Idi na sadržaj

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Opsesivno–kompulzivni poremećaj
Kod nekih osoba s OKP javlja se često i pretjerano pranje ruku.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10F42
ICD-9300.3
OMIM164230
DiseasesDB33766
MedlinePlus000929
eMedicinearticle/287681
MeSHD009771

Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OCD) je mentalni poremećaj ponašanja, poremećaj u kojem osoba ima nametljive misli i/ili osjeća potrebu da izvodi određene rutine uzastopno do mjere u kojoj to izaziva uznemirenost ili narušava opću funkciju.[3][6][7] Kao što ukazuje naziv poremećaja, primarni simptomi OKP su opsesije i kompulzije. Opsesije su uporne neželjene misli, mentalne slike ili nagoni koji izazivaju osjećaj anksioznosti, gađenje ili nelagode.[8] Uobičajene opsesije uključuju strah od kontaminacija, opsjednutost simetrijom i nametljive misli o religiji, seksualnim odnosima i povredi.[7][9] Kompulzije su ponavljane radnje ili rutine koje se javljaju kao odgovor na opsesije. Uobičajene kompulzije uključuju pretjerano pranje ruku, čišćenje, sređivanje stvari, prebrojavanje, traženje uvjeravanja i provjeravanje stvari.[10] Mnoge odrasle osobe s OKP-om svjesne su da njihove kompulzije nemaju smisla, ali ih ipak izvode, kako bi ublažile tegobu uzrokovanu opsesijama.[7][8][9][11] Kompulzije su česte, tipski najmanje jednom dnevno, tako da remete kvalitet života.[7]

Uzrok OKP nije poznat.[7] Čini se da postoje neke genetičke komponente i vjerovatnije je da će oba identična blizanca biti pogođena nego oba bratska blizanca. Faktori rizika uključuju historiju zlostavljanja u djetinjstvu ili druge događaje koji izazivaju stres; neki slučajevi su se javili nakon streptokokne infekcije.[7] Dijagnoza se zasniva na prikazanim simptomima i zahtijeva isključivanje drugih uzroka povezanih s lijekovima ili medicinskih uzroka; skale ocjenjivanja kao što je Yale–Brownova opsesivno kompulzivna skala (Y-BOCS) procjenjuju ozbiljnost.[3][12] Ostali poremećaji sa sličnim simptomima uključuju generalizirani anksiozni poremećaj, veliki depresivni poremećaj, poremećaji ishrane, dodirni poremećaji i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti.[3] Stanje je takođe povezano sa opštim povećanjem suicidnosti.[13][14]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

OKP se može manifestirati širokim spektrom simptoma. Određene grupe simptoma obično se javljaju zajedno; ove grupe se ponekad posmatraju kao dimenzije, ili klasteri, što može odražavati osnovni proces. Standardni alat za procjenu OKP, Yale–Brown opsesivno kompulzivna skala (Y-BOCS), ima 13 unaprijed definiranih kategorija simptoma. Ovi simptomi se svrstavaju u tri do pet grupa.[15] metaalalitski pregled struktura simptoma utvrdio je da je struktura grupisanja od četiri faktora najpouzdanija: faktor simetrije, faktor zabranjenih misli, faktor čišćenja i faktor gomilanja. Faktor simetrije u velikoj je korelaciji sa opsesijama vezanim za redoslijed, brojanje i simetriju, kao i ponavljajuće kompulzije. Faktor zabranjenih misli u velikoj je korelaciji s nametljivim i uznemirujućim mislima nasilne, religiozne ili seksualne prirode. Faktor čišćenja u velikoj je povezanosti s opsesijama o kontaminaciji i prisilama vezanim za čišćenje. Faktor gomilanja uključuje samo opsesije i kompulzije vezane za gomilanje i identificiran je kao različit od drugih grupa simptoma.[16]

Neki podtipovi OKP-a povezani su s poboljšanjem performansi na određenim zadacima, kao što su prepoznavanje uzoraka (podtip pranja) i prostorna radna memorija (podtip opsesivne misli). Podgrupe se također razlikuju po nalazima neurosnimanja i odgovoru na liječenje. Studija neurosnimaka o ovome je premalo, a ispitani podtipovi su se previše razlikovali da bi se izvukli bilo kakvi zaključci. S druge strane, proučavan je odgovor na liječenje ovisno o podtipu, a podtip gomilanja je dosljedno najmanje reagirao na liječenje.[17]

Dok se OKP smatra homogenim poremećajem iz neuropsihološke perspektive, mnogi od navodnih neuropsiholoških deficita mogu biti rezultat komorbidnih poremećaja. Naprimjer, odrasle osobe sa OKP-om pokazale su više simptoma poremećaj deficita pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) i poremećaj iz autističkog spektra (ASD) nego kod odraslih bez OKP.[18]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Uzroci opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Uzrok OKP je nepoznat.[7] Vjeruje se da i okolišni i genetički faktori imaju ulogu. Faktori rizika uključuju historiju zlostavljanja u djetinjstvu ili drugog događaja koji izaziva stres .

