Hranj Martina Doktorski Rad 2020

Varaždinska prezimena
Hranj, Martina
Doctoral thesis / Disertacija
2020
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Zagreb, University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences / Sveučilište u
Zagrebu, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:628578
Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.
Download date / Datum preuzimanja: 2024-05-03
Repository / Repozitorij:
ODRAZ - open repository of the University of Zagreb

Faculty of Humanities and Social Sciences
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Martina Hranj
VARAŽDINSKA PREZIMENA –
PREGLED MIJENA PREZIMENSKOGA
SUSTAVA I ONOMASTIČKA
RAŠČLAMBA
DOKTORSKI RAD
Zagreb, 2020.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Martina Hranj
VARAŽDINSKA PREZIMENA –
PREGLED MIJENA PREZIMENSKOGA
SUSTAVA I ONOMASTIČKA
RAŠČLAMBA
DOKTORSKI RAD
Mentorica:
prof. dr. sc. Anđela Frančić
Zagreb, 2020.
University of Zagreb
Faculty of Humanities and Social Sciences
Martina Hranj
FAMILY NAMES IN VARAŽDIN –

OVERVIEW OF THE CHANGE OF
FAMILY NAMES SYSTEM AND
ONOMASTIC ANALYSIS
DOCTORAL THESIS
Supervisor:
prof. dr. sc. Anđela Frančić
Zagreb, 2020.
Bilješka o mentorici
Anđela Frančić rođena je 8. rujna 1961. u Prelogu (Međimurje). Osnovnu je školu završila u
Svetoj Mariji, a srednju u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
diplomirala je (1985.), magistrirala (1992.) i doktorirala (1999.). Nakon završetka studija radila
je u Zavodu za hrvatski jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), a od 2002.
zaposlena je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za kroatistiku, Katedra
za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika). Vanjska je suradnica na Veleučilištu Baltazar
Zaprešić. U zvanju je redovite profesorice u trajnome zvanju. Predaje povijesnojezične,
onomastičke i standardnojezične kolegije. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u
Hrvatskoj i u inozemstvu. Članica je suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
predsjednica Odbora za onomastiku Razreda za filološke znanosti HAZU te glavna i odgovorna
urednica Akademijina časopisa Folia onomastica Croatica.
I
Zahvale
Najljepše zahvaljujem svojoj mentorici prof. dr. sc. Anđeli Frančić na stručnim savjetima,
osobnom angažmanu i pomoći tijekom izrade ove disertacije.
Zahvaljujem i svim članovima povjerenstva za ocjenu i obranu.
Posebno i toplo zahvaljujem svojoj obitelji na razumijevanju tijekom izrade disertacije:

svome suprugu na strpljenju i nježnosti; svekrvi i svekru, šogoru, šogorici i nećaku na
podršci, te svojim roditeljima, sestri i nećakinji na ohrabrenju i ljubavi.
Najveću zahvalu i poljubac zaslužuju

Manuela, Mihaela i Marko,
koji su rasli s ovom disertacijom.
Najviše na svijetu,
voli vas mama!
II
SAŽETAK
U doktorskome radu naslovljenu Varaždinska prezimena – pregled mijena
prezimenskoga sustava i onomastička raščlamba interdisciplinarnim pristupom obrađena je
ekscerpirana prezimenska građa iz povijesnih i suvremenih vrela od 16. do 20. stoljeća.
U uvodnome dijelu iznosi se teorijski okvir istraživanja te ukratko opisuje povijest grada
Varaždina. Potom se daje povijesni prikaz i interpretacija provedene onomastičke raščlambe
imenskih formula Varaždinaca zabilježenih u povijesnim vrelima ranoga i razvijenoga srednjeg
vijeka (u razdoblju koje je prethodilo ustaljivanju prezimena). Na taj se prikaz nadovezuje
onomastička raščlamba prezimena od prvoga poznatog popisaVaraždinaca (1520.) do konca
20. stoljeća.
Povijesna vrela iz kojih je građa ekscerpirana jesu: povijesne povelje i drugi dokumenti,
zapisnici poglavarstva, matične knjige krštenih, novine te popisi stanovništva iz 1948. i 2001.
godine.
Pod varaždinska prezimena sveli smo prezimena nositelja nastanjenih u Varaždinu ili
za koje se iz povijesnih izvora moglo utvrditi da su bili varaždinski građani u istraživanome
razdoblju.
Prezimenski je korpus najprije razvrstan prema stoljećima iz kojih datira izvor. Zatim je
prenesen u tablice koje objedinuju motivaciju i tvorbu u povijesnome kontekstu. Tablica je
popraćena rječnikom u kojemu su prezimena poredana abecednim redom te je svako detaljno
motivacijski i tvorbeno raščlanjeno. Ta je raščlamba prikazana statističkim tablicama i
grafikonima te interpretirana u komentaru naprije za svako stoljeće, a potom u završnome
objedinjujućem komentaru.
U ukupnome prezimenskom korpusu od 1617 prezimena u motivaciji su gotovo
podjednako zastupljena prezimena nadimačkoga postanja i prezimena motivirana osobnim
imenima (29 %). Više je asufiksalnih (47 %) nego sufiksalnih prezimena (42 %), među kojima
je najveći dio nastao dodavanjem prezimenskoga sufiksa -ić (55 %).
U zaključku se iznosi da se varaždinska prezimena uklapaju u sliku hrvatskoga
prezimenskog sustava, da se glavnina današnjih prezimena koja nose Varaždinci može pratiti
od 18. stoljeća te da od 77 prezimena koja se kontinuirano pojavljuju u varaždinskome
onimijskom fondu (16. – 20. stoljeće), usporedivši ih s popisom stanovništva 1948. i 2001., 41
prezime možemo definirati kao autohtono varaždinsko prezime.
Ključne riječi: Varaždin, imenska formula, prezime, prezimena od nadimaka, prezimena od

osobnih imena, sufiksalna tvorba, varaždinska prezimena
III
EXTENDED ABSTRACT
The doctoral thesis entitled Family names in Varaždin – overview of the change of family
names system and onomastic analysis is an interdisciplinary approach to exploring the collected
linguistic material from historical and contemporary sources.
Once the material was collected, it was listed in tables. The tables contain cells with
motivation and formation of surnames, classified by centuries, starting from the 16th century to
the present. The classified and analysed material was studied including onomastic and
sociolinguistic methods, putting it in the historical context.
The introductory paragraph of the paper contains the reason and purpose of the study,
the methodology of the work and given assumptions and hypotheses. After describing the
sources of the research, the term “family names in Varaždin” is defined and the criteria for
inclusion of family names in the research material are set. The theoretical framework gives a
brief insight into the beginning of the nomination and the appearance of the family name as the
youngest anthroponymical category. Next, the family name status is stated in the legal
definitions in which the last name is part of the legal formula “personal name”, which is
different from the onomastic analyses consisting of the three anthroponymical categories
(family name, personal name and nickname). Furthermore, the law about personal name
determines the circumstances in which legal entities can change the personal name and personal
name and how many component the “personal name” may contain.
Next, a brief overview of Varaždin history from the 12th century to the present is given,
including a review of key events and historical processes. Lastly, attempts are made to explain
the etymology of the name Varaždin in the works of Varaždin writers and with author's stance.
In terms of adaptation and affiliation with kajkavian speech (dialect), the characteristics of
kajkavian speech in family names in Varaždin are further illustrated.
The first part of the work is concluded with the analysis and interpretation of noun
formulas in the earliest history of the city (developed and late middle ages).
The second part of the paper analyses and interprets the collected material that is the
subject matter. First, the dictionary with a detailed analysis was written, then the onomastic
material was set into a table that combines both motivation and formation of family names.
Then, a comment of the motivation and formation analysis is given with statistics tables, graphs
and maps. The obtained results were interpreted by sociolinguistic method and the historical
context.
From the analysis carried out in the historical context, a unique conclusion is reached.
IV
In the total corpus of 1617 family names, family names motivated by nickname and personal
name are the most present (29 % each), such as Golub, Levak, Sokol, Vrabec, Vrček…, and
Brlek, Ivančić, Martinčević, Petrović, Vincek etc. There are almost equally distributed family
names with and without suffixes. The most progenitive among suffixes is -ić (55 % of family
names is with suffixes, such as: Bunić, Kliček, Kudelić, Malečić, Prepelić, Rožić...). We have
got several subgroups of family names motivated by nickname, and they are testifyng to a
greater association and connection of our ancestors with everyday life, plant and animal world,
such as animals (type Medvedec), characteristics (type Divjak) or mental abilities (type
Bistrović), parts of the human body (type Prstec), those motivated by household items and food
(type Ožeg, Sladović), etc.
Considering the time of the city's formation and the raise of the community that gained
the privilege of being a free royal city (in year 1209), based on the intersection of trade routes
and trade of goods, this urban community itself attracted foreigners, offering them security, and
prosperity of developed urban area. Foreigners, mostly Hungarians and Germans, brought their
culture and legacy, but were assimilated by domestic Croats. For a stranger to have been
accepted among the full-fledged Varaždin citizens (civis) and enjoy all the rights, he would
have to go through the particular process of of becoming full rights citizen of Varaždin.
At the end a few conclusions have been made: in the oldest list of Varaždin inhabitants
(1520) it is already obvious that the family names are largely set; family names in Varaždin fit
perfectly in the image of the Croatian family names system; the majority of today's family
names of Varaždin citizens can be traced back to the 18th century, which is related to the
progress of the city during the time of Maria Theresa (Varaždin is the seat of the Croatian Royal
Council in 1767 – 1776) and the decree of King Joseph II on Obligatory Family Name in 1780.
From 77 family names that are continuously appearing in the Varaždin (16th – 20th century), 41
of them can be classified in the term described as native family names in Varaždin (Biškup,
Bregović, Brlek, Cafuk, Flajšman, Golub, Golubić, Herceg, Horvat, Horvatić, Hrženjak,
Ivančić, Kolar, Kolarić, Koren, Kos, Koščak, Kovač, Kovačić, Kranjčić, Kranjec, Križanec,
Lacković, Leskovar, Lončarić, Martinčević, Međimurec, Novak, Novoselec, Plantak, Posavec,
Ribić, Sokol, Šantek, Šestak, Turković, Vincek, Vrbanec, Vrček, Zadravec i Zagorec).
Most of the analysed family names were provided with description of motivation and
were presented in the formation structure, but some of them (due to the time gap and probable
changes of the record over time) remain mystery inviting on further inquiry.
Keywords: Varaždin, family name, nickname, personal name, suffix -ić
V
SADRŽAJ
1. UVOD 1
1.1. RAZLOG I CILJ PROUČAVANJA 1
1.2. O POJMU „VARAŽDINSKA PREZIMENA“ 2
1.3. HIPOTEZE 2
1.4. METODOLOGIJA RADA 3
1.5. IZVORI PREZIMENSKIH POTVRDA 3
2. TEORIJSKI OKVIR RADA 6

2.1. POJAVA PREZIMENA 6
2.2. PREZIME U ZAKONSKIM ODREDNICAMA 8
3. POVIJEST VARAŽDINA I RAZVOJ IMENOVANJA U VARAŽDINU 10

3.1. POVIJEST GRADA VARAŽDINA – VAŽNIJI POVIJESNI DOGAĐAJI I
ČIMBENICI 10
3.1.1. Od paleolitika do srednjega vijeka – najranija povijest grada
Varaždina i okolice 10
3.1.2. Varaždin pod dinastijom Arpadovića 12
3.1.3. Povlastice slobodnoga kraljevskoga grada 13
3.1.4. Varaždin kao renesansni grad i gradnja wasserburga, najpoznatije
varaždinske arhitekture (15. i 16. stoljeće) 16
3.1.5. Utjecaj plemića u gradskoj upravi te isusovačka barokna katolička
reforma 21
3.1.6. Varaždin u vrijeme prosvijećenoga apsolutizma Marije Terezije
i Josipa II. 24
3.1.7. Burno 19. stoljeće – buđenje nacionalne svijesti i uspon
građanskoga društva 28
3.1.8. Varaždin na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće 31
3.1.9. Varaždin u 20. stoljeću 32
3.2. ETIMOLOGIJA IMENA VARAŽDIN 34
3.3. VARAŽDINSKA KAJKAVŠTINA I VARAŽDINSKI GOVOR – ODSLIK
U VARAŽDINSKIM PREZIMENIMA 41
VI
3.4. ODRAZI INOJEZIČNIH LEKSEMA U VARAŽDINSKIM
PREZIMENIMA 43
4. IMENSKA FORMULA U RANOJ VARAŽDINSKOJ POVIJESTI (RANI I

RAZVIJENI SREDNJI VIJEK) 46
4.1. POVIJESNI KONTEKST PROUČAVANOGA RAZDOBLJA 47
4.2. RAŠČLAMBA IMENSKIH FORMULA U POVIJESNIM VRELIMA GRADA
VARAŽDINA OD 13. DO KRAJA 15. STOLJEĆA 49
4.3. JEDNORJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA DVOIMENSKE
FORMULE (OSOBNO IME + JEDNORJEČNI PRIDJEVAK) 50
4.4. DVORJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA DVOIMENSKE
FORMULE (OSOBNO IME + DVORJEČNI PRIDJEVAK) 52
4.5. TRORJEČNI I VIŠERJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA
DVOIMENSKE FORMULE (OSOBNO IME + TRORJEČNI / VIŠERJEČNI
PRIDJEVAK) 55
4.6. IMENSKE FORMULE ŽENA 59
4.7. DVOIMENSKA FORMULA: OSOBNO IME I PRIDJEVAK/PREZIME U
NASTAJANJU (Pr) 62
4.8. OSOBNA IMENA U PROUČENIM IMENSKIM FORMULAMA 64
4.9. ZAKLJUČAK PROVEDENE RAŠČLAMBE 66
5. IMENOVANJE GRAĐANA U VARAŽDINU 1520. GODINE 67
6. MOTIVACIJSKO-TVORBENA RAŠČLAMBA VARAŽDINSKIH

PREZIMENA (16. – 20. STOLJEĆE) 76
6.1. PREZIMENA U 16. STOLJEĆU 76
6.1.1. Motivacijsko-tvorbeni rječnik prezimena u 16. stoljeću 77
6.1.2. Osvrt na prezimensku građu 16. stoljeća 90
VII
6.6. O VARAŽDINSKIM ŽIDOVIMA I ŽIDOVSKIM PREZIMENIMA 187
7. ZAVRŠNA RAŠČLAMBA I KOMENTAR 195

7.1. PREZIMENA MOTIVIRANA NADIMKOM 198
7.2. PREZIMENA MOTIVIRANA OSOBNIM IMENOM 200
7.3. PREZIMENA MOTIVIRANA NAZIVOM ZANIMANJA 205
7.4. PREZIMENA MOTIVIRANA RIJEČIMA KOJE ODRAŽAVAJU
PODRIJETLO 207
7.4.1. Prezimena od etnika 208
7.4.2. Prezimena od etnonima 210
7.4.3. Prezime Horvat u Varaždinu 211
7.5. ŽENSKA PREZIMENA 213
7.6. DVOSTRUKA PREZIMENA SA SASTAVNICOM ALITER 213
7.7. AUTOHTONA VARAŽDINSKA PREZIMENA 215
8. ZAKLJUČAK 218
9. POPIS IZVORA I LITERATURE 221
10. POPIS TABLICA 241
11. POPIS GRAFIKONA 243
12. POPIS SLIKA 244
VIII
13. POPIS KARATA 245
14. PRILOZI
14.1. RJEČNIK PREZIMENA KOJA SE KONTINUIRANO POJAVLJUJU U
VARAŽDINSKOME PREZIMENSKOM SUSTAVU (16. – 20. STOLJEĆE) 246
14.2. TABLICE I GRAFOVI 287
15. ŽIVOTOPIS 321
IX
1. UVOD
1.1. RAZLOG I CILJ PROUČAVANJA
Za doktorski rad naslovljen Varaždinska prezimena – pregled mijena prezimenskoga

sustava i onomastička raščlamba odlučili smo se prije svega zato što taj dio varaždinske
antroponimije dosada nije obrađen.
U središtu naše pozornosti jest prezimenska građa prikupljena vlastitim arhivskim
istraživanjem najstarijih popisa stanovništva, matičnih knjiga, zapisnika gradskoga
poglavarstva i novina (koji se odnose na Varaždin i Varaždince).
Glavni cilj istraživanja jest onomastički iscrpno (s obzirom na motivaciju i tvorbu)
analizirati prezimensku građu, pazeći pritom da se usustave tipovi imenskih formula u kojima
se pojavljuje prezime od najranijih potvrda do danas te ustanoviti kontinuitet pojavnosti
prezimena poštujući zapise koji ovise o izvoru (o jeziku izvora – latinskome, njemačkome i
hrvatskome – ovisi i grafija). Iščitane odlike sagledat će se u širemu imenskom i društvenom
kontekstu pomoću spoznaja drugih znanosti (povijesti, geografije, etnologije...), pokazujući da
su prezimena odslik vremena u kojemu su nastala te nositelji važnih, ne samo jezičnih nego i
izvanjezičnih obavijesti. Uočene prezimenske odlike usporedit će se s ostalim dosad istraženim
hrvatskim prezimenima te će se na temelju te usporedbe utvrditi specifičnost varaždinskih
prezimena, čime se želi pridonijeti poznavanju varaždinske antroponimije.
Kako su prezimena odraz vremena u kojemu su nastala te materijalne i duhovne kulture
svojih nadjevatelja, u radu će varaždinska prošlost i sadašnjost biti sagledane kroz prizmu
prezimenskih mijena i prezimenskoga kontinuiteta te mnogih jezičnih i izvanjezičnih podataka
pohranjenih u izrazu i doimenskome sadržaju prezimenskih likova. Nadamo se da će ovaj rad,
biti prinos istraživanju i potpunijemu poznavanju hrvatskoga (prez)imenskog mozaika.
1
1.2. O POJMU „VARAŽDINSKA PREZIMENA“
Pod pojmom varaždinska prezimena razumijevamo prezimena za čije se nositelje iz

povijesnih izvora moglo utvrditi da su:
– barem u jednome trenutku svojega života živjeli u Varaždinu te stoga o njima postoji zapis
u izvorima (npr. sudionici sudskih sporova, rođeni i umrli…; v. Tablicu 1)
– živjeli na užemu prostoru Varaždina (tzv. starogradska općina1 i grad Varaždin)
– živjeli na širemu prostoru jurisdikcije grada, a bili su usko povezani sa životom grada ili
njihovim gospodarima u gradu (sluge, kmetovi, šegrti i dr.).
1.3. HIPOTEZE
Analizirajući i interpretirajući prikupljenu građu, nastojat ćemo iz gotovo petstoljetnoga

razdoblja, u kojemu smo (u odabranim vremenskim odsječcima) pratili pojavnost prezimenskih
potvrda sagledanih u kontekstu vremena u kojemu su nastala i društvenih prilika koje su
uvjetovale njihovu pojavnost, prepoznati bitne odlike varaždinskoga prezimenskog sustava.
Pritom ćemo se voditi postavljenim hipotezama:
1. RANA POJAVA PRVIH PREZIMENA. Iz najstarijega popisa varaždinskih građana 1520.
godine moguće je iščitati prva varaždinska prezimena od kojih su se neka zadržala do danas.
2. KONTINUITET. Postoji određen broj prezimena čiji je kontinuitet moguće pratiti od
najranijih zapisa do danas, osvjedočenih u većemu broju istraživanih povijesnih razdoblja.
3. SPECIFIČNOST. Specifične odlike varaždinskih prezimena moguće je definirati u
povijesnome kontekstu.
1
Starogradska općina Varaždin koja se u izvorima 13. stoljeća spominje kao Communitatis Arcis Varasd,
Communitas libertinorum Arcis Varasd te u 19. stoljeću Obchina Sztarogradzka varasd i Obchina purgarov
gradzkeh (Androić 2008a: 24), obuhvaćala je stanovništvo smješteno neposredno do Varaždinske tvrđe i grada
Varaždina (Androić 2008a: 24), odnosno na uskome teritoriju između Varaždinske tvrđe i građanskoga naselja
(Androić 2008a: 31), koje „u društveno-ekonomskom pogledu čine posve zaseban sloj podanika gospodara
Varaždinske tvrđe“ (Androić 2008a: 24). Njihova gospodarska djelatnost ponajprije je vezana uz poljoprivredu,
stočarstvo i vinogradarstvo, a vjerojatno su obavljali i različite obrtničke poslove za potrebe Tvrđe dok je još bila
u kraljevoj upravi (Androić 2008a: 32). S vremenom su starogradska općina i grad Varaždin srasli te su se njihovi
stanovnici pomiješali, ali i dalje s jednom razlikom: građani su od osnutka grada bili slobodni, dok su starograđani
bili podložnici gospodara Tvrđe (Androić 2008a: 49). Do sjedinjenja će doći tek u 19. stoljeću kada su se stvorili
preduvjeti za to: među kojima je najvažniji načelan prestanak feudalne dominacije nakon zbivanja 1848. i 1849.
godine (Androić 2008a: 49). Za razliku od građana, starograđani su imali pozitivniji stav o sjedinjenju (Androić
2008a: 52). Konačno, aktom od 2. travnja 1861. godine došlo je do ujedinjena Starogradske općine i grada
Varaždina (Androić 2008a: 57).
2
1.4. METODOLOGIJA RADA
Prikupljenu građu, koja je predmet našega rada, analizirali smo u povijesnome

kontekstu, po stoljećima, prema motivaciji i načinu tvorbe prezimena.
Prezimenski korpus najprije je razvrstan u stoljeće iz kojega datira izvor. Prezimena smo
ispisivali tako da smo zadržali izvornu grafiju kojom su ona bilježena u vrelima intervenirajući
samo ako smo uočili očitu pogrešku zapisivača (npr. zamjena grafema ili sl.). Na taj način
zadržan je povijesni autentični slijed, koji je u našemu radu neraskidivo vezan uz onomastičku
raščlambu.
Ekscerpiranu građu zapisivali smo u tablice koje su sadržavale stupac s imenom izvora,
stupac s prezimenom te stupce u koje smo bilježili motivacijsko-tvorbenu raščlambu. Zatim
smo izradili rječnik s detaljnom tvorbenom raščlambom, a građu smo prenijeli u novu tablicu
koja objedinuje motivaciju i tvorbu za svako stoljeće. Rječnik i tablica popraćeni su
komentarom tvorbeno-motivacijske raščlambe u povijesnome kontekstu, statističkim
grafikonima te drugim slikovnim prikazima.
1.5. IZVORI PREZIMENSKIH POTVRDA
Kako varaždinska prezimena dosada nisu bila predmetom sustavnoga znanstvenog

istraživanja, krenuli smo od izvora koji su nam bili na raspolaganju, s obzirom na dostupnost i
mjesto čuvanja građe (uglavnom arhiv, a kasnije digitalizirani zapisi). Tijekom prikupljanja
građe naišli smo na više poteškoća, npr. kako dobiti podatke Državnoga zavoda za statistiku2
ili kako dobiti uvid u matične knjige iz 20. stoljeća. Pokušaji da se nađu sustavni popisi
stanovnika nisu urodili plodom – djelatnici Državnoga arhiva Varaždin upućivali su nas na
poznat podatak o najstarijemu popisu iz 1520. godine, koji je prva opisala Ljerka Perči. U
nedostatku cjelovitih popisa iz kasnijih razdoblja služili smo se djelomičnim popisima, kao što
su npr. popisi članova cehova, popisi gradskih prisežnika ili osoba koje su sudjelovale u
parnicama kao tužitelji, tuženici ili svjedoci te građom koju smo ekscerpirali iz varaždinskih
(povijesnih) glasila.
2
Zahvaljujem mentorici što mi je pribavila kopiju popisa stanovništva grada Varaždina iz 1948. godine, a bez
kojega bi pregled varaždinskih prezimena bio nepotpun.
3
Prezimenski korpus na kojemu smo proveli svoje istraživanje načinjen je osobnim
odabirom podataka u razdoblju od petsto godina, i to u kraćim segmentima izabranih stoljeća,
jer je nemoguće iscrpiti apsolutno sve trenutačno dostupne izvore. Tako prikupljena i
analizirana građa daje uvid u imenske formule koje su prethodile osobnoimensko-
-prezimenskim, u početke i tijek usustavljivanja prezimena te u antroponimijsko-povijesnu
sliku grada Varaždina.
Tablica 1. Popis korištenih izvora i broj prikupljenih prezimena

BROJ
IZVOR
PREZIMENA
Popis građana Varaždina iz 1520.
Barbarić J., Kolander I., Wissert A., Zapisnici poglavarstva slobodnog i
kraljevskog grada Varaždina, svezak I. 1587. – 1589., Varaždin, 1990.
– iz zapisnika za godinu 1587. i 1588.
Androić, M., Starogradska varaždinska općina, Varaždin, 2008.
– popis podanika tvrđe iz 1588.
Barbarić J., Kolanović J., Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog
grada Varaždina, svezak II. 1592. – 1596., Varaždin, 1990.
– iz zapisnika za godinu 1596.
Ukupno prezimena iz 16. stoljeća: 383
grada Varaždina, svezak IV., Varaždin, 1993.
– iz zapisnika za godinu 1620. i 1622.
grada Varaždina, svezak VIII., Varaždin, 2000.
– iz zapisnika za godinu 1672., 1674. i 1684.
Matica krštenih Župe svetog Nikole, 1707.3
Matica krštenih Župe svetog Nikole, 1735. – 1740.
Matica krštenih Župe svetog Nikole, 1750.
Androić, M., Spomenici starogradske varaždinske općine, Varaždin,
2008.
– zapisnici 1787. – 1798.
3
Najstarija matična knjiga varažinskih župa jest Matična knjiga krštenih Župe sv. Nikole u Varaždinu iz 1707.
godine. Dostupna je u digitaliziranome obliku na mrežnim stranicama FamilySearch (www.familysearch.org).
4
Androić, M., Spomenici starogradske varaždinske općine, Varaždin,
2008.
– zapisnici 1820. – 1850.
Matica krštenih Župe svetog Nikole, 1849. – 1854., 1891. – 1892.
Pučki prijatelj, tjednik – prezimena osoba koje se spominju u svim
brojevima 1875.
Varaždinski glasnik – prezimena osoba koje se spominju u svim
brojevima 1885.
Matica krštenih Župe svetog Vida, 1891.
Matica krštenih Župe svetog Nikole, 1901. i 1905.
Naše pravice, novine – prezimena osoba koje se spominju u svim
brojevima 1924.
Varaždinske novosti, list – prezimena osoba koje se spominju u svim
brojevima 1929.
Varaždinec, list – prezimena osoba koje se spominju u jedina dva
sačuvana broja 1929.
Hrvatsko jedinstvo, novine – prezimena osoba koje se spominju 1937.
Popis stanovništva 1948.
Varaždinske vijesti, list – popis rođenih u brojevima iz 1950. i 1990.
Popis stanovništva 2001.
Regionalni tjednik – popis rođenih u brojevima iz 2010.
SVEUKUPNO: 2237
5
2. TEORIJSKI OKVIR RADA
2.1. POJAVA PREZIMENA
Prezime je najmlađa antroponimijska kategorija. U njoj je sačuvan spomen na

nematerijalno blago jednoga naroda, njegovo podrijetlo i povijest. Prezime se definira kao
„stalno, neizmjenjivo i nasljedno porodično ime“ koje upućuje „na pripadnost i (krvnu) vezu4
osobe s dotičnom porodicom“ (Šimunović 1997: 311).
Pojava prezimena upućuje na stupanj razvijenosti društvene zajednice. Ona nisu
postojala oduvijek te se u različitim zajednicama ne pojavljuju istodobno. Prezime je odslik
vremena i društvenih prilika u kojima je nastalo, ono sadržava jezične i izvanjezične
(etnografske, povijesne, geografske, sociolingvističke i dr.)5 obavijesti te njihovim iščitavanjem
saznajemo vrijedne podatke za povijest i kulturu naroda (Frančić 2002: 11), tvorca te
antroponimijske kategorije.
Prezimena se počinju pojavljivati u feudalnome poretku, i to najprije u urbanim
sredinama sjeverne Italije.6 Iz Italije se zatim pojava prezimena širi dalje razvijenom Europom
pa se tako već u 12. stoljeću pojavljuju u Njemačkoj, u Sloveniji i Poljskoj u 13. stoljeću, u
Mađarskoj i Češkoj u 14. stoljeću, u Danskoj u 15. stoljeću, u Švedskoj u 16. stoljeću itd.
Prezimena ne dobivaju svi društveni slojevi istovremeno – ono je u početku oznaka i povlastica
viših staleža stoga što im osigurava nasljedno pravo te prenošenje na potomstvo stečenih
povlastica, posjeda, ugleda i svekolikoga imetka. Kada su prezimena postala svojina svih
staleža, visoki su staleži pokušavali pronalaziti nove načine za isticanje te tako dolazi do pojave
prezimena u kojima se ogleda posjedovna moć (npr. kod nas: Zrinski, Blagajski, Bužimski…).7
4
Prezimenom se imenuju srodnici. Za razliku od osobnih imena koja su podložna promjenama (npr. mogu se
mijenjati s dobi osobe ili ovisno o govornoj situaciji), prezime ima odlike neizmjenjivosti i nasljednosti, što je
pridonijelo njegovu ustaljivanju te kao takvo prezime postaje vidljivi znak nasljeđivanja i krvnoga srodstva
(Maletić, Šimunović 2008: 10).
5
„Prezime je jezični i kulturni spomenik” (Maletić, Šimunović 2008: 9), iz njega je moguće saznati kulturno-
-povijesne informacije, a jezikoslovcima daje onomastički sadržaj. Taj se sadržaj očituje u leksičkome ili tzv.
kategorijalnome značenju koje nam na uvid daje utisnutu poruku naših predaka, a po tome čuva našu povijest i
identitet. Tako iz prezimena iščitavamo je li riječ o patronimu (npr. Blažić), ima li meliorativno, hipokoristično
značenje (Dragić), ili možda deminutivno (Bartulica) ili augmentativno (Jurina). Iz prezimena iščitavamo
povijesni i topografski sadržaj (Zadravec), konfesijski (Jurjević: Đorđević), narodnosni (Tadeschi), jezični (Črni,
Crnković) i dr. utjecaje (Maletić, Šimunović 2008: 9).
6
Ovdje se znanstvenici razilaze u mišljenju o datiranju prezimenskih početaka: A. V. Superanskaja navodi da se
počeci sustava nomen-cognomen mogu pratiti već u 8. stoljeću na Zapadu, J. Keber spominje prezimenske početke
u 11. stoljeću u Italiji, a V. A. Nikonov smješta iskon prezimena u 11. stoljeće u sjevernu Italiju (Frančić 2002:
14).
7
Prezimena na -ski više su zastupljena među istočnim (Rusi) te zapadnim Slavenima (Poljaci, Česi). U Hrvatskoj
nisu česta, a najviše ih je u sjevernoj Hrvatskoj. To su tzv. etnička prezimena. Ona su važna za istraživanje
migracijskih kretanja. Takva prezimena imaju u osnovi naseobinsko ili predijalno ime te su se njime imenovali
6
Prezimena se prije ustaljuju u gradskoga stanovništva nego u seoskoga, a zadnji
prezimena dobivaju siromašni i sluge (Frančić 2002: 14). Tek odlukom Tridentskoga koncila
(1545. – 1563.) o obvezi vođenja matičnih knjiga, prezime izlazi iz sfere privilegija i mode te
s vremenom postaje obvezatan8 element imenovanja.
Prezimenski počeci u Hrvatskoj

