Melina (Dobretići)
Melina | |
---|---|
(naselje) | |
Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
Koordinate: 44°22′25″N 17°27′33″E / 44.3736°N 17.4592°E | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
Kanton | Srednjobosanski |
Općina | Dobretići |
Nadmorska visina | 884 m |
Stanovništvo (2013) | |
• Naseljeno mjesto | 196 |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Pozivni broj | (+387) 30 |
Matični broj | 146234[1] |
Matični broj općine | 11274 |
Melina je naseljeno mjesto u općini Dobretići, Bosna i Hercegovina. Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. naselje Melina broji 305 stanovnika.
Prije rata u Bosni i Hercegovini, naselje je bilo dio općine Skender-Vakuf.
Historija
[uredi | uredi izvor]Dosta logično se pretpostavla da je u dalekoj prošlosti Melina bila centar Župe Mel. U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića.[2][3]
Mel se povezuje i sa područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[4]
Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu sa kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Sastav stanovništva – naselje Melina | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013.[5] | 1991.[6] | 1981.[7] | 1971.[8] | ||||
Osoba | 196 (100,0%) | 490 (100,0%) | 760 (100,0%) | 773 (100,0%) | |||
Hrvati | 196 (100,0%) | 490 (100,0%) | 756 (99,47%) | 762 (98,58%) | |||
Srbi | – | – | 4 (0,526%) | 10 (1,294%) | |||
Ostali | – | – | – | 1 (0,129%) |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 8. 2. 2016.
- ^ Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
- ^ Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
- ^ Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 93)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 8. 2. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 8. 2. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 8. 2. 2016.