OCD izazvan lijekovima

[uredi | uredi izvor]

Mnogi različiti tipovi lijekova mogu stvoriti/inducirati OKP kod pacijenata bez prethodnih simptoma.

Atipski antipsihotici (antipsihotici druge generacije) kao što je olanzapin (Zyprexa) dokazano izazivaju de novo OKP kod pacijenata.[19][20][21][22]

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Postoje neke genetičke komponente uzroka OKP-a, pri čemu su identični blizanci češće pogođeni od bratskih blizanaca.[3] Nadalje, vjerovatnije je da će osobe s OKP imati članovi porodice prvog stepena srodstva, koji ispoljavaju iste poremećaje kao podudarne kontrolne grupe. U slučajevima u kojima se OKP razvija u djetinjstvu, postoji mnogo jača porodična veza u poremećaju nego u slučajevima u kojima se OKP razvija kasnije u odrasloj dobi. Općenito, genetički faktori čine 45-65% varijabilnosti simptoma OKP-a kod djece s dijagnozom ovog poremećaja..[23] Jedna studija iz 2007. došla je do dokaza koji podržavaju mogućnost nasljednog rizika za OCD.[24]

Mutacija je pronađena u ljudskom genu transportera serotonina hSERT u nepovezanim porodicama sa OKP.[25]

Sistematski pregled je otkrio da, iako nijedan alel nije bio povezan sa OKP u cjelini, kod kavkazoida alel L je bio povezan sa OKP.[26] Druga meta-analiza posmatrala je porast rizika kod onih sa homozigotnošću alela S, ali je našla da genotip LS inverzno vezan za OCD.[27]

Studija asocijacije koja obuhvata čitav genom otkrila je da je OCD povezan sa SNP-ovima u blizini BTBD3 i dva jednonukleotidna polimorfizma u DLGAP1 u analizi zasnovanoj na triju, ali nijedan SNP nije dostigao statistički značaj kada se analizira sa podacima o kontroli slučajeva.[28]

Jedna meta-analiza otkrila je malu, ali značajnu povezanost između polimorfizma u SLC1A1 i OKP.[29]

Odnos između OKP i COMT nije konzistentan, pri čemu je jedna meta-analiza izvještavala o značajnoj povezanosti, iako samo kod muškaraca, a druga metaanaliza nije izvještavala o povezanosti.[30][31]

Evoluciojski psiholozi su postulirali da su umjerene verzije kompulzivnog ponašanja mogle imati evolutivne prednosti. Primjeri bi bili umjerena stalna provjera higijene, ognjišta ili okruženja za neprijatelje. Slično tome, gomilanje je možda imalo evolutivne prednosti. Prema ovom mišljenju, OKP može biti ekstremni statistički rep takvog ponašanja, vjerovatno posljedica velikog broja predisponirajućih gena.[32]

Autoimunost

[uredi | uredi izvor]

Kontroverzna hipoteza je da neki slučajevi brzog početka OKP-a kod djece i adolescenata mogu biti uzrokovani sindromom povezanim sa streptokoknim infekcijama grupe A, poznatim kao pedijatrijski autoimunski neuropsihijatrijski poremećaji povezani sa streptokoknim infekcijama (PANDAS).[33][34][35] Pretpostavlja se da se OKP i tikovi javljaju u podskupini djece kao rezultat poststreptokoknog autoimunskog procesa.[36][37][38] PANDAS hipoteza nije potvrđena i nije potkrijepljena podacima, a predložene su dvije nove kategorije: PANS (pedijatrijski neuropsihijatrijski sindrom akutnog početka) i CANS (akutni neuropsihijatrijski sindrom u djetinjstvu).[37][38] CANS/PANS hipoteze uključuju različite moguće mehanizme koji leže u osnovi neuropsihijatrijskih stanja akutnog početka, ali ne isključuju GABHS infekcije kao uzrok u podskupini pogođenih.[37][38] PANDAS, PANS and CANS are the focus of clinical and laboratory research but remain unproven.[36][37][38] Raspravlja se da li je PANDAS poseban entitet koji se razlikuje od drugih slučajeva poremećaja tikova ili OKP-a.[39][40][41][42]

Pregled studija koje su ispitivale antibazna ganglijska antitijela u OKP-u otkrile su povećani rizik od pojave antitijela na bazne ganglije kod osoba s OKP u odnosu na opću populaciju.[43]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Formalnu dijagnozu može obaviti psiholog, psihijatar, klinički socijalni radnik ili drugi licencirani stručnjak za mentalno zdravlje. Da bi se dijagnosticirala OKP, osoba mora imati opsesije, kompulzije ili oboje, prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM). Kratka referenca na izdanje DSM-a iz 2000. navodi da nekoliko karakteristika obiježava klinički značajne opsesije i kompulzije, i da su takve opsesije ponavljajuće i uporne misli, impulse ili slike koje se doživljavaju kao nametljive i koje izazivaju izraženu anksioznost ili uznemirenost. Ove misli, impulsi ili slike su takvog stepena ili tipa koji se nalazi izvan normalnoti raspona briga o konvencijskim problemima. Osoba može pokušati ignorirati ili suzbiti takve opsesije, ili ih neutralizirati nekom drugom mišlju ili radnjom, te će imati tendenciju da prepozna opsesije kao idiosinkratični ili iracionalni.

