Idi na sadržaj

Pridnjestrovski sukob

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pridnjestrovski sukob (rumunski: Conflictul din Transnistria; ruski: Приднестровский конфликт) je zamrznuti sukob između Moldavije i nepriznate države Pridnjestrovlje. Njegova najaktivnija faza bio je rat u Pridnjestrovlju. Bilo je nekoliko pokušaja da se sukob riješi, iako nijedan nije bio uspješan.[1][2] Može se smatrati da je sukob počeo 2. septembra 1990. godine, kada je Pridnjestrovlje dalo formalno proglašenje suvereniteta od Moldavije (tada dio Sovjetskog Saveza).[3]

Pridnjestrovlje je međunarodno priznato kao dio Moldavije. Diplomatsko priznanje dobila je samo od tri nepriznate postsovjetske države: Abhazije, Južne Osetije i Arcaha.

Historijski status Pridnjestrovlja

[uredi | uredi izvor]
Teritorijalna situacija sukoba
Administrativna podjela Pridnjestrovlja

Prije Drugog svjetskog rata

[uredi | uredi izvor]

Sovjetski Savez je 1930-ih imao autonomnu oblast Pridnjestrovlje unutar Ukrajine, nazvanu Moldavska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika (MASSR), u kojoj su skoro polovina stanovništva bili ljudi koji su govorili rumunski, i sa Tiraspoljom kao glavnim gradom. 

Tokom Drugog svjetskog rata, kada je Rumunija, uz pomoć nacističke Njemačke, preuzela kontrolu nad Pridnjestrovljem, nije pokušala da anektira okupiranu teritoriju, iako je to planirala u budućnosti.[4][5]

Teritorijalne posljedice sukoba 1992. godine

[uredi | uredi izvor]

Lijeva obala Dnjestra

[uredi | uredi izvor]

Tokom rata u Pridnjestrovlju, neka sela u centralnom dijelu Pridnjestrovlja (na istočnoj obali Dnjestra), pobunila su se protiv novih separatističkih vlasti Pridnjestrovlja (PMR). Oni su bili pod efektivnom kontrolom Moldavije kao posljedica njihove pobune protiv PMR-a. Ovi lokaliteti su: općina Cocieri (uključujući selo Vasilievca), općina Molovata Nouă (uključujući selo Roghi), općina Corjova (uključujući selo Mahala), općina Coșnița (uključujući selo Pohrebea), općina Pîrcomuita ițrcomuita, i Općina Doroțcaia. Selo Corjova je u stvari podijeljeno između područja kontrole PMR-a i centralne vlade Moldavije. Roghi je također pod kontrolom vlasti PMR-a. 

Desna obala Dnjestra

[uredi | uredi izvor]

Istovremeno, neka područja koja se nalaze na desnoj obali Dnjestra su pod kontrolom PMR-a. Ova područja se sastoje od grada Bendera sa njegovim predgrađem Proteagailovca, općina Gîsca, Chițcani (uključujući sela Mereneşti i Zahorna) i općine Cremenciug, formalno  u okrugu Cauşeni, koji se nalazi južno od grada Bendera. 

Otcijepljena vlast PMR-a također polaže pravo na općine Varnița, u okrugu Anenii Noi, zatim sjeverno predgrađe Bendera, i Copanca, u okrugu Căuşeni, južno od Chițcani, ali ova sela ostaju pod kontrolom Moldavije. 

Kasnije napetosti

[uredi | uredi izvor]

Nekoliko sporova je proizašlo iz ovih prekoriječnih teritorija. Milicija PMR-a je 2005. godine ušla u Vasilievcu, koja se nalazi preko strateškog puta koji povezuje Tiraspolj i Ribnicu, ali se povukla nakon nekoliko dana.[6][7] Godine 2006. bilo je tenzija oko Varnice. Godine 2007. došlo je do sukoba između moldavskih i PMR snaga na području općina Dubăsari i Cocieri; međutim, nije bilo žrtava. Dana 13. maja 2007. godine, gradonačelnika sela Corjova, koje je pod kontrolom Moldavije, uhapsila je milicija PMR (policija) zajedno sa odbornikom dijela okruga Dubăsari koji je pod kontrolom Moldavije.[8]