Na području Hrvatske prezimena prvi dobivaju pripadnici višega staleža u urbanim
sredinama istočnojadranskoga područja u 12. stoljeću (Maletić, Šimunović 2008: 63). Prema
Anđeli Frančić (2015: 229) hrvatska prezimena „imaju prilično ustaljenu i prepoznatljivu
strukturu, dosadašnjim istraživanjima utvrđena je njihova čestotnost i razmještaj. Pretežiti se
dio hrvatskih prezimena temelji na leksemima slavenskoga podrijetla te na inojezičnim
posuđenicama prilagođenim hrvatskomu jezičnom sustavu”.
Jozefinskim patentom iz 1780. godine na području Habsburške Monarhije, u čijemu je
sastavu bila i Hrvatska, zakonom je propisano imenovanje i prezimenom uz osobno ime.
doseljenici. Prezimena na -ski svjedoče o feudalnome ustroju. Nastavši kao priimci čiji su nositelji bili gospodari
teritorijalnih jedinica, a potom su ih preuzimali i njihovi podanici. U doba pojave privatnoga vlasništva od takvih
su se priimaka oblikovala prezimena na -ski (Maletić, Šimunović 2008: 43).
8
Zakonski akti koji propisuju imenovanje i prezimenom donose se kasnije, što se razlikuje od države do države –
tako se 1556. zakon donosi u Francuskoj i vrijedi samo za plemstvo, u Bavarskoj 1677., u Austriji 1776., u Češkoj,
Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj 1780., u Rusiji 1888., u Finskoj 1920., u Turskoj 1934., na Kosovu poslije 1945.,
u Tunisu 1959. godine itd. Danas postoje narodi koji nemaju prezime, kao npr. neki narodi Azije, Afrike i Europe
(npr. Islanđani), ali se službena imenska formula većine europskih naroda sastoji od osobnoga imena i prezimena
(Frančić 2002: 15).
7
2.2. PREZIME U ZAKONSKIM ODREDNICAMA
Današnja se službena hrvatska imenska formula sastoji od osobnoga imena i prezimena

kojima se svaki građanin9 ima pravo i dužnost služiti.
Prema Zakonu o osobnom imenu iz 1992. službena se imenska formula, sastavljena od
osobnoga imena i prezimena, može sastojati od najviše četiriju riječi, odnosno ime i prezime
(svako za sebe) može sadržavati najviše dvije riječi (Zakon o osobnom imenu, 1992.). U
aktualnoj inačici Zakona ne propisuje se najveći mogući broj riječi po sastavnici, nego se navodi
da se „ime, odnosno prezime može (…) sastojati od više riječi.” (Zakon o osobnom imenu,
2012.). U nastavku Zakon propisuje da je osoba čije se ime i prezime sastoji od više riječi dužna
služiti se tim „osobnim imenom” u pravnome prometu. Nadalje, Zakon omogućava da osoba
kojoj se ime i prezime sastoji od više riječi „može izjavom odrediti s kojim će se riječima u
osobnom imenu služiti u pravnom prometu” (Zakon o osobnom imenu, 2012.). Ako se ime i
prezime djeteta sastoji od više riječi, tada izjavu o „osobnom imenu” kojim će se dijete služiti
u pravnome prometu daju roditelji djeteta, odnosno druge osobe ovlaštene za određivanje
„osobnoga imena” djeteta, sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Ta se izjava
može jedanput opozvati. I izjava i opoziv izjave upisuju se u maticu rođenih te se primjenjuju
danom upisa.
Dijete nasljeđuje prezime za koje su roditelji sporazumno donijeli odluku: ono može
imati prezime jednoga ili (ako roditelji imaju različita prezimena) obaju roditelja.
Ako roditelji djeteta nisu živi, proglašeni su umrlima, prebivalište im nije poznato, lišeni
su roditeljske skrbi, potpuno ili djelomično su lišeni poslovne sposobnosti – ime i prezime
djetetu određuje skrbnik uz suglasnost nadležnoga centra za socijalnu skrb. Isto tijelo određuje
ime i prezime djetetu čiji roditelji nisu poznati. Posvojenomu djetetu ime i prezime određuje se
prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Roditelji mogu sporazumno odrediti novo ime i prezime djetetu kojemu je do 18. godine
utvrđeno majčinstvo ili očinstvo te se ta izjava daje u zapisnik pred matičarem, centrom za
socijalnu skrb ili sudom. Ako se novo ime i prezime određuje djetetu koje je starije od deset
godina, potrebno je da ono da svoj pristanak. Nadalje, iz članka 7. istoga Zakona, razvidno je
9
Narodne novine, br. 69, 1992., str. 1688–1689. Zakon je donesen na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14.
listopada 1992., a stupio je na snagu 30. listopada iste godine. Valja spomenuti, kako je to uočila A. Frančić (2002:
17), da se u tekstu Zakona iz 1992. godine s onomastičkoga gledišta pogrešno rabi termin „osobno ime“. Tako se,
npr. navodi: „Osobno ime sastoji se od imena i prezimena.” U novoj inačici Zakona o osobnom imenu i prezimenu
od 12. listopada 2012. (stupio na snagu 27. listopada iste godine), ponovno se pogrešno, u istome kontekstu kao i
u Zakonu iz 1992., rabi termin „osobno ime”. Ništa se nije promijenilo ni u pročišćenome tekstu Zakona iz 2012.,
koji je stupio na snagu 27. srpnja 2017.
8
da se maloljetnomu djetetu ime i prezime može promijeniti na zahtjev obaju roditelja ili
posvojitelja, a na zahtjev skrbnika uz suglasnost centra za socijalnu skrb. Ako roditelji nisu u
braku, ime i prezime djeteta može se promijeniti na zahtjev roditelja s kojim dijete živi ili
kojemu je povjereno prema pravomoćnoj sudskoj odluci uz suglasnost drugoga roditelja. Ako
navedena suglasnost nije dobivena, nadležni centar za socijalnu skrb utvrdit će je li zahtjev
roditelja za promjenom imena i prezimena u interesu djeteta.
Zakon također propisuje da svaka osoba može promijeniti svoje ime i prezime, i to samo
ako se protiv nje ne vodi sudski postupak, ako se novim imenom i prezimenom „ne vrijeđaju i
ugrožavaju prava i slobode drugih ljudi, pravni poredak i javni moral” (Zakon o osobnom
imenu, 2012.). Rješenje o promjeni osobnoga imena i prezimena upisuje se u maticu rođenih te
se osoba dužna koristiti novim imenom i prezimenom u pravnome prometu od dana upisa u
maticu rođenih.
Prezime se može promijeniti podnošenjem zahtjeva ovlaštenomu općinskom tijelu. Ako
se novo prezime ne protivi društvenim pravilima i običajima sredine, odobrava se promjena.
Djetetu se može promijeniti prezime na zahtjev roditelja ili staratelja. Ako je dijete
starije od deset godina, ono također mora dati suglasnost za promjenu.
Prema Obiteljskome zakonu (2015.) posvojitelji određuju osobno ime posvojeniku te
ono dobiva zajedničko prezime posvojitelja. Ako posvojitelji nemaju zajedničko prezime,
prezime posvojenika odredit će se posebim zakonom. Posvojenik može zadržati svoje osobno
ime i prezime ili može svojemu prezimenu dodati prezime posvojitelja ako centar za socijalnu
skrb utvrdi da je to u interesu djeteta. Ako je posvojenik navršio dvanaest godina života,
promjena osobnoga imena10 može se provesti samo uz njegov pristanak.
Obiteljski zakon donosi odredbu da nevjesta i ženik sporazumno biraju prezime (daju
se izjave „koje sadrže sporazum nevjeste i ženika o izboru prezimena”, 2015: čl. 15.). U 30.
članku Obiteljskoga zakona propisano je da se oko izbora prezimena prigodom sklapanja braka
nevjesta i ženik sporazumno dogovaraju: hoće li svatko zadržati svoje prezime, ili će kao
zajedničko prezime uzeti prezime jednoga od njih, ili će kao zajedničko uzeti oba prezimena,
ili će jedan ili oboje uz svoje prezime uzeti i prezime bračnoga druga te koje će prezime
upotrebljavati na prvome, a koje na drugome mjestu.
U slučaju poništenja ili razvoda braka, svaki od prijašnjih bračnih drugova može
zadržati prezime koje je imao u trenutku prestanka braka (Obiteljski zakon 2015: čl. 48.).
10
U Obiteljskome zakonu to se izričito ne navodi, ali ako se u Zakonu o osobnom imenu pod osobno ime
razumijeva ime i prezime, pretpostavljamo da se i u spomenutome članku Obiteljskoga zakona osobno ime odnosi
na isto.
9
3. POVIJEST VARAŽDINA I RAZVOJ IMENOVANJA U VARAŽDINU
3.1. POVIJEST GRADA VARAŽDINA – VAŽNIJI POVIJESNI DOGAĐAJI I

ČIMBENICI
3.1.1. Od paleolitika do srednjega vijeka – najranija povijest Varaždina i okolice
Varaždin se nalazi u plodnom nizinskom području Varaždinskoga polja ispresijecanoga

tokovima Plitvice, Bednje i Drave, koje postupno prelazi u brežuljkaste predjele, dok se
sjeveroistočni dio ravnice spaja s međimurskim, odnosno mađarskim nizinama. Planinski
masivi Ivančice i Kalničkoga gorja definiraju prostor varaždinske regije s juga, a Ravna gora,
brežuljkasti splet Haloza, Varaždinbreg i Varaždinsko-topličko gorje uglavnom prate svojim
pružanjem transverzale glavnih riječnih tokova (Šimek 1998: 455).
S obzirom na povoljan geografski položaj, ovaj je kraj bio isprepleten prirodnim
putovima počevši od prapovijesti sve do u antici građenih cesta i putova (Šimek 1998: 455) od
kojih se većina i danas koristi dijelom ili gotovo u potpunosti nepromijenjenih pravaca.
Među prvim važnijim arheološkim lokalitetima jest špilja Vindija koja svjedoči o
kontinuitetu naseljevanja od 3. tisućljeća prije Krista do 9. stoljeća poslije Krista (Šimek 1998:
459).
Iz razdoblja eneolitika izdvajamo nalazište Brezje u južnome predgrađu Varaždina.
Istraživanje je pokazalo kako je nadomak mjestu gdje će kasnije nastati srednjovjekovni
Varaždin, život je bujao već u 3. tisućljeću prije Krista, što potvrđuju bogati ostaci
zemljoradničkoga i zemuničarskoga naselja na Brezju (Šimek 1998: 462). Novija istraživanja
pokazuju da je i tijekom srednjega vijeka, kontinuirano od 7. do 12. stoljeća, područje Brezja
bilo nastanjeno (Bekić 2009: 215).
O duhovnoj kulturi, običajima i ritualima željeznoga doba govore nalazi tumula skupine
Martijanec – Kaptol, a najviše rezultati istraživanja tumula Gamulica u Martijancu, koji je (kao
i onaj u Jalžabetu), poznat kao kneževski tumul bogat nalazima željezne kulture (Šimek 1998:
463).
Od antičkih nalazišta izdvajamo dva najopsežnije istražena: Varaždinske Toplice
(Aquae Iasae) i Ludbreg (Iovia Botivo). Aquae Iasae zbog izvora ljekovite termalne vode bile
su poznato lječilišno-kupališno mjesto (još za vrijeme ilirskoga plemena Jasa, po kojima su
dobile ime), a sudeći prema brojnim arheološkim ostacima, najčešći pacijenti bili su bolesni i
10
ozlijeđeni legionari.11 Vrijedi spomenuti i antički lokalitet na području Petrijanca (Aqua Viva)
na kojemu je obavljeno samo zaštitno istraživanje, ali se ističe nalazom zlatnoga antičkog novca
i nakita te nalazom antičke vile12 (Šimek 1998: 467).
Iako nije moguće sa sigurnošću potvrditi postojanje Varaždina u rimsko doba na
današnjemu prostoru zbog nedostatka arheoloških dokaza, blizina rimskoga lječilišta Aquae
Iasae i naselja Aqua Viva upućuju na postojanje postaje ili ladanjske vile (villa rustica) na
današnjemu prostoru Varaždina (Cesar 2009: 41).
Prema najstarijim materijalnim dokazima može se naslutiti da je postanak Varaždina
tipičan za srednjovjekovne gradove čiji je razvitak uvjetovan prednostima njihova
geomorfološkog položaja uz postojeće (sačuvane) rimske prometnice13 (Cesar 2009: 41), o
čemu svjedoče srednjovjekovni nazivi koji sadržavaju latinske izraze poput „via antiqua“, „via
militum“ i sl. Ceste su bile jedna od važnijih rimskih tekovina: Rimljanima su omogućile bržu
komunikaciju i opskrbu te lakše upravljanje velikim Rimskim Carstvom, ali su u nadolazećim
stoljećima odredile i brzu propast jer su se tijekom velike seobe naroda njima također koristili
i barbari. Ono što se od rimskih cesta sačuvalo, postalo je temelj za razvoj trgovine, a time i
ponovni procvat gospodarstva srednjovjekovne Europe.
Postojanje kopnenih i vodenih putova privlačilo je naseljavanje trgovaca i obrtnika, što
je pak bilo ključno da se postupno stvori stalna naseobina i organizira komunalni život koji će
stvarati „hospites“ i „burgenses“ (Ilijanić, Kapustić 1983: 170).
Iz dosada iznesenoga slijedi da, s obzirom na geomorfološke preduvjete i ekohistoriju,
današnji najstariji prostor Varaždina određuju ovi čimbenici:
– rimski komunikacijski pravci
11
Prema članku s mrežnih stranica Zavičajnoga muzeja Varaždinske Toplice http://zmvt.com.hr/arheoloski-
park-aquae-iasae.
12
Ovdje bismo se samo kratko osvrnuli na zaštitna istraživanja u samom Varaždinu prilikom izgradnje poslovnoga
centra „Coning” i nove zgrade Varaždinske banke 1993. godine. Najzanimljivije nalazište za razumijevanje života
i arhitektonsko-urbanističkih značajki grada na granici srednjega i novoga vijeka, dakle od 15. stoljeća nadalje,
bilo je ono na uglu Pavlinske i Šenoine ulice (budući poslovni centar „Coning”). Ondje je, tik uz nekadašnji gradski
zid i grabište, otkivena gospodarska cjelina s ograđenim malim dvorištem i zdencem (Šimek 1998: 471).
13
Arheološki utvrđena prometnica, s iznimnom važnošću, slijedila je tok rijeke Drave, povezivala antičke gradove
Poetovio (Ptuj) i Mursu (Osijek) te je išla dalje na istok, prema Dunavskomu limesu (Cesar 2009: 41). Važnost je
ovoga pravca u tome što je u srednjemu vijeku omogućavao trgovinu iz srednje Europe prema istoku. Od te glavne
prometnice granale su se dvije manje (prema Andautoniji i preko Ivančice) te mnogi drugi sporedni pravci kojima
trasu nije moguće sasvim sigurno utvrditi zbog nepotpunih arheoloških podataka (Cesar 2009: 41). Na
spomenutome glavnom prometnom pravcu nalazimo potvde za mansio Aqua Viva (današnji Petrijanec) te utvrđeno
naselje Iovia (današnji Ludbreg) (Šimek 2004: 30).
Taj važni povijesni pravac (Poetovio – Mursa) spominje se u srednjovjekovnim dokumentima kao „via magna per
quam itur ad Theuthoniam” (Ilijanić 1999: 59), tj. „magna via fundata Ittonyn vocata” (Ilijanić 1999: 111), a danas
je to dio Optujske ulice do Trstenjakove, zatim Trenkova i Miškinina ulica, pa dalje u smjeru Koprivnice i Osijeka.
11
(rimska cesta Poetovio – Mursa, zatim cesta koja se odvajala od te glavne i spuštala prema jugu
otprilike potezom današnje Vrazove ulice (via magna) i cesta koja je sjekla te dvije prometne
komunikacije (via exercitualis, via militum), tj. današnja Ulica braće Radića s nastavkom na
Franjevački trg, Trg kralja Tomislava te Kukuljevićevu ulicu (Ilijanić 1975: 48)
– rijeka Drava
(s obzirom na plovnost u ovome dijelu pružala je mogućnost jeftinijega i bržega transporta robe,
a ondje se nalazila i luka („…in portu Draue…“; „..deinde vadit ad portum Draue fluuii
magni…“) (Tanodi 1942: 1-2)
– castrum
(kao sjedište župana Varaždinske županije prvi put zabilježen je u povelji Bele III. iz 1181.
godine14)
– crkva i samostan
(njihovo postojanje dodatno je privlačilo trgovce i obrtnike da se ondje trajno nastane) (Cesar
2009: 41).
3.1.2. Varaždin pod dinastijom Arpadovića

Dolaskom Arpadovića na vlast zajedničkoga Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva jača
njihov utjecaj na području Slavonije. Arpadovići su se za prevlast nad prostorom Dalmacije
sukobljavali s Venecijom (i kratkotrajno s Bizantom), ali je unatoč tomu stvarni politički utjecaj
bio u rukama plemićkih obitelji. Stoga se Arpadovići trude proširiti svoj utjecaj u Slavoniji i
učvrstiti ga potičući kolonizaciju pretežno njemačkoga stanovništva, tzv. hospita, u veća
naselja, što je bilo od posebne važnosti i radi obrane (Budak 1994: 44). Zahvaljujući njima, u
poljoprivredu se unose noviteti te se potiče razvoj trgovine što doprinosi razvoju gradova (Cesar
2009: 40).
Kolonizacija istočne i zapadne Europe bila je uobičajena u to vrijeme, a u Slavoniji
doseže vrhunac u 12. stoljeću (Budak 1994: 44). Po ugarskome uzoru ondje su se „osnivale
kraljevske županije kao upravne i teritorijalne jedinice, sa utvrdom (castrum) kao središtem i
14
S obzirom na to da je u spomenutoj ispravi riječ o sporu između varaždinskoga župana i Zagrebačkoga kaptola
oko posjeda u Varaždinskim Toplicama zbog otimanja (posjeda) još u vrijeme Bele II., Đurđica Cesar pretpostavlja
da je i castrum morao postojati već početkom 12. stoljeća, ako ne i u 11. stoljeću (Cesar 2009: 41). Da je castrum
postojao vjerojatno već u 11. stoljeću daje se naslutiti iz zapisa u dokumentu iz 1258. godine, u kojemu se spominje
posjed što ga je varaždinski castrum posjedovao a tempore Kolomani regis (Tanodi 1942: 246–251). Naime, ban
Stjepan po nalogu Bele IV. reambulirao je granice varaždinskoga i krapinskoga castruma te posjeda Selkovih
sinova. Taj dokument sačuvan je kao prijepis u ispravi dvorskoga suca Stjepana Bathoryja iz 1479. godine.
12
sjedištem župana. Župan je kao vojni zapovjednik i sudac bio imenovan od kralja ili od hercega”
(Cesar 2009: 40).
Kako bi učvrstili svoju vlast, vladari su dijelili zemlju sebi odanim velikašima čija je
moć stoga sve više rasla i ugrožavala kraljev status. Tako je Bela IV., bježeći pred navalom
Tatara sve do Trogira, morao prihvatiti pomoć hrvatskoga plemstva kako bi stvorio saveznike
u borbi protiv (ugarskih) velikaša.15 Slobodni kraljevski gradovi u Slavoniji, na koje se kralj
sve više oslanjao, stekli su dobivenim povlasticama (vlastita gradska uprava i sudstvo) status
specifičnih društvenih i gospodarskih jedinica u feudalnome sustavu.
Varaždin se prvi put spominje u povijesnim izvorima 1181. godine. U ispravi hrvatsko-
-ugarskoga kralja Bele III. spominje se kraljevska tvrđava, castrum Garestin, koja je bila
sjedište Varaždinske županije (Horvat 1993: 1). Spomenutom ispravom kralj vraća
zagrebačkomu Kaptolu posjed Varaždinske Toplice16 te se ujedno varaždinska kraljevska tvrđa
potvrđuje kao sjedište županije (za koju se pretpostavlja da je postajala već u prvoj polovici 12.
stoljeća).
U vrijeme Arpadovića, paralelno s promjenama na političkome i upravnome polju,
dolazi i do crkvene organizacije u Hrvatskoj – najprije se uspostavlja Zagrebačka biskupija
(1094.) koja je podređena Ostrogonskoj nadbiskupiji, a u 13. stoljeću dolazi do podjele na
arhiđakonate (s kanonicima Zagrebačkoga kaptola na čelu) i župe. Tada je uspostavljen i
Varaždinski arhiđakonat. Materijalna dobra Zagrebačke biskupije činili su posjedi (darovani
kraljevom milošću), a sami kraljevi izdavali su povelje kojima su štitili kaptolske posjede
(Cesar 2009: 40).
3.1.3. Povlastice slobodnoga kraljevskoga grada

Varaždin je među prvim hrvatskim (slavonskim) gradovima stekao status slobodnoga
kraljevskoga grada. Povlasticu mu je dodijelio 1209. godine kralj Andrija II. Arpadović,17 a
iznova je potvrđuje 1220. godine i kralj Bela IV.
15
Oni su mu bili potrebni radi vojne pomoći u mnogobrojnim ratovima, a istovremeno je želio oslabiti njihovu
moć.
16
Naselje se spominje još u rimskome razdoblju kada je bilo poznato kao lječilište zbog izvora prirodne termalne
vode. Rimljani su naselju dali ime Aquae Iasae prema imenu autohtonoga stanovništva, pripadnika ilirskoga
plemena Jasa. O važnosti toga naselja govori podatak da ga je nakon stradavanja u gotskim provalama početkom
4. stoljeća dao po svojemu nalogu obnoviti car Konstantin I. Veliki.
17
Horvat (1993: 3) iznosi da je kralj Andrija izdao povlasticu „da se Varaždincima oduži za gostoljubivost, koju
mu iskazaše prigodom njegova zatvora u Knegincu“ želeći im zahvaliti što su mu ublažili tamnovanje dvoreći ga
i gosteći. Naime, kako se mladi herceg Andrija pobunio protiv svojega brata, kralja Emerika, njihove su se se
vojske sučelile nedaleko od Varaždina: Andrija s hrvatskim vojnicima na desnoj, a Emerik s mađarskim vojnicima
na lijevoj strani Drave. Kada je Emerik prešao preko Drave sa žezlom u ruci, hrvatska se vojska pokorila svojem
13
Iako sam Andrija II. u uvodnome dijelu isprave govori o motivu18 koji ga je potaknuo
da Varaždincima izda povlastice19, važno je istaknuti kako glavni razlog zapravo leži u
povoljnome strateškom položaju grada u neposrednoj blizini Ugarske na trgovačkome putu
prema Njemačkoj (Budak 1994: 45).
Povlastica je trebala imati funkciju privlačenja njemačkih doseljenika, iskusnih
trgovaca i obrtnika kako bi oživjeli gospodarstvo (Klaić 1972: 298). Time je dobiven jedan
kružni, uvjetovani proces: povoljni uvjeti pogodovali su naseljavanju (obrtnika i trgovaca),
povlastice privlače sve više novih doseljenika (novi doseljenici oslobođeni su podavanja
županu u tri godine: „hii vero, qui de nuovo advenerint, per triennium nichil soluant”; Tanodi
1942: 13), a stanovnici traže potvrđivanje danih sloboda kako bi zaštitili svoje interese pred
samovoljom župana.
Poveljom iz 1209. godine Varaždinu su zajamčene sljedeće povlastice: izuzeće iz
jurisdikcije varaždinskoga župana, što znači da ni župan ni njegov kaštelan ne smiju suditi
Varaždincima, nego oni između sebe postavljaju suca („rihtara”). Nijedan građanin20 nije dužan
plaćati porez ni tridesetinu, a oni koji putuju u Njemačku plaćaju točno određenu naknadu
(Horvat 1993: 3). Uz te povlastice, građani imaju i drugih sloboština: ako tko ne bi imao
(zakonitih) nasljednika, slobodno bi na samrti raspolagao svojim posjedom; ako tko želi
napustiti grad, slobodno to može učiniti prodavši prethodno sve svoje zgrade (imovinu); ako
koji građanin pretrpi kakvu štetu od kakvoga neznanca, i taj neznanac bude prepoznat, među
njima će pravdu suditi sudac. Građani, uz povlastice, imaju i obveze: dužni su dati županu na
blagdan sv. Martina od svake kuće (kurije) 12 denara koje skuplja sudac („item idem hospites
tenentur solvere comiti eiusdem castri in festo sancti Martini de qualibet curia XII denarios”)
(Tanodi 1942: 1). Prilikom izbora novoga suca, građani su mu dužni dati 20 mjehova (kablića)
vina, 100 hljebova kruha i jednoga vola. U drugome dijelu povelje opisuju se međe teritorija
koji spada pod slobodni i kraljevski grad.21
zakonitom kralju, a Andriju je Emerik dao zatočiti u grad Kneginec (i danas postoje ostaci toga utvrđenoga grada,
poznatijega kao Andrijina kula ili Kula Kehne) (Horvat 1993: 2).
18
Varaždinci su Andriji pomogli prilikom zatočeništva u kuli u Knegincu, v. prethodnu bilješku.
19
Povlastice koje su građani dobili za vrijeme Arpadovića nisu ni po opsegu ni po važnosti najveće slobode koje
su slobodni kraljevski gradovi inače dobivali, niti će zbog njih grad dobiti znatno veću važnost u političkome i
vojnome smislu. Njihova je posebnost u tome da tu povlasticu dobiva kao prvi grad u Slavoniji iz prvenstveno
gospodarskih razloga. Tek će kraljevi Ludovik i Žigmund podijeliti veće ovlasti (Ludovik – grad podređuje
isključivo svojem sudu, Žigmund – potvrđuje ranije povlastice i dodjeljuje prvi sajamski privilegij) (Budak 1994:
48, 49).
20
Umjesto latinskoga naziva civis u povelji se spominje burger. Tijekom 13. stoljeća naziv se promijenio u purger
ili se počeo koristiti cives. Naziv je danas sačuvan u nazivu počasne povijesne gradske postrojbe purgari.
21
Povlastice koje su temelj funkcioniranja grada izvedene su iz „konačne“ verzije isprave. Naime, originalna je
povelja iz 1209. godine navodno, prema svjedočenju Varaždinaca, stradala (izgorjela) („...quam prenominati
hospites asserentes nobis priuilegio eorum per ince(n)dium domus combusto perdidisse“) (Tanodi 1942: 3), pa je
14
Razvoj grada Varaždina od ranosrednjovjekovne naseobine do naselja koje se je u 13.
stoljeću nazivalo slobodni kraljevski grad, sličan je razvoju gradova u isto vrijeme drugdje u
Europi (Budak 1994: 22–23). Najprije, takva ranosrednjovjekovna naseobina vicus22 ili villa
mora najčešće proći status oppiduma (trgovišta) da bi je s izgradnjom utvrda kralj uzdigao na
status grada (civitas). Stoga je izgledno da je sredinom 12. stoljeća naseobina na području
današnjega Varaždina bila crkveno i feudalno središte te sjedište župana koji tada ima
jurisdikciju nad njezinim stanovnicima. Na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće ta je naseobina već
morala biti značajno trgovačko-obrtničko utvrđeno središte kada dobiva od Andrije II. status
slobodnoga kraljevskoga grada (Ilijanić, Kapustić 1983: 170, 171).
Nešto više pouzdanijih informacija o životu grada pružaju dokumenti iz 14. stoljeća,
kada je moguće pratiti međusobne odnose kralja, vlasnika tvrđe i građana Varaždina.
Kralj Ludovik 1357. godine potvrđuje Varaždincima povlastice i naglašava status
slobodnoga kraljevskoga grada (tekst nije sačuvan u originalu već kao prijepis kasnije
Ludovikove povelje iz 1373. godine, a na istu se povelju poziva i kralj Žigmund potvrđujući
prava Varaždincima 1397. godine) (Horvat 1993: 11).
Od važnijih događaja u 14. stoljeću izdvajamo onaj koji se dogodio u rujnu 1396.
godine: nakon pobjede kod Nikopolja sultan je poslao svoje čete preko Srbije u pustošenje
Slavonije i Hrvatske. Iako su Osmanlije samo prošle kraj Varaždina, popalile su i opustošile
gotovo sva mjesta u Varaždinskome polju (Horvat 1993: 14).
Varaždinci su bili u dobrim odnosima s kraljicom Marijom, pa se nisu priključili
hrvatskomu pokretu23 protiv njezine vlasti. Kralj Žigmund Luksemburški, Marijin muž, u više
je navrata potvrđivao dobre odnose s Varaždincima, vidljive u nizu isprava kojima im potvrđuje
prije stečene povlastice.
Bela kao mladi kralj 1220. godine potvrdio očevu povelju. Međutim, unesena je dopunjujuća napomena – da s
rihtarom sudi i župan u slučaju spora građanina i stranca koji se naselio u Varaždinu („...curialis comes simul cum
rihtardo discuciant”) (Tanodi 1942: 3). Međutim, ako bi stranac ostao u gradu, morao se pridržavati presude
župana, a građanin presude rihtara. A ako bi stranac učinio neko kazneno djelo u Varaždinu, a nije ondje trajno
naseljen, tada je pravo presude imao rihtar, kao i u Andrijinoj povelji. Iste povlastice potvrdio je i okrunjeni kralj
Bela IV. 1242., a sačuvane su u prijepisu Stjepana V. iz 1272. godine. Ovdje se vidi kako je rihtarova autonomija
ograničena jer je izabranoga rihtara trebao potvrditi kralj („...nobis presentandum et a nobis confirman(dum)...“)
(Tanodi 1942: 13).
22
Vicus je civilna trgovačka naseobina ranoga srednjeg vijeka u obliku izduženoga pravokutnika koja nastaje s
jedne strane ili s obiju strana bivše rimske prometnice, podalje od nekadašnjega rimskog vojnog logora ili civilnoga
rimskog naselja, kao neka vrsta kontinuiteta života i naseljavanja uz trgovačke putove radi razmjene roba i usluga
(Ilijanić, Kapustić 1983: 171).
23
Među hrvatskim velikašima razvio se pokret („liga“) koji je zbog nezadovoljstva kraljicom i njezinom politikom
nastojao na kraljevsko prijestolje dovesti napuljskoga kralja Karla Dračkoga (Horvat 1993: 13).
15
U to vrijeme u vezu s Varaždinom dolaze i grofovi Celjski. Godine 1397. kralj Žigmund
daruje Celjskima, uz Varaždinsku tvrđu, i druge posjede (Vinicu i Veliki Tabor u Hrvatskome
zagorju), čime Celjski postaju hrvatski velikaši (Horvat 1993: 16).
Celjski24 su bili vlasnici Varaždinske tvrđe 60 godina, ostavši u dobrome sjećanju
varaždinskih građana. Tako je, primjerice, na njihov zahtjev, Herman Celjski izdao potvrdu da
su važne listine za grad izgorjele u požaru 1435. godine u kući gradskoga notara Danijela
(Tanodi 1942: 142). Ulrik Celjski, Hermanov unuk, također je bio sklon Varaždincima:
poveljom od 1442. godine jamči im sva prava i povlastice koje su stekli od prijašnjih vladara
(Horvat 1993: 24).
3.1.4. Varaždin kao renesansni grad i gradnja wasserburga, najpoznatije varaždinske

arhitekture (15. i 16. stoljeće)
Kako bi se građani slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina zaštitili od lokalnih
plemića25 koji se često oglušuju na status i prava slobodnoga grada, ali i od ratnih pohoda
Osmanlija26, oko naselja se već sredinom 15. stoljeća grade utvrđenja – zemljani bedemi,
drvene ograde i grabišta. Starogradska tvrđava (Stari grad) bila je na glasu kao neosvojiva zbog
višekratnih obnova, pregradnji i nadogradnji izvođenih od 15. do 17. stoljeća. Stoga ona
predstavlja spoj više graditeljskih stilova – od gotike i renesanse do baroka. Do danas je
sačuvala izgled tipične renesansne utvrde na vodi (tzv. wasserburg) (Gotal 2014: 574).
24
Kralj Žigmund povećava posjede Celjskih u Hrvatskome zagorju darovnicom iz 1399. godine kojom stječu
utvrđene dvorce Krapinu, Lobor, Oštrc, Belec, Trakošćan, Lepoglavu, Kostel i Cesargrad. Ugled Celjskih još je
više porastao ženidbom obudovjeloga Žigmunda s kćeri Hermana Celjskog, Barbarom. Zatim, Herman kraljevom
darovnicom stječe Čakovec 1405., a već 1406. godine proglašen je banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
25
Prema Horvatu (1993: 24–26), jedna od prekretnica za brže utvrđivanje grada jest događaj iz travnja 1446.
godine kada je Ivan Hunyadi (narodnim imenom poznatiji kao Sibinjanin Janko) zbog sukoba s Celjskima, koji su
se nakon smrti bana Matka Talovca proglasili njegovim nasljednicima i banovima, spalio Varaždin. Naime,
ugarsko-hrvatski sabor imenovao je Ivana Hunyadija na čelo vojske protiv Celjskih te je, nakon što je zaposjeo
Podravinu, krenuo na Varaždin, u koji je s lakoćom ušao jer tada još nije imao bedeme i opkope, ali Tvrđu nije
uspio zaposjesti zahvaljujući dobroj opskrbi Tvrđe hranom i municijom. „Uzalud se Hunyadi naprezao da zauzme
tvrđu varaždinsku. Od jada zbog neuspjeha zapališe Madžari grad Varaždin koji je sav do temelja izgorio“ (Horvat
1993: 25). Nakon toga događaja, ali i zbog nadolazeće osmanlijske prijetnje, Varaždinci su se, uvidjevši da zbog
veličine grada ne mogu podići utvrde oko svih ulica i kuća, ipak morali zadovoljiti odlukom da bedemima okruže
središte grada, kamo će se u slučaju potrebe skloniti i stanovnici predgrađa. Bedemi su izgrađeni kopanjem graba
koje su napunjene vodom iz Dravice, prirodnoga rukavca rijeke Drave. Za ulazak u unutarnji grad sagrađeni su
drveni mostovi na sjevernoj i južnoj strani gdje su uz njih podignute četverokutne kule ispod kojih su se nalazila
gradska vrata (Horvat 1993: 26).
26
U razdoblju od 15. do 18. stoljeća osmanlijska je vojska prolazeći kroz hrvatski teritorij, često pustošeći i ne
ostavljajući ništa i nikoga za sobom, ostavila u svijesti puka, ali i u književnosti i umjetnosti zloglasno ime Turci.
S povijesnoga gledišta to nije opravdano ime jer je Osmansko Carstvo, kao uostalom i Habsburška Monarhija, bila
državna tvorevina koju je sačinjavalo više naroda, pa je ispravnije pripadnike Osmanskoga Carstva nazivati
Osmanlijama. (Turci su bili samo jedan od naroda Osmanskoga Carstva, a isprva se ime rabilo pogrdno za neuke
i priproste narode Anatolije. U 19. stoljeću, s buđenjem nacionalne svijesti, to ime postaje popularno i zajedničko
za većinsko anatolijsko stanovništvo.) (Izvor: https://povijest.hr/drustvo/narodi/turci-ili-osmanlije-koja-je-
razlika/)
16
Varaždin u 15. stoljeću postaje važno trgovačko, obrtničko, društveno i prometno
središte sjeverozapadne Hrvatske. Varaždinci su svjesni kako im povlastice slobodnoga
kraljevskoga grada omogućuju nesmetan i ubrzan razvoj, stoga vode računa da s njima budu
upoznati novoizabrani kraljevi27, ali i župani.
Varaždinsko izaslanstvo uputilo se tako 1464. godine pred kralja Matiju Korvina radi
važne stvari: donijevši sa sobom grb i pečat, željeli su da im kralj potvrdi služenje njima, a
kojima su se navodno služili „od davnina“ (Horvat 1993: 41), privolom ugarsko-hrvatskih
kraljeva. Diplomom od 12. srpnja 1464.28 kralj potvrđuje grb29 i pečat te određuje da sve isprave
ovjerene tim pečatom imaju valjanost i moć kao sve druge isprave s pečatima kraljevskih
slobodnih gradova. Kao dokaz svoje odluke kralj Matija stavlja na tu diplomu svoj tajni pečat
(Horvat 1993: 41).
U 15. stoljeću vidljiva je briga građana za očuvanje gradskih posjeda jer je poljoprivreda
bila važna gospodarska djelatnost (osiguravala je gradu i stanovnicima potrebnu egzistenciju).
Uz brigu o gospodarskim djelatnostima, građani u 15. stoljeću vode računa i o potvrđivanju
gradskih prava jer su sukobi s kaštelanom gradske Tvrđe, sa županom i plemstvom postajali
sve učestaliji (Ilijanić, Kapustić 1983: 175).
Unatoč međususjedskim razmiricama te gubitku dijela spisa i dokumenata u požaru
(1435.), Varaždinci uživaju potporu kralja. Tako se zaštitom kralja Matije Korvina štite prava
varaždinskih građana i jobagiona od samovolje kaštelana tvrđe (godine 1458. kralj Matija
Korvin naređuje Katarini Celjskoj i hrvatskomu banu Ivanu Vitovcu da se pobrinu za poštivanje
prava varaždinskih građana) (Tanodi 1942: 141, 142, 143).
27
Tako isprava od 13. travnja 1458. godine izdana u Budimu svjedoči kako kralj Matija Korvin na molbu dvojice
varaždinskih izaslanika zabranjuje županima, podžupanima i plemićkim sucima Varaždinske županije da
varaždinske građane zovu pred svoje sudove jer njima može suditi samo kralj ili dvorski kraljev sudac; tko bi ipak
to učinio, izgubio bi kraljevu milost. Ako bi koji plemić ili žitelj Varaždinske županije došao u spor s
Varaždincima, tužbu bi mogao podići samo izravno pred kraljem ili sucem kraljeve kurije u njegovoj odsutnosti
(Tanodi 1942: 175, 272).
28
Diploma je dobro očuvana i nalazi se u Državnome arhivu Varaždin. Na početku teksta kralj hvali vjernost i
dosadašnje službe koje su kralju iskazali građani i općina grada Varaždina. S obzirom na to, kralj želi iskazati
svoju milost i ljubav gradu i građanima te im stoga dopušta da se nadalje služe grbom koji je naslikan na početku
povelje, a koji su upotrebljavali od davnina potvrdom kraljevih prethodnika na prijestolju. Zatim daje upute kako
da se izradi pečat (Horvat 1993: 41).
29
„Na modrom okruglom polju, koje je zlatom damascirano, stoji anđeo, obučen u odijelo smeđe boje. Anđeo ima
žute vlasi i crvena krila, pa obim rukama drži kasnogotski štit koji je na donjoj strani zaokružen. U tome štitu, koji
čini pravi grb Grada Varaždina, vidi se osam greda koje su izmjenice bijele i crvene boje. Sredinu tih greda
ispunjava bijeli gradski toranj koji ima 4 ugla. Toranj je pokriven modrim krovom nad kojim sjaji zlatan križ. Na
crvenoj gredi vidimo lijevo od tornja zlatnu zvijezdu, a desno zlatan polumjesec. Oko cijeloga toga okrugloga
polja, u kojem je opisana slika, nalazi se bijeli okvir s napisom: „Sigillum maius civitatis Varasdien“ – Veliki pečat
grada Varaždina. Slova u tom natpisu pripadaju tzv. gotskoj minuskuli. Okrugli grb naslikan je u diplomi na
četverouglastoj ploči. Ta je ploča zelene boje, a damascirana svijetlo-zelenim slikarijama.“ (Horvat 1993: 40)
17
Glavna privredna grana i dalje je trgovina, čemu pridonosi kraljevo dopuštenje o
održavanju sajmova (godišnji sajmovi i trgovanje po cijelome kraljevstvu). Poveljom kralja
Žigmunda iz 1406. godine Varaždinu je odobreno održavanje godišnjega sajma. Sajam je trajao
sedam dana, a u grad su dolazili trgovci iz drugih mjesta sa svojom robom te su pritom bili
oslobođeni plaćanja tridesetine. Godišnji sajam potvrdio je i hrvatski ban Ulrich Celjski 1448.
godine pozivajući trgovce i druge ljude na Jakobovski sajam, koji je trajao osam dana na
Ciglenici. Jamčio im je slobodnu prodaju i razmjenu bez plaćanja tridesetine i drugih daća
(Tanodi 1942: 132). Na tim sajmovima trguju također varaždinski trgovci i obrtnici s viškom
svoje robe. S obzirom na kraljevo dopuštenje, već za Žigmunda (povelja iz 1431. godine)
varaždinski trgovci trguju na području cijeloga Žigmundova kraljevstva, a jedini sud pod koji
potpadaju jest varaždinski sud.
Prema zapisima, gradska uprava u 15. stoljeću pokazuje incijativu za organiziranje
trgovine pa se tako postavljaju tržni nadzornici (Tanodi, Wissert 1944: 16), često se raspravlja
o mjerama i mjerenju, o zaštiti potrošača od prekupaca, o kvaliteti robe, o opskrbi tržišta i sl.
Primjerice, pazeći da se mjeri pravedno, velika pozornost pridavala se soli30 (postoje zapisi o
mjerama za sol, pravilnoj uporabi mjera te o kontroli cijene soli).
Uz sol, važna je prodaja vina i mesa. Za trgovinu vinom postojali su procjenitelji
kvalitete vina u čiju se procjenu nije smjelo sumnjati (Tanodi, Wissert 1944: 16). Što se mesa
tiče, gradski je magistrat 1458. godine zaključio da su mesari dužni imati dovoljno mesa,
kvalitetnijega po višoj, a manje kvalitetnoga po nižoj cijeni; meso je moralo biti bez otpadaka
i čisto.
Sredinom 15. stoljeća u gradskim se zapisnicima spominju i bratovštine: Bratovština sv.
Nikole i Bratovštvina Blažene Djevice Marije (Tanodi, Wissert 1944: 55, 209). Uz obrtnike, u
zapisnicima se spominju i druga zanimanja, npr. trgovci, mlinari, služavke, ribari.31 Prisutnost
literata32 u gradu svjedoči o potrebi za obrazovanim ljudima, što je moguće potkrijepiti
činjenicom da su se na Bečkome sveučilištu u 15. stoljeću nalazila petorica Varaždinaca (Šišić
1903: 161–171). U drugoj polovici 16. stoljeća u Varaždinu žive i djeluju književnici Ivan
Pergošić, Blaž Škrinjarić i Antun Vramec.
30
U gradskome zapisniku čitamo o starome gradskom pravilu da nitko ne bi smio kupovati sol u vrećama kako bi
je bilo dovoljno i za siromašne koji si ju ne mogu priuštiti u tim količinama (Tanodi, Wissert 1944: 59).
31
Isti autori donose sljedeće podatke o broju drugih zanimanja: 18 trgovaca, 9 mlinara, 8 služavki i slugu, 5 kuhara
(1 i kao „magister coquine“), 4 ribara, 4 piljara, 3 svećenika, 2 konjušara, 2 vojnika, 2 oružara, 2 krvnika, 1
mitničar, 1 vinogradar, 1 vrtlar i 1 grobar (Ilijanić, Kapustić 1983: 177).
32
Gradski zapisnici dobar su izvor za praćenje pojave intelektualnoga sloja pa je tako iz njih moguće iščitati i
imena sedmorice literata (Arnestus, Branabas, Franch, Gregorius, Johannes, Mathias i Thomas Durenpachr)
(Ilijanić, Kapustić 1983: 177).
18
Osnivanjem Slavonske granice (Vojne krajine, 1553.) Varaždin u drugoj polovici 16.
stoljeća postaje sjedište generalata kao središta za obranu Štajerske i srednje Europe, te se u
njemu nalazi skladište oružja, živežnih namirnica i centar za prebacivanje četa na bojišta s
Osmanlijama. Kapetan varaždinske tvrđe tada postaje Ivan Ungnad (Ilijanić, Kapustić 1983:
179). U to vrijeme započinju i pregradnje na Varaždinskoj tvrđavi33 u „renesansnom
duhu“ poprimivši arhitekturalna obilježja renesansnoga „wasserburga” (Ilijanić, Kapustić
1983: 172). Zbog iskustva ratovanja s Osmanlijama, koji su u početku bili mnogo bolje
naoružani i uvježbani, bilo je važno prilagoditi i usavršiti fortifikacijsku arhitekturu u Slavoniji
i Hrvatskoj.34
Jedna od važnijih odluka Štajerskoga sabora bila je da je zbog „ugoženosti Varaždina“,
koji se nalazi na „vratima Štajerske“, potrebno financirati pregradnju Varaždinske tvrđe
(Ilijanić, Kapustić 1983: 179). Stoga je u Varaždin pozvan Dominico de Lalio, poznati talijanski
graditelj i fortifikator, glavni voditelj graditeljske škole doseljenih talijanskih arhitekata i zidara
iz područja Coma i Lugana. Na temelju dokumenata i računa 1552. – 1558. godine Ilijanić i
Kapustić (1983: 180) zaključuju da je Varaždin već „dobro utvrđen i uglavnom gotov“.
U dokumentima 16. stoljeća spominju se zidane kuće u unutarnjemu gradu, a među
njima se ističe gradska vijećnica.35 Markgrof Juraj Brandenburški, tadašnji vlasnik Tvrđe,
poklonio je Varaždincima svoju kamenu kuću 1523. godine za vijećnicu. Izvorno je to bila
33
Prije pregradnji i oblikovanja u tvrđavu s naglašenim renesansnim elementima, tvđava je bila tipično
srednovjekovna s istaknutim mađarskim tipom gradnje. Što se arhitektonskih poteza na Tvrđi tiče, Ilijanić i
Kapustić zaključuju da su Celjski pregrađivali varaždinsku srednjovjekovnu tvrđu, a istraživanja su pokazala da
neki dijelovi imaju romaničko podrijetlo. Dogradnjama u prizemlju profilirao se gotički profani prostor s kamenim
klupama i gotičkim baldahinima te gotičkim portalima nekadašnjega prolaza, koji je kasnije zazidan i presječen
kasnogotičkim svodom, „jedinstven u gornjoj Hrvatskoj“ (takav tip „sedilia“ može se pronaći još u Budimpešti, u
Šopronu u zapadnoj Mađarskoj u gradskim kućama, ali skromije izvedbe) (Ilijanić, Kapustić 1983: 172).
34
S obzirom na to da se sve više rabi vatreno oružje, a artiljerija ima sve veću ulogu u ugrožavanju postojećih
utvrda, pojavljuje se potreba za izgradnjom bedema s niskim rondelima i puškarnicama za topove i kukače. Kako
se izmijenila vojna strategija, tako se morala prilagoditi i obrana: vertikalnu obranu zamjenjuje horizontalna, a
umjesto individualnih napada vitezova, obranu preuzima plaćenička vojska. Inicijativu za organiziranje obrane
preuzimaju vladar, staleži i građani (što je dotada bila uloga plemića), a utvrde gradova služe kao prostor za zbjeg
oklonomu stanovništvu. Uviđajući te potrebe, vladari oslobađaju građane nekih daća kako bi postojeće resurse
iskoristili za utvrđivanje grada i opasivanje zidom (Ilijanić, Kapustić 1983: 179).
35
Vijećnica nije bila samo simbol građanstva, već i središte političkoga i društvenoga života. Tijekom stoljeća u
njoj je zasjedalo gradsko zastupstvo i donosilo važne odluke za život grada, u njoj su održavane sjednice
Hrvatskoga sabora, birani banovi, ondje je radila čak i tiskara, a u njoj je bila smještena i prva gradska kavana. Do
1900. godine u njoj se nalazila gradska straža i redarstveni ured. Trg pred vijećnicom bio je svjedok svih važnih
događaja u gradu: ondje je bilo šetalište, a svojevremeno i tržnica. Poslije inštalacije bana, na trgu su čašćeni
uzvanici i građani po starome običaju pečenim volom, vinom i kruhom. Na stubama vijećnice sudac je čitao
presude, a na trgu je izvršavana kazna nad osuđenicima (batinanjem, stavljanjem na sramotni stup ili u kavez za
luđake). „Kada bi krvnik i njegov pomoćnik osuđenika na smrt odvozili kolima na gubilište (posljednji put 1863.
godine), zvonila bi zvona s tornja Gradske vijećnice“ (Ratković 2012: 27).
19
romaničko-gotička zgrada, a kasnije je bila obnovljena36 i pregrađena37 u renesansnome stilu
1587. godine (Ilijanić, Kapustić 1983: 182). Kasnije dogradnje i preinake načinjene su krajem
18. i početkom 19. stoljeća.
Uz kamene, u gradu su postojale i drvene kuće te kuće kojima su temelji i podrum bili
zidani, a ostalo je bilo drveno, odnosno „vulgo nahisje“, a krov je bio najčešće od šindre
(Ilijanić, Kapustić 1983: 184). Takva je gradnja, nažalost, pogodovala požarima koji su
ostavljali velike štete. Iz dokumenata gradskih zapisnika saznajemo da je 1582. godine izgorio
dio starogradskih utvrda i velik dio grada („tota ciuitatis igne cremata est“), a godine 1587.
izgorjele38 su 23 kuće u Dugome koncu (Barbarić 1990: 105).
Ustanovljenjem i organiziranjem Vojne krajine u drugoj polovici 16. stoljeća, Varaždin
postaje sjedište Slavonske granice, što će utjecati na pojavu većega broja vojnika39 u gradu.
U 16. stoljeću raste politički utjecaj Varaždina zbog banskih instalacija i održavanja
sabora40 u samome gradu (Ilijanić, Kapustić 1983: 186).
Pokušavajući odrediti broj stanovnika Varaždina krajem 16. stoljeća, Ilijanić i Kapustić
u svojim su proučavanjima gradskoga protokola izbrojili oko 2000 građana, a među njima 330
obrtnika41 (Ilijanić, Kapustić 1983: 186). Do sličnoga zaključka došli su i drugi istraživači, kao
npr. Filić (oko 2500 stanovnika) te Budak (oko 1650 stanovnika) (Budak 1994: 156–160).
36
O brizi magistrata za uređenje vijećnice, ali i njezinu značenju za funkcioniranje zajednice (sjednici prisustvuje
„tota comunitas“), govore podaci kako je magistrat odredio da svaki građanin ima dati 10 forinti za pregradnju, a
prodajom svega vina i žita s gradskih posjeda pribavio se dodatan novac. Radove je vodio i nadgledao ugledni
gradski prisežnik, nekoliko puta gradski sudac, a po zanimanju graditelj Juraj Flajšman. U gradskim se zapisnicima
iz 1588. godine i dalje spominju zaključci sjednica općine da vlasnici kuća moraju dovoziti kamen, a novčani
prilog moraju dati oni koji nemaju podvoza. Prema istim zapisnicima i ponavljanjima istih zaključaka, čini se kako
je pregradnja vijećnice mogla biti gotova tek 1589. godine (Ilijanić, Kapustić 1983: 182).
37
Odluka je donesena nakon dugotrajnih sporova sa starogradskim kaštelanom Kečkešom, koji je želio
Varaždincima oteti tu zgradu, ali je parnica dobivena uz odštetu (Ilijanić, Kapustić 1983: 182).
38
Stoga magistrat 1599. godine donosi odluku da svaka kuća mora imati ljestve i željezni „hackl“ kojim su se
trgali krovovi kako bi se spriječilo daljnje širenje vatre. Za one za koje bi se ustanovilo da su skrivili požar,
određivala se globa ili nadoknada štete. Stalna briga magistrata za sigurnost grada vidljiva je i u gradnji šarampova
– velikih promatračnica na osjetljivim pristupima gradu. Također se strogo propisalo i održavanje reda na Dravici
kod mlinova zbog opasnosti od poplave (Ilijanić, Kapustić 1983: 184).
39
Broj vojnika varirao je prema potrebama, ali njihova prisutnost u gradu donosila je u mnogo slučajeva samo
probleme. Varaždinci su se tada koristili svojim pravom i snagom gradske sudbene jurisdikcije da izvrše „jus
gladii“ protiv stranaca (vojnika) koji su učinili prijestup na gradskome teritoriju. S dolaskom vojnika u grad više
se razvija trgovina. U nju se uključuju strani i domaći trgovci koji trguju s vojnicima na kredit.
40
Većemu političkom značenju Varaždina u 16. stoljeću doprinose banske instalacije te mnogi sabori pa se tako
iz zapisnika o smještaju sudionika na saboru 1588. godine može iščitati kako se uz predstavnike plemstva i
gradova, tj. saborske zastupnike, navodi 26 građanskih obitelji i njihovih kuća u kojima su zastupnici odsjeli. Od
26 vlasnika građanskih kuća bilo je 13 obrtnika pa Ilijanić i Kapustić zaključuju da su neki obrtnici imali visok
životni standard, a među njima najviše su prednjačili brijači te krojači i krznari (Ilijanić, Kapustić 1983: 186).
41
Točnije: 52 krojača, 50 postolara, 45 mesara, 30 kovača, 25 krznara, 23 brijača, 15 tkalaca, 14 bravara, 9
remenara, 8 zlatara, 7 klobučara, 6 tesara, 5 lončara, 5 uzdara, 5 učinjača kože, 4 politora, 4 kopčara, 3 kolara, 3
sedlara, 3 kupalištara, 2 srebrnara, 2 stolara, 2 staklara, 2 gumbara, 1 tokar, 1 sitar, 1 lular, 1 kositrar, 1 kožar i 1
iglar) te 14 trgovaca, 12 mlinara, 8 svećenika, 7 služavki i slugu, 5 cestara, 4 kuhara, 1 pastir, 1 ribar, 1 piljar i 1
trubač, no moguće je da ih je u to vrijeme bilo i više. U istim izvorima zabilježeni su i maltari, đaci, gostioničari,
muzičari, inkvilini, koloni (gradski, hospitalski, župni, privatni i tvrđavski) te gradski lugari, poštari (zapravo
20
Mnogi su gradski obrtnici organizirani u cehove, o čijemu djelovanju svjedoče sačuvana
cehovska pravila i statuti koji su zanimljivo društveno-povijesno, ali i jezikoslovno vrelo.42
Slijedom novonastalih prilika Varaždin u 16. stoljeću postaje proizvođačko i potrošačko
središte, o čemu svjedoči podatak da se broj dimova gradske općine povećao sa 161 (1507.
godine) na 30043 (1517. godine) (Tanodi 1942: 140). Osim što Varaždincima nove političke
okolnosti donose uspon na gospodarskome planu, tijekom 16. stoljeća opterećuju ih stalne
borbe s vlasnicima tvrđe za očuvanje starih prava i sloboda (Budak 1994: 49), koje će ipak
završavati sa sretnim ishodom za Varaždince.
3.1.5. Utjecaj plemića u gradskoj upravi te isusovačka barokna katolička reforma

U 17. stoljeću razvoju varaždinske trgovine pogoduje stvaranje trgova za izvozne
proizvode44 na koje izvoznici dovoze svoju robu za izvoz, a stranci ih dolaze onamo kupovati.
Povoljne gospodarske prilike utjecale su na povećanje broja stanovnika – u grad se
doseljavaju novi obrtnici45, seljaci i niži plemići, a u naselja u blizini grada seljaci iz krajeva
pod Osmanlijama.
zakupnici vojne pošte koji su na konjima prenosili poštu za vojne i građanske potrebe) (Ilijanić, Kapustić 1983:
186).
42
Najstarija cehovska pravila daturaju iz 1557. – cehovska pravila varaždinskih ranarnika i kupalištara (na
latinskome jeziku), zatim pravila ceha tkalaca iz 1561. i statut ceha krojača iz 1569. (oba na latinskome, hrvatskom
kajkavskome i njemačkome jeziku), 1589. pravila ceha varaždinskih lončara i pećara (na latinskome jeziku).
Godine 1589. mesar i više puta izabiran gradski sudac Mirko Riđanec počeo je pisati zapisnik varaždinskoga
mesarskog ceha (na njemačkome, latinskome i hrvatskome kajkavskom jeziku). U varaždinskim cehovskim
pravilima nailazimo na odredbe koje su slične onima u Zagrebu, Ormožu, Ptuju, Mariboru, Grazu i Požunu (često
su i doslovno prevođene), što samo svjedoči o povezanosti varaždinskih i drugih obrtnika iz okolice (Ilijanić,
Kapustić 1983: 186). Zapisnike mesarskoga ceha proučavao je Krešimir Filić (1968), a kajkavštinu zapisnika
analizirao je Antun Šojat (1988).
43
Postoji mogućnost da je u Varaždinu tada bilo i više kuća, pod pretpostavkom da (ni tada) nisu svi građani (htjeli
plaćati) plaćali porez, tako da stvarno stanje nije moralo biti prikazano u poreznim registrima (porez se plaćao po
načelu broja „dimova“ – dimnjaka koje je imala kuća).
44
Time je Hrvatski sabor odlukom iz 1610. želio riješiti sukob s kranjskim i štajerskim staležima oko carine i
mitničarine koja se nametala njihovoj robi u Kranjskoj i Štajerskoj. Najvažniji trg za loca depositiones bio je u
Varaždinu. Na prijedlog Sabora kralj Matija II. izdao je povelju 1618. godine kojom ga proglašava pro foro
publicio niderlagh vocato seu loco depositionis (Adamček 1983: 239).
45
O tome svjedoči zamolba zastupnika grada Varaždina Stjepana Fortune banu Ivanu Draškoviću 1603. godine da
se sinovi kmetova okolnih feudalnih gospodara ne uhićuju jer su, otišavši u razne krajeve, izučili zanate, a kasnije
su se nastanili u Varaždinu i ondje oženili. Fortuna se žali da ih fedualni gospodari njihovih roditelja žele uhititi,
odvesti na svoje posjede i pretvoriti u kmetove. Ban je odgovorio izdavanjem isprave kojom je potvrdio da su ti
obrtnici slobodne osobe, a ne coloni fugitivi. Banovu ispravu potvrdio je i kralj Rudolf II. iste godine (Adamček
1983: 239).
21
Mira Ilijanić i Slavko Kapustić (1983: 188) posredno, iz dokumenata 16. i 17. stoljeća,
zaključuju da je Varaždin s predgrađem imao 600 kuća46 (dva puta47 više od Zagreba, Križevaca
i Koprivnice u to vrijeme).
Od sredine 16. stoljeća u gradu se redovito spominju plemići.48 Oni su se ondje počeli
naseljavati već u 14. stoljeću. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća utjecaj plemića u gradu raste
te oni obavljaju dužnost gradskoga suca i druge gradske službe (Adamček 1983: 240).
Sukobi građana i plemića bili su česti tijekom prve polovice 17. stoljeća te se gotovo
nastavljaju na one iz ranijih stoljeća.49 Ugovorom iz 1649. godine obje su strane dogovorile
arbitražni način rješavanja sporova (Adamček 1983: 242).
Grad tijekom 17. stoljeća nastavlja gospodarski jačati. Kad je toliko ojačao da njegove
povlastice više nisu mogle biti dovedene u pitanje, taj je status bio potvrđen poveljom kralja
Leopolda od 18. srpnja 1686. godine. Njome je potvrđeno da Varaždin u sudskome pogledu
nije podložan banu ni plemićkim sucima Varaždinske županije, što znači da su gradski sudac i
senat u potpunosti autonomni, a svi posjedi plemića u gradu, kao i oni isusovaca, potpadaju pod
gradsku jurisdikciju te moraju snositi sve gradske terete (Adamček 1983: 242).
Novim promjenama koje su nastupile u upravi te u društvenoj strukturi grada treba
pribrojiti i utjecaj crkvenih redova, osobito franjevaca i isusovaca. Franjevci se vraćaju u grad
1617. godine (Budak 2009: 7) nakon što su ga morali napustiti zbog požara 1582. godine, kada
je stradala crkva sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan (Cvekan 1978: 64). Franjevci su u
sklopu svojega samostana imali ljekarnu te ksenodohij ili nemoćište (Cvekan 1978: 144).
46
Hrvatski sabor (5. rujna 1602.) donosi odluku da se za obranu Kupe treba naoružati svakih 20 kuća u Hrvatskoj
i onamo poslati jednoga konjanika ili dva pješaka s pušakama, a za Varaždin je Sabor izričito naredio da u tu svrhu
pošalje 60 naoružanih pješaka.
47
Indirektan pokazatelj jest zaključak Hrvatskoga sabora iz 1595. godine da u slučaju proglašenja općega ustanka
Varaždinci moraju poslati u rat „ex numero civium” 200, Zagreb 100, a Križevci i Koprivnica po 25 naoružanih
pješaka (Horvat 1993: 165).
48
Iako se godine 1598. spominje samo 5 obitelji plemića armalista (Rukelj, Geclin, Nađ, Flajšman i Beršenski),
nekoliko gradskih plemića imalo je u okolici kmetove, ali nisu upisani u gradski registar (Adamček 1983: 240).
49
Naime, gledajući kronologiju sukoba Varaždina i vlastelina, Varaždin se do sredine 14. stoljeća uspio osloboditi
ovisnosti o kraljevskoj tvrđavi te je ostvario povlastice slobodnoga kraljevskoga grada. Zatim, prema izvorima,
grad 30-ih godina 15. stoljeća dolazi pod vlast grofova Celjskih te su građanima nametnuta neka podavanja. Sukobi
građana s vlastelom započinju početkom 16. stoljeća, kada su feudalni posjednici tvrđave počeli građanima
zadavati nove namete. Varaždin je najteže razdoblje doživio od 1527. do 1541. godine nakon što su građani pristali
uz zapoljevce. Nakon poraza zapoljevaca kod Varaždina, vlastelin je oduzeo gradske povlastice Varaždincima i
nametnuo im gotovo kmetska podavanja (Adamček 1983: 243).
Varaždin je obnovio svoje povlastice tek kada je 1541. godine ponovno postao kraljevski posjed, ali već 1543.
morali su se za njih boriti jer je kralj vlastelinstvo i grad založio barunu Ivanu Ungnadu. Iako su sukobi 50-ih
godina s Ungnadom bili žestoki, grad je uspio sačuvati najvažnije povlastice slobodnoga kraljevskoga grada.
Neprekinute sukobe izazivala je činjenica da je dio gradskoga područja i dio regalnih prava zadržao vlastelin
(Adamček 1983: 242).
22
Isusovci u Varaždin dolaze 1628. godine.50 Već 1636. osnivaju svoju gimnaziju51
(četvrtu na hrvatskome pros-
toru; prije Varaždina os-
novane su isusovačke gim-
nazije u Zagrebu, Dubrov-
niku i Rijeci (Ratković
2012: 57)). Nakon što je
gimnazijska drvena zgrada
izgorjela u požaru 1648.
godine, isusovci su podigli
novu, kamenu gimnazijsku
zgradu 1651. godine,52 veza-
nu uz crkvu Uznesenja
Blažene Djevice Marije na Slika 1. Crtež Varaždina (Martin Stier, oko 1660.)
nebo.
Temelji crkve postavljeni su 1642., a dovršena je 1646. godine te je najljepši primjer
ranobarokne arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj. Posebno se svojom neprocjenjivom
povijesnom i umjetničkom vrijednošću ističu: oltari, oltarske pale, slike, kipovi, ukrasi
načinjeni štukaturom te sakristija. Naslone korskih sjedišta oslikao je najpoznatiji hrvatski
barokni slikar pavlin53 Ivan Ranger, a sakristiju je zidnim i stropnim slikama ukrasio
varaždinski slikar Blaž Grueber u 18. stoljeću (Ratković 2012: 23). Zaslugom isusovaca
Varaždin postaje žarište obrazovanja. Isusovci su posjedovali bogatu knjižnicu54, poticali su
razvoj kazališne umjetnosti, a među njima je bilo istaknutih znanstvenika (npr. kartograf
Stjepan Glavač, istraživač u Kaliforniji Ferdinand Konščak, glasoviti matematičar i astronom
50
Gradska općina zaključila je 1628. godine da treba pozvati isusovce u Varaždin iz Zagreba, gdje borave od 1606.
godine. U Varaždin su najprije stigla dvojica isusovaca, o. Petar Ljubić i o. Martin Lauš, koji su u Varaždinu
poučavali dječake u gradskoj školi te obavljali duhovni pastoral (Horvat 1993: 166).
51
Nakon što su od varaždinskih franjevaca kupili imanje u Gornjemu i Donjemu Kućanu 1633. (dobivenim
novcem franjevci su obnovili svoju crkvu te 1635. godine počeli graditi novi toranj), isusovci su osigurali svoje
prihode s obzirom na to da im je magistrat oduzeo upravu nad župnom crkvom i župnim dvorom te sve nekretnine
(Horvat 1993: 170–171).
52
Kamen temeljac za najnoviju, treću po redu, gimnazijsku zgradu položen je 1867. godine, a kako su radovi
završeni za tri godine, već školske godine 1870./1871. u njoj počinje redovita nastava (Ratković 2012: 57).
53
Nakon što su pavlini preuzeli isusovačke zgrade u Varaždinu 1776. godine te osnovali varaždinski pavlinski
samostan, brinuli su se o njihovom očuvanju, obnovi i dogradnji te ostavili trag tzv. pavlinskoga baroka
(Maleković 2006: 165).
54
Isusovci bi obično osnivali knjižnice uz svaku školsku ustanovu, a knjige su bile na raspolaganju profesorima,
đacima i učenim građanima. „U trenutku ukinuća Družbe Isusove 1773. varaždinska gimnazija ima oko 1000
naslova knjiga, uglavnom teološkoga i filozofskog sadržaja, ali nipošto ne zaostaje u naslovima iz klasične
literature i duhovnih trendova ondašnje Europe.“ (Trstenjak 1998: 120).
23
Franjo Xaver Haller te pisac prve tiskane hrvatske kajkavske gramatike Ignac Szentmartony)
(Trstenjak 1998: 119).
3.1.6. Varaždin u vrijeme prosvijećenoga apsolutizma Marije Terezije i Josipa II.

Gradski život u Varaždinu krajem 17., a pogotovo u 18. stoljeću doživljava svoj procvat
zahvaljujući gospodarskim preduvjetima koji su se oblikovali u ranijim stoljećima, ali i zbog
slabljenja osmanlijske opasnosti (upadi Osmanlija na hrvatski prostor sve su slabiji, a osobito
slabe nakon Karlovačkoga mira 1699. godine55).
Iste godine kada je zaključen Karlovački mir, za Varaždin nastupa novo razdoblje
donošenjem prvoga komisionalnog (povjerenstvenog) statuta koji se odnosi na izbor gradskoga
suca i zloporabu56 toga položaja. Iz teksta statuta vidljivo je da su istragu inicirali plemići kako
bi spriječili građane da sudjeluju u gradskoj upravi te tako samima sebi osigurali povlašteno
mjesto. Novi statut je izrađen 1749. godine, i to zbog ponovnih pritužbi građana o ponašanju
senatora (građani se žale kako senatori među sobom dijele sve prihode, a bez njihove dozvole
ne mogu ni stoku izvesti na pašu; senatori svojevoljno mijenjaju gradske akte, čak i oporuke
građana) (Radović 2003: 16).
Kraljica Marija Terezija, u skladu s reformama kojima želi organizaciju i upravu
prenijeti na odano činovništvo,57 odobrava Varaždincima novi statut 1750. godine uz napomenu
„da ga štuju kao svetinju, skupa sa zasebnim naputcima“ (Statut 2001: 47). Statutom je propisan
izborni postupak te se utvrđuje datum održavanja izbora za gradsko poglavarstvo i druge službe.
Vladavina Marije Terezije (1740. – 1780.) bila je značajna za gospodarski, politički i kulturni
život Habsburške Monarhije zbog reformi pod utjecajem prosvjetiteljstva (prosvijećeni
apsolutizam). Vrijeme njezine vladavine naziva terezijanizam.
55
Karlovački mir sklopljen je između Svete lige (Habsburške Monarhije, Mletačke Republike, Poljske i Rusije) i
Osmanskoga Carstva, a označavao je prestanak rata započeta 1683. godine pohodom velikoga vezira Kara
Mustafa-paše na Beč. Prema ugovoru, zaključeno je da svakoj od potpisanih stranaka ostane dio zemalja osvojenih
dotadašnjim ratovanjima prema načelu što tko posjeduje, neka mu i ostane (uti possidetis, ita possideatis). U sastav
Habsburške Monarhije ušla je cijela Ugarska i Transilvanija osim temišvarskoga Banata, cijela Slavonija i veći
dio Srijema (osim jugoistočnoga dijela sa Zemunom, Rumom i Srijemskom Mitrovicom) te Hrvatska do Une i
južno od Velebita (prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30593).
56
Zbog nepravilnosti u radu magistrata i u procesu izabiranja gradskoga suca, ban Adam Batthyáni određuje izbor
povjerenstva kako bi se utvrdile nepravilnosti i odredio krivac. Tako se novonastalim statutom želio postići „bolji
red u sudbenim, političkim i gospodarskim poslovima grada“ (Herkov 1983: 223).
57
Marija Terezija prva je i jedina žena na habsburškome vladarskom prijestolju, na koje je imala pravo zahvaljući
svojemu ocu Karlu VI. i Pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine, zakonskome članku Hrvatskoga sabora od
9. ožujka 1712. godine kojim se prihvaća da nakon izumrća muških potomaka vladarsko pravo dinastije Habsburg
može prijeći na žensku osobu, pod uvjetom da ona vlada i Austrijom, Štajerskom, Koruškom i Kranjskom (s
kojima se Hrvatska od 16. stoljeća vojno i politički povezivala radi obrane od Osmanlija) i da stoluje u Beču.
(Prema Hrvatskoj enciklopediji LZMK, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49925)
24
Obrtnici i trgovci i nadalje su nositelji gospodarskoga, društvenoga te često i političkoga
života grada. Djelujući još uvijek u cehovima, svjedoci su kako ih čvrsta cehovska pravila58
često koče u bržemu razvoju, stoga su morali mijenjati pravila kako bi se prilagodili duhu
novoga vremena (Radović 2003: 18).
Slika 2. Varaždin s juga – najpoznatija veduta grada Varaždina (Sigismund Kapp, 1732.)
Varaždin u 18. stoljeću doživljava gospodarski i politički uspon zahvaljujući svojem

stanovništvu, prvenstveno obrtnicima i trgovcima te svojem geostrateškom položaju. Još veći
ugled i status dobiva u godinama zasjedanja prve hrvatske vlade, odnosno Hrvatskoga
kraljevskog vijeća (1767. – 1776.),59 koje je bilo prekinuto požarom ogromnih razmjera 1776.
godine.60 Kada se o požaru govori u historiografskim izvorima, spominju se katastrofalni
58
Kako su građani često iznosili pritužbe da trgovci i obrtnici svojevoljno nameću visoke cijene, Hrvatski sabor
odgovorio je 1702. godine optuživši kožare, postolare i čizmare zbog visokih cijena, koje je otada određivati
podžupani (Radović 2003: 20).
59
Pozitivne promjene nastupile su u gospodarskoj i socijalnoj strukturi stanovništva te u urbanističkome izgledu
grada odlukom Marije Terezije da Varaždin postane sjedište hrvatskoga bana i novoosnovanoga Kraljevskog
vijeća (Consilium regium), prve hrvatske zemaljske vlade. Vodeća društvena elita grada uživala je u kulturnoj
raskoši, o čemu je grof Adam Oršić u svojim memoarima ostavio slikovit i rječit zapis, nazvavši Varaždin „mali
Beč“ (Šidak 1952: 166).
60
Varaždin je često stradavao u požarima. Prije velikoga požara 1776., Varaždin je bio pretrpio posljedice dvaju
požara, 1745. te 1748. godine, u kojima je izgorjelo dosta kuća i zgrada (Radović 2003: 22). Veliki požar započeo
je 25. travnja 1776. godine, „između prve i druge popodnevne ure“ (Horvat 1993: 266) na kraju ulice Dugi konec,
a snažan vihor pogodovao je širenju požara na sva varaždinska predgrađa i unutarnji grad. Strahotu je povećala
neopreznost jednoga trgovca, koji je u svojoj kući imao skrivene dvije cente puščanoga praha, što je pridonijelo
25
razmjeri i posljedice. Vatra je u četiri dana uništila gotovo čitav grad, a ono što nije uništila
vatra, uništio je silovit orkan koji je poharao grad.
Kraljica Marija Terezija oslobodila je Varaždin od poreza na tri godine kako bi se grad
što prije obnovio. Također je odredila beskamatni zajam od 20.000 forinti za siromašne
pogorelce te obećala provoznu dozvolu za građevni materijal nakon što se istraži koliko ga je
potrebno (Horvat 1993: 269). Požar je uništio dotadašnju arhitekturu grada, utjecao na
demografiju i gospodarstvo,61 a s političkoga gledišta Varaždin je prestao biti glavni hrvatski
grad – Hrvatsko kraljevsko vijeće preselilo se u Zagreb.62
Oporavak je vidljiv tek sredinom 1780-ih godina, kada dolazi do većih zahvata u
urbanizaciji (prije svega u varaždinskim predgrađima) te graditeljskoj aktivnosti (izgrađena je
palača upravitelja varaždinske pošte Franciscusa Herczera na Franjevačkome trgu, palača
Nitzky na Jelačićevu trgu te su obnovljena pročelja palače Patačić-Putar) (Jež 2012: 147).
Kako je trebalo iznova sagraditi ili temeljito obnoviti zgrade, palače i kuće, novonastala
urbana arhitektura gradske jezgre poprimila je stilska obilježja visokoga baroka. Stoga se danas
Varaždin češće spominje kao „grad baroka“ iako ima sačuvanu i gotičko-renesansnu
arhitekturu.
Nakon obnove kuća i zgrada, trebalo je pristupiti i gospodarskoj obnovi, što će uvelike
ponovno ovisiti o obrtnicima i trgovcima. Prema Mirku Androiću, u prvoj polovici 18. stoljeća
u gradu je 657 obrtnika (odraslih osoba), što je više od polovice ukupnoga broja odraslih
muškaraca (1221) (Androić 1972: 33). Sam brojčani udio obrtnika svjedoči o snažnom utjecaju
spomenutoga sloja stanovništva na povijesnu i gospodarsku sliku grada.
O zdravlju građana vodi se posebna briga: prvu ljekarnu otvorio je 1603. godine
Sebastijan Grübner („K zlatnom ajngelu“), a ljekarne su imali i franjevci (1677.) te sestre
još većemu rasplamsavanju vatre. Rudolf Horvat (1993: 266) donosi tekst podneska gradskoga poglavarstva
Hrvatskomu kraljevskom vijeću: „Za dva sata izgledao je čitav grad kao uzburkano plameno more, iz kojega
dopirahu vika i jauk bijednih građana varaždinskih. (…) Bijesni plamen progutao je i sa zemljom sravnio sve što
je drveno, pa sada kao strašila stoje gole izgorjele kuće.“ Vatra je bila najrazornija prvoga dana, a ponegdje je
plamsala još iduća tri dana. Od ukupno 614 kuća, 316 ih je izgorjelo do temelja, a 18 djelomice; uz kuće je izgorjelo
i mnogo gospodarskih zgrada (staje, štaglji, komorice, hambari itd.) (Horvat 1993: 267). Provedena istraga
pokazala je da je za požar kriv dječak, gradski kmet iz Sračinca, koji je pušio (a pušenje je bilo zabranjeno).
Kažnjen je s 12 batina javno na gradskome trgu, a drugih 12 dobio je u Sračincu (Horvat 1993: 267).
61
Varaždin se dalje formirao kao pokrajinski, obrtničko-trgovački grad sa značajnim udjelom poljoprivrednoga
stanovništva u socijalnoj strukturi grada (Vranješ-Šoljan 2009: 65-66).
62
Od 1. srpnja 1776. godine sve državne službe glavnoga grada Kraljevine Hrvatske i Slavonije počele su uredovati
u Zagrebu. Onamo je premješteno sjedište hrvatskoga bana, vrhovno sudište i tadašnja hrvatska vlada (Horvat
1993: 270).
26
uršulinke63 (1703.). U gradu je postojao hospital ili nemoćnica (ksenodohij) koji je isprva imao
kartitativnu djelatnost, a s vremenom se pretvorio u začetak bolnice.64 Strah od kuge vladao je
i u 18. stoljeću, pa su se varaždinski građani zavjetovali (1712.) da će izgraditi kapelu sv. Roku
ako ih mimoiđe ta opaka bolest. Budući da nitko nije obolio, građani su ispunili zavjet te su
1715. podigli kapelu. Godine 1777. obnavljaju kapelicu sv. Fabijana i Sebastijana, drugim
zaštitnicima grada od kuge.
U Varaždinu je 1769. utemeljen Političko-kameralni studij, škola kameralnih i političkih
znanosti za izobrazbu državnih činovnika65 koja je Mariji Tereziji trebala osigurati dovoljan
broj odanoga činovništva za provedbu sekularizacije države.
Kako je rastao utjecaj prosvijećenoga aposolutizma, rasla je i potreba za organiziranim
školovanjem. Školovanje je do sredine 18. stoljeća bilo u rukama crkvenih redova pa je tako u
Varaždinu organizirano školovanje dječaka i mladića bilo kod isusovaca i franjevaca, a za
djevojčice i djevojke kod sestara uršulinki.
Od sredine 18. stoljeća obrazovanje se podvrgava direktnoj organizaciji iz Beča, što je
bilo potaknuto prosvjetiteljskim idejama koje slijedi Marija Terezija. Školstvo je definirala kao
državno i političko pitanje (Horbec, Švoger 2010: 11) regulirajući najprije obvezatno
šestogodišnje školovanje, da bi se kasnije pristupilo reformi visokoga školstva. Provođenje
sekularizacije obrazovanja podvrgnuto političkim interesima (potreba za kameralnim studijem
radi obrazovanja i stvaranja novoga društvenog sloja – činovnika), dovelo je do niza reformi.
Tako D. Modrić Blivajs (2007: 210) iznosi da je „1770. godine školstvo proglašeno predmetom
osobite državne brige, a uvođenjem Algemeine Schulordnung (Opći školski red66) od kraja
1774. godine dalo se osnovnom školstvu točno određeni oblik objavom načela obvezatnoga
školovanja.“ Obvezatno osnovnoškolsko obrazovanje za sve društvene slojeve bila je velika
prijelomnica, no u svim krajevima Monarhije nije bila provedena istovremeno zbog otpora
Crkve, društveno-gospodarske zaostalosti, lošega pedagoškog standarda (Modrić Blivajs 2007:
63
Sestre su morale završiti trogodišnje naukovanje kod izučenoga ljekarnika te položiti ispit pred povjerenstvom,
nakon čega su dobivale potvrdu za vođenje kućne ljekarne (Radović 2003: 24). Sestre uršulinke dolaze u Hrvatsku
(Varaždin) 1703. godine te utemeljuju u Varaždinu samostan i crkvu. Od svojega dolaska njeguju vjerski odgoj i
školovanje ženske mladeži, u školi koja je neprekinuto djelovala pri samostanu od 1703. do 1945. godine (prema:
http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/varazdinske-ursulinke-,8176.html?t=i).
64
U početku to nije bila bolnica u današnjemu smislu – u ksenodohij su primani prolaznici, putnici i siromasi, a
često bi se ovamo preselili samci i udovice koji nisu imali nasljednika (Piasek 2006: 463).
65
U toj je školi profesor A. A. Barić predavao znanost o politici, trgovini i financijama prema djelu J. von
Sonnenfelsa Temeljna načela znanosti o politici, trgovini i financijama (Grundsätze der Polizey, Handlung und
Finanzwissenschaft, 1765). Škola je 1773. preseljena u Zagreb, gdje je 1776. uključena u novoutemeljeni Pravni
fakultet, na kojemu su se i dalje predavale političke i kameralne znanosti.
66
Opći školski red proglašen je zakonskim aktom koji propisuje ujednačavanje strukture osnovnoga školstva u
austrijskim i češkim nasljednim zemljama (Horbec, Švoger 2010: 13).
27
210), ali i stoga što u seoskim sredinama uz svjetovne učitelje i dalje djeluju svećenici koji
većinom nadziru djelovanje škole i rad učitelja. Marija Terezija pod utjecajem svojih dvorskih
savjetnika raspušta isusovački red 1773. godine, dok njezin sin Josip II. ukida pavlinski red
1781. godine.
3.1.7. Burno 19. stoljeće – buđenje nacionalne svijesti i uspon građanskoga društva
Početak 19. stoljeća obilježava pripremno ili pretpreporodno razdoblje. Kako je
Hrvatima, kao i drugim slavenskim narodima unutar Habsburške Monarhije, put od feudalnoga
uređenja prema (proto)modernome bio otežan povijesnim okolnostima, bilo je potrebno u
pretpreporodnome razdoblju ubrzati pripreme za nacionalnu67 integraciju.68 Nikša Stančić
(2005: 8) ističe da tijekom razdoblja nastajanja modernoga građanskog društva valja razlikovati
hrvatski narodni preporod (početna etapa u oblikovanju hrvatske moderne nacije) i ilirski
pokret (hrvatski preporodni pokret pod ilirskim imenom) kao pojavni vid toga procesa.
Pripremnomu razdoblju preporoda svoj doprinos dali su kajkavski pisci prve polovice
19. stoljeća upravo svojom brigom za očuvanje kajkavskoga identiteta. Među njima izdvajamo
Jakova Lovrenčića, čije je djelo Petrica Kerempuh iliti čini i življenje prokšenog, tiskano u
Varaždinu 1838. godine, bilo objelodanjeno u deset izdanja. U Gimnaziji su se 20-ih godina
19. stoljeća održavala predavanja osnove hrvatskoga jezika (Jež 2012: 151), a u istome desetljeću
učenici Gimnazije bili su Dragutin Rakovec, Antun Nemčić, Ivan Kukuljević Sakcinski i
Ljudevit Gaj, budući preporoditelji (Jež 2012: 151–152).
Osnivanjem narodne čitaonice, varaždinskoga „Družtva narodnog“ 1838. godine, prve
na ovim prostorima, počelo je preporodno razdoblje nacionalnoga pokreta u Varaždinu (Jež
2012: 153) . „Poziv“69 Varaždincima za osnivanje čitaonice uputio je barun Metel Ožegović,70
istaknuti ilirac i veliki bilježnik Varaždinske županije. To je bila prva narodna čitaonica u
67
Ivančica Jež (2012: 146) daje definiciju nacije prema Hrochovu modelu: „Nacija se definira kao velika društvena
grupa koja je oblikovana u povijesnom vremenu, a obilježava je kombinacija više vrsta objektivnih odnosa:
kulturnih, gospodarskih, vjerskih, političkih, jezičnih i geografskih. Za vrijeme svog oblikovanja nacija stvara
integracijsku ideologiju u obliku nacionalne svijesti koja je neophodna u razvoju nacionalnog pokreta.“
68
Neki od dezintegracijskih čimbenika bili su: „ispresijecanost hrvatskog povijesnog i etničkog prostora političkim
granicama Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva; stvaranje zasebnih političko-
teritorijalnih jedinica s različitim ekonomsko-društvenim strukturama; postojanje duboko polariziranih
prednacionalnih zajednica, partikularizam, kulturne i jezične različitosti; nedostatna urbanizacija; 'odnarođivanje'
od strane vodećih nacija itd.“ (Jež 2011: 146).
69
U „Pozivu“ objašnjava potrebu za osnivanjem čitaonice („…ovim Duh Domoljublja, i Književne Narodnosti…
da se bolje učversti, i zakoreni“ (Poziv 1838.), a odaziv je bio velik ne samo u gradu nego i u Županiji. Čitaonica
je najprije imala svoje prostorije na prvome katu kuće prof. Tome Jelišeka na današnjemu Franjevačkom trgu br.
6, sve do preseljenja u kazališnu zgradu 1873. godine (Jež 2012: 153).
70
Njegovo ime danas nosi gradska knjižnica u Varaždinu.
28
Hrvatskoj, a nakon nje osnovane su čitaonice u Karlovcu (ožujak 1828.) i Zagrebu (srpanj
1838.) te u drugim hrvatskim gradovima.
Organizacijom djelovanja Društva, Metel Ožegović postaje vođa varaždinskoga
preporodnog kruga, a uz njega kao varaždinski preporoditelji ističu se: Ivan Kukuljević
Sakcinski, Mirko Bogović, Tomo Blažek, Janko Drašković, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz i dr.
Ideje hrvatskoga narodnog preporoda lako su se mogle širiti i doprijeti do većega broja
ljudi zbog razvijenoga novinstva, ali i razvijene71 tradicije tiskarstva u Varaždinu.72
Potaknuti inicijativom uprave Ilirske čitaonice u Zagrebu 15. prosinca 1839., u
Varaždnu se pod vodstvom dr. Innocencija Ferka okuplja „mlađano družtvo dobrovoljacah“
kako bi izvodili predstave na narodnome jeziku. Iako amaterske, predstave su pobudile velik
interes zbog šaljivoga i domoljubnoga karaktera (Jež 2012: 157–158).
Političke prilike 40-ih godina 19. stoljeća (mađarski pokušaji zatiranja probuđenoga
hrvatskog identiteta) usporavale su razvoj nacionalnoga pokreta u Varaždinu. Revolucionarna
previranja 1848. godine, zaoštravanje ugarsko-hrvatskih odnosa, blizina hrvatsko-ugarske
granice, kao i mađaronska agitacija koja se širila iz mađaronskoga uporišta u Čakovcu, samo
su neki od razloga zbog kojih pojedini članovi istupaju iz Čitaonice ili se čak pridružuju
mađaronskoj strani (Jež 2012: 158–160).
71
Prva varaždinska tiskara utemeljena je 1586. godine kada je u Varaždin iz Ljubljane došao tiskar Ivan Manlius
(Mandelc) na poziv, pretpostavlja se, gospodara starogradske tvrđave Tome Erdödyja. Prva tiskana knjiga (te iste
godine) bila je Postilla varaždinskoga župnika i kanonika zagrebačkoga Kaptola Antuna Vramca. Godine 1774.,
nakon što je Manlius otišao u Ugarsku, u Varaždin dolazi bečki dvorski tiskar i grafičar Ivan Tomas pl. Trattner.
Trattner je dobio privilegiju da 20 godina tiska školske udžbenike, rječnike, crkvene knjige, kalendare – a tiskara
mu se nalazila u gradskoj vijećnici. Svaka knjiga morala je prije tiskanja na cenzuru u Beč. Najvažnija knjiga
tiskana kod Trattnera bila je Medicina ruralis iliti vrachtva ladanyszka banskoga i županijskoga liječnika Ivana
Krstitelja Lalanguea (Ratković 2012: 79).
72
Širenju preporodnih ideja doprinijele su tiskare u kojima su se tiskali preporoditeljski programatski i književni
tekstovi, novine i časopisi. U 19. stoljeću Varaždin dobiva prvu stalnu tiskaru (nakon putujuće Manliusove tiskare
u 16. stoljeću i kratkotrajno djelujuće Trattnerove tiskare u 18. stoljeću) (Lončarić 2007: 11). Nju je osnovao 1821.
godine Ivan Sangilla, tiskar iz Graza, na poticaj i uz podršku tadašnjega gradskog senatora Ladislava Ebnera. U
Sangillinoj tiskari otisnuta su brojna djela varaždinskih profesora (Antuna Rožića, Josipa Severa i dr.), pisaca na
kajkavskome jeziku (Jakoba Lovrenčića, Tome Mikloušića…), hrvatskih preporoditelja i drugih (npr. povijest
Varaždina Ladislava Ebnera na njemačkome jeziku). Uz spomenuto, u tiskari su se tiskale i druge publikacije kao
što su npr. „gimnazijska izvješća, pravila raznih udruga, naukovne putovnice (tzv. Wanderbücher), majstorski
listovi i sl“ (Lončarić 2007: 13). Uz knjigotiskaru, Sangilla je imao i bakrotiskaru. Sangillinu je tiskaru je nakon
njegove smrti 1832. godine kupio njegov zet Josip pl. Platzer te se je idućih godina, u vlasništvu triju naraštaja te
obitelji idućih 90 godina, postupno proširivala i modernizirala, postavši jedna od najznačajnijih hrvatskih tiskara
u 19. stoljeću (Lončarić 2007: 15). Druga tiskara, koja postoji od 1870. godine, bila je u vlasništvu Ivana Krstitelja
Stiflera, koji se uz tiskanje bavio književnim i notnim nakladništvom te prodajom knjiga. Među najpoznatija djela
Stiflerove tiskare pripadaju razglednice s kraja 19. i početka 20. stoljeća (Lončarić 2007: 30), koje danas čuvaju
uspomenu na nekadašnju povijesnu arhitekturu grada. Nakon smrti I. K. Stiflera (1876.), tiskaru vodi njegova
udovica Amalija. Kada se Amalija 1880. godine preudala za Gustava Kleinbergera, postavila je novoga supruga
za voditelja poslova u tiskari.
29
Glazbena je naobrazba tijekom stoljeća uglavnom ovisila o privatnim poukama koje si
je mogao priuštiti samo bogatiji sloj. Osnivanjem Glazbene škole 1828. godine u okviru
Glazbenoga društva, olakšano je školovanje glazbeno nadarenoj djeci (Gotal 2014: 57).
Nakon revolucionarnih zbivanja 1848./1849. te završetka razdoblja apsolutizma i
ukinuća cenzure, dolazi do uspona građanskoga sloja društva, što obilježava drugu polovicu 19.
stoljeća. Proces oblikovanja novoga društva velikim je djelom i odraz industrijalizacije (Gross
1981: 356) koja na hrvatskom području napreduje polako te se postupno širi, omogućavajući
kvalitetniji i lakši način života.
Građani, koji su u međuvremenu stekli bogatstvo uglavnom trgovinom, imitiraju u
svojemu ponašanju, manirama i težnjama nekadašnje običaje plemstva. Organiziraju se zabave,
plesne i koncertne večeri, djeca se na studij šalju u inozemstvo… Građani postaju nositelji
razvoja nove kulture i novih društvenih težnji, o čemu u Varaždinu svjedoči obitelj Leitner.
Obitelj je bila židovskoga podrijetla, a njezini članovi ostavili su traga u društvenome i
kulturnome životu Varaždina kao mecene, podupiratelji dobrotvornih društava i organizatori
kulturno-društvenih događanja.
Lakšemu organiziranju većega broja kulturnih događaja pridonijeli su novoizgrađeni
prostori, prije svega nova kazališna zgrada, dovršena 1875. godine po nagrađenome nacrtu
bečkoga arhitekta Hermana Helmera (Ratković 2012: 71) te nova zgrada gimnazije, izgrađena
1870. godine (Horvat 1993: 358). U Varaždinu tijekom 19. stoljeća dolazi do primjene
postignuća druge industrijske revolucije, a jedno od značajnijih jest javna rasvjeta (1838.).
Prema Rudolfu Horvatu, 1827. godine u Varaždinu djeluje 353 samostalnih obrtnika, i
to najviše postolara (74), čizmara (65), krojača (41), kabaničara (38), tkalaca (32) te mnogih
drugih (Horvat 1993: 288). Godine 1831. kralj odobrava održavanje tjednih sajmova četvrtkom,
što je i danas sinonim za sajmeni dan.73 Dr. Vilim Müller74, tadašnji gradski fizik, radi
postizanja boljih higijenskih uvjeta i boljega zdravlja sugrađana postavio je 1838. temelje
javnoga šetališta tako što je ogradio južno gradsko grabište, posadio drveće i cvijeće. Iste godine
Varaždin dobiva treću ljekarnu, koju otvara Teodor Fodor, a druge dvije bile su u vlasništvu
Bernata i Haltera (Horvat 1993: 293). Tijekom 19. stoljeća osnovano je više dobrotvornih
društava radi potpomaganja siromašnijih sugrađana i đaka, bolesnih i udovica (Horvat 1993:
325).
73
Taj se običaj održao do danas. I danas stariji sugrađani čekaju četvrtak radi raznolikije ponude na tržnici i
sajmištu.
74
Dr. Müller kontinuirano je radio na poboljšanju zdravstvenih uvjeta u Varaždinu. U dijelu svoje kuće otvorio je
malo javno kupalište s toplom vodom i nekoliko kabina.
30
3.1.8. Varaždin na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
Krajem 19. stoljeća Varaždin je i dalje pretežno obrtnički i trgovački grad iako većina
stanovništva živi od poljoprivrede (Ruža 1993: 241). Željeznički promet i otvaranje novih
željezničkih pravaca od sredine 19. stoljeća u Hrvatskoj ubrzava rast gospodarstva podupirući
industrijalizaciju. Varaždin kasni 30-ak godina u industrijalizaciji jer isprva nije imao svoju
željezničku prugu. Najbliža željeznička postaja bila je u Čakovcu, s kojim je grad razvio živ
cestovni (kolski, zaprežni) promet (Ruža 1993: 244-245). Godine 1886. izgrađena je i puštena
u promet pruga Čakovec – Varaždin – Budinšćina – Zabok – Zaprešić, s pobočnom prugom
Zabok – Krapina. Time su ostvareni uvjeti za početak industrijalizacije ovoga kraja. Godine
1893. novoosnovano „Industrijsko društvo“ potiče razvoj industrije i energetike, a štedionice
osnivane krajem 19. stoljeća utrle su put osnivanju podružnice „Prva hrvatska štedionica“ 1904.
godine.
Zaslugama Prvoga hrvatskog varaždinskog dioničkog društva za električnu rasvjetu,
prva električna centrala počela je proizvoditi struju 1895. godine, isprva samo noću za rasvjetu,
a kasnije i danju za pogon strojeva (Ruža 1993: 246).
Godine 1892. počela je s radom tvornica za proizvodnju savijenoga namještaja u Slanju
kraj Ludbrega. Pogon je preseljen 1905. godine u Varaždin, gdje posluje kao dio Tvornice
Lambert. Godine 1910. tvornicu otkupljuje tvrtka Mundus, koja se 1924. godine spaja s tvrtkom
Thonet te pod imenom Thonet – Mundus d. d. posluje do završetka Drugoga svjetskog rata. U
razdoblju 1945. – 1992. godine posluje pod imenom Florijan Bobić i Mundus Florijan Bobić, a
od 1992. godine kao Mundus d. d. Varaždin (podaci prema: Skraćeni prospekt uvrštenja u
Kotaciju javnih dioničkih društava Mundus d. d. Varaždin).
Početkom 20. stoljeća stvaraju se
uvjeti za nastanak poznate tekstilne
industrije po kojoj Varaždin postaje
poznat tijekom čitavoga stoljeća
(TIVAR, VIS).75
Razvoj željezničkoga prometa i
industrijalizacije dovodi do
povećanja prometa putnika i roba,
zatim poštanskoga, telegrafskoga i
Slika 3. Grof Bombelles u svom autu telefonskoga prometa, a grade se i
75
Tekstilna industrija Varaždin (TIVAR) osnovana je 1918. godine, a to ime nosi do 1948., kada se preimenuje u
Varteks. Varaždinska industrija svile (VIS) počinje s radom 1929. godine.
31
škole (stručne, šegrtske, trgovačke, djevojačke) (Radović 2004: 35–36). Razmjena dobara i
putovanja raste s pojavom automobila. Varaždinci prate aktulna zbivanja i na tome području –
nakon što je grof Marko Bombeles, vlasnik dvorca Opeka u obližnoj Vinici, dovezao prvi
automobil u Varaždin 1898. godine, interes za automobile i promet automobilima sve više raste.
3.1.9. Varaždin u 20. stoljeću

Kako o povijesti grada tijekom 20. stoljeća postoji malo povijesnih istraživanja76, vrlo
kratke napomene o tome razdoblju temeljimo na članku Varaždin – kratko putovanje kroz
povijest77 povjesničara Hrvoja Petrića (objavljen na Hrvatskome povijesnom portalu 2007.) te
na tekstu Spomenke Težak, muzejske savjetnice Povijesnoga odjela Gradskoga muzeja
Varaždin (objavljen na internetskim stranicama Grada78).
Varaždin u 20. stoljeću doživljava dinamične promjene uzrokovane političkim i
gospodarskim događajima, što se odrazilo i u sastavu stanovništva – neki se iseljavaju,
dragovoljno ili pod prislilom (npr. Židovi tijekom Drugoga svjetskog rata), a neki se useljavaju
(sredinom 20. stoljeća i nakon Domovinskoga rata). Te migracije ostavljaju trag u
varaždinskome prezimenskom sustavu.
U višu i nižu pučku djevojačku školu Uršulinskoga samostana u školsku godinu
1900./1901. upisano je 289 učenica.79 Podrijetlom je bilo najviše djece roditelja obrtnika i
trgovaca (139), a po vjeroispovijesti najviše rimokatolkinja (272).80 Najviše je učenica završilo
razred svjedodžbom I. reda (127) te svjedodžbom I. reda s odlikom (107). U školskoj godini
1901./1902. u Kraljevsku veliku gimnaziju upisalo se 348 učenika. Najviše djece bilo je iz
obitelji obrtnika, trgovaca i kramara (106), a po završetku godine primilo je svjedodžbu I. reda
202, a svjedodžbu I. reda s odlikom 56 učenika.81
Izneseni podaci svjedoče da se osim kao trgovačko i obrtničko središte, Varaždin do 20.
stoljeća afirmirao i kao obrazovno središte mladih iz Varaždina, bliže okolice, ali i udaljenijih
76
Prema riječima Spomenke Težak, muzejske savjetnice Povijesnoga odjela Gradskoga muzeja Varaždin, postoji
mali broj objavljenih radova iz povijesti Varaždina u 20. stoljeću (poveznica:
http://blog.dnevnik.hr/drustvopovjesnicara/2009/06/1626431428/odrzano-predavanje-varazdin-u-20-
stoljecu.html.
77
Poveznica: http://povijest.net/varazdin.
78
Poveznica na odlomak S. Težak: http://varazdin.hr/povijest-gradski-grb.
79
Prema Izvješću o višoj i nižoj pučkoj djevojačkoj školi Uršulinskoga samostana u Varaždinu za školsku godinu
190./1901. (26, 27). Jedan od predmeta jest i Hrvatski jezik.
80
Među učenicama bilo je djevojaka i grkokatoličke (3), pravoslavne (1) te židovske vjere (2).
81
Prema Izvještaju Kraljevske velike gimnazije u Varaždinu za školsku godinu 1901./1902., Tiskom J. B. Stiflera,
1902.
32
krajeva (prema izvješćima spomenitih škola, nastavu su polazili učenici i učenice iz Slavonije,
Primorja te drugih krajeva Austro-Ugarske: Štajerske, Koruške, Kranjske, Galicije, Moravske,
Austrije…).
Prvi svjetski rat donosi mobilizaciju vojnih obveznika, a Varaždinci se upućuju na
različita bojišta. U gradu se organiziraju bolnice za prihvat ranjenika. S uspostavom nove
države, Kraljevine Jugoslavije, 1919. godine dolazi do oružane pobune koja je brzo ugušena.
Tijekom Drugoga svjetskog rata osniva se Velika župa Zagorje s Varaždinom kao
središtem. Formiranjem Nezavisne Države Hrvatske neki Varaždinci pristaju uz antifašizam, a
neki ostaju vjerni postojećemu režimu. U to je vrijeme gotovo čitav židovski dio stanovništva
iseljen – ili je uspio pobjeći ili je upućen u logore, a imovina im je konfiscirana.82
Nakon Drugoga svjetskog rata dolazi do daljnjih procesa modernizacije i ubrzane
industrijalizacije te do osnivanja prvih visokoškolskih institucija (npr. 1962. Viša ekonomska
škola, iz koje će se razviti današnji Fakultet organizacije i informatike, te 1969. Viša tehnička
rudarska geoistraživačka škola, koja je bila zečetak današnjega Geotehničkog fakulteta).
Društvena struktura grada mijenja se zbog doseljavanja novoga stanovništva te nastaju
nove gradske četvrti. Provođenjem nacionalizacije i konfiskacije mnogi građani ostaju bez
svoje imovine. Osnivaju se nove tvornice i poduzeća, npr. LTA, Koka, Kalnik, uz već postojeći
Varteks i Svilanu.
Varaždin je bio jako uporište JNA. Za Domovinskoga rata sve varaždinske vojarne
zauzima Hrvatska vojska (1991.), koja ondje zatečenim vojnim arsenalom naoružava svoje
vojne postrojbe. „U slobodnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj Varaždin je postao sjedište
Varaždinske županije (od 1993.) i Varaždinske biskupije (od 1997.). Za Varaždin je posebno
značajna 2003. godina kada je otvaranjem suvremene autoceste od mađarske granice do
Zagreba (i dalje prema Rijeci i Splitu) stvoren preduvjet za daljnje gospodarsko jačanje
Varaždina i njegovoga potvrđivanja kao glavnoga središta sjeverozapadne Hrvatske“ (Petrić
2007).
82
Poveznice: http://evarazdin.hr/nasim-krajem/iz-povijesti-varazdin-je-bio-prvi-u-hrvata-judenfrei-grad-208101;
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kako-je-zidov-varazdinec-adolf-steiner-prezivio-holokaust-imenjaka-
hitlera-61995
33
3.2. ETIMOLOGIJA IMENA VARAŽDIN
Etimologijom imena Varaždin bavili su se jezikoslovci Petar Skok i Mijo Lončarić,

povjesničari Ladislav Ebner, Ivan Kukuljević Sakcinski, Julije Janković i Paškal Cvekan,
geograf Mirko Marković te književnica i kulturna djelatnica Božena Filipan.
Petar Skok u Etimologijskome rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1973: 567) o
podrijetlu imena grada Varaždina piše: „Od deminutiva várasd »gradić« madž. je lokativ
*varasdon > Varàšdīn, gen. -ína = Vȁroždin (ŽK) = Vorȅžlin (Bednja), s etnikom Vorežlῖčun
(ib.)”
Vrlo sličnu bilješku donosi Mijo Lončarić, koji kao specifičnu pojavu, koju je čuo od
kazivača koji je navedeni oblik čuo u mladosti (pritom se poziva i na oblik Varažlin te pridjev
varožlinski, koji su zabilježeni u Krležinim Baladama Petrice Kerempuha), navodi da je ime
grada Varežlin. Lončarić smatra da se radi o „nametanju nastavka lin, koji je čest u
germanizmima, npr. beciklin, šarajtoflin, 'lisnica', štokerlin 'vrst stolca' itd., dok je završetak
din izoliran i neobičan“ (Lončarić 1988: 484). Autor u nastavku kazuje svoje mišljenje o
naglasku ojkonima Varaždin: „Upozorio bih također na originalan naglasak toga toponima, koji
je stalno na drugom slogu, dakle va'raždin, va'raždina. Prema tome, književni bi naglasak
trebao biti Vàraždin, -a, a ne Varàždin, Varaždína ili Vȁraždin, -a“ (Lončarić 1988: 484).
Drugi autori, povjesničari Ladislav Ebner, Ivan Kukuljević Sakcinski i Julije Janković,
koji su u posljednih stotinu godina pisali o povijesti grada Varaždina,83 obično u uvodnome
dijelu svojih radova donose kratak osvrt na etimologiju imena. Svima im je zajedničko to što
ojkonim povezuju s imenicom varoš (u značenju 'naseljeno mjesto'). Ta je etimologija još
uvijek živa među starijim stanovništvom grada, a pogotovo u okolici grada.84
83
Kao primjer pučke etimologije spominjemo zapis iz uvodnoga dijela knjige o povijesti Varaždina Ladislava
Ebnera (varaždinskoga gradskog bilježnika, senatora, gradskoga suca i ravnatelja škola). On bilježi da su stari
Varaždinci pripovijedali da je grad prozvan tako prema dinjama koje su ovdje navodno dobro uspijevale (varoš
dinja; Ebner 1827: 9). Međutim, Ebner iznosi sumnju u to tumačenje.
I. Kukuljević Sakcinski (hrvatski povjesničar, književnik i političar) za ime grada rabi lik Varašdin (u naslovu
knjižice Varašdin, kratki nacrt s gledišta historičkog ali i dalje u tekstu, npr. „Varašdin, glavni varoš županije
varašdinske, leži četvrt sata od Drave u liepoj ravnici…“ (1857: 5).
Julije Janković (arhivist i povjesničar) u svojim Pabircima po povijesti Županije varaždinske u uvodnome dijelu
daje svoje tumačenje etimologije imena grada. Navodeći najprije neke od zapisa imena grada u povijesnim vrelima
(npr. Worosd, Worost, Warast, villa Varasd), a potom iznosi mišljenje da je riječ Varaždin „sastavljena i to od var,
varoš, varaš, i »tin«. Što znači varoš, to u današnjem smislu svatko znade. U srednjem vieku bilo je to veliko ili
oveće mjesto u kojem su stanovali ljudi najraznijeg zanimanja, pak su se zato i zvali »varošani« za razliku od onih,
koji su stanovali na gospodskih posjedih i zaseocih te bili gospodski podanici. Varošani bili su obično slobodni
ljudi. Varoš sredovječna nije bila utvrdjena platnom od zida ni nasipi. Drugi diel imena našega grada i županije i
jest »tin«. »Tin« ili češki »tyn« znači u slavenskih jezicih, a osobito u češkom utvrdjeno mjesto“ (Janković 1898:
12).
84
Suvremeni govornici govore: Varažljin (Rinkovec, Bednja), Voroš (Lepoglava); također je posvjedočeno da je
autoričina prabaka Ivka, Varaždinka rođena 1892., govorila Varaš („Idemo h Varaš!“).
34
Tumačenje da podrijetlo imena Varaždin treba tražiti u leksemu varoš uglavnom je bilo
prihvaćeno među proučavateljima u drugoj polovici i krajem 20. stoljeća (npr. u uvodome dijelu
svoga članka u zborniku prigodom 800. obljetnice prvoga spomena grada, geograf Mirko
Marković iznosi sažetak do tada prihvaćenih istraživanja85).
Imenica varoš jest hungarizam, a nalazimo ga u čakavskim, štokavskim i kajkavskim
govorima (Vulić 2012: 13), u kojima se pojavljuje u dvjema različitim gramatičkim
kategorijama roda, pa prema tome i u dvjema različitim sklonidbama (varoš, ž. r.; gen. varoši;
varoš, m. r.; gen. varoša), ali i u dvama različitim značenjima ('urbano naselje' i 'naselje unutar
zidina').86 Sanja Vulić zaključuje da je hungarizam varoš u čakavštini uvijek muškoga roda, a
značenje mu se mijenjalo od temeljnoga 'naselje izvan gradskih zidina' do značenja današnje
standardnojezične riječi grad, a u kajkavskim govorima imenica varoš preuzela je oba značenja
('urbano naselje' i 'naselje unutar zidina') te se pojavljuje u muškome i ženskome rodu (i-
sklonidba).87
Služeći se topografskim istraživanjima na terenu te pomnim geolingvističkim i
psiholingvističkim proučavanjem kraljevskih povelja, Božena Filipan došla je do sljedećih
zaključaka:
– da Garestin nije pogrešan grafijski zapis u izvorima, nego da je najvjerojatnije riječ o
autohtonome imenu župnoga/županijskoga grada Varaždina (Filipan 2004: 61)
– da se novo ime grada Varaždin odnosi na slobodnu varoš u utvrđenome županijskom gradu
(Filipan 2004: 26)
85
U članku Geografske i historijske odrednice Varaždina tijekom proteklih 800 godina M. Marković spominje
najstarije zapise imena grada (1181. „comes de Garestin”; 1198. „comite guarestiensi”; 1209. „villa Warasd”) te
natuknicu iz Akademijina rječnika (da je toponim Varaždin nastao od hungarizma varaš s mađarskim -d te
hrvatskim sufiksom -in) (Marković 1983: 29–30).
86
S. Vulić razlikuje te pronalazi potvrde u hrvatskim narječjima za varoš (gen. varoša) kao 'težački dio u gradu
primorskoga tipa' te varoš (gen. varoši) u značenju 'manje mjesto' (definicije donosi prema Rječniku hrvatskoga
jezika V. Anića). Najstarije čakavske potvrde hungarizma varoš rabe se u značenju 'naselja koje je nastalo ispod
feudalnog grada', što kao značenje navodi i P. Skok (1973: 567). Imenici varoš suprotstavlja imenicu grad što u
izdvojenim potvrdama obilježava naselje unutar zidina, često na povišenome mjestu (njem. Burg). Postupno se
imenici varoš dodjeljivalo značenje koje danas u hrvatskome standardnom jeziku ima grad (njem. Stadt). Današnji
govornici u Gradišću, u čijim je govorima očuvano jezično stanje s kraja 15. i početka 16. stoljeća, „u svojim
mjesnim govorima rabe hungarizam varoš u značenju 'grad', dok hrvatsku riječ grad rabe u značenju 'utvrđeni
grad, utvrda'” (Vulić 2012: 15).
87
Zaključak izvodi prema izdvojenim defnicijama riječi varoš u različitim izvorima (Vulić 2012: 15–16):
– Decretum Ivana Pergošića (1574.): varaš 'grad općenito'
– Dictionarium Fausta Vrančića (1595) (varoš je prijevodni ekvivalent latinskomu suburbium, odnosno
njemačkomu vorstatt)
– Lexicon latinum Andrije Jambrešića i Franje Sušnika (1742.) (uz varaš obzidan navodi sinonim grad; spominje
i zvunski varaš)
– Putni tovaruš Katarine Zrinske (imenicu grad rabi za zidinama opasani Ozalj, dok je biblijski Ur Kaldejski varaš
u današnjemu smislu urbaniziranoga naselja).
35
– da je prema topografskim odrednicama originalna povelja kralja Andrije Slobodnome
kraljevskom gradu Varaždinu nastala prije 1217. godine88 (Filipan 2004: 26)
– da je slavensko ime Varaždina sačuvano u imenu Garestin, čije ime B. Filipan izvodi iz
slavenskih oblika garà 'gora' i tin / dun 'utvrđeni grad'89 (Filipan 2004: 26, 27).
Kako bismo dali svoj prilog proučavanju pojavnosti imena Varaždin (iščitanoga i iz
etničkih te ktetičkih likova), u tablici koja slijedi donosimo pregled zapisa u najstarijim
povijesnim izvorima.
Tablica 3.1.90 Potvrde imena Varaždin u najstarijim dokumentima (od 12. do početka 16.
stoljeća)
NOMINATIVNI
OBLIK
OPIS SADRŽAJA TEKSTA U
OJKONIMA i OJKONIM, ETNIK,
KOJEMU SE POJAVLJUJE
KTETIKA KTETIK u povijesnim IZVOR
OJKONIM, GODINA NASTANKA
(prema obliku koji zapisima
ZAPISA
se pojavljuje u
latinskome tekstu)
Garestiensis …ad magnum montem Bela III., ugarski i hrvatski kralj, CD,91 sv. II, str.
ad uiam ubi iungitur dodjeljuje zagrebačkome kaptolu Toplice 177
cum Garestiensibus… kraj Varaždina, 1181.
Guarastiensis …Crazone comite Herceg Andrija dopušta zagrebačkomu CD, sv. II, str.
Guarastiensi… biskupu Dominiku da ima pravo suditi 297
svojim podanicima, 1198.
Warasd …maxime fidele PS,92 sv. I , str. 1

seruicium hospitum Kralj Andrija II. podjeljuje Varaždinu
nostrorum in uilla… povlastice slobodnoga grada i određuje
Warasd gradski teritorij, 1209.
commorancium…
88
Andrijina povelja iz 1209. godine u suvremenoj se historiografiji, prema zaključcima paleografske analize,
smatra imitativnom kopijom, a sadržajno falsifikatom iz 15. stoljeća koji sadržava vjerodostojnu povijesnu jezgru.
Diplomatički, ona je iskrivljeni (prošireni) original (acta interpolata) te se smatra djelomičnim falsifikatom
(Matijević-Sokol 2009: 19).
89
Božena Filipan u svojemu radu iznosi potvrde za svoj zaključak, a to su: da je ime grada Garestina sačuvano u
imenima „raseljenih 'Garestinaca': Garazda, Garazdyncz, Gorazdyncz i njima pripadnih posjeda u Križevačkoj
županiji“ u velikaškome nazivu Gorjanskih (de Gara); a da je sastavnica tin sačuvana u imenima okolnih mjesta
(Beletinec, Beretinec, Remetinec, Seketin…) (Filipan 2004: 27).
90
U numeraciji tablica prvi broj označava broj poglavlja gdje se tablica nalazi, a drugi broj redni je broj tablice
unutar poglavlja. Na ovaj način bilo nam je lakše pratiti povezanost tablica s poglavljima.
91
Kraticom CD označavamo izvor: SMIČIKLAS, Tadija, ur. (1904): Codex diplomaticus Regni Croatiae,
Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Vol. II., JAZU, Tisak
dioničke tiskare, Zagreb.
92
Kratica PS odnosi se na izvor: TANODI, Zlatko, ur. (1942): Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga
grada Varaždina: Sv. 1: Zbornik isprava 1209.-1526. iz Arhiva grada Varaždina, Svobodina „Narodna tiskara”,
Varaždin.
36
Waradiensis …Simone Waradiensi… PS, sv. I , str. 2
Warosdiensis … Zaharia comite tunc
tempore Warosdiensi…
Worost …hospites nostri in PS, sv. I , str. 3

uilla Worost Bela, mladi kralj (Bela IV.) potvrđuje
commorantes… Varaždinu povlastice slobodnoga grada,
koje mu je podijelio 1209. godine njegov
…Zaharia comite tunc otac Andrija II, 1220. PS, sv. I , str. 4
Worostiensis tempore Worostiensi…
Worosdinum …insula hospitibus

nostris de Worosdino,
quam idem comes… Kralj Bela IV. dosuđuje gradu Varaždinu
…inter ipsos hospites otok Tursoy, koji je svojatao župan Juraj, PS, sv. I , str. 5
Worosdinum nostros de Worosdino in sin župana Luke, 1256.
nostra presencia
questio…
Worosdiensis …qvod Kvrei ciuis Čazmanski kaptol prepisuje i potvrđuje PS, sv. I , str. 6
Worosdiensis ad darovnicu Bele IV. varaždinskomu
nostram.. građaninu Kureju iz 1261. godine, 1256.
Worosdiensis ...quod Cure ciue PS, sv. I , str. 8

Worosdiensi eiusque Stolnobiogradski kaptol potvrđuje
filiis scilicet… zamjenu zemlje u Zaladskoj županiji
varaždinskoga građanina Kureja s
palačom i pet kurija u Varaždinu
Worosd …pro quodam palacio kraljičinoga dvorjanika Dionizija, 1270. PS, sv. I , str. 9
in Worosd existente…
Worosdinum …quod accendetes ad PS, sv. I , str. 13

nostram presenciam
hospites de Kralj Stjepan V. prepisuje i potvrđuje
Worosdino… ispravu Bele IV. iz 1242. godine, kojom
Bela IV. potvrđuje povlastice grada
Varaždina, 1272. PS, sv. I , str. 14
…Lodomerio
Waradiensis Waradiensi…
Warosdiensis …et populorum PS, sv. I , str. 18

nostrorum de Zagoria Zagrebački kaptol prepisuje i potvrđuje
seu comitau ispravu od 1. VI. 1371., u kojoj je
Warosdiensi… transumirana isprava kralja Ludovika I.
od 7. V. 1371., a koje se odnose na
…iuxta terram nostram uređenje međa posjeda u Varaždinskoj
PS, sv. I , str. 19
Warosd claustri sancti Johannis županiji, 1372.
de Warosd…
Warosd … ciuis de Worosd ad Zagrebački kaptol potvrđuje svoju

nostram personaliter ispravu od 28. III. 1369., kojom je
accedentes… prepisao i potvrdio ispravu kralja Bele PS, sv. I , str. 21
IV. od 1220. godine o povlasticama
grada Varaždina, 1372.
37
Warosd …Garab et Blasii,
vicecomitum de
Warosd…
… vicecomites Zagrebački kaptol izvješćuje kraljicu

Warosdiensis Mariju o sporu zbog međa između grada
Warosdienses,
Varaždina i Selkovih sinova prepisujući PS, sv. I , str. 25
amiciciam debitam cum
ispravu varaždinskih podžupana Garaba i
honore… Blaša od 11. V. 1391., 1391.
…nobis iudex et iurati

Warasdiensis libere ville
Warasdiensis…
Warasd ...ciues et hospites Kraljica Marija osuđuje plemića od

nostros de dicta Jakopovca i Kneginca u sporu s gradom PS, sv. I , str. 26
Warasd… Varaždinom, 1391.
Varosdiensis …ciues ciuitatis nostre Kralj Žigmund prepisuje i potvrđuje

Varosdiensis in suis ac ispravu kralja Ludovika od 10. IV. 1373.
vniuersorum ciuium et (Ludovik prepisuje i potvrđuje svoju
PS, sv. I , str. 34
hospitum nostrorum… ispravu od 13. VI. 1357. kojom oslobađa
grad Varaždin od sudbenosti župana
varaždinskoga), 1397.
Warasd ..ciues et hospites de Zagrebački kaptol potvrđuje da je PS, sv. I , str. 37

Warasd presentibus Nikola, sin Jurse de Kalin, uložio protest
regio… u ime nekih plemića protiv grada
Varaždina radi prisvojenja nekih posjeda,
naročito Kneginca, 1407.
Warasd …inter hospites et PS, sv. I , str. 42

populos ciuitatis de Zagrebački kaptol prepisuje i potvrđuje
Warasd… ispravu kralja Žigmunda od 2. VIII.
1407., kojom Žigmund prepisuje i
...iudex civitatis Warasd potvrđuje ispravu Bele IV. od 19. V. PS, sv. I , str. 43
vocate… 1256. (Bela dosuđuje Varaždincima otok
Tursoy koji je svojatao župan Juraj, sin
Warasdinum …inter ipsos hospites župana Luke), 1407.
nostros de Warasdino…
Warasdiensis …cum ciuibus ciuitatis Čazmanski kaptol potvrđuje da su PS, sv. I , str. 47
Warasdiensis in facto plemići od Kneginca izjavili da se u
predicte possessionis… parnici između njih i Varaždina
pokoravaju presudi Hermana Celjskoga,
1411.
Warasdiensis …in comitatu PS, sv. I , str. 53

Zagoriensi existentem Kraljica Barbara izuzimlje posjed
ad ciuitatem Kneginec od plaćanja kunovine, 1414.
Warasdiensem…
Varosdinum ...iuratorum et Kralj Žigmund nalaže varaždinskomu PS, sv. I , str. 70

vniuersorum ciuium et županu i plemićkim sucima da pošalju
hospitum de svojega izaslanika koji će istražiti istinu
Varosdino… o napadu Andrije od Grebena na
varaždinskoga građanina Barnabu, 1429.
38
...iuratis et vniuersis PS, sv. I , str. 71
ciuibus et hospitibus de
Varosd
Varosd…
Warasdiensis …contradictorie inhi- Čazmanski kaptol izvješćuje kralja PS, sv. I , str. 72
bicionis metarum Žigmunda da je kraljev izaslanik pozvao
ereccionis ciuitatis pred kralja Jurja, Nikolu i Andriju od
Warasdiensis reddituros Ludbrega u sporu zbog međa njihovih
posjeda i grada Varaždina, 1429.
contra prouidos
iudicem…
… iuratos et ceteros
Varasdiensis ciues eiusdem ciuitatis
Varasdiensis…
Warosdiensis …in quibus fideles Kralj Žigmund oslobađa grad Varaždin PS, sv. I, str. 138
nostri ciues, hospites et svih globa koje su dužni platiti, 1435.
incole ciuitatis
Warosdiensis contra
quoscumque coram…
Warasdiensis …contra et aduersus Zagrebački kaptol izvješćuje kralja PS, sv. I, str.
iudicem et iuratos Matiju Korvina da je pozvao pred njega 1397
ceterosque ciues grad Varaždin u parnici s Ladislavom od
ciuitatis Warasdiensis Zajezde i Elizabetom od Zabočine, 1464.
emanatis…
Warosdiensis …conmunitatis ciuitatis PS, sv. I, str. 201

Warosdiensis…
…quorum intuitu
Warosdiensis
volentes prefatam Kralj Matija Korvin podjeljuje i
ciuitatem potvrđuje gradu Varaždinu grb, 1464.
Warosdiensem…
Sigillum maius ciuitatis PS, sv. I, str. 202
Warasdiensis
Warasdien[sis]
Warasdiensis …in suis ac tocius Čazmanski kaptol izjavljuje da su PS, sv. I, str. 138
communitatis dicte zastupnici grada Varaždina uložili pred
ciuitatia Warasdiensis njim prostest protiv Baltazara de
nominibus… Batthyanija zbog prisvajanja posjeda
Gojanec i Zamlaka, 1505.
Iz Tablice 3.1. razvidno je da se u najstarijim povijesnim dokumentima (do početka 16.

stoljeća) pisanima latinskim jezikom, ime grada pojavljuje u obliku Warasdinum / Vorosdinum
/ Warosd / Varasd,93 s varijacijom drugoga samoglasnika, a što je potvrđeno i u današnjim
govorima u okolici grada (Varaš / Varoš).
93
Latinizirano ime Varaždina sklanja se kao imenica srednjega roda. Nominativni je oblik ojkonima je
Warasdinum / Vorosdinum i sklanja se po II. sklonidbi, a nominativni oblik ktetika je Warasdiensis / Warosdiensis
i sklanja se po pridjevskoj III. sklonidbi. Primjeri Warosd / Varasd nedeklinabilni su oblici ojkonima.
39
Prema zapisima imenskih formula mladih Varaždinaca, studenata u Beču početkom 16.
stoljeća – Johannes de Warastino (1506.), Mathias de Barastino, Franciscus de Barastino i
Andreas de Barastino (1510.); Johannes Aurifabri ex Warasdino (1511.), Georgius Hladen
Barasdiensis (1513.), Caspar Cibeleus Warasdiensis (1521.) i Johannes Plemenitoycz a
Warasdino (1548.) (Šišić 1903: 161–171) – iščitavamo bilježenje imena grada kao Warasdinum
(pridjevski lik Warasdiensis) koje se uglavnom podudara sa zapisima iz naše tablice, osim
četiriju očitih pogrešnih bilježenja (Barastino / Barasdiensis).
Uzimajući u obzir iz odabranih povijesnih dokumenata ispisane likove ojkonima

Varaždin i tumačenja do kojih su došli prije spomenuti autori te s obzirom na najstarije
povijesne izvore, zaključujemo:
– da ime Garestin (Garestinum) nije pogrešan grafijski zapis, nego da vjerojatno čuva spomen
na slavensko ime grada (Garestin se spominje u dvama izvorima iz 12. stoljeća, a u onome iz
1181. godine, potvrdi darovnice (zadušbine94) bana Alekseja s početka 12. stoljeća, sačuvani
su izvorni toponimi kako su bili zapamćeni i potvrđeni mjerodavnim svjedocima) (Filipan
2004: 24)
– da se ime Varaždin u povijesnim dokumentima rabilo za slobodni i kraljevski grad u
utvrđenome županijskom gradu, počevši od povelje Slobodnome kraljevskom gradu Varaždinu
kralja Andrije II.
– da je pojavnost ili bilježenje imena Varaždin (Warasd(inum)) u skladu s dinastijskim
promjenama na prijestolju (Hrvatska kao dio zajedničkoga Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva
pod ugarskom dinastijom Arpadovića) i jakim ugarskim utjecajima u ovome sjevernom dijelu
hrvatskoga prostora.95
Stoga, najstariji zapis Garestin (Garestinum) čuva slavensko ime grada, a ime Varaždin
poteklo je od od hungarizma varoš (što i danas znači grad,96 utvrđeno mjesto), dok u
značenjskome smislu97 zajedničko Garestinu i Varaždinu jest 'utvrđeni grad', što može referirati
na najstariju povijest grada (o postojanju utvrđenoga grada prije 12. stoljeća).
94
Božena Filipan (2004: 25) ističe da treba razlikovati zadužbinu od zadušbine koja je povijesno-pravni termin.
Zadušbina je za „dobro djelo za dušu učinjeno“ (Mažuranić 1908 – 1922: 1633).
95
Andrija je dodjelom povlastica Varaždinu htio pomoći ubrzanom razvoju trgovine s njemačkim prostorom koji
su na sebe trebali preuzeti hospitesi ('kraljevi gosti'), u početku uglavnom trgovci i obrtnici germanskoga podrijetla.
96
Sastavnicu var (usp. mađ. vár 'tvrđava, utvrda, zamak, grad'; mađ. város 'grad') u završnome dijelu svojega
imena sadržavaju ovi hrvatski gradovi: Bjelovar, Vukovar, Daruvar.
97
Mislimo na doimensko značenje apelativa od kojih su nastali ojkonimi Garestin i Varaždin.
40
Držimo da se ime Varaždin (lat. Warasdinum) počinje sustavno rabiti od 15. stoljeća,
baš u vremenu u kojemu su Varaždinci vodili mnoge rasprave98 sa susjednim vlastelinima u
kojima traže poštivanje svojih prava (na temelju Andrijinih povlastica iz 1209. godine).
3.3. VARAŽDINSKA KAJKAVŠTINA I VARAŽDINSKI GOVOR – ODSLIK U

VARAŽDINSKIM PREZIMENIMA
Varaždinski govor istraživali su Stjepan Ivšić i Mijo Lončarić, dok se iz Rječnika

varaždinskoga kajkavskog govora (Varaždin 12002, 22013) Tomislava Lipljina99 mogu se
iščitati mnoge značajke varaždinskoga govora.
Ivšić u svojoj podjeli kajkavskih govora (1936: 82) govore varaždinskoga kraja svrstava
u I. skupinu kajkavskih govora, koju je po prostiranju nazvao zagorsko-međimurskom; a prema
akcenatskome kriteriju tu je skupinu nazvao konzervativnom100 jer najbolje čuva stariju, tzv.
osnovnu kajkavsku akcentuaciju.
Mijo Lončarić u uvodnome dijelu svojega rada Govor Varaždina i okolice, koji temelji
na vlastitome terenskom istraživanju, iznosi mišljenje kako bliža okolica „pokazuje autohtono
stanje govora u tom kraju”, dok se u samome gradu “prelamaju različiti govorni tipovi okolice”
s jedne strane, a s druge se strane „pod utjecajem književnoga jezika i različitih govornih tipova
okolice stvara interdijalekt, koine, a govori se i književnim jezikom”101 (Lončarić 1988: 477).
98
Mirjana Matijević-Sokol iznosi da je Mirko Androić „nakon vrlo mukotrpne, zahtjevne i minuciozne analize
zaključio da su polovinom XV. stoljeća sve težnje Varaždinaca realizirane i da je sav teritorij objedinjen pod
jednim vlasništvom, upravo onako kako je navedeno u Andrijinoj povelji. Ta je povelja Varaždincima bila
potrebna upravo u tom trenutku, a kasnije je (…) bila potvrđena od niza zemaljskih gospodara (…). Androić smatra
da je tekst Andrijine povelje nastao u jeku vlasničkih raspra između 1407. i 1428. godine, ali i da je Andrijin
varaždinski privilegij postojao“ (Matijević Sokol 2009: 23). Vidjeti bilješku 86.
99
Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora Tomislava Lipljina predstavlja autorovo životno djelo. Prikupljajući
leksičku građu kao autohtoni govornik varaždinskoga (urbanog) govora više od 20 godina, kao amaterski
leksikograf („Nesem ja leksikograf, ja se z tem amaterski bavim“, Lipljin 2013: II), zabilježio je 33.000 rječničkih
natuknica i rečenica u kojima su kontekstualizirane natukničke riječi. U njima su sačuvane neke stare izreke,
privatna sjećanja, ali i osvrti te komentari na suvremena zbivanja. Tim rječnikom Lipljin je obogatio hrvatsku
leksikografiju dopunivši tako svoju biografiju glumca, prevoditelja i kazališnoga ravnatelja. Tijekom rada na
proširenome izdanju, T. Lipljin je preminuo 6. lipnja 2008., ne dovršivši ga, što je njemu u sjećanje učinila supruga
Nina Lipljin. Anđela Frančić, pišući o osobnim imenima iz spomenutoga rječnika, izdvaja kako su Lipljinove
rečenice „izraz zasićen obavijestima dragocjenima za jezikoslovca odajući mu jezične značajke varaždinštine, a
njihov sadržaj svakomu, a ne samo jezičnomu stručnjaku, pruža sliku života u Varaždinu, nekadašnjeg i sadašnjeg.
Lipljinov Rječnik leksikografsko je djelo s jakim autobiografskim pečatom.“ (Frančić 2011: 381).
100
Govori te skupine dobro čuvaju mjesto i vrstu naglaska, „što u prvom redu vrijedi za tzv. novi, metatonijski
praslavenski cirkumfleks, koji u kajkavštini ima svoju specifičnu distribuciju, tj. dolazi u nekim tvorbenim i
morfolokšim kategorijama, u kojima ga nema u drugim slavenskim jezicima i narječjima hrvatskoga jezika, kao u
govêdina, posêkel.“ (Lončarić 1988: 478)
101
Područje istraživanoga varaždinskoga gradskog govora odnosi se na tada (1988.) periferne dijelove grada –
Biškupečku ulicu i sajmište, te sam centar; a u „bližu okolicu“ Lončarić svrstava govore Sračinca, Nedeljanca,
41
Lončarić nadalje zaključuje da je varaždinski govor slojevit te se sastoji od dvaju
idioma: od kajkavskoga govora (koji je nejedinstven i pod utjecajem standardnoga govora) te
varaždinskoga kolokvijalnog književnog jezika, koji je pak pod utjecajem kajkavštine.
Govornike tih dvaju idioma Lončarić dijeli u tri skupine: jednu čine oni kojima je prvi idiom
govor kojega okolnog sela, drugoj skupini prvi je idiom varaždinski gradski kajkavski govor, a
treća su skupina ostali doseljenici (Lončarić 1988: 485).
Odslik varaždinskoga govora u varaždinskim prezimenima

Prezimena kao svjedoci vremena sadržavaju sjećanje na pretprezimensko razdoblje
temeljeći se na leksemima koji su odslik „stvarnog (materijalnog) i duhovnoga okružja u kojem
su živjeli njihovi nositelji i nadjevatelji” (Frančić 2002: 46). Na taj način svojim nam sadržajem
daju uvid i u izvanjezičnu stvarnost, dok svojim izrazom “svjedoče o jezičnoj stvarnosti, o
zavičajnom idiomu u kojemu su oblikovana” (Frančić 2002: 46).
U nekim prezimenima našega prezimenskog fonda moguće je iščitati odlike toga
idioma, odnosno varaždinske kajkavštine. Ipak, pritom valja biti oprezan jer prezimena kao
selilački spomenici mogu „zajedno sa svojim nositeljem donijeti koju dijelektnu značajku u
kraj različite dijalektne pripadnosti, stoga bi bilo pogrešno da se ta značajka pripisuje govoru
nove postojbine” (Frančić 2002: 46).
Donosimo neka prezimena iz prikupljene građe koja čuvaju elemente varaždinske
kajkavštine:
 e kao kontinuanta *ə i *ě: Bregovich (17. – 18. st.), Czvetkovicz (16., 18. st.), Cvetko (19.
st.), Koren (18. – 19. st.), Kosecz (18. st.), Kukecz (16. st., 18. st), Maček (20. st.), Medved
(19. – 20. st.), Ogorelecz (16. st.), Ztrelecz (16. – 17. st.), Vrabecz (17. – 18. st.), Zgorelecz
(16. st.)
 o kao kontinuanta *ǫ: Golob (17., 20. st.)
 proteza
– protetsko j: Iagatich (18. st.), Jagić (19. – 20. st.), Jambrekovich (17. st.)
– protetsko v: Vugrinchics (18. st.)
 depalatalizacija palatalnih suglasnika ļ i ń: Rukel (17. st.), Boszil (18. st.), Klučar,
Kudelić (20. st.)
Trnovca, Zbelave, Biškupca, Turčin i govore triju udaljenijih naselja – Varaždinskih Toplica, Tuhovca i Donje
Voće (Lončarić 1988: 477).
42
 suglasnički skup šč/šć: Bileschak, Bratinšćak, Dvorščak, Koschak (17. – 19. st.); Kušćen,
Laperschak, Zelischak, Szellenschak (18. st.)
 sačuvan stari suglasnički skup čr: Chernyak, Chernkoich (16. st.)
 promjena suglasničkih skupova: sm > cm: Cmrečki (19. st.)
 sufiks -ec: Cesarec, Jakopec, Kokotec, Mikulecz (16. st.), Ozimec, Prstec, Putanec,
Stepančec, Tomašec, Vrbanec, Zgorelec, Žirovec (20. st.)
 sufiks -ek: Antolek, Berlek (17. st.), Benček, Horvatek, Ivek (16. st.), Kraljek, Ljubek,
Pavliček, Risek, Stephanek (16. st.), Šantek, Vidaček, Vincek, Vrček (19. – 20. st.).
U zapisima prezimena od 16. do 18. stoljeća uočavamo popratni samoglasnik uz
nekadašnje samoglasno r: Berletich, Berlek (17. st.), Berczkovich (16. st.), Chernkovich,
Cherny, Chernyak (16. st.), Dervar, Gerden (16. st.), Gerdmanovich, Herwatich (16. st.),
Kerstolovecz, Kerklyecz, Kerznar, Kerznarich, Kervarich, Skerlecz (17. st.), Zerpak (17. st.),
Skerlecz, Szmerchek, Tergovchich (17. st.), Werchek (16. st.), Werbanecz (16. st.) / Verbanecz
(17. st.); Szrebernar (18. st.), Verbnyak (18. st.)
Uspoređujući prezimena koja nose neke dijalektne elemente s ukupnim brojem

prezimena, vidljivo je da je riječ o relativno malome broju takvih prezimena. Slično kao i A.
Frančić (2002: 47), možemo zaključiti da su razlozi tomu sljedeći:
– prezimena koja čine prezimenski fond ovoga rada sigurno nisu sva nastala na varaždinskome
području;
– fonetsko-fonološke odlike uglavnom su ograničene na sferu neslužbene usmene
komunikacije, a za potrebe ovoga rada građu smo prikupljali iz pisanih izvora;
– zapisivač, često stranac, nije mogao vjerno prenijeti u zapis ono što je čuo, odnosno postoji
mogućnost da su neka prezimena vjerojatno pri bilježenju pogrešno zapisana.
Prezimena u kojima su se sačuvale dijelektne značajke povećala su razlikovnost
prezimenskih likova što je pridonijelo točnomu razumijevanju onomastičke poruke (Frančić
2016: 52). Iako malobrojna, prezimena koja čuvaju odslik varaždinske kajkavštine svjedoče o
bogatstvu i različitostima hrvatskoga govornog područja.
3.4. ODRAZI INOJEZIČNIH LEKSEMA U VARAŽDINSKIM PREZIMENIMA
Iz proučavanoga prezimenskog korpusa moguće je izdvojiti uz idioglotske, i lekseme

aloglotskoga postanja, i to uglavnom iz njemačkoga i mađarskoga jezika.
43
Pretpostavljaju se dva osnovna načina unosa aloglotskih leksema u varaždinski leksik: u obliku
apelativa i u obliku antroponima (pretpostavke su oblikovane prema Frančić 2002: 48).
Najčešći, i to kao apelativni leksemi, u varaždinski leksički sustav ušli su nazivi obrta i
zanimanja, što je, s obzirom na temeljnu populaciju i povijesno-politički uvjetovan sastav
stanovništva grada Varaždina, bilo logično očekivati.
Kao što smo naveli u povijesnome dijelu rada, Varaždin je svoje prve stanovnike iz
društvenoga sloja obrtnika i trgovaca dobio još za Bele IV., kada se naseljavaju hospitesi
(kraljevi gosti) radi poticanja i razvoja trgovine. Ti su doseljenici većinom s njemačkoga
govornog područja.
Kao ilustrativan primjer, povezujući etnografske zapise varaždinskih usmenih
pripovijedaka (zaslugom Matije Kračmanova Valjavca zabilježenih u zbirci Narodne
pripovijesti u Varaždinu i okolici) te zapise na kajkavskome iz triju izvora (Zapisnik o izboru
službenika starogradske varaždinske općine 1787. – 1850.; Sudski zapisnik starogradske
varaždinske općine 1837. – 1850.; Zapisnik o kupoprodaji kuća i starogradskih zemljišta 1843.
– 1850., priređenih u Spomenicima starogradske varaždinske općine (Androić 2008.)), nastojali
smo potvrditi bogatstvo pojedinih apelativa aloglotskoga podrijetla na kojima se temelje
varaždinska prezimena. Izdvojili smo sljedeće:
– Puhlaitner Francz, nemski shostar. koteri vu cehu nije, vendar pako podufajuchi sze shilta
mestrije szvoje van poztaviti... (Androić 2008b: 82)
– Pausa Mathias, pintar, koteri 3/4 letta vu betegu szada nato rekuch szmertnom vesz otechen
pri ztanoviti senzki na iurisdictie varaske lesi... (Androić 2008b: 86).
– Iakopovich Catharina tusi marka Plohl czimermana zarad duga vu 1 forintu 20 kraiczarov
szrebra... (Androić 2008b: 102).
– Gozpon pensionirani Arzt von Iungvirth... dal y selel je da Laurenz Vartha, szambolzki102
maiztor... (Navedeni citat je ad croaticum reasumptum, a u njemačkom originalu glasi: Laurenz
Vartha Frauenschneidermeister den 5. October laufenden...). (Androić 2008b: 112).
– Ve je sokač grofu povedal da on neče meso jesti da se bode pomogel (Valjavec 1858 : 150).
– Ne ciljaj me, mladi jager, / Jaz ču tebi povedati / Kako češ se oženiti (Valjavec 1890: Beri
divojčicu).
102
Ovom se potvrdom može tumačiti motivacija prezimena Sambolec te se time dovodi u vezu sa sabol < mađ.
szabó 'krojač' (A. Frančić također dovodi u vezu prezimena koja sadrže sambol- s mađ. szabó (2019: 60)).
44
I danas te riječi žive u govoru starijih, rođenih Varaždinaca. Donosimo zapise iz Rječnika
varaždinskoga kajkavskog govora T. Lipljina (2013):
- Bîl sęm pri t'išlaru.
- 'Idęm k šnjdęru na m'ẹru.
- Jgari su j'agali pa su Dršovu ž'ęnu v kurũzi nastr'ẹlili.
- Sokčę v'išę n'itko t'ak nę z'ovę; d sęm bîl mli, jôš-jôš, ali v n.
- K'ak b'uš d'ẹlal rûšta b'ẹz c'imęrmana?
- Lôrbęki su b'ili poznâti varaždnski p'intari z Dôgoga K'onca.
- Gosp'oda su 'išla k š'ustęru, a mî k š'oštęru.
U izdvojenim primjerima nalazimo lekseme: cimerman (< nvnjem. Zimmermann 'tesar'
(Štebih Golub 2010: 207)), jager/jagar (< bavaustr. jager 'lovac' (Štebih Golub 2010: 269)),
pintar (< srvnjem. bavaustr. pinter 'bačvar' (Štebih Golub 2010: 339)), sabol (< mađ. szabó
'krojač'), sokač (< mađ. szakács < slav. sakač, sokač 'kuhar'), šnajder (< njem. Schneider
'krojač'), šoštar/šuster (< ksrvnjem. schuoster (Štebih Golub 2010: 355) 'obućar'), tišlar (<
ksrvnjem. tischler 'stolar' (Štebih Golub 2010: 375)), žnidar (< njem. Schneider 'krojač'), Veber
(< njem. Wëber 'tkalac'). Njihova je karakteristika što su se prilagodili jeziku primaocu, tj.
hrvatskome jeziku, te su se kao sastavni dio varaždinskoga govora, uključili u proces
oblikovanja prezimena: Zimermman/Cimerman (16. – 20.st.), Jagar (18. st.), Pintarich (18. st.),
Szabol, Szabolich (17. st.), Sakač (19. st.), Snidar (18. st.), Shneider (19. st.), Sostarich (17. st.),
Sostar (18. st.), Tišljar (20. st.), Weber (16. st.), Veber (20. st.).
45
4. IMENSKA FORMULA U RANOJ VARAŽDINSKOJ POVIJESTI
(RANI I RAZVIJENI SREDNJI VIJEK)
Antroponimijska raščlamba u ovome dijelu rada temelji se na građi koja je dobivena

ekscerpiranjem i transkribiranjem iz dvaju objavljenih povijesnih vrela: Poviestni spomenici
slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina: Sv. 1: Zbornik isprava 1209. – 1526. (prir. Zlatko
Tanodi, 1942.; dalje ZI) i Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina: Sv.
2/1: Gradski zapisnici iz g. 1454. – 1464. i 1467. – 1469. (prir. Zlatko Tanodi i Adolf Wissert,
1944.; dalje GZ).103 Spomenuta vrela služila su historiografima za razumijevanje povijesnih
događaja i procesa varaždinske srednjovjekovne povijesti, no analizi antroponimskih podataka,
koliko nam je poznato, još nitko do sada nije pristupio.
Iz prvoga izvora (ZI) ekscerpirane su samo one imenske formule koje su pripadale
stanovnicima grada te pojedincima koji se njima identificiraju u imovinsko-pravnome sporu
(13. – 15. stoljeće), a iz drugoga izvora (GZ) izdvojili smo, prema vlastitome odabiru104, one
imenske formule koje su nam pomogle da steknemo uvid u strukturu srednjovjekovne
antroponimije druge polovice 15. stoljeća.
S obzirom na raznovrsnost prikupljene i upisane građe u Wordove stranice, odlučili
smo:
– služiti se simbolima kako bismo prikazali strukturu imenske formule
– u opisu rezultata raščlambe, potaknuti pristupom Stijepa Stjepovića105, služit ćemo se
terminima kumulativnost106 i komutativnost107 srednjovjekovne imenske formule.
103
Arhivska građa obrađena je i objavljena zahvaljujući Zlatku Tanodiju (Breznički Hum, 1. rujna 1914. −
Córdoba, 14. srpnja 2011.), varaždinskomu arhivistu, koji je mnnogo poznatiji kao argentinski utemeljitelj
suvremene arhivistike. Njegov rođendan slavi se kao Dan arhiva Južne Amerike (izvor: Digitalna knjižnica
Metelgrad,
http://library.foi.hr/m3/autor.php?B=1&A=0000000217&Upit=TANODI&mg=&lang=&H=METELGRAD&br
oj=1)
104
Iz drugoga vrela nismo ekscerpirali apsolutno sve imenske potvrde, već smo se usredotočili da u izabranome
povijesnom razdoblju dovoljnim brojem potvrda oprimjerimo ustanovljenu strukturu imenskih formula.
105
O komutativnosti i kumulativnosti imenske formule pisao je Stijepo Stjepović (2014). Posuđujući termine iz
aritmetike te služeći se induktivnom metodom u raščlambi srednjovjekovne rapske antroponimije, Stjepović u
svojemu radu prikazuje bogatstvo srednjovjekovnoga imenovanja. Pritom konstatira: „Bogatstvo imenskih
formula i mogućnost da se na različite načine definira istu osobu slični su vanjštini jedne takve građevine
[katedrale, op. M. H.], dok njezina unutrašnjost, odnosno svijest svake pojedine osobe zabilježene u spisima o
njezinom identitetu, ostaje zauvijek skrivena pa je svako upuštanje u njezinu rekonstrukciju unaprijed osuđeno na
neuspjeh“ (Stjepović 2014: 294).
106
„Kumulativnost imenske formule očituje se u činjenici da imenska formula teoretski može sadržavati
beskonačan broj elemenata.” (Stjepović 2014: 294). Naravno, zahvaljujući jezičnoj ekonomičnosti, jezični se
elementi neće nizati u beskonačnost, nego će težiti pojednostavnjenju, oscilirajući „između potrebe za definiranjem
i jezične ekonomičnosti” (Stjepović 2014: 294).
107
„Komutativnost je karakteristika imenske formule koja omogućava kombiniranje različitih elementa pri čemu
pojedini elementi mogu biti zamijenjeni drugima, a da ukupno značenje bude očuvano” (Stjepović 2014: 295).
46
Povijesni izvori iz kojih smo ekscerpirali građu razlikuju se po namjeni, sadržaju i
funkciji. U prvome izvoru (ZI) sakupljene su različite isprave i diplomatička građa iz
kraljevskih ili kaptolskih kancelarija kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi plemića i
grada Varaždina ili se potvrđuju prije stečene povlastice građana. U drugome izvoru (GZ)
donose se kronološkim slijedom zapisnici sesija pred gradskim sucem koji svjedoče o bogatome
životu grada te različitim sudbinama njegovih stanovnika. Iz zapisnika je razvidno:
– da se pred gradskim sucem raspravljalo o imovini i nasljeđivanju (postoje zapisi oporuka
koje su se „ovjeravale” pred rihtarom)
– da je sudac izricao kazne prekršiteljima zakona (gradski sud čine: gradski sudac (rihtar,
iudex), gradski prisežnici (iurati / iurati cives) te svjedoci suda, testes iudicii) (Herkov 1989:
75)
– da je biranje gradskoga suca, kao i biranje njegovih prisežnika te nositelja ostalih funkcija u
gradu, bio poseban događaj o kojemu se sastavljao detaljan zapisnik.
Gradski zapisnici bili su Varaždincima jako važni: sve što je ušlo u zapisnike, svaka
bilješka, prigovor ili optužba, po zapisu su dobivali jamstvo da će pravni čin sklopljen pred
gradskom upravom imati vjerodostojan pravni učinak (J. Runjak u predgovoru MCV I108).
U prvome povijesnom vrelu (ZI) zapisi su pisani latinskim, dok se u drugome (GZ)
izmjenjuju latinski i njemački jezik.
Kao graničnik istraživanja povijesnih zapisa uzeli smo kraj 15. stoljeća iz dvaju razloga:
u povijesnome kontekstu njime se označava kraj srednjovjekovlja, a dostupna povijesna vrela
gradskih zapisnika završavaju s 1469. godinom te se nastavljaju tek zapisnicima za 1587.
godinu. Jednostoljetna „šutnja” povijesnih vrela uzrokovana je neadekvatnim čuvanjem
dokumenata u obiteljskim kućama notara. Zbog čestih požara, mnogi su dokumenti nepovratno
izgubljeni (npr. u požaru 1435. godine izgorjele su važne listine koje su se nalazile u kući
gradskoga notara Danijela (Tanodi 1942: 142); godine 1582. stradao je cijeli unutarnji grad,
obje tadašnje crkve te sve tri kapele) (Horvat 1993: 107).
4.1. POVIJESNI KONTEKST PROUČAVANOGA RAZDOBLJA109

Najstariji dio današnjega grada Varaždina nastao je na povoljnome geomorfološkom i
komunikacijskom prostoru na raskrižju rimskih putova uz rijeku Dravu. Na njegov daljnji
108
MCV I: Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina 1587. – 1589., sv. I.
109
S obzirom na to da raščlamba imenskih formula u razvijenome i kasnome srednjem vijeku (kronološki) prethodi
središnjoj temi ovoga rada, mislimo da je bitno izdvojiti ovaj dio istraživanja te ukratko opisati (ponoviti) metode
rada i povijesni kontekst razdoblja.
47
razvoj utjecala je neposredna blizina Tvrđe varaždinskoga župana (castrum), kao i postojanje
crkve te samostana, uz koje će se formirati naselja doseljenika (Budak 1994: 45).
Prvi povijesni zapis imena grada datira iz 1181. godine, kada se u ispravi kralja Bele III.
spominje castrum Garestin kao sjedište varaždinskoga župana (comes de Garestin). S obzirom
na to da se ime Garestin spominje samo u dvije isprave iz 12. stoljeća110, a u ostalim spisima
stoji Warasdinum / Vorosdinum / Warosd / Varasd, neki povjesničari pretpostavljaju da je riječ
o pogrešci pisara111, dok drugi pojavu dvaju imena grada tumače drugačije (kao Božena Filipan,
koja u imenu Garestin vidi slavenski autohtoni utjecaj, dok je u imenu Varaždin prisutan
hungarizam varoš, v. poglavlje Etimologija imena Varaždin).
Jedna od važnijih isprava za povijest grada jest povelja kralja Andrije II. Arpadovića iz
1209. godine. Njome grad stječe status slobodnoga kraljevskoga grada, prvi među gradovima
kontinentalne Hrvatske (tada Kraljevine Slavonije). Od dobivenih povlastica posebno se ističe
izuzeće od jurisdikcije župana (ni župan ni njegov kaštelan ne smiju suditi Varaždincima, nego
oni između sebe postavljaju suca, rihtara) te oslobođenje od plaćanja poreza i tridesetine112; a
imaju pravo na slobodno oporučivanje te pravo na seljenje (Budak 1994: 46). Stečene povlastice
ubrzale su razvoj grada koji postaje trgovačko-obrtničko (povezujući Kraljevinu Ugarsku s
Jadranskim morem, Kraljevinu Slavoniju i Vojvodinu Štajersku) te političko središte (često je
bio mjesto zasjedanja Sabora).
Iz dokumenata nastalih u 14. stoljeću moguće je pratiti međusobne odnose kralja,
vlasnika tvrđe i građana Varaždina. Kraljevi Ludovik (1357.) i Žigmund (1397.) potvrđuju
Varaždincima povlastice te naglašavaju status slobodnoga kraljevskog grada (Horvat 1993: 11).
Krajem 14. stoljeća vlasnici Tvrđe, ali i feudalni gospodari grada Varaždina, postaju grofovi
Celjski s kojima će Varaždinci tijekom idućih 60-ak godina biti u relativno dobrim odnosima
(Budak 1994: 48).
U dobrim odnosima Varaždinci su bili i s kraljem Matijom (Matijašem) Korvinom, koji
im, na njihovu molbu, ispravom iz 1458. godine potvrđuje prava iz povelje kralja Andrije II.
Varaždinsko izaslanstvo ponovno stupa pred kralja Korvina 1464. godine – tada im potvrđuje
služenje grbom i pečatom što su ih donijeli sa sobom, a koje su koristili „od davnina” (Horvat
110
Prva je već spomenuta isprava kralja Bele III. iz 1181., a druga je iz 1198. godine – riječ je poveljnome pismu
hercega Andrije, Belina sina, zagrebačkomu biskupu Dominiku, a u njemu se spominje varaždinski župan Krazon
(Crazone comite Guarastiensi). Tekst isprave nalazi se u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Vol. II, str. 297.
111
Sličnu opasku donosi i Cvekan (1978: 15).
112
Dobivenim povlasticama Varaždinci se razlikuju od stanovnika uz Tvrđu (castrum) koji nisu slobodni te ovise
o županovoj upravnoj i sudačkoj moći (to su iobagiones castrensis, zasebni društveni sloj, koji kasnije postaje
temelj Starogradske općine) (Cesar 2009: 44).
48
1993: 41). Sve isprave ovjerene tim pečatom imale su valjanost i moć kao sve druge isprave s
pečatima kraljevskih slobodnih gradova.
Zahvaljujući povoljnomu geostrateškom položaju i blagoj klimi, stečenim povlasticama
slobodnoga kraljevskoga grada s mogućnošću služenja vlastitim grbom i pečatom, kao i
dozvolom za održavanje sajmova113, Varaždin u 15. stoljeću doživljava gospodarski i
demografski procvat. S oko 2000 stanovnika, Varaždin postaje važno trgovačko, obrtničko,
društveno-političko te prometno središte kontinentalne Hrvatske (Budak 1994: 172).
4.2. RAŠČLAMBA IMENSKIH FORMULA U POVIJESNIM VRELIMA GRADA

VARAŽDINA OD 13. DO KRAJA 15. STOLJEĆA
Već u prvim pisanim dokumentima u kojima se spominje grad Varaždin i njegovi žitelji
možemo pratiti različite načine imenovanja pojedinaca.
Prikupljenoj antroponimijskoj građi pristupili smo služeći se induktivnom metodom,
dopuštajući da građa oblikuje svoju strukturu koju ćemo opisati u povijesnome kontekstu.
Građu smo razvrstali na dvoimenske formule sastavljene od osobnoga imena i pridjevka koji
može biti jednorječni, dvorječni, trorječni i višerječni.114
Jednoimenske formule nismo pronašli u izvorima. S obzirom na vrstu izvora (isprave,
diplome i zapisnici) u kojima je pravni učinak iznesenoga na prvome mjestu, bilo je važno što
vjerodostojnije identificirati pojedinca – izaslanika slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina,
koji se nalazi pred kraljem ili njegovim opunomoćenikom – ili što preciznije identificirati
građanina koji se s nekim svojim traženjima zaputio pred gradskoga suca.
S obzirom na to da je u našemu istraživanju u prvome planu struktura imenske formule
i njezine značajke u povijesnome kontekstu, radi preglednosti u tablice smo razvrstali podatke
ovim redom: redni broj varijante imenske formule, imenska formula115 i godina potvrde, te
struktura imenske formule prikazana simbolima. Pod varijantama imenske formule
razumijevamo manja odstupanja u strukturi osnovnoga tipa imenske formule.
U raščlambi strukture imenske formule korišteni su ovi simboli:
113
Kralj Žigmund prvi odobrava Varaždincima (1406.) da odaberu jedan dan za godišnji sajam (Budak 1994: 78).
Grof Ulrih Celjski, feudalni gospodar Varaždina, odobrava da se šestodnevni sajam održava na Jakopovo, na
varaždinskome sajmištu na Ciglenici, prema čemu se može zaključiti da je sajmova u Varaždinu bilo i prije nego
što se spominju u izvorima (Budak 1994: 78).
114
Podjela dvoimenske formule prema broju sastavnica koje čine pridjevak preuzeta je od A. Frančić (2002: 28).
115
Radi lakšega praćenja, potvrde imenskih formula nisu ispisane u izvornome padežu, nego su preoblikovane u
nominativ.
49
 O – osobno ime, Oo – osobno ime oca, Od – osobno ime djeda, Ob – osobno ime brata,
Om – osobno ime muža/ljubavnika, Ot – osobno ime tasta/punca, Ož – osobno ime žene
 T – toponim, Tk – ktetik
 Z – naziv zanimanja, službe ili časti koju osoba obnaša; Zo – zanimanje oca
 Pr – pridjevak/prezime u nastajanju116, Prt – pridjevak/prezime tasta/punca u nastajanju
4.3. JEDNORJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA DVOIMENSKE FORMULE

(OSOBNO IME + JEDNORJEČNI PRIDJEVAK)
U tablicu koja slijedi uvrstili smo imenske formule s osobnim imenom i jednorječnim
pridjevkom.
Tablica 4.1. Dvoimenske formule s jednorječnim pridjevkom

VARIJANTA IMENSKA FORMULA / GODINA POTVRDE RAŠČLAMBA
I.1. Simon Waradiensis, 1209.; Lodomericus Waradiensis, O + Tk
1272.; Andreas Waradiensis, 1418.; Dionisius
Waradiensis, 1429.
I.2. Mychael iudex, 1397.; Georgius litteratus, 1431.; O+Z
Laurentius litteratus, 1429.; Arrech aurifaber, Georgius
faber, Mathias credar, Iohannes medicus, Cristus
carpentarius, Andreas faber; Mathias balneator,
Gregorius sudech, Fabianus mlinar, Ioahannes sutor,
Ieronimus, magister (coquine), 1454; Ioahannes carnifex,
1455.; Stephanus carnifex, Ilerricus aurifaber, Mathey
kramar, Petrus kramar, 1464.
I.3 Michelicz barbatus, 1454. *Oo + Z
116
Za ekscerpirane imenske formule još ne možemo tvrditi da sadržavaju prezimena u današnjemu smislu, stoga
ćemo rabiti višerječni izraz prezimena u nastajanju. Tek za prezimena potvrđena u razdoblju poslije Tridentskoga
sabora (zbog obveze vođenja matičnih knjiga, što dovodi do prve masovne pojave prezimena) možemo rabiti
termin prezime jer postaje moguće pratiti kategorije stalnosti, neizmjenjivosti i nasljednosti porodičnoga imena
koje upućuju „na pripadnost i (krvnu) vezu osobe s dotičnom porodicom“ (Šimunović 1997: 311).
50
Iz Tablice 4.1. vidljivo je da imenovanje dvoimenskom formulom (osobno ime +
jednorječni pridjevak) može biti dvovrsno: s ktetikom i nazivom zanimanja kao jednorječnim
pridjevkom.
Iako formula O + Tk ne odstupa od onovremenoga imenovanja u službenim
dokumentima, ovdje ju iznosimo stoga što potkrepljuje svijest Varaždinaca o svojemu
povlaštenome statusu kao pripadnicima slobodnoga i kraljevskoga grada. Iako je uobičajeno da
se uz imenovanje doseljenika117 navodi mjesto (ranijega) prebivanja, ovdje nije riječ o njima,
već o arhiđakonima, kojima se ktetikom naznačuje područje pastoralnoga i crkvenoga
djelovanja.
Prema potvrdama formule O + Z možemo zaključiti kako se ovaj način imenovanja
upotrebljavao samo za potrebe male zajednice kojoj nije potrebno više sastavnica za
imenovanje pojedinca. U prilog tomu donosimo podatak da je Varaždin sredinom 15. stoljeća
imao oko 2000 stanovnika, od čega je 350-ak118 kućedomaćina (uglavnom muškaraca i manji
broj udovica), pa ne čudi da je u tako maloj zajednici svatko poznavao svakoga. Iako je
zanimanja u Varaždinu bilo puno više, samo su neki nazivi zanimanja sastavnice imenske
119
formule.
Iz Tablice 4.1. mogu se iščitati sljedeća zanimanja odnosno službe: sudac (iudex, sudec), notar
(litteratus), zlatar (aurifaber), kovač (faber), liječnik (vjerojatnije 'ranarnik, vidar': medicus),
brijač (barbatus), tesar (carpentarius), mlinar (mlinar), kuhar (magister coquine), mesar
(carnifex), obućar (sutor), vjerovnik (credar) i kramar.
Među spomenute formule u Tablicu 4.1. uvrstili smo potvrdu dvoimenske formule koja
se razlikuje od drugih iz iste godine: Michelicz barbatus. Ovdje je vidljivo da se pojedinac
identificirao osobnim imenom oca (uz deminutivni sufiks -ic) i nazivom zanimanja te možemo
zaključiti kako je imenovani pojedinac možda bio potomak, Mihaelov (Mychael) sin.120
117
Na istu formulu nailazimo i u dijelu popisa varaždinskih studenata na Bečkome sveučilištu: Johannes Warastino
1506., Mathias de Barastino, Franciscus de Barastino i Andreas de Barastino, 1510. (Šišić 1903: 161–171). Tu
su studenti imenovani osobnim imenom i oznakom pripadnosti rodnomu gradu (O + T), što je bilo dovoljno za
identifikaciju na studiju.
118
Budak (1994: 212) procjenjuje da je broj stanovnika u Varaždinu sredinom 15. stoljeća bio 2000 te najviše
1800 početkom 16. stoljeća (prema popisu građana iz 1520., gdje je 310 kućedomaćina). Broj kućedomaćina u 15.
stoljeću (X) određen je približno prema omjeru 1800 : 310 = 2000 : X. Više je načina određivanja približnoga
broja stanovnika (prema poznatim povijesnim čimbenicima), a mi smo se odlučili za ovaj zbog jednostavnosti.
119
O obrtništvu grada Varaždina pisao je J. Medved (2013: 447) te zaključio kako se iz gradskih zapisnika za
razdoblja 1454. – 1464. i 1467. – 1469. može ispisati 259 zanimanja podijeljenih u 47 struka. Treba napomenuti
kako se autor nije bavio podrobnijom onomastičkom analizom pa je u rezultatima izdvojio zanimanja uz osobno
ime (kao npr. serar Hans > 'bravar', Medved 2013: 427) te tako iščitao motivaciju prezimena (npr. Johannes Sytar,
Iwanns Sitaricz > 'sitar', Medved 2013: 430).
120
Sufiks -ić u praslavenskom (*-it-jo) imao je osnovno značenje 'umanjenost, deminucija, a odavna je nosio i
značenjsku kategoriju mladog (usp. kozlić 'mlado koze', Dražić 'mladi Drago') te tako sugerira odnos roditelja i
djece (Maletić, Šimunović 2008: 40).
51
4.4. DVORJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA DVOIMENSKE FORMULE
(OSOBNO IME + DVORJEČNI PRIDJEVAK)
Kako je više dvorječnih pridjevaka u različitim potvrđenim dvoimenskim formulama,

možemo ih grupirati prema dominantnijoj sastavnici (toponim, naziv zanimanja/službe te nazov
rodbinske veze). Dominantnom sastavnicom označili smo onu koja dolazi odmah poslije
osobnoga imena, a nije apelativ (civis, filius, frater, gener) ili sastavnica alias.
U Tablici 4.2. nalaze se razvrstane imenske formule s osobnim imenom i dvorječnim
pridjevkom.
Tablica 4.2. Dvoimenske formule u kojima je dominantna sastavnica dvorječnoga pridjevka

toponim, naziv zanimanja (službe ili časti) te naziv rodbinske veze
VARIJANTA IMENSKA FORMULA / GODINA POTVRDE RAŠČLAMBA
I.1. Kvrei ciuis Worosdiensis / Cvrei ciuis Worosdiensis, O + civis121 + Tk
1265.; Curey ciuis Worosdiensis, 1270.
II.1. Eberhardus episcopus Waradiensis, 1407.; Andreas O + Z + Tk
comes Warosdiensis, 1479.
II.2. Gregorius alias ryhtar, 1464.; Hans alias iudex, O + alias122 + Z
1429.
III.1.1. Hostorman filius Nicolai, 1397.; Iwan filius O + filius123 + Oo
Lepschin, 1454.; Paul filius Pouse(!), Joachim filius
Mancha, Rynchiz filius Rynk, Vlchik filius Isan,
Wolchuzlo filius Orobina, Acuzlo filius Avta,
Martinus filius Zwlch, Iwan filius Myruzlay;
Stephanus filius Balthasar, 1479.
IV. Paulus frater Gregorii124, 1464. O + frater125 + Ob
V.1.1. Iohannes gener Dlesk; Mathias gener Trayban, O + gener126 + Ot
1454.; Michael gener Staynaph, Johannes gener
Thoman, 1464.
121
lat. civis 'građanin'
122
lat. alias 'ili; drugim imenom'
123
lat. filius 'sin'
124
U izvoru se prije izdvojene formule spominje kako je Pavao (Paulus) brat gradskoga suca Gregora: Gregorius
aliter ryhtar, Paulus frater Gregorii.
125
lat. frater 'brat'
126
lat. gener 'zet'
52
Iz Tablice 4.2. iščitavamo kako prvo varijantno imenovanje sadrži dominantnu
sastavnicu Tk (ktetik) te je oprimjereno apelativnom vezom s civis (lat. civis 'građanin'). Tu
pojavu tumačimo razvijenom samosviješću građana koji su svoj povlašteni položaj pripadnosti
slobodnomu i kraljevskomu gradu isticali kao prednost u feudalnome društvu (odgovorni su
jedino kralju), za razliku od npr. kmetova (ioabagiones) koji su ovisili o vlasniku tvrđe.
Najstariji osobnoimenski zapis za koji pouzdano znamo da se odnosi na stanovnika
grada Varaždina jest ime građanina Kureja127, a izdvojili smo tri neznatno (grafijski) drugačija
zapisa. S obzirom na to da u povijesnim vrelima saznajemo još poneku informaciju o Kureju –
možemo zaključiti da je imenovanjem pomoću formule O + civis + Tk dodatno istaknut njegov
status punopravnoga varaždinskog građanina (civis Worosdiensis), što ga je stekao naklonošću
Bele IV. i preseljenjem u Varaždin.128
Sljedeće varijante dvoimenske formule s dvorječnim pridjevkom (pod II.) sadržavaju
naziv zanimanja kao dominantnu sastavnicu. Prva varijanta (O + Z + Tk) sastoji se od
kombinacije sastavnica Z (zanimanje: u ovim primjerima služba, tj. čast) i Tk (ktetik) pa
zaključujemo kako je za identifikaciju spomenutih pojedinaca bilo potrebno uvrstiti više
podataka. Tako nam je iz imenovanja jasno da ti pojedinici obavljaju dodijeljenu službu
(episcopus, comes) s jurisdikcijom na prostoru grada (Worosdiensis). Spomenuti način
imenovanja ne razlikuje se od uobičajenoga imenovanja uglednika (vršitelja službi ili
obnašatelja časti) toga vremena kojima se uz osobno ime dodaje zanimanje i područje
jurisdikcije.
Formula O + alias + Z odnosi se na građane koji su, sudeći prema načinu imenovanja,
u danome trenutku bili poznatiji kao rihtar ili sudac (ryhtar, iudex). Iako semantički vrlo bliski,
ovako suprotstavljeni rihtar i sudac nose razlikovno obilježje u funkciji koju su obnašali
nositelji: rihtar je sudačka služba koju obavlja na godinu dana izabrani najčasniji i najzaslužniji
građanin Varaždina, a biraju ga građani sami „između sebe“ (Horvat 1993: 4) tjedan dana nakon
127
Očekivali smo da će prvi zapis osobnoga imena stanovnika Varaždina biti neko tipično ime kršćanskoga ili
slavenskoga podrijetla kojemu je etimologija jasno vidljiva. Ovome neuobičajenome imenu podrijetlo možda treba
tražiti u grč. imenu Kyrillos (vjerojatno: Kurej < Kúro < Kuril < grč. Kyríllos, usp. prezime Kuraica za koje
Šimunović (1995: 74) navodi sljedeće: Kuraica < Kuraja < Kúro < Kuril < grč. Kyríllos).
Kurej se spominje na više mjesta u ispravama te saznajemo da je prije preseljenja u Varaždin posjedovao zemlju
u Zaladskoj županiji.
128
O Kureju se iz spisa saznaje i to da je svojom vjernošću stekao naklonost Bele IV. i njegova sina Stjepana. U
znak naklonosti dobio je od kralja u posjed zemlje u Zaladskoj županiji, čiji je prethodni vlasnik bio zaladski
iobagion Petar Ćelavi (Petrus Calvus). Kraljev uvjet bio je da se Kurej nastani u Varaždinu (“… idem Cvrei
Worosdiensis debeat ciuis esse..“) (Tanodi 1942: 7). O Kureju nadalje iz izvora saznajemo da je nakon nekoliko
godina dobivene posjede odlučio zamijeniti za palaču s pet pripadajućih kurija, za što mu je trebao pristanak kralja.
Spomenuta palača bila je do tada u vlasništvu kraljičina dvorjanika Dionizija, kojemu je Kurej morao doplatiti još
43 srebrne marke (Tanodi 1942: 8).
53
blagdana sv. Martina (Tanodi 1940: 251). Pravo na biranje rihtara bila je jedna od povlastica
slobodnoga kraljevskoga grada što ih Varaždincima za iskazanu gostoljubivost129 daje kralj
Andrija II. 1209 godine. Rihtar je mogao biti samo varaždinski sudac, a postojale su još
kategorije seoskoga i plemićkoga suca, svaki s različitom sudbenom moći (o kojemu je sucu
riječ, bilo je razvidno iz imenske formule koja je uključivala mjesto nadležnosti suca).
U trećoj skupini varijanata imenskih formula dominantna je sastavnica naziv za krvno
srodstvo ili tazbinski odnos (filius, frater ili gener). Najbrojnija je formula ona koja sadržava
imenovanje očevim imenom (O + filius + Oo ), a za njom po brojnosti slijedi imenovanje
tastovim imenom (O + gener + Ot). Takvo imenovanje odgovara maloj zajednici izgrađenoj na
trgovačkim, obrtničkim i drugim uslužnim zanimanjima koja su se najčešće prenosila s oca na
sina. Također, otac kao glava patrijarhalne obitelji i kućedomaćin, bio je pravno odgovoran za
članove svoje uže i proširene obitelji (u obrtničkim obiteljima članove su sačinjavali i šegrti te
sluge130). Mnogi stranci koji bi dolazili u Varaždin na sajmove radi trgovine ili sklapanja drugih
poslova, ostali bi ovdje oženivši se Varaždinkama131, pa je moguće da su nasljeđivali tastov
posao (npr. ako tast ne bi imao muškoga nasljednika), stoga ih se tako i imenovalo po tastu,
koji je bio poznatiji u zajednici.
Imenske formule sa sastavnicom filius iz 1479. godine (O + filius + Oo ) iz istoga su
dokumenta, a iza popisa sedmorice slijedi da su iobagiones castri Warosdiensis.132
129
Za vrijeme Andrijina tamnovanja u kneginečkoj kuli Varaždinci su ga „dvorili i gostili“ (Horvat 1993: 3).
130
Među pokušajima da se odredi približan broj stanovnika, Budak (1994: 159) spominje da je npr. svaki obrtnik
sigurno imao barem jednoga šegrta, a da je barem polovica domaćinstava imala sluškinje ili sluge.
131
O tome da su za razvoj grada u 15. stoljeću zaslužni obrtnici i trgovci, pišu M. Ilijanić i S. Kapustić (1983: 32),
navodeći da su većina njih bili stranci. Također, prema dokumentu iz 17. stoljeća (1603.) saznaje se kako je na
traženje gradskoga zastupnika Fortune ban Drašković dopustio da u gradu ostanu mladi, nekadašnji prebjegli
kmetovi (da ih se ne kažnjava povratkom na feudalni posjed) jer su u međuvremenu izučili zanate te se oženili
građankama (Ilijanić, Kapustić 1983: 239). Stoga je moguće da je takvih slučajeva bilo i prije, ne nužno s
kmetovima kao glavnim akterima već sa strancima obrtnicima. Ovdje pod strancima razumijevamo sve koji nisu
bili građani slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina.
132
O iobagiones castri Warasd i castrenses castri Warasd pisao je M. Androić (2008a: 17) razlikujući ta dva
društvena sloja po podrijetlu i kasnijemu razvitku. Castrenses, za razliku od iobagiones, niži su sloj pripadnika
srednjovjekovnih kraljevskih kastra u Slavoniji. Dužni su davati podavanja u novcu i naravi sa zemlje kastra koje
uživaju, a spominju se i kao radnici na gradnjama ili jednostavniji obrtnici za namirivanje potreba feudalnoga
dvora. Za varaždinske kraljevske kastrenze Androić je ustanovio da nastanjuju posjed Villa Tharnowcz (Androić
2008a: 48) odnosno, kako zaključuje prema istraživanim vrelima, da su nekadašnji kraljevski kmetovi (u izvorima
do 15. st.) s kraljevskim posjedom prešli u vlasništvo feudalnih obitelji (u 15. stoljeću). Oni će u kasnijim
stoljećima, sve do ukinuća kmetstva 1848. godine, zadržati svoj podložnički zavisan položaj prema feudalcu. Za
razliku od njih, iobagiones castri nisu poljodjelci, nego većinom obrtnici i vojnici u pripravi za obranu varaždinske
tvrđe. Prema povijesnim podacima Androić (2008a: 17) zaključuje kako jobagiona kastri više nema u 15. stoljeću
kao društvenoga sloja jer su se u 14. stoljeću počeli raslojavati na (buduće) plemiće i kmetove. Androić također
iznosi kako u dokumentima iz 15. stoljeća nailazi na naziv iobago u značenju 'kmet', a upotrebljava se za
imenovanje „malih feudalaca uže okolice Varaždina, a taj naziv nose i kmetovi grada Varaždina i kmetovi novih
gospodara Varaždinskog kastra“ (Androić 2008a: 20). Oni koji su ostali u zavisnome položaju, u kasnijim
stoljećima nazivaju se suburbani ili inquilini Arcis te postaju društveni temelj Starogradske varaždinske općine.
Iako se po ekonomskome statusu može pratiti razvoj slobodnih varaždinskih građana čije je naselje s vremenom
srastalo sa slobodnim gradom Varaždinom, oni su ostali podložnici varaždinske tvrđe sve do 1848. godine.
54
Uspoređujući ove imenske formule s onima koje nose stanovnici slobodnoga i kraljevskoga
grada Varaždina krajem 15. stoljeća, dolazimo do zaključka da se kmetovi, neslobodnjaci
vezani uz varaždinsku tvrđu, identificiraju prema podrijetlu, tj. očevim imenom, dok se
slobodnjaci grada Varaždina sve više približavaju imenovanju plemstva dvoimenskom
formulom u kojoj je prisutno imenovanje pripadnošću gradu (O + civis + T ili O + civis + de +
T). Među imenskim formulama treće skupine (III.) nalazimo imenovanje prema bratu (O +
frater + Ob) koji je vjerojatno bio u zajednici poznatiji, s obzirom na to da je u vrijeme zapisa
obnašao dužnost gradskoga rihtara (v. bilješku 117).
4.5. TRORJEČNI I VIŠERJEČNI PRIDJEVAK U VARIJANTAMA DVOIMENSKE

FORMULE (OSOBNO IME + TRORJEČNI / VIŠERJEČNI PRIDJEVAK)
Imenske formule koje sadrže osobno ime i trorječni, odnosno višerječni pridjevak
izdvojili smo u sljedeću tablicu.
Tablica 4.3. Dvoimenske formule s trorječnim i višerječnim pridjevkom

IMENSKA FORMULA / GODINA
VARIJANTA RAŠČLAMBA
POTVRDE
I.1. Maren ciuis de Worosd, 1372. O + civis + de + T
I.2. Demetrius et Anthonius ciues ciuitatis O + civis + civitatis133 + Tk
Warosdiensis, 1435.; Osualdus ciuis
ciuitatis Warosdiensis, 1464.
I.3. magister Michael de Warasd, 1475. magister134 + O + de + T
II.1. Johannes plebanus de Warosd, 1459.; O + Z + de + T
Daniel litteratus de Varasd, 1437.
133
lat. civitatis 'utvrđeni grad, veći od ville i oppiduma; često slobodni kraljevski grad'
134
lat. magister 'učitelj; odnosno svaka osoba koja je komu pretpostavljena, ili ima ulogu savjetnika, nadzornika,
vođe'. U izvoru se o magisteru Mihaelu saznaje da je bio kanonik te da je uz još jednoga varaždinskoga građanina
uložio žalbu protiv susjednoga velikaša pred Stolnobiogradskim kaptolom (CD, sv. I, str. 234). Stoga se u ovome
kontekstu za Mihaela može reći da je kao magister imao ulogu voditelja (vođe) poslanstva pred spomenutim
kaptolom.
55
II.2. Demetrius litteratus ciues (libere ville O + Z + civis + Tk
nostre) Vorosdiensis, 1397.; Laurencius
litteratus ciuis Varasdyensis, 1430.;
Arnestus notaries ciuitatis Warasdiensis,
1453.
II.3. Gregorius litteratus ciuis de Warosd, O + Z + civis + de + T
1437.
II.4. Mathias litteratus filius Thome de Warosd, O + Z + filius + 𝑶𝒐
𝒅𝒆 𝑻
1458.
II.5. Iohannes institor, gener Dlesk, 1454. O + Z + gener + Ot
III.1. Ianko, filius Domisel fabris O + filius + Oo + Zo
III.2. Jacobus filius Thomie de Brezthouch, O + filius +
𝑶𝒐
𝒅𝒆 𝑻
1431.; Stephanus filius Egidii de
Rusinbrod, 1421.; Nicolaus filius Nicolai
de Palatha, 1435.; Matko filius Farkasii
de Macho, 1435.
III.3. Johannes filius condam Gregorii Woyn de O + filius +
𝒄𝒐𝒏𝒅𝒂𝒎 𝑶𝒐 𝑷𝒓
𝒅𝒆 𝑻
Kapolna, 1466.
III.4. Nicolaus135 filius Stephani, iudex ciuitatis 𝑶𝒐
O + filius + 𝒄𝒊𝒗𝒊𝒕𝒂𝒕𝒊𝒔
𝒁
𝑻𝒌
Warasd, 1407.; Iwan filius Nicolai iudex
civitatis (nostre) Warosdiensis, 1406.
III.5. Nicolaus filius Ladislai Herk de Zayezda; O + filius +
𝑶𝒐 𝑷𝒓
𝒅𝒆 𝑻
1479.
III.6. magister Gregorius filius Nicolai dicti magister + O + filius +
Azthalnok de Progowcz, 1466. 𝑶𝒐 𝒅𝒊𝒄𝒕𝒖𝒔 𝑷𝒓
𝒅𝒆 𝑻
III.7. Thomas filius Mathei et Maren filius O + filius + Oo + civis (seu

Radozlai, ciuis seu hospites de Worosd, hospites) + de + T
1372.
IV. Mathia gener Gregorii Therlowcz, 1471. O + gener + Ot + Prt
135
Nikola, Stjepanov sin, prvi je na popisu varaždinskih gradskih sudaca (rihtara) do kojega je istraživanjima
arhivskih spisa došao K. Filić (1935: 10).
56
Imenske formule iz Tablice 4.3. svjedoče kako je imenovanje trorječnim i višerječnim
pridjevkom brojnije u varijantama nego brojem potvrda po varijanti. Izdvojene imenske
formule uglavnom pripadaju plemstvu koje se u imenovanju, radi dokazivanja legitimnoga
prava na imovinu i posjed, služe osobnim imenima predaka sve do djedova imena, kao i
isticanjem imena posjeda koji je u njihovu vlasništvu.136 Iako tipične za plemstvo, spomenute
formule svjedoče o povijesnome razvoju imenske formule te, premda sadržavaju nestalne i
nenasljedne sastavnice, doprinose prenošenju informacija uz osobno ime.137
U imenskim formulama prve skupine (I.) imenovanje pojedinaca provedeno je pomoću
mjesta prebivanja (T), s time da se u prvome i drugome primjeru naglašava privilegirani status
građanstva (civis), a u drugome prije osobnoga imena prethodi titula (magister138). Posebnost
druge formule jest u tome što se zalihosnom strukturom civis civitatis (lat. 'građanin grada')
dodatno ističe pojedinčev društveni status.
Od 13. do 15. stoljeća izdavači isprava (kraljevska kancelarija; zagrebački, čazmanski
ili požeški kaptol; privatne isprave župana) upotrebljavaju različite termine za označavanje
stupnja razvijenosti grada Varaždina (Budak 1994: 25). Tako se tijekom 13. stoljeća Varaždin
naziva villa139, u 14. stoljeću villa i civitas, u 15. stoljeću oppidum ili civitas140, što se od tada i
ustalilo. Za vladare je „Varaždin bio slobodni kraljevski grad, jedno od najvažnijih središta
Slavonije, i kao takav mogao je biti samo civitatis” (Budak 1994: 27). Bez sumnje, građani su
toga itekako bili svjesni.
136
Ovdje bismo istaknuli da je tijekom srednjovjekovlja zemlja (kao obradiva površina i kao predio obitavanja)
bila čimbenik feudalnoga društvenog raslojavanja: tko je posjedovao više zemlje (najčešće kralj, a nerijetko i
plemstvo), taj je bio stvarni gospodar s političkim, društvenim i gospodarskim utjecajem. Taj odnos prema zemlji
te granicama posjeda živi i dan-danas, a tematiziran je i u književnim djelima. Nepoštivanje granice posjeda (kajk.
meja) bio je jedan od ozbiljnijih prijestupa, čest uzrok međususjedskih zavada koje su se znale prenositi
generacijama. S onomastičkoga stajališta, odnos prema zemlji iščitavamo u postojanju prezimena na -ski, koja u
osnovi imaju „naseobinsko ili predijalno ime“ te „imenuju stanovnika 'čiji je davni predak potjecao od dotičnoga
naselja ili kraja, a u njemu živio sa svojom čeljadi ili se doselio odande'“; a iako nisu mnogobrojna, pretežita su
na području sjeverne Hrvatske (Šimunović 2008: 43). Sličnost istraživanih imenskih formula sa sastavnicom T (de
+ T ili samo T) i prezimena na -ski vidimo u vezanosti uz zemlju; a držimo i da su osnovna obilježja prezimena na
-ski što ih iznosi Šimunović (2008: 44) primjenjiva na obje uspoređivane strukture jer:
– ističu „pojedinca vlastelina, koji ima vlast nad teritorijem“,
– imaju u početku „staleški status“,
– „označuju plemiće koji su titulu i posjed dobili nadarbinama“ (Šimunović 2008: 44).
137
P. Šimunović zaključuje kako nenasljedni pridjevci s osobnim imenom mogu činiti „nekoliko tipova višečlanih
imenskih formula“, gdje se osobnom imenu pridodaju „kombinacije različitih pridjevaka: patronimički pridjevak
s pripadnošću rodu, staleški pridjevak s patronimičkim, patronimik i topički pridjevak itd.“ (Šimunović 1985: 284).
138
lat. magister 'učitelj, majstor'
139
Vicus (ranosrednjovjekovna civilna trgovačka naseobina nastala s jedne ili s obje strane bivše rimske ceste u
izduženome ili pravokutnome obliku) ili villa mora proći status oppiduma (trgovišta) da bi nakon izgradnje utvrda
kralj uzdigao naselje na status grada (civitas) (Ilijanić, Kapustić 1983: 170, 171).
140
Pojam civitas vezan je uz razvoj utvrđenoga grada, a pojavljuje se kad se grad pretvara u komunu (Budak 1994:
27).
57
Na razlikovnome mjestu imenskih formula druge skupine (II.) stoji naziv zanimanja,
odnosno naziv službe (Z) koju pojedinci obnašaju, pa prema izdvojenim primjerima možemo
zaključiti da su se na taj način imenovali uglavnom gradski notari (litteratus, notarius) ili
župnici (plebanus). Dok je treća formula iz iste skupine (O + Z + civis + de + T) samo prošireni
oblik prvih dviju, odnosno njihova kombinacija; u četvrtoj se ona dodatno proširuje filijacijom
prema neposrednome pretku (Šimunović 1985: 283), odnosno ocu, te mjestu očeva prebivanja.
U trećoj skupini (III.) iza osobnoga imena slijedi imenovanje očevim imenom, kojemu
prethodi oznaka krvnoga srodstva (filius). Ovdje se imenske formule granaju u više
podvarijanti: od imenovanja osobnim imenom i zanimanjem oca (O + filius + Oo + Zo: Ianko,
filius Domisel fabris141), koje u sljedećim primjerima sadržava sastavnice pripadnosti gradu
(…civitas + T / … de + T ), pa do naglašavanja da se imenovanje vrši prema pokojnome ocu
(condam + Oo), ili prema ocu koji je poznatiji po svojemu prezimenu i podrijetlu (…Oo + dictus
+ Pr: …Nicolai dicti Azthalnok de Progowcz). U potonjoj formuli na prvome mjestu, ispred
osobnoga imena, dolazi titula magister kao i u primjeru I.3.
Nešto drugačiji poredak sastavnica sadržava imenska formula Thomas filius Mathei et
Maren filius Radozlai, ciuis seu hospites de Worosd u kojoj se imenovanje dvojice (Thomas i
Maren) određuje imenima očeva (filius Mathei / filius Radozlai) kao umetnutom informacijom,
a formula se nastavlja sastavnicama koje ističu pripadnost gradu (civis seu hospites, lat. 'građani
ili gosti'142).
Među rijetkim varijantama imenskih formula nalazi se imenovanje prema tastu (O + Z
+ gener + Ot), u kojoj tastovu imenu prethodi navođenje naziva službe imenovanoga pojedinca
(institor143); te imenska formula s apelativom gener (O + gener + Ot + Pr) kojom se zet imenuje
tastovim osobnim imenom i pridjevkom (Mathia genero Gregorii Therlowcz).
Prema opisanome obilju dvoimenskih formula s trorječnim i višerječnim pridjevkom
možemo zaključiti kako je ono prvenstveno uvjetovano nedostatkom propisane i ustaljene
prakse imenovanja koja u znatnijoj mjeri nastupa tek nakon Tridentskoga sabora i uvođenja
matičnih knjiga, a ozakonjuje se Jozefinskim patentom 1780. godine. Skloni smo, također,
vjerovati da su neki od uzroka i:
141
lat. faber 'kovač'
142
Ovdje je hospites (lat. 'gosti') istoznačnica civites (lat. 'građani'), što nije vidljvo samo iz konstrukcije s
veznikom ili između (seu) već i iz povijesne činjenice da su u početku građani Varaždina bili nazivani hospites jer
su se doselili uz samu tvrđu na kraljev poziv (Ilijanić, Kapustić 1983: 30). Tvrđa je najprije bila u kraljevu, poslije
feudalčevu posjedu, pa se građane naziva i „kraljevi gosti“, čijom zaslugom se grad počinje razvijati i oblikovati
prema statusu civitas (Ilijanić, Kapustić 1983: 170). Izvori iz 14. stoljeća nedosljedno nazivaju građane Varaždina
obama terminima, a od 15. stoljeća u uporabi je samo cives.
143
lat. institor 'vrsta trgovca koji izlaže robu za prodaju na otvorenome prostoru; piljar'.
58
– ovjeravanje legitimiteta, koje je inače bilo teško dokazivo drugim dokumentima prije nego
što su uvedene matične knjige, te je na takav način bilo moguće lakše pratiti krvne ili srodstvene
veze
– potreba preciznoga imenovanja.144
4.6. IMENSKE FORMULE ŽENA
Iz ekscerpirane građe posebno smo izdvojili imenske formule kojima su imenovane žene
od 13. do 15. stoljeća te smo ih uvrstili u Tablicu 4.4.
Tablica 4.4. Imenske formule žena u Varaždinu od 13. do 15. stoljeća

IMENSKA FORMULA /
VAR. RAŠČLAMBA
GODINA POTVRDE
I.1. Elyzabeth virgo filia Lowrek O + virgo + filia + Oo
I.1.2 Katherina filia Vrgowan de
O + filia + Oo + de + T
Wywdwar, 1391.
I.1.3. nobiles dominas Elizabeth et
Dorothea filias eiusdem de a146 + O + filia [+ Oo] + de + T
Zobochyna145, 1478.
I.1.4. domina Kathko filia Nicolai de
a + O + filia + Oo + de + T
Zenth Jacob, 1435.
I.1.5. Elena et Rusa vocatus filias prefati
O + vocatus + filia + Zo + Oo
Wrgowan, 1466.
144
Dugačke imenske formule podsjećaju nas na bajanje zbog zajedničkoga obilježja nabrajanja (kako bi se koga u
što uvjerilo, odnosno kako bi se obranilo od zloga utjecaja, npr. u našemu slučaju – od onih koji osporavaju
nasljedstvo). Bajanje je „prema ustanovljenoj književnojezičnoj definiciji obredna govorena forma, usmeno-
-retorički oblik, koji sadrži nizove stalnih formulacija za postizanje magijskog učinka“ (Vukelić 2014: 251).
Obilježje formulaičnosti, sklono variranju, također vidimo kao poveznicu između dugačkih srednjovjekovnih
imenskih formula i bajanja. Vukelić (2014: 252) iznosi da je formula „skupina riječi koja se redovito upotrebljava
u istim metričkim uvjetima da bi izrazila osnovnu ideju. Kazivač može minimalno varirati bajanje tako što svoj
iskaz analogijom prilagođuje znanom formulnom iskazu“.
145
Cijeli zapis glasi: Nicolaum filium Ladislai Herk de Zayezda, nec non nobiles dominas Elizabeth et Dorotheam
filiam eiusdem de Zobochyna, 1478. Očevo ime (Nicolaus) dolazi na početku cjelovite imenske formule, a kako
smo iz ovoga dugačkog niza izuzeli samo onaj dio koji se odnosi na imenovanje žena, očevo ime stavljeno je u
uglate zagrade [Oo ].
146
Malim slovom a označili smo mjesto gdje u imenskoj formuli dolaze apelativi koji najčešće prethode ženinu
osobnom imenu, a to su: domina, nobilis domina i nobilis puella.
59
I.1.6. Elena, filia Blasi Wolinoich; Nesa,
O + filia + Oo + Pr
filia Mathey Wolinoich, 1454.
I.2. nobilis puella Taytis filia Nicolai
filius Stephani de Zenth Andreas,
𝐎𝐝
1391.; nobilis domina Elyzabeth a + O + filia + Oo + filius + 𝒅𝒆 𝐓
filia Johannis filius Stephani de
Zobocchyna, 1478.;
I.2.1. Clara vocatus filia Ladislai filius
Nicolai de Zenth Jacob, 1435;
𝐎𝐝
nobilis domina Elizabeth vocatus [a +] O + vocatus + filia + Oo + filius + 𝒅𝒆 𝐓
filia Johannis filius Stephani de
Zobocchyna, 1430.
I.3. Ursula Uxor Philippi; Dorothea
O + uxor + Om
uxor Clementis, 1454.
I.3.1. Vrsula concubina Pauli O + concubina + Om
I.3.2. nobilis domina Frosina vocatus,
a + O + vocatus + consortis + Om + Zm
consortis Pauli litterati, 1466.
I.4. puella Taytis soror condam
𝒄𝒐𝒏𝒅𝒂𝒎 𝐎𝐛 𝒇𝒊𝒍𝒊𝒖𝒔 𝐎𝐨
Wrgowan filius Posa de Wyodwar, a + O + soror + 𝒅𝒆 𝐓
1466.
I.5. nobilis domina Dorothea consortis
a + O + consortis + Om + Pr
Georgii Horwath, 1479.
I.6.1. relicta Barnabe, 1454. relicta + Om
I.6.2. relicta Gregory hortularii relicta + Om + Z
I.6.3. relicta Nicolai Belicha relicta + Om + Pr
I.6.4. Elisabeth, relicta Vrbani Brwsich O + relicta + Om + Pr
I.7. nobilis domina Vrsula filia Pasay filia + Oo
consortis Johannis filius Ladislai a+O+
de Palacha, 1407. consortis147 + Om +
𝒇𝒊𝒍𝒊𝒖𝒔 𝐎𝐨
𝒅𝒆 𝐓
I.8. Nesa, seruitrix O+Z
147
lat. consortis 'družica, partnerica'
60
Iz Tablice 4.4. razvidno je da u imenskim formulama žen ima manje „kreativnosti“
nego u imenskim formulama muškaraca, odnosno brojnije su samo varijacije ustaljene strukture
imenovanja – prema muškarcu. Svaka je imenska formula žene zapravo odslik njezina statusa
u patrijarhalnome društvu u kojemu je muškarcu podređena, nesamostalna te svedena na ulogu
majke i čuvarice obiteljskoga ognjišta.148
Imenskih formula u kojima bi njezino imenovanje bilo izrečeno pripadnošću gradu
(…de + T ili … + T), što bi joj donijelo uživanje povlastica građanke slobodnoga i kraljevskoga
grada – nema. Varijante imenskih formula svedene su na odnose ovisnosti prema muškarcu –
one su nečije supruge (uxor), udovice (relicta), sestre (soror), kćeri (filia), ljubavnice
(concubina) ili sluškinje (servitrix). Taj odnos ovisnosti tolik je da se udvaja:
– nobili domina Ursula imenuje se i prema ocu (filia Pasay) i prema mužu koji se dodatno
imenuje očevim imenom i podrijetlom (consortis Johannis filius Ladislai de Palacha);
– nobilis puella Taytis imenuje se preko očeva imena (filia Nicolai) osobnim imenom i
podrijetlom (tj. posjedom) djeda (Nicolai filius Stephani de Zenth Andreas).
Uz spomenuti odslik društvene stvarnosti u ženinu imenovanju, valja spomenuti kako u
navedenim imenskim formulama, za razliku od imenovanja muškaraca, postoji više
sastavnica149 koje prethode ženinu osobnom imenu te dodatno određuju:
– njezino plemenito podrijetlo (nobilis150, nobilis domina151)
148
Status žene u srednjovjekovlju razlikovao se ovisno o tome je li riječ o plemkinji ili pučanki (koje su uglavnom
mogle slobodnije raspolagati svojom imovinom) te ovisno o tome o kojemu je podneblju i utjecaju riječ (različit
je bio mletački utjecaj u Istri i Dalmaciji od prostora Dubrovnika koji je imao svoje običaje i prava, kao i prostor
između Save i Drave). Općenito uzevši, žena nije bila ravnopravna muškarcu u imovinsko-pravnim odnosima,
statusu i ulozi u društvu (Vađunec 2009: 60–64), iako je na prostoru Istre situacija bila drukčija. Riječ je o „braku
na istarski način“: supružnici su zajednički upravljali imovinom koju su unijeli u brak i koju su u braku stjecali, a
vlasništvo nad imovinom koju su supružnici posjedovali prije braka ostajalo je odvojeno; supruga je nakon smrti
muža nasljeđivala polovicu svih dobara, čak i ako bi se ponovno udala. Na taj način žena je, barem načelno, imala
zaštićeniji status (Mogorović Crljenko 2006: 15–38).
149
Ta veća brojnost sastavnica (nabrajanja više apelativa) koje prethode ženinu imenu podsjećaju na formulaičnost
iskazanu u renesansnoj književnosti kulta žene (kult gospe ili dame), u kojoj je žena nedostižna i prikazana gotovo
idealistički, u skladnome prikazu vrlina i fizičke ljepote. U članku Opis ženske ljepote u pjesničkoj tradiciji
europskih balada i u petrarkističkim pjesmama S. Delić osvrće se na „formulaični karakter književnosti“, koji se
često ostvaruje u opisu ženine ljepote kao nabrajanje dijelova odjeće, portretiranjem (oči, usta, lice) povezujući ih
s biljnim ili mineralnim motivima (Delić 2017: 60).
Kult žene bio je stalan poticaj autorima književnih renesansnih tekstova. Često se naziva i kult tzv. udvorne ljubavi,
a uz ženu, koja je nedostižna (zbog svojega visokog staleža ili stoga što je već udana), drugi je akter često mladić
ili vitez koji tuguje zbog nedostižne ili neuzvraćene ljubavi, a kad pridobije gospinu naklonost, postaje joj u svemu
„vjerni sluga“. Kult se razvio u razvijenome srednjem vijeku kao odgovor na crkveno strogo poimanje ljubavi i
braka (da je spolnost grešna i štetna, pa čak se i u braku od nje treba suzdržavati) (Budanec 2009: 173, 174, 182).
U kasnosrednovjekovnome imenovanju žena, u kojem osobnomu imenu prethodi više apelativa možda se može
iščitati povezanost s običajima toga doba (udvorno obraćanje ženi) koja predstavlja oblik dogovorene
komunikacijske forme, a ne odraz stvarnoga (ne)povlaštenoga statusa žene u društvu.
150
lat. nobilis 'plemenita'
151
lat. domina 'gospođa; plemkinja' (Iako je u historiogrfiji općenito prihvaćeno da se titule kao što su ser ili
domina bilježe uz imena pripadnika plemićkoga roda ili patricijske elite, neki su notari spomenute titule bilježili i
uz imena građana (Ladić 2009: 54).)
61
– i bračno stanje (puella152, nobilis puella, virgo153).
Posebno bismo se još osvrnuli na imenske formule u kojima se žena identificira kao
udovica (relicta). Udovištvo je ženi donosilo bolji društveni status (mogla je u pravnome smislu
biti nositeljica kućanstva te sudjelovati u društvenome i gospodarskome životu grada
raspolažući svojom imovinom, ili imovinom nasljeđenom od muža, što je vidljivo iz
kupoprodajnih ugovora). Samo se u jednoj od četiriju različitih imenskih formula kojima se
žena identificira kao relicta, kazuje ženino osobno ime (Elisabeth, relicta Vrbani Brwsich), dok
u drugima ono izostaje – udovica se identificira samo prema muževu imenu i zanimanju,
odnosno imenu i prezimenu (relicta Barnabe, relicta Gregory hortularii; relicta Nicolai
Belicha).
4.7. DVOIMENSKA FORMULA: OSOBNO IME I PRIDJEVAK / PREZIME U

NASTAJANJU (Pr)
U Tablicu 4.5. uvrstili smo dvoimenske formule kojima su sastavnice osobno ime i
pridjevak, odnosno prezime u nastajanju.
Tablica 4.5. Imenske formule u kojima iza osobnoga imena slijedi pridjevak/prezime u nastajanju
(Pr)
VAR. IMENSKA FORMULA / GODINA POTVRDE RAŠČLAMBA
Stephanus Swarcz, 1429.; Fridericus et Wlricus O + Pr
Cilye,154 1438.; Johannes Roldman et Andreas
Piperych, 1457.; Martinus Sopueh, 1454., Osualdus
I.1. Therek, 1458.; Gallus Koschecz, Oswaldus
Thurkoych, Andreas Pywarych, Andreas Gwzak,
Georgius Kowachycz, Nicolaus Kwzych, Johannes
Zalchych, Oswaldus Gasparich, Demetrius
Glusacheycz, 1464.; Benedictus Walpoth, 1479.
152
lat. puella 'djevojka'
153
lat. virgo 'djevica, djeva; djevojka'
154
Riječ je o Fridriku II. i njegovu sinu Ulriku II. Fridrik II. u povijesti je ostao zapamćen po zabranjenoj i nesretnoj
vezi, a poslije i ženidbi s Veronikom Desinićkom. Sa sinom Ulrikom godine 1436. dobiva naslov kneza Svetoga
Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti (prema: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=11185).
62
I.2.1. Staynaph Barholomeus dictus Czynsar, Johannes O + dictus + Pr
dictus Kehier, Stephanus dictus Hladen, 1464.;
Iohannes institor, Grumberger dictus, 1454.;
Gregorius, Cramarich dictus, 1454.
I.2.2. Fridericus Sthooz dictus homo forensis, 1464. O + Pr + dictus + Z
I.2.3. Jacobus Wayuoda dictus de Breztouz O + Pr + dictus + de + T
I.3. Osualdus Twrkowych et alter Osualdus, 1464. alter + O + Pr
alter Blasius Lochak, 1464.
I.4. Iwan Pyuarich iuratis, 1429.; Jacobus Poclechych O + Pr + Z
iudex, 1437.; Mychael Chorber notarius, 1421.
I.5.1 Fabianus Masthalar, Stephanus Hladen, ciues O + Pr + cives civitatis + Tk
ciuitatis Warosdiensis 1464.; Andreas Guzak, ciues
ciuitatis Warasdiensis 1453.
I.5.2. Johannis Wrdug de Maryasowcz, 1438. O + Pr + de + T
Iz prve skupine prezimena (I.1.) u Tablici 4.5. iščitavamo da u 15. stoljeću počinje
pojednostavnjivanje imenske formule na dvije sastavnice: osobno ime i prezime (u nastajanju)
(O + Pr) što je potkrijepljeno najvećim brojem potvrda.
U varijantama formula koje slijede dolazi do umetanja apelativnih sastavnica dictus155,
alter156, cives157 te oznake podrijetla (de + T) u strukturu osobnoga imena i prezimena (u
nastanku). U skupinama koje sadržavaju sastavnicu dictus neznatne su varijacije:
– dictus razdvaja osobno ime i prezime (O + dictus + Pr), što možda ukazuje na neustaljenost
prezimena (nezavršen proces njihova oblikovanja), iz čega zaključujemo kako prezime u
nastajanju još nije zaživjelo u identifikaciji pojedinaca pa se ono najavljuje s dictus;
– dictus slijedi iza prezimena te uvodi dodatne sastavnice radi točnijega imenovanja
(zanimanje: O + Pr + dictus + Z; i podrijetlo: O + Pr + dictus + de + T), što opet pokazuje
izvjesnu nesigurnost onoga koji imenuje, odnosno želju da identifikacija bude dobro provedena,
makar i s više sastavnica.
Zaključujemo da apelativ dictus otvara mjesto prezimenu u nastajanju (npr. Stephanus
dictus Hladen; Gregorius, Cramarich dictus), po kojemu pojedinac postaje sve poznatiji u
zajednici; dok u primjerima kao što su Fridericus Sthooz dictus homo forensis i Jacobus
155
lat. dictus 'zove se, naziva se'
156
lat. alter 'drugi'
157
lat. cives 'građanin'
63
Wayuoda dictus de Breztouz iščitavamo kako se apelativom dictus uvodi zanimanje (lat. homo
forensis 'javna osoba; pravnik') odnosno prostorna povezanost ili podrijetlo (de Breztouz) kao
dodatno sredstvo za preciznije imenovanje pojedinca.
Sličnu strukturu vidimo u trećoj i četvrtoj imenskoj formuli u kojima prije osobnoga
imena dolazi alter kako bi se naglasilo da je riječ o drugome, o imenjaku i prezimenjaku
prvospomenutoga (Osualdus Twrkowych et alter Osualdus); a dodavanjem zanimanja uz ime i
prezime (npr. Iwan Pyuarich iuratis) dodatno se osigurava više informacija radi jasnije
identifikacije (iuratis, iudex, notarius).
U posljednjoj skupini uz prezime u nastajanju uvodi se pripadnost gradu (sastavnicama
cives i de + T) kako bi se, pretpostavljamo, dodatno naglasilo pravo uživanja povlastica
slobodnoga i kraljevskoga grada koje građanima pripada od 1209. godine.
4.8. OSOBNA IMENA U PROUČENIM IMENSKIM FORMULAMA
Razvrstavajući i analizirajući imenske formule ranoga i razvijenoga srednjeg vijeka,

uočili smo da se neka osobna imena ponavljaju, odnosno da je fond osobnih imena nevelik.
Stoga smo ekscerpirali sva osobna imena iz prikupljenih imenskih formula te oblikovali tablicu
koja slijedi.
Tablica 4.6. Osobna imena u imenskim formulama srednjovjekovnoga Varaždina

SVETAČKA NARODNA OSTALA
MUŠKA neizvedena, Andreas, Anthonius, Arnestus158, Ladislau, Dlesk,
OSOBNA u Balthasar, Barholomeus, Myruzlay, Ilerricus,
IMENA latinskome Barnabus, Blasius, Clementis, Radozlau, Isan,
zapisu Crista159, Daniel, Demetrius, Vrgowan, Lepschin,
Dionisio, Eberhardus160 Vlchik, Mancha,
Egidius161, Fabianus, Fridericus, Wolchuzlo Orobina,
Gallus162, Gregorius, Hans, (6) Pasay,
Ieronimus, Iohannes/Johannes, Rynchiz,
158
Sveti Ernest, biskup i mučenik, živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće.
159
Iako je ime Cristus rezervirano isključivo za imenovanje Isusa Krista, u izvoru ga nalazimo zabilježenoga u
akuzativu (super Cristam carpentarium), prema čemu zaključujemo da je možda riječ o pokušaju latiniziranoga
zapisa imena Krsto (usp. ban Krsto Ungnad (16. st.); velikaši Vuk Krsto Frankopan i sin Fran Krsto Frankopan
(17. st.), Krsto Hegedušić, slikar (20. st.), Krsto Papić, režiser (20./21. st.)).
160
Sveti Eberhard (Erard, Eberhard, Erhard, Everard, Herhard) iz Regensburga, njemački je biskup iz 7. i 8.
stoljeća. https://www.velecasnisudac.com/index.php?option=com_icagenda&view=list&layout=event&id=73&Itemid=1874
161
Sveti Egidije, pustinjak iz Provanse, živio je u 7. stoljeću.
162
Sveti Gal Irski, irski misionar, opat i pustinjak iz 6. stoljeća.
64
Jacobus, Joachim, Kvrei163, Rynk,
Laurencius, Lodomerio, Mathias, Trayban,
Martinus, Mychael, Nicolaus, Zwlch (11)
Oswaldus164, Paulus, Philippus,
Simon, Stephanus, Thomas,
Vrbanus165, Wlricus166 (38)
prilagođena Ianko, Iwan, Lowrek, Maren,
hrvatskomu Matko (5)
jezičnom
sustavu
ŽENSKA neizvedena, Clara, Dorothea, Elena, Rusa (1) Frosina,
OSOBNA u Elyzabeth, Katherina, Ursula (6) Taytis (2)
IMENA latinskome
zapisu
prilagođena Kathko, Nesa (2)
hrvatskomu
jezičnom
sustavu
Iz Tablice 4.6. razvidno je da među muškim osobnim imenima (60 potvrda) dominiraju
svetačka imena u latinskome zapisu: 38 različitih imena ili 63 % (npr. Gregorius, Iohannes,
Mathey, Nicolaus...). Znatno je manje svetačkih imena u kojima je vidljivo prilagođavanje
hrvatskomu jezičnom sustavu sa svega 5 potvrda ili 8 % (Ianko, Iwan, Lowrek, Maren, Matko),
kao i imena koja su slavenskoga (narodnoga) podrijetla sa 6 potvrda ili 10 % (Ladislau,
Myruzlay, Radozlau, Vrgowan, Vlchik, Wolchuzlo).
Ženskih je osobnih imena (11 potvrda) posvjedočeno kudikamo manje nego muških167,
od čega ih je više svetačkoga (neizvedenih imena u latinskome zapisu ima 6 što je 73 %) nego
narodnoga podrijetla (28 %).
Prema čestotnosti, muška osobna imena koja se nalaze ugrađena u proučene imenske
formule jesu: Johannes s 15 potvrda, te Gregorius i Nicolaus, svako s po 13 potvrda. Najčešća
ženska osobna imena koja se pojavljuju kao dio imenskih formula jesu: Elisabeth (5 potvrda)
te Dorothea i Ursula (po 3 potvrde).
163
Nastanak imena Kvrei tumačimo povezanošću s grčkim imenaom Kyrillos (Kvrei < Kúro < Kuril < grč.
Kyrillos). Više je svetaca koji su nosili ime Ćiril: Ćiril Aleksandrijski (crkveni otac i naučitelj iz 5. stoljeća), Ćiril
Jeruzalemski (crkveni otac i naučitelj iz 4. stoljeća), Konstantin Ćiril (slavenski apostol iz 9. stoljeća).
https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/ciril-i-metod/
164
Sveti Osvald iz Northumbrije, anglosaski kralj i mučenik, živio u 7. stoljeću; sveti Osvald, benediktinac, živio
je u 10. stoljeću.
165
Sveti Urban I., papa i mučenik, živio je u 3. stoljeću.
166
Sveti Ulrik Augsburški, živio je na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće.
167
U svetačkome kalendaru manje je svetica nego svetaca, pa je izvor za motivaciju u imenovanju žena osobnim
imenom svetice znatno sužen. Uostalom, i žene se rjeđe spominju u izvorima kojima smo se služili.
65
4.9. ZAKLJUČAK PROVEDENE RAŠČLAMBE
Promatrajući s onomastičkoga i povijesnoga stajališta vrela od 13. do 15. stoljeća,
stoljeća rane varaždinske povijesti, možemo zaključiti da se imenovanje nije provodilo na
dosljedan i jednostavan način kao što je to danas uobičajeno (osobno)imensko-prezimenskom
formulom. Danas je zakonom propisana struktura imenske formule u Republici Hrvatskoj
(Zakon o osobnom imenu, Obiteljski zakon) i ona vrijedi za svakoga građanina u svakoj
službenoj prilici. Time je uvedena identifikacija koja se ne podređuje sadržaju i namjeni
dokumenata i isprava, već je ona unificirana za sve službene prigode i potrebe.
Koliko god s današnjega stajališta imenovanje u razvijenome i kasnome srednjem vijeku
bilo nedosljedno, odnosno ovisilo je ne samo o zapisivaču nego i namjeni dokumenata, ono
prije svega svjedoči o životu srednjovjekovnih ljudi koji su morali biti domišljati kako bi
dokazali svoja prava u strogome feudalnom sustavu. U tome sustavu feudalac je bio nositelj
svih prava svojim rođenjem i stečenim nasljedstvom, dok bi oni koji su kraljevom
blagonaklonošću stjecali povlastice, kao npr. građani slobodnih i kraljevskih gradova, morali
kontinuirano podsjećati na njih ističući ih u svakoj prilici.
Stoga domišljatost srednjovjekovnoga čovjeka prije svega razumijemo kao sposobnost
da se prilagodi danomu trenutku te način svojega imenovanja prilagođava konkretnoj situaciji
ovisno o tome pred kime traži pravdu (pred kraljem, feudalcem, rihtarom). Imenovanje tada ne
sadržava samo informaciju kako me zovu, već i čiji sam, čime se bavim i odakle sam, što nije
uvijek izrečeno istim slijedom sastavnica u imenskoj formuli. Zamjenom mjesta (svojstvo
komutativnosti) i dodavanjem samo jedne nove sastavnice (svojstvo kumulativnosti) dobivaju
se varijante srednjovjekovnih imenskih formula koje tako postaju pojedinčeva osobna karta,
putovnica i rodni list. Sve što je srednjovjekovnomu čovjeku bilo potrebno da bude legitiman
subjekt u pravnim predmetima, nosio je sa sobom – u imenskoj formuli.
66
5. IMENOVANJE GRAĐANA U VARAŽDINU 1520. GODINE
Najstariji popis varaž-

dinskih građana sačuvan je u
dokumentima markgrofa Jurja
Brandenburškoga, koji se
službeno vode pod oznakom
Brandenburger Literalien,
akt. 1119/1-10 iz 1520., a
čuvaju se u nirnberškome
Staatsarchivu.168
Popisom se prvi koris-
tio Josip Adamček, što je
razvidno iz članka Sukobi
grada Varaždina i vlastele u
XVI. i XVII. stoljeću
(Adamček 1983: 234), a u
potpunosti je objavljen u
članku Popis građana
Varaždina iz 1520. godine
zahvaljujući Ljerki Perči
(1986: 271–276).
Slika 4. Prva stranica popisa građana iz 1520. godine (Brandenburger Literalien 1119/4)
Juraj Brandenburški postao je dijelom varaždinske povijesti ženidbom s Beatrice

Frankopan, udovicom Ivaniša Korvina. Nakon njezine smrti u proljeće 1510. godine markgrof
Brandenburški postaje vlasnik imanja u Hrvatskome zagorju, a uz to dobiva Tvrđu i grad
168
Staatsarchiv Nürnberg, Brandenburger Literalien Nr. 1119 Prod. 3.
67
Varaždin. Poznat je po tome što je s Varaždincima bio u dobrim odnosima, a 1523. poklonio
im je svoju kamenu169 kuću za gradsku vijećnicu.
Iako se u povijesnome vrelu izričito ne navodi razlog sastavljanja popisa, pretpostavlja
se da je popis markgrofu Brandenburškomu bio potreban radi prikupljanja poreza, a iz pisma
koje mu upućuju gradski sudac, prisežnici i čitava općina saznajemo da prilažu registar građana
kao odgovor na njegov zahtjev (Perči 2002: 10).
Popis sadržava imenske formule 310170 stanovnika grada, a načinjen je prema mjestu
stanovanja u unutarnjoj varoši (in der Stat) i vanjskim predgrađima (ulicama), kojih je tada bilo
sedam (Platea Regalis, Sancti Vitj, Milickj koncz, platea Drawichkij, Cziglenskij konez, Platea
Brodowskij, Platea Poklechan; Perči 2002: 15–20).
Uz to što sadržava antroponimijske podatke, popis je vrelo povijesnih, društvenih i
ekonomsko-gospodarskih informacija o društvenome statusu i zanimanjima popisanih
stanovnika, o napučenosti unutarnjega i vanjskoga dijela grada po četvrtima (tj. po ulicama ili
predgrađima) te je svojevrsni pregled urbanizacije Varaždina.
Registar započinje popisom 99 stanovnika koji žive u unutarnjemu gradu. Broj
stanovnika u vanjskim dijelovima grada, prikazan po ulicama/četvrtima (od najnapučenije do
one s najmanje stanovnika), izgleda ovako: južno predgrađe ili platea regalis (55 građana),
Ulica sv. Vida ili platea sancti Vitj (38 građana), Brodovska ulica ili platea brodowskij (31
građanin), Ciglenički konec ili Cziglenskij konez (30 građana), Milički konec ili Milickj koncz
(25), Dravički konec ili platea Drawichkij (24 građana) te Poklečan ili platea Poklechan (7
građana). Svakako treba uzeti u obzir da popis (310 građana) ne predstavlja stvarno
stanovništvo Varaždina početkom 16. stoljeća. Prema Budaku, procjenjuje se da je Varaždin u
vrijeme popisa imao između 1500 i 1800 stanovnika, odnosno prosječno njih 1650171 (Budak
1994: 159).
169
Ovdje je važno naglasiti da je kuća bila kamena jer tada u Varaždinu kamenih kuća nije bilo mnogo. Stoga ne
čude podaci o brojnim (manjim i većim) požarima tijekom povijesti kojima je pogodovalo što je veći broj kuća
bio prekriven drvnom ili slamnatom građom, međusobno gusto raspoređenih u uskim uličicama grada.
170
Lj. Perči (2002) na kraju članka u dodatku piše da se kod brojenja zapisivaču potkrala pogreška te da ukupan
broj popisanih u unutarnjemu gradu nije 100, nego jedan više, dakle 101. Međutim, brojeći imenske formule s
popisa, došli smo do ukupnoga broja od 99 nositelja u unutarnjemu gradu.
171
Procjena broja stanovnika za 1520. godinu učinjena je prema istraživanju J. Heersa (istraživao je stanovništvo
Firence prema katastru iz 1427. godine te je dobio približan broj članova po kući u domaćinstvima koja su bila
oslobođena od poreza zbog siromaštva (3,18) i ostalim domaćinstvima (4,77) koja nisu bila oslobođena od poreza).
N. Budak množio je broj muškaraca s 4,77, a preostali broj žena s popisa s 3,77 te je dobio 1221 (najmanju
procijenjenu vrijedost). Pomnoži li se broj svih građana (310) s 4,77 dobiva se 1469. Doda li se svim tim
procjenama približan broj svećenika, posluge, šegrta, vojnika, siromašnih i bolesnih (dakle još 250 – 300 osoba),
dobiva se procijenjeni raspon 1500 – 1800 (Budak 1994: 160) ili prosječna vrijednost od oko 1650 stanovnika.
Budak upotrebljava i drugi izračun, matematičku formulu engleskoga povjesničara J. C. Russela (dobivenu iz
proučavanja engleskih kasnosrednjovjekovnih gradova), prema kojoj također dobiva vrijednost 1650 (Budak
1994: 160).
68
U popisu se osobna imena i prezimena stanovnika Varaždina donose prema
ulicama/četvrtima. Već pri prvome čitanju antroponomastičar će uočiti:
– prisutnost naziva zanimanja u funkciji pridjevka, odnosno prezimena u nastajanju
– dominaciju osobnoimensko-prezimenskih formula
– da se uz imenske formule muškaraca na popisu pojavljuju i imenske formule žena.
Pomno iščitavši najstariji popis Varaždinaca, odlučili smo da se u ovome dijelu rada
osvrnemo samo na prezimena motivirana zanimanjem te u nastavku načinima imenovanja
muškaraca i žena jer se spomenuto uočava već prilikom prvoga čitanja popisa. Detaljnijoj
onomastičkoj analizi svih prezimena pristupit će se u idućemu poglavlju.
Razvrstamo li prