio je veoma izgrađen što je bilo rezultatom volje stvorenja stvarne državne religije, neophodne očuvanju plemenske nezavisnosti Rujana opkoljenih neprijateljskim kršćanskim državama. Centrom kulta bio je raskošno ukrašen hram na glavnom trgu Arkone. U njemu nalazio se kip napravljen od nekolika vrsta drveta, sa četiri glave i četiri vrata, u svakoj ruci držao je rog od plemenitih kovina. U podnožiju kipa nalazila se uzda, sedlo i filigranskog rada, predivan mač. Pored hrama držano bijeloga konja posvećenog bogu. Govorilo se da bog po noći zajaše konja i bori se s neprijateljima. Konja toga, osim žreca - čuvara hrama, niko nije smio zajahati. Služio on također državnim proricanjima o uspjehu (poduzimanju ili ne poduzimanju) ratnih operacija. Stavljano u tom cilju u zemlju tri reda koplja, ako je prošao prvo desnom nogom, označavalo to uspjeh. Svake godine u hramu slavilo se praznik plodova ( današnji dani kruha u Hrvatskoj, dožynki u Poljskoj..). Arkona opkoljena neprijateljima stoljećima branila je svoju nezavisnost sve do 15 juna 1168 godine, kada je danski kralj Valdemar II napao Rugiju (Roju), razorio glavni grad i uništio hram. Do dan danas na Rugii (iako je tamo protestantska crkva) odrzava se svake godine fešta plodova.

Također pogledajte

• Demiurg