Nepčana kost
| Nepčana kost (Os palatinum) | |
|---|---|
 Sagitalni presjek lobanja (Nepčana kost je obilježena na dnu, lijevo) | |
 Stalni zubu gornjeg zubnog luka, odozdo (Horizontalni dio nepčane kosti je vidljiv na dnu) | |
| Detalji | |
| Identifikatori | |
| Latinski | Os palatinum |
| TA98 | A02.1.13.001 |
| TA2 | 798 |
| FMA | 52746 |
| Anatomska terminologija | |
Nepčana kost (lat. os palatinum) je nepravilna kost skeleta lica mnogih vrsta životinja. Obično je ograničena gornjom vilicom, u tvrdom nepcu. Sveukupno nepce, pored tvrdog, uključuje i mehko nepce.[1][2][3][4]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Nepčana kost se nalazi na zadnjem dijelu nosne šupljine, između gornje vilice i krilastog nasravka klinaste kosti.
Ova kost gradi zidove tri šupljine: podni i bočni zid nosne šupljine, krov usta i poda orbite; učestvuje u formiranju dvije jame: krilastonepčane i krilaste jame, kao i jedne pukotine: donje orbitne.
Nepčana kost pomalo podsjeća na slovo L, a sastoji se od horizontalne i okomite ploča, sa tri dodatna nastavka, piramidni nastavak, koji je okrenut unazad i bočno od raskrsnice dva dijela, a orbitni i klinasti nastavak, koji nadilaze vertikalni dio, a odvojeni su dubokim klinastonepčanim usjekom. Dvije ploče čine zadnji dio tvrdog nepca i pod nosne šupljine; sprijeda, oni se spajaju sa gornjom vilicom. Dvije horizontalne ploče se međusobno zglobljavaju na zadnjem dijelu medijanog nepčanog šava,a više sprijeda sa gornjom vilicom, na poprečnom nepčanom šavu.[5]
Nepčana kost čovjeka se zglobljava sa šest kostiju: klinastom, sitastom, gornjom vilicom, donjom nosnom školjkom, vomerom i suprotnom nepčanom.[6]
U nepčanoj kosti nalaze se dva važna otvora kroz koje prolaze živci i krvni sudovi u ovoj regiji: veliko i malo nepce. Otvor velikog nepca se nalazi u zadnjebočnom području obje nepčane kosti, obično na vrhu gornjeviličnog umnjaka. Kroz veći nepčani otvor prolaze veliki nerava nepčani živac i krvni sudovi. Manji otvor, koji je u blizini, otvor malog nepca, provodi mali nepčani živac i krvne sudove mehkog nepca i krajnika. Oba su otvori kanala krilastonepčanog nastavka, koji nosi silazni nepčani živac i krvne sudove iz krilastonepčane jame, ka nepcu.[5]
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Klinastonepčani foramen je otvor između klinaste kosti i orbitnog nastavka nepčane kosti; otvara se u nosnu šupljinu i daje prolaz granama krilastonepčane ganglije i klinastonepčane arterije iz gornjevilične arterije.[5]
Ostale životinje
[uredi | uredi izvor]Kod košljoribaepčana kost se sastoji sano od okomite ploče, koja leži na unutrašnjem rubu gornje vilice. Donja površina kosti može imati nekoliko zuba, formirajući drugi red iza gornje vilice; u mnogim slučajevima, zapravo su veći od maksilarnih zuba. Iako je sličan obrazac bio prisutan i kod primitivnih tetrapoda, nepčana kost je reducirana u većini živih vodozemaca, formirajući u žaba i daždevnjaka, samo uski prostor između vomera (rila) gornje vilice.[7]
Rani fosilni gmizavaca zadržali su obrazac koji se vidi u primitivnijih kičmenjaka, ali u sisara, donja površina nepca postala je isključena tokom evolucije, formirajući horizontalne ploče i spajanja u srednjoj liniji usta. Tvorila je zadnju stranu tvrdog nepca, razdvajajući usnu i nosnu oralne šupljinu, pomažući lakšem disanju dok jedu. Paralelni razvoj se odvijao sa različitim stepenima u mnogih današnjih gmizavaca, dostižući najveće mjere u krokodila. U ptica, nepčane kosti ostaju odvojene, kao duge strane zadnjeg dijela gornje vilica, a obično imaju pokretna zglobljavanja s lobanjom.[7] Među sisarima, vodozemima i drugim vrstama, postoje brojne varijacije. Naprimjer, nepčana kost u mnogih vodozemaca, kao što su neki tritoni, ispoljava se kao posebna struktura u obliku slova V. Kod mačaka, horizontalni i vertikalni elementti se spajaju pod uglom od 45 stepeni.[3][4][8]
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Sedam kostiju koje se zglobljavaju u oblikovanju orbite -
Zglobljavanja lijeve nepčane kosti sa gornjom vilicom -
Baza lobanje, donja površina -
Medijalni zid lijeve orbite -
Krov, pod i bočni zid lijeve nosne šupljine
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b c Illustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 55
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ a b Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 220–243. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ C. Michael Hogan (2008) Rough-skinned Newt (Taricha granulosa), Globaltwitcher, ed. N. Stromberg [1] Arhivirano 27. 5. 2009. na Wayback Machine
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]