Codex Argenteus
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Codex Argenteus (Srebrena Biblija) je jedinstven rukopis četiri jevanđelja na gotskom jeziku, izumrlom govoru i pismu s početka 6. vijeka, ujedno je i neprocjenjiv izvor za izučavanje starogermanskog govora i prvog germanskog savremenog alfabeta.
Listovi su purpurno crveni pergament visokog kvaliteta, dok je korišteno mastilo sa nešto zlatne i pretežno srebrene boje po čemu je knjiga i dobila svoj naziv "srebrena". Knjiga je u Švedsku prispjela kao ratni plijen iz Praga 1648. i bila je uvrštena u biblioteku švedske kraljice Kristine. Nakon njene ostavke, knjiga postaje vlasništvo dvorskog bibliotekara holandskog porijekla Isaka Vosiusa (Isaac Vossius), koji knjigu odnosi u Holandiju. Tamo istu knjigu na nekom trgu kupuje švedski plemić "Magnus Gabriel De la Gardie" i poklanja je univerzitetskoj biblioteci u Uppsali, 1669. Na istom univerzitetu je prof. Olof Rudbek stariji pokušao izmijeniti dio originalnog teksta po čemu je ispalo da je Isus lično obišao svetilište u Uppsali, sjedištu švedske biskupije, kako bi to mjesto promovisao u kolijevku zapadnoevropskog kršćanstva.
Johan Ire (Johan Ihre) je ubrzo dokazao da je prijevod teksta Srebrene Biblije sa grčkog na gotski govor uradio gotski biskup Vulfila (Wulfila) (grč. Ulfilas) između 318. i 383. godine, negdje u Trakiji, današnjoj Bugarskoj. Njegov fragment je prepisan u Italiji, najvjerovatnije u Raveni, prijestolnici Istočnogotskog kraljevstva. Starost teksta je dokazana C14 postupkom i uglavnom se tvrdi da je ovaj raskošan primjerak izrađen po nalogu samog kralja Teodorika Velikog. Zanimljivo je da je knjiga bila potpuno nepoznata skoro jedan cijeli milenijum, a pretpostavlja se da je vijekovima pripadala riznici Karla Velikog, franačkog kralja, čija vojska je učestvovala u ratovima koji su dokrajčili postojanje kako Zapadnog- tako i istočnogotskog kraljevstva na tlu evropskog kontinenta. Izvorno je Srebrena Biblija sadržavala 336 listova, od čega je sačuvano samo 188. U Uppsali se nalazi 187, a jedan list je pronađen i čuva se u stolnoj crkvi u Špajeru (Speyer) u Njemačkoj. Iako se koristi naziv Srebrena Biblija, ipak je rukopis samo Knjiga Četiri Evanđelja, po Matiji, Ivanu, Luki i Marku.
Ovaj primjerak knjige prikazan je u javnosti po prvi put godine 1995. Iako je obezbjeđenje bilo dosta jako, knjiga je ipak nestala, ali je ubrzo pronađena i danas se čuva u muzeju univerzitetske biblioteke Klaudija Rediviva (Claudia Rediviva) u Uppsali, dok se na internetu mogu naći sve skenirane stranice u kopiji.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Åke Ohlmarks "Goternas bibel" ("Gotska biblija") Kronos/Tidens Förlag - Stockholm
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Internet stranica knjige Codex Argenteus (Univerzitetska biblioteka u Uppsali)
- Codex Argenteus online
- Wulfila Projekt Arhivirano 30. 4. 2014. na Wayback Machine digitalna biblioteka posvećena izučavanju gotskog jezika
- Lars Munkhammar, Univerzitetska biblioteka u Uppsali, "Codex Argenteus"
- Codex Argenteus bibliografija
- Gotska Biblija u gotskoj abecedi na Wikisource
- Gotski Novi Testament na Wikisource, edicija Patrologia Latina
