Letalnica
Letalnica bratov Gorišek Letalnica Velikanka | |
---|---|
Lokacija | Planica |
Otvorena | 1969. |
Renovirana | 1979, 2000, 2003, 2005. proširena: 1985, 1994, 2015. |
Veličina | |
K-tačka | K-200 |
Veličina skakaonice | HS 240 |
Rekord | 252 m (Ryōyū Kobayashi, 2019) |
Takmičenje | |
Svjetsko prvenstvo | 1972, 1979, 1985, 1994, 2004, 2010, 2020. |
Letalnica (puno ime: Letalnica bratov Gorišek), poznata i kao Velikanka, skijaška je letaonica smještena u slovenskoj Planici. Ponekad je zovu i "majkom svih skakaonica". Najveća je od osam skakaonica u Nordijskom centru Planica.[1]
Historijat gradnje
[uredi | uredi izvor]Prva skakaonica u Planici izgrađena je prije 1930. na padini planine Ponca. Godine 1934. Stanko Bloudek konstruirao je veću skakaonicu, Bloudekovu velikanku. Na njoj je Austrijanac Sepp Bradl 1936. ostvario prvi skok preko 100 m u historiji.
Godine 1969. izgrađena je nova letaonica K-185, a konstruktori su bili braća Vlado i Janez Gorišek. Od 1985, kad je Matti Nykänen doletio na 191 m, pa do 2012, kad je letaonica u Vikersundu renovirana, čime je postala najveća na svijetu, novi svjetski rekordi uvijek su postavljani na Letalnici. Međutim, i Letalnica je proširena 2015. i sada su ona i Vikersundbakken zajednički najveće letaonice na svijetu.
Plan za renoviranje
[uredi | uredi izvor]Vlada Slovenije pokrenula je plan za renoviranje kompletne skijaške infrastrukture u Planici i gradnju modernog centra za nordijsko skijanje. Projekt je koštao približno 100 miliona € i završen je 2015. U novi centar uključene su skakaonice, novi višenamjenski stadion, kao i muzej skijaških skokova. Centar će biti domaćin Svjetskog prvenstva u nordijskom skijanju 2023.
Muzika
[uredi | uredi izvor]- Planica, Planica (1980) – pjesmu su napisali Slavko Avsenik i njegov brat Vilko, a izveo ju je njihov ansambl Oberkrainer. Refren Planica, Planica, snežena kraljica pušta se svaki put kad neko skoči preko 230 m.
- Slow Motion Theme (1997) – kompozitor Jani Golob napisao je instrumental koji nema zvanično ime. Pušta se tokom usporenog snimka letova. Napisan je za svjetske rekorde na Planici.
- Oj, Triglav, moj dom – Bojan Adamič aranžirao je instrumentalnu verziju ove slovenske pjesme negdje u 1970-ima ili 1980-ima. Pušta se svake godine u uvodu i odjavi TV-prijenosa iz Planice.
Posebnosti
[uredi | uredi izvor]- 1972 – prvo svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima
- 1994 – prvi let preko 200 m ikad na ovoj letaonici i uopće. Andreas Goldberger doletio je na 202 m s padom, ali je zatim Toni Nieminen skočio metar dalje bez pada.
- 1997 – na subotnjem takmičenju, kad je Primož Peterka postao prvi Slovenac koji je osvojio Svjetski kup u skijaškim skokovima, sakupilo se rekordnih 70.000 euforičnih gledalaca, što je najviše ikad na nekom takmičenju Svjetskog kupa (nisu uključene ZOI i svjetska prvenstva).
- 2000 – održano prvo ekipno takmičenje u letovima u Svjetskom kupu, ujedno i prvo takvo takmičenje na ovoj letaonici.
- Na Letalnici je postignuto najviše svjetskih rekorda: 28 službenih ili izjednačenih i osam nevažećih (s padom ili dodirivanjem snijega).
- Ovdje je održano najviše svjetskih prvenstava u letovima (sedam), kao i najviše pojedinačnih (26) i ekipnih takmičenja (7) u Svjetskom kupu.
Pobjednici
[uredi | uredi izvor]Sedmica letova na Planici
[uredi | uredi izvor]Godina | Pobjednik |
---|---|
1969. | Jiří Raška |
1974. | Walter Steiner |
1977. | Reinhold Bachler |
FIS-ova takmičenja
[uredi | uredi izvor]Rezultati takmičenja održanih pod okriljem FIS-a:[2]
^ – Svjetsko prvenstvo 1994. istovremeno se računalo i za Svjetski kup. Zbog jakog vjetra prvog dana takmičenja održane su samo dvije od četiri planirane serije.
Rekordi letaonice
[uredi | uredi izvor]
|
|
Svjetski rekordi
[uredi | uredi izvor]* Izjednačenja svjetskog rekorda (1974. i 1979. rekordi su bili izjednačeni s drugim letaonicama).
Nevažeći
[uredi | uredi izvor]Godina | Skakač | Država | Dužina |
---|---|---|---|
1974. | Walter Steiner | Švicarska | 177 m |
1977. | Bogdan Norčič | Jugoslavija | 181 m |
1991. | André Kiesewetter | Istočna Njemačka | 196 m |
1994. | Andreas Goldberger | Austrija | 202 m |
1997. | Dieter Thoma | Njemačka | 213 m |
1999. | Martin Schmitt | Njemačka | 219 m |
2003. | Veli-Matti Lindström | Finska | 232,5 m |
2005. | Andreas Widhölzl | Austrija | 234,5 m |
Janne Ahonen | Finska | 240 m | |
2016. | Tilen Bartol | Slovenija | 252 m |
2018. | Gregor Schlierenzauer | Austrija | 253,5 m |
Prava na TV-prijenos
[uredi | uredi izvor](Za takmičenja u Svjetskom kupu)
Država | Emiter |
---|---|
Austrija | ORF 1 |
Češka | ČT4 |
EU | Eurosport |
Finska | MTV3 |
Njemačka | ARD ZDF |
Japan | NHK |
Norveška | NRK1 |
Poljska | TVP 1 |
Slovenija | RTVSLO 2 |
Švicarska | SF |
Sjedinjene Američke Države | Universal Sports |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "The New Planica Nordic Centre". slovenia.si. Arhivirano s originala, 14. 3. 2016. Pristupljeno 20. 2. 2016.
- ^ "FIS Results Planica". Pristupljeno 24. 3. 2013. Pažnja: Na ovom su linku i rezultati s drugih skakaonica u Planici.