Usred povećanih tenzija između Rusije i Ukrajine, 14. januara 2022. ukrajinska vojna obavještajna služba objavila je da ruske specijalne službe pripremaju "provokacije" protiv ruskih vojnika prisutnih u Pridnjestrovlju u to vrijeme kako bi stvorili izgovor za rusku invaziju na Ukrajinu.[9]

Stav zagovornika vlade PMR-a

[uredi | uredi izvor]

Prema zagovornicima PMR-a, teritorija istočno od rijeke Dnjestar nikada nije pripadala ni Rumuniji, ni njenim prethodnicima, poput Kneževine Moldavije. Ova teritorija je odvojena od Ukrajinske SSR u političkom manevru SSSR-a kako bi postala sjeme Moldavske SSR (na način sličan stvaranju Karelo-Finske SSR). Godine 1990. Pridnjestrovsku Moldavsku SSR je u regionu proglasio niz konzervativnih lokalnih sovjetskih zvaničnika koji su se protivili perestrojci. Ovu akciju je tadašnji generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov odmah proglasio nevažećom.[10]

Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. Moldavija je postala nezavisna. Moldavska deklaracija o nezavisnosti denuncirala je pakt Molotov-Ribentrop i proglasila nevažećim "Zakon SSSR-a o osnivanju Moldavske SSR" od 2. avgusta 1940. godine. Strana PMR-a tvrdi da, pošto je ovaj zakon bio jedini zakonodavni dokument koji je Pridnjestrovlje povezao sa Moldavijom, ne postoji ni historijski ni pravni osnov za moldavske pretenzije na teritorije na lijevoj obali Dnjestra.[11]

Studija iz 2010. koju je sproveo Univerzitet Kolorado Boulder pokazala je da većina stanovništva Pridnjestrovlja podržava odvajanje zemlje od Moldavije. Prema studiji, više od 80% etničkih Rusa i Ukrajinaca i 60% etničkih Moldavaca u Pridnjestrovlju preferiralo je nezavisnost ili aneksiju od strane Rusije nego ponovno ujedinjenje sa Moldavijom.[12]

2006. godine, zvaničnici zemlje su odlučili da održe referendum za utvrđivanje statusa Pridnjestrovlja. Na glasačkom listiću su bile dvije izjave: prva je bila "Odricanje od nezavisnosti i potencijalna buduća integracija u Moldaviju"; druga je bila "Nezavisnost i potencijalna buduća integracija u Rusiju ". Rezultati ovog dvostrukog referenduma su bili da je veliki dio stanovništva bio protiv prve izjave (96,61%) [13] i za drugu (98,07%).[14]

Moldavski stav

[uredi | uredi izvor]

Moldavija je izgubila de fakto kontrolu nad Pridnjestrovljem 1992. godine, nakon rata u Pridnjestrovlju. Međutim, Republika Moldavija sebe smatra pravom državom nasljednicom Moldavske SSR (kojoj je posljednjom verzijom sovjetskog ustava zajamčeno pravo na otcjepljenje od Sovjetskog Saveza). Po principu teritorijalnog integriteta, Moldavija tvrdi da je svaki oblik otcjepljenja od države bez saglasnosti centralne moldavske vlade nezakonit. Moldavska strana stoga smatra da je njen stav podržan međunarodnim pravom.[15]

Trenutnu vladu PMR-a sa sjedištem u Pridnjestrovlju smatra nelegitimnom, te ju ne smatra pravim predstavnikom stanovništva regiona, koje ima moldavsku relativnu većinu (39,9% u 1989.).[16] Moldavska strana insistira na tome da Pridnjestrovlje ne može postojati kao nezavisni politički entitet i da se mora reintegrirati u Moldaviju. 

Prema moldavskim izvorima, politička klima u Pridnjestrovlju ne dozvoljava slobodno izražavanje volje naroda u regionu, a pristalice reintegracije Pridnjestrovlja u Moldaviju su izložene uznemiravanju, proizvoljnim hapšenjima i drugim vrstama zastrašivanja od strane separatističkih vlasti. 

Zbog nepriznavanja nezavisnosti Pridnjestrovlja, Moldavija smatra da su svi stanovnici Pridnjestrovlja pravno gledano državljani Moldavije. Međutim, procjenjuje se da je 60.000 do 80.000 stanovnika Pridnjestrovlja steklo rusko državljanstvo [17], a oko 20.000 Pridnjestrovaca je steklo ukrajinsko državljanstvo. Kao rezultat toga, moldavske vlasti su pokušale da blokiraju postavljanje ruskog i ukrajinskog konzulata u Tiraspolju.[17]

Međunarodno priznanje suvereniteta Pridnjestrovlja

[uredi | uredi izvor]

Samo tri države priznaju suverenitet Pridnjestrovlja, koje su same po sebi uglavnom nepriznate države: Abhazija, Južna Osetija i Artsak. Sve četiri države su članice Zajednice za demokratiju i prava nacija.