Kompulzije postaju klinički značajne kada se osoba osjeća podstaknutom da ih izvede kao odgovor na opsesiju, ili u skladu s pravilima koja se moraju strogo primjenjivati i kada osoba posljedično osjeća ili uzrokuje značajnu nevolju. Stoga, dok mnogi ljudi koji ne pate od OKP-a mogu obavljati radnje koje su često povezane s OKP-om (kao što je naručivanje predmeta u ostavi po visini), razlika s klinički značajnim OKP-om leži u činjenici da osoba koja pati od OKP-a mora izvršiti ove radnje. radnje da se izbjegne značajna psihička nevolja. Ova ponašanja ili mentalni činovi imaju za cilj prevenciju ili smanjenje uznemirenosti ili sprečavanje nekog strašnog događaja ili situacije; međutim, ove aktivnosti nisu logično ili praktično povezane sa temom, ili su pretjerane. Osim toga, u nekoj situaciji tokom poremećaja, pojedinac mora shvatiti da su njegove ili njene opsesije ili kompulzije nerazumne ili pretjerane.

Štaviše, opsesije ili kompulzije moraju biti dugotrajne (zauzimaju više od jednog sata dnevno) ili uzrokovati oštećenje društvenog, profesionalnog ili školskog funkcioniranja, Korisno je kvantificirati težinu simptoma i oštećenje prije i za vrijeme liječenja OKP. Uz procjenu osobe o vremenu provedenom svaki dan u skrivanju opsesivno-kompulzivnih misli ili ponašanja, mogu se koristiti konkretni alati za procjenu stanja osobe. To se može učiniti pomoću skala ocjenjivanja, kao što je Yale–Brown opsesivno kompulzivna skala (Y-BOCS; ocjena stručnjaka)[44] ili opsesivno-kompulzivni inventar (OCI-R; samoocjenjivanje).[45] Sa ovakvim mjerenjima, psihijatrijska konsultacija se može adekvatnije odrediti jer je standardizirana.[12]

OKP se ponekad svrstava u grupu poremećaja koji se nazivaju opsesivno-kompulzivni spektar.[46]

Terapija

[uredi | uredi izvor]
Aktivnost izlaganja i ritualne prevencije bila bi samo jedno provjeravanja brave, a zatim otići.

Specifična tehnika koja se koristi u CBT-u naziva se prevencija izlaganja i odgovora (ERP), što uključuje podučavanje osobe da namjerno dođe u kontakt sa situacijama koje izazivaju opsesivne misli i strahove (izloženost) bez izvođenja uobičajenih kompulzivnih radnji povezanih s opsesijom (prevencija odgovora). Ova tehnika uzrokuje da pacijenti postupno nauče tolerirati nelagodu i anksioznost povezane s neizvršavanjem svojih kompulzija.

Naprimjer, od pacijenta se može tražiti da dodirne nešto vrlo blago kontaminirano (izloženost) i opere ruke samo jednom nakon toga (prevencija reakcije). Drugi primjer bi mogao uključivati traženje od pacijenta da napusti kuću i provjeri bravu samo jednom (izlaganje) bez ponovnog vraćanja na provjeru (prevencija odgovora). Nakon uspjeha u jednoj fazi liječenja, pacijentov nivo nelagode u fazi izlaganja može se povećati. Kada je ova terapija uspješna, pacijent će se brzo naviknuti na situaciju koja proizvodi anksioznost, otkrivajući značajan pad nivoa anksioznosti.[47]

ERP ima snažnu bazu dokaza i smatra se najefikasnijim tretmanom za OKP. Međutim, neki istraživači su 2000. godine sumnjali u ovu tvrdnju, koji su kritizirali kvalitet mnogih studija.[48] Cochraneov pregled iz 2007. godine također je otkrio da su psihološke intervencije izvedene iz CBT modela bile učinkovitije od uobičajenog tretmana koji se sastoji od bez liječenja, liste čekanja ili intervencija bez CBT-a.[49] Za repetitivno ponašanje fokusirano na tijelo (BFRB), preporučuju se intervencije u ponašanju, kao što su treninzi za poništavanje navika i odvajanje.

