Bisera Turković

Bisera Turković
Bisera Turković
Ministrica vanjskih poslova
	Vrijeme na dužnosti; 23. decembar 2019 – 25. januar 2023.
Prethodnik	Igor Crnadak
Nasljednik	Elmedin Konaković
Ambasadorica Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama
	Vrijeme na dužnosti; 3. oktobar 2005 – 20. maj 2009.
Prethodnik	Igor Davidović
Nasljednik	Mitar Kujundžić
Ministrica evropskih integracija
	Vrijeme na dužnosti; 6. juni 2000 – 22. januar 2001.
Prethodnik	Ministarstvo osnovano
Nasljednik	Dragan Mikerević
Lični podaci
Rođenje	8. decembar 1954 (70 godina); Sisak, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Nacionalnost	Bošnjak
Politička stranka	SDA
Djeca	3

Bisera Turković (rođena 8. decembra 1954) bosanskohercegovačka je diplomatkinja i političarka. Bivša je ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Bila je prva ambasadorica imenovana u historiji Bosne i Hercegovine, a bila je i ambasadorica BiH u Sjedinjenim Državama, Meksiku, Brazilu i Kataru. Diplomirala je pravo i diplomu iz krivične pravde. Poslijediplomski studij kriminologije doktorirala je i doktorirala iz međunarodnih odnosa.

Karijera

Turković je rođena u Sisku 1954. godine.^[1] Njezini prvi zadaci ambasadora bili su u Hrvatskoj (1993–1994), Mađarskoj (1994–1996) i u Stalnoj misiji Bosne i Hercegovine pri Organizaciji za sigurnost i suradnju u Evropi u Beču (1996–2000) kao i u Stalna misija Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima u Beču (2004–2005). Bila je bosanskohercegovačka ambasadorica u Kataru (2018–2019). Od 2000. do 2001. Bisera je radila kao ministrica za evropske integracije Bosne i Hercegovine. Od 2001. do 2004. godine bila je izvršna direktorica Centra za sigurnosne studije u Bosni i Hercegovini. U decembru 2019. godine postala je ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.^[2]

^ "Bisera Turković". vijeceministara.gov.ba. 13. 6. 2020. Arhivirano s originala 13. 6. 2020. Pristupljeno 13. 6. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ "Bisera Turković - buduća ministrica vanjskih poslova: Muslimansko bratstvo, kćerke i zetovi". Oslobođenje. Pristupljeno 23. 12. 2019.