Rezolucija Ujedinjenih nacija A/72/L.58

[uredi | uredi izvor]

Republika Moldavija je 22. juna 2018. godine predala rezoluciju UN-a koja poziva na „Potpuno i bezuslovno povlačenje stranih vojnih snaga sa teritorije Republike Moldavije, uključujući Pridnjestrovlje“. Rezolucija je usvojena prostom većinom.[18]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Cojocaru, Natalia (2006). "Nationalism and identity in Transnistria". Innovation: The European Journal of Social Science Research. 19 (3–4): 261–272. doi:10.1080/13511610601029813.
  2. ^ Roper, Steven D. (2001). "Regionalism in Moldova: the case of Transnistria and Gagauzia". Regional & Federal Studies. 11 (3): 101–122. doi:10.1080/714004699.
  3. ^ Blakkisrud, Helge; Kolstø, Pål (2013). "From secessionist conflict toward a functioning state: processes of state- and nation-building in Transnistria". Post-Soviet Affairs. 27 (2): 178–210. doi:10.2747/1060-586X.27.2.178.
  4. ^ Charles King: "The Moldovans", Hoover Institution Press, Stanford, California, 1999, page 93
  5. ^ Memoirs of Gherman Pântea, mayor of Odessa 1941–1944, in ANR-DAIC, d.6
  6. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 14. 5. 2006. Pristupljeno 23. 12. 2006.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 18. 3. 2005. Pristupljeno 20. 1. 2007.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 8. 2. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ "Russia is preparing a pretext for invading Ukraine: US official". Al Jazeera English. 14. 1. 2022.
  10. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 27. 9. 2010. Pristupljeno 18. 9. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 17. 6. 2007. Pristupljeno 18. 9. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. ^ "How people in South Ossetia, Abkhazia and Transnistria feel about annexation by Russia". Washington Post. Pristupljeno 17. 12. 2016.
  13. ^ ch, Beat Müller, beat (at-sign) sudd (dot). "Transnistrische Moldawische Republik (Moldawien), 17. September 2006 : Verzicht auf Unabhängigkeit – [in German]". www.sudd.ch (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 5. 2020.
  14. ^ ch, Beat Müller, beat (at-sign) sudd (dot). "Transnistrische Moldawische Republik (Moldawien), 17. September 2006 : Unabhängigkeitskurs und Beitritt zu Russland – [in German]". www.sudd.ch (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 5. 2020.
  15. ^ "Looking for a Solution Under International Law for the Moldova – Transnistria Conflict". Opinio Juris (jezik: engleski). 17. 3. 2020. Pristupljeno 15. 5. 2020.
  16. ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. "Refworld | World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Transnistria (unrecognised state)". Refworld (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 5. 2020.
  17. ^ a b Refugees, United Nations High Commissioner for. "Refworld | Moldova and Russia: Whether a holder of Ukrainian citizenship, born in Tiraspol, could return to Tiraspol and acquire Russian citizenship (2005)". Refworld (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 5. 2020.
  18. ^ "General Assembly of the United Nations". www.un.org (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 10. 2020.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]
  1. Oleksandr Pavliuk, Ivanna Klympush-Tsintsadze (2004). The Black Sea Region: Cooperation and Security Building. EastWest Institute. ISBN 0-7656-1225-9.
  2. Janusz Bugajski (2002). Toward an Understanding of Russia: New European Perspectives. str. 102. ISBN 0-87609-310-1.
  3. "Transnistria: alegeri nerecunoscute". Ziua. 13. 12. 2005. Arhivirano s originala, 30. 6. 2006.
  4. James Hughes; Gwendolyn Sasse, ured. (2002). Ethnicity and Territory in the Former Soviet Union: Regions in conflict. Routledge Ed. ISBN 0-7146-5226-1.

Eksterne veze

[uredi | uredi izvor]
Pridnjestrovska strana
Moldavska strana
Ostali
Međunarodne organizacije
Ukrajinska strana
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Pridnjestrovski_sukob"