Psihoterapija u kombinaciji s psihijatrijskim lijekovima može biti učinkovitija od bilo koje druge opcije za osobe s teškim OKP.[50][51][52]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]
Procijenjene stope opsesivno-kompulzivnog poremećaja na 100.000 stanovnika u 2004, standardizirane po godinama godina života prilagođene invalidnosti.
  Nepoznato
  <45
  45–52,5
  52,5–60
  60–67,5
  67,5–75
  75–82,5
  82,5–90
  90–97,5
  97,5–105
  105–112,5
  112.5–120
  >120

Opsesivno-kompulzivni poremećaj pogađa oko 2,3% ljudi u nekom periodu njihovog života, sa godišnjom stopom od oko 1,2%.[5] OKP se javlja širom svijeta.[3] Neuobičajeno je za simptome početi nakon 35. godine, a polovina ljudi razvija probleme prije 20. Muškarci i žene su podjednako pogođeni.[7]

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Kvalitet života je smanjen u svim domenima u OKP. Dok psihološki ili farmakološki tretman može dovesti do smanjenja simptoma OKP i povećanja prijavljenog kvaliteta života, simptomi mogu perzistirati na umjerenim razinama čak i nakon adekvatnih tečajeva liječenja, a razdoblja potpuno bez simptoma su neuobičajena.[53][54] U pedijatrijskom OKP, oko 40% i dalje ima poremećaj u odrasloj dobi, a oko 40% ispunjava uslove za remisiju.[55]

Historija

[uredi | uredi izvor]

U 7. stoljeću nove ere, Ivan Klimakus bilježi primer mladog monaha koji je patio od stalnih i ogromnih "iskušenja bogohuljenja" koji je konsultovao starijeg monaha, koji mu je rekao: "Sine moj, preuzimam na sebe sve greijhe koji ova iskušenja su vas navela ili bi vas mogla navesti, da se posvetite. Sve što tražim od vas je da u budućnosti ne obraćate pažnju na njih."[56]:212 Oblak neznanja, kršćanski mistični tekst iz kasnog 14. stoljeća, preporučuje da se opsesije koje se ponavljaju treba pokušati ignorirati ih, i, ako to ne uspije, da se "savijate ispod njih poput jadnog bijednika i kukavice svladane u bitku i smatrajte da je to gubljenje vašeg vremena da se više borite protiv njih", tehnika koja je sada poznata kao emocijska poplava. Od 14. do 16. stoljeća u Evropi se vjerovalo da su ljudi koji su iskusili bogohulne, seksualne ili druge opsesivne misli opsjednute đavlima/vrazima/šejtanima.[56][57] Na osnovu ovog rezonovanja, liječenje je uključivalo protjerivanje "zla" iz "opsjednute" osobe putem egzorcizma.[58][59] T

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ The National Institute of Mental Health (NIMH) (January 2016). "What is Obsessive-Compulsive Disorder (OCD)?". U.S. National Institutes of Health (NIH). Archived from the original on 23 July 2016. Retrieved 24 July 2016.
  2. ^ Angelakis, I; Gooding, P; Tarrier, N; Panagioti, M (25 March 2015). "Suicidality in obsessive compulsive disorder (OCD): A systematic review and meta-analysis". Clinical Psychology Review. Oxford, England: Pergamon Press. 39: 1–15. doi:10.1016/j.cpr.2015.03.002. PMID 25875222.
  3. ^ a b c d e f g Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5 (5 izd.). Washington: American Psychiatric Publishing. 2013. str. 237–242. ISBN 978-0-89042-555-8.
  4. ^ Angelakis, I; Gooding, P; Tarrier, N; Panagioti, M (25. 3. 2015). "Suicidality in obsessive compulsive disorder (OCD): A systematic review and meta-analysis". Clinical Psychology Review. Oxford, England: Pergamon Press. 39: 1–15. doi:10.1016/j.cpr.2015.03.002. PMID 25875222.
  5. ^ a b Grant JE (14 August 2014). "Clinical practice: Obsessive-compulsive disorder". The New England Journal of Medicine. 371 (7): 646–53.
  6. ^ Drs; Sartorius, Norman; Henderson, A.S.; Strotzka, H.; Lipowski, Z.; Yu-cun, Shen; You-xin, Xu; Strömgren, E.; Glatzel, J.; Kühne, G.-E.; Misès, R.; Soldatos, C.R.; Pull, C.B.; Giel, R.; Jegede, R.; Malt, U.; Nadzharov, R.A.; Smulevitch, A.B.; Hagberg, B.; Perris, C.; Scharfetter, C.; Clare, A.; Cooper, J.E.; Corbett, J.A.; Griffith Edwards, J.; Gelder, M.; Goldberg, D.; Gossop, M.; Graham, P.; Kendell, R.E.; Marks, I.; Russell, G.; Rutter, M.; Shepherd, M.; West, D.J.; Wing, J.; Wing, L.; Neki, J.S.; Benson, F.; Cantwell, D.; Guze, S.; Helzer, J.; Holzman, P.; Kleinman, A.; Kupfer, D.J.; Mezzich, J.; Spitzer, R.; Lokar, J. "The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders Clinical descriptions and diagnostic guidelines" (PDF). www.who.int World Health Organization. Microsoft Word. bluebook.doc. str. 116 (foot). Pristupljeno 23. 6. 2021 – preko Microsoft Bing.
  7. ^ a b c d e f g h The National Institute of Mental Health (NIMH) (januar 2016). "What is Obsessive-Compulsive Disorder (OCD)?". U.S. National Institutes of Health (NIH). Arhivirano s originala, 23. 7. 2016. Pristupljeno 24. 7. 2016.
  8. ^ a b "Overview - Obsessive compulsive disorder (OCD)". nhs.uk (jezik: engleski). 16. 2. 2021. Pristupljeno 6. 11. 2021.
  9. ^ a b "What Is Obsessive-Compulsive Disorder?". www.psychiatry.org. Pristupljeno 6. 11. 2021.
  10. ^ CDC (2. 12. 2020). "Obsessive-Compulsive Disorder in Children | CDC". Centers for Disease Control and Prevention (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 11. 2021.
  11. ^ "What are compulsions? | OCD-UK" (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
  12. ^ a b Fenske JN, Schwenk TL (august 2009). "Obsessive compulsive disorder: diagnosis and management". American Family Physician. 80 (3): 239–45. PMID 19621834. Arhivirano s originala, 12. 5. 2014.
  13. ^ Angelakis, I; Gooding, P; Tarrier, N; Panagioti, M (25. 3. 2015). "Suicidality in obsessive compulsive disorder (OCD): A systematic review and meta-analysis". Clinical Psychology Review. Oxford, England: Pergamon Press. 39: 1–15. doi:10.1016/j.cpr.2015.03.002. PMID 25875222.
  14. ^ Alonso, P.; Segalàs, C.; Real, E.; Pertusa, A.; Labad, J.; Jiménez-Murcia, S.; Jaurrieta, N.; Bueno, B.; Vallejo, J.; Menchón, J. M. (13. 1. 2010). "Suicide in patients treated for obsessive-compulsive disorder: a prospective follow-up study". Journal of Affective Disorders. 124 (3): 300–308. doi:10.1016/j.jad.2009.12.001. PMID 20060171 – preko Elsevier Science Direct.
  15. ^ Leckman, JF; Bloch, MH; King, RA (2009). "Symptom dimensions and subtypes of obsessive-compulsive disorder: a developmental perspective". Dialogues in Clinical Neuroscience. 11 (1): 21–33. doi:10.31887/DCNS.2009.11.1/jfleckman. PMC 3181902. PMID 19432385.
  16. ^ Bloch, MH; Landeros-Weisenberger, A; Rosario, MC; Pittenger, C; Leckman, JF (decembar 2008). "Meta-analysis of the symptom structure of obsessive-compulsive disorder". The American Journal of Psychiatry. 165 (12): 1532–42. doi:10.1176/appi.ajp.2008.08020320. PMC 3972003. PMID 18923068.
  17. ^ McKay, D; Abramowitz, JS; Calamari, JE; Kyrios, M; Radomsky, A; Sookman, D; Taylor, S; Wilhelm, S (juli 2004). "A critical evaluation of obsessive-compulsive disorder subtypes: symptoms versus mechanisms". Clinical Psychology Review. 24 (3): 283–313. doi:10.1016/j.cpr.2004.04.003. PMID 15245833.
  18. ^ Anholt, Gideon E.; Cath, Danielle C.; van Oppen, Patricia; Eikelenboom, Merijn; Smit, Johannes H.; van Megen, Harold; van Balkom, Anton J. L. M. (2010). "Autism and ADHD Symptoms in Patients with OCD: Are They Associated with Specific OC Symptom Dimensions or OC Symptom Severity?". Journal of Autism and Developmental Disorders. 40 (5): 580–589. doi:10.1007/s10803-009-0922-1. PMC 2855859. PMID 20039111.
  19. ^ Alevizos, Basil; Papageorgiou, Charalambos; Christodoulou, George N. (1. 9. 2004). "Obsessive-compulsive symptoms with olanzapine". The International Journal of Neuropsychopharmacology. 7 (3): 375–377. doi:10.1017/S1461145704004456. ISSN 1461-1457. PMID 15231024.
  20. ^ Kulkarni, Gajanan; Narayanaswamy, Janardhanan C.; Math, Suresh Bada (1. 1. 2012). "Olanzapine induced de-novo obsessive compulsive disorder in a patient with schizophrenia". Indian Journal of Pharmacology. 44 (5): 649–650. doi:10.4103/0253-7613.100406. ISSN 0253-7613. PMC 3480803. PMID 23112432.
  21. ^ Lykouras, L.; Zervas, I. M.; Gournellis, R.; Malliori, M.; Rabavilas, A. (1. 9. 2000). "Olanzapine and obsessive-compulsive symptoms". European Neuropsychopharmacology. 10 (5): 385–387. doi:10.1016/s0924-977x(00)00096-1. ISSN 0924-977X. PMID 10974610. S2CID 276209.
  22. ^ Schirmbeck, Frederike; Zink, Mathias (1. 3. 2012). "Clozapine-Induced Obsessive-Compulsive Symptoms in Schizophrenia: A Critical Review". Current Neuropharmacology. 10 (1): 88–95. doi:10.2174/157015912799362724. ISSN 1570-159X. PMC 3286851. PMID 22942882.
  23. ^ Abramowitz JS, Taylor S, McKay D (2009). "Obsessive-compulsive disorder". Lancet. 374 (9688): 491–9. doi:10.1016/S0140-6736(09)60240-3. PMID 19665647. S2CID 203833429.
  24. ^ Menzies L, Achard S, Chamberlain SR, Fineberg N, Chen CH, del Campo N, Sahakian BJ, Robbins TW, Bullmore E (2007). "Neurocognitive endophenotypes of obsessive-compulsive disorder". Brain. 130 (Pt 12): 3223–36. doi:10.1093/brain/awm205. PMID 17855376.
  25. ^ Ozaki N, Goldman D, Kaye WH, Plotnicov K, Greenberg BD, Lappalainen J, Rudnick G, Murphy DL (2003). "Serotonin transporter missense mutation associated with a complex neuropsychiatric phenotype". Mol. Psychiatry. 8 (11): 933–6. doi:10.1038/sj.mp.4001365. PMID 14593431.
  26. ^ Bloch, MH; Landeros-Weisenberger, A; Sen, S; Dombrowski, P; Kelmendi, B; Coric, V; Pittenger, C; Leckman, JF (5. 9. 2008). "Association of the serotonin transporter polymorphism and obsessive-compulsive disorder: systematic review". American Journal of Medical Genetics. Part B, Neuropsychiatric Genetics. 147B (6): 850–8. doi:10.1002/ajmg.b.30699. PMID 18186076. S2CID 23223447.
  27. ^ Lin, PY (13. 4. 2007). "Meta-analysis of the association of serotonin transporter gene polymorphism with obsessive-compulsive disorder". Progress in Neuro-psychopharmacology & Biological Psychiatry. 31 (3): 683–9. doi:10.1016/j.pnpbp.2006.12.024. PMID 17291658. S2CID 40442832.
  28. ^ Stewart, SE; Yu, D; Scharf, JM; Neale, BM; Fagerness, JA; Mathews, CA; Arnold, PD; Evans, PD; Gamazon, ER; Davis, LK; Osiecki, L; McGrath, L; Haddad, S; Crane, J; Hezel, D; Illman, C; Mayerfeld, C; Konkashbaev, A; Liu, C; Pluzhnikov, A; Tikhomirov, A; Edlund, CK; Rauch, SL; Moessner, R; Falkai, P; Maier, W; Ruhrmann, S; Grabe, HJ; Lennertz, L; et al. (juli 2013). "Genome-wide association study of obsessive-compulsive disorder". Molecular Psychiatry. 18 (7): 788–98. doi:10.1038/mp.2012.85. PMC 4218751. PMID 22889921.
  29. ^ Stewart, SE; Mayerfeld, C; Arnold, PD; Crane, JR; O'Dushlaine, C; Fagerness, JA; Yu, D; Scharf, JM; Chan, E; Kassam, F; Moya, PR; Wendland, JR; Delorme, R; Richter, MA; Kennedy, JL; Veenstra-VanderWeele, J; Samuels, J; Greenberg, BD; McCracken, JT; Knowles, JA; Fyer, AJ; Rauch, SL; Riddle, MA; Grados, MA; Bienvenu, OJ; Cullen, B; Wang, Y; Shugart, YY; Piacentini, J; Rasmussen, S; Nestadt, G; Murphy, DL; Jenike, MA; Cook, EH; Pauls, DL; Hanna, GL; Mathews, CA (juni 2013). "Meta-analysis of association between obsessive-compulsive disorder and the 3' region of neuronal glutamate transporter gene SLC1A1" (PDF). American Journal of Medical Genetics. Part B, Neuropsychiatric Genetics. 162B (4): 367–79. doi:10.1002/ajmg.b.32137. hdl:2027.42/98412. PMID 23606572. S2CID 20929721.
  30. ^ Pooley, EC; Fineberg, N; Harrison, PJ (juni 2007). "The met(158) allele of catechol-O-methyltransferase (COMT) is associated with obsessive-compulsive disorder in men: case-control study and meta-analysis". Molecular Psychiatry. 12 (6): 556–61. doi:10.1038/sj.mp.4001951. PMID 17264842.
  31. ^ Azzam, A; Mathews, CA (15. 11. 2003). "Meta-analysis of the association between the catecholamine-O-methyl-transferase gene and obsessive-compulsive disorder". American Journal of Medical Genetics. Part B, Neuropsychiatric Genetics. 123B (1): 64–9. doi:10.1002/ajmg.b.20013. PMID 14582147. S2CID 42840925.
  32. ^ Bracha HS (2006). "Human brain evolution and the "Neuroevolutionary Time-depth Principle:" Implications for the Reclassification of fear-circuitry-related traits in DSM-V and for studying resilience to warzone-related posttraumatic stress disorder" (PDF). Progress in Neuro-Psychopharmacology and Biological Psychiatry. 30 (5): 827–853. doi:10.1016/j.pnpbp.2006.01.008. PMC 7130737. PMID 16563589.
  33. ^ Sigra S, Hesselmark E, Bejerot S (mart 2018). "Treatment of PANDAS and PANS: a systematic review". Neurosci Biobehav Rev. 86: 51–65. doi:10.1016/j.neubiorev.2018.01.001. PMID 29309797. S2CID 40827012.
  34. ^ Wilbur C, Bitnun A, Kronenberg S, Laxer RM, Levy DM, Logan WJ, Shouldice M, Yeh EA (maj 2019). "PANDAS/PANS in childhood: Controversies and evidence". Paediatr Child Health. 24 (2): 85–91. doi:10.1093/pch/pxy145. PMC 6462125. PMID 30996598.
  35. ^ Boileau B (2011). "A review of obsessive-compulsive disorder in children and adolescents". Dialogues Clin Neurosci. 13 (4): 401–11. doi:10.31887/DCNS.2011.13.4/bboileau. PMC 3263388. PMID 22275846.
  36. ^ a b Dale RC (decembar 2017). "Tics and Tourette: a clinical, pathophysiological and etiological review". Curr Opin Pediatr (Review). 29 (6): 665–673. doi:10.1097/MOP.0000000000000546. PMID 28915150. S2CID 13654194.
  37. ^ a b c d Marazziti D, Mucci F, Fontenelle LF (juli 2018). "Immune system and obsessive-compulsive disorder". Psychoneuroendocrinology (Review). 93: 39–44. doi:10.1016/j.psyneuen.2018.04.013. PMID 29689421. S2CID 13681480.
  38. ^ a b c d Zibordi F, Zorzi G, Carecchio M, Nardocci N (mart 2018). "CANS: Childhood acute neuropsychiatric syndromes". Eur J Paediatr Neurol (Review). 22 (2): 316–320. doi:10.1016/j.ejpn.2018.01.011. PMID 29398245.
  39. ^ Shulman ST (februar 2009). "Pediatric autoimmune neuropsychiatric disorders associated with streptococci (PANDAS): update". Curr. Opin. Pediatr. 21 (1): 127–30. doi:10.1097/MOP.0b013e32831db2c4. PMID 19242249. S2CID 37434919. Despite continued research in the field, the relationship between GAS and specific neuropsychiatric disorders (PANDAS) remains elusive.
  40. ^ Maia TV, Cooney RE, Peterson BS (2008). "The neural bases of OCD in children and adults". Dev. Psychopathol. 20 (4): 1251–83. doi:10.1017/S0954579408000606. PMC 3079445. PMID 18838041.
  41. ^ Robertson MM (februar 2011). "Gilles de la Tourette syndrome: the complexities of phenotype and treatment" (PDF). Br J Hosp Med (Lond). 72 (2): 100–7. doi:10.12968/hmed.2011.72.2.100. PMID 21378617.
  42. ^ Singer HS (2011). "Tourette syndrome and other tic disorders". Hyperkinetic Movement Disorders. Handb Clin Neurol. Handbook of Clinical Neurology. 100. str. 641–57. doi:10.1016/B978-0-444-52014-2.00046-X. ISBN 9780444520142. PMID 21496613.
  43. ^ Pearlman, DM; Vora, HS; Marquis, BG; Najjar, S; Dudley, LA (juli 2014). "Anti-basal ganglia antibodies in primary obsessive-compulsive disorder: systematic review and meta-analysis". The British Journal of Psychiatry. 205 (1): 8–16. doi:10.1192/bjp.bp.113.137018. PMID 24986387.
  44. ^ Goodman, Wayne K. (1. 11. 1989). "The Yale-Brown Obsessive Compulsive Scale: I. Development, Use, and Reliability". Archives of General Psychiatry (jezik: engleski). 46 (11): 1006–1011. doi:10.1001/archpsyc.1989.01810110048007. ISSN 0003-990X. PMID 2684084.
  45. ^ Foa, Edna B.; Huppert, Jonathan D.; Leiberg, Susanne; Langner, Robert; Kichic, Rafael; Hajcak, Greg; Salkovskis, Paul M. (2012). "The Obsessive-Compulsive Inventory: development and validation of a short version". Psychological Assessment. 14 (4): 485–496. doi:10.1037/1040-3590.14.4.485. ISSN 1040-3590. PMID 12501574.
  46. ^ Starcevic, V; Janca, A (januar 2011). "Obsessive-compulsive spectrum disorders: still in search of the concept-affirming boundaries". Current Opinion in Psychiatry. 24 (1): 55–60. doi:10.1097/yco.0b013e32833f3b58. PMID 20827198. S2CID 41312244.
  47. ^ Huppert & Roth: (2003) Treating Obsessive-Compulsive Disorder with Exposure and Response Prevention. The Behavior Analyst Today, 4 (1), 66 – 70 BAO Arhivirano 23. 3. 2010. na Wayback Machine
  48. ^ Klein DF (2000). "Flawed meta-analyses comparing psychotherapy with pharmacotherapy". Am J Psychiatry. 157 (8): 1204–11. doi:10.1176/appi.ajp.157.8.1204. PMID 10910778.
  49. ^ I, Gava; C, Barbui; E, Aguglia; D, Carlino; R, Churchill; M, De Vanna; Hf, McGuire (18. 4. 2007). "Psychological Treatments Versus Treatment as Usual for Obsessive Compulsive Disorder (OCD)". The Cochrane Database of Systematic Reviews (jezik: engleski) (2): CD005333. doi:10.1002/14651858.CD005333.pub2. PMID 17443583.
  50. ^ Skapinakis, P (15. 6. 2016). "Pharmacological and psychotherapeutic interventions for management of obsessive-compulsive disorder in adults: a systematic review and network meta-analysis". Lancet Psychiatry. 3 (8): 730–739. doi:10.1016/S2215-0366(16)30069-4. PMC 4967667. PMID 27318812.
  51. ^ Wheaton, Michael G.; DeSantis, Stacia M.; Simpson, H. Blair (2016). "Network meta-analyses and treatment recommendations for obsessive-compulsive disorder". The Lancet. Psychiatry. 3 (10): 920. doi:10.1016/S2215-0366(16)30280-2. ISSN 2215-0366. PMC 6690590. PMID 27692263.
  52. ^ Hirschtritt, Matthew E.; Bloch, Michael H.; Mathews, Carol A. (4. 4. 2017). "Obsessive-Compulsive Disorder: Advances in Diagnosis and Treatment". JAMA. 317 (13): 1358–1367. doi:10.1001/jama.2017.2200. ISSN 1538-3598. PMID 28384832. S2CID 13660201.
  53. ^ Eddy KT, Dutra L, Bradley R, Westen D (2004). "A multidimensional meta-analysis of psychotherapy and pharmacotherapy for obsessive-compulsive disorder". Clin Psychol Rev. 24 (8): 1011–30. doi:10.1016/j.cpr.2004.08.004. PMID 15533282.
  54. ^ Subramaniam, M; Soh, P; Vaingankar, JA; Picco, L; Chong, SA (maj 2013). "Quality of life in obsessive-compulsive disorder: impact of the disorder and of treatment". CNS Drugs. 27 (5): 367–83. doi:10.1007/s40263-013-0056-z. PMID 23580175. S2CID 8038340.
  55. ^ Boileau, B (2011). "A review of obsessive-compulsive disorder in children and adolescents". Dialogues in Clinical Neuroscience. 13 (4): 401–11. doi:10.31887/DCNS.2011.13.4/bboileau. PMC 3263388. PMID 22275846.
  56. ^ a b Osborn, Ian (1998). Tormenting Thoughts and Secret Rituals: The Hidden Epidemic of Obsessive-Compulsive Disorder. New York City, New York: Dell Publishing. ISBN 978-0-440-50847-2.
  57. ^ Aardema, Frederick; o'Connor, Kieron (2007). "The menace within: obsessions and the self". Journal of Cognitive Psychotherapy. 21 (3): 182–197. doi:10.1891/088983907781494573. S2CID 143731458.
  58. ^ M. A. Jenike; Baer, L.; & W. E. Minichiello. Obsessive Compulsive Disorders: Theory and Management. Littleton, MA: PSG Publishing, 1986.
  59. ^ Berrios, G E (1989). "Obsessive Compulsive Disorder: Its conceptual history in France during the 19th Century". Comprehensive Psychiatry. 30 (4): 283–95. doi:10.1016/0010-440x(89)90052-7. PMID 2667880.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Šablon:Mentalni i behavioralni poremećaji Šablon:Opsesivno–kompulzivni poremećaj Šablon:OCD farmakoterapije

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Opsesivno-kompulzivni_poremećaj&oldid=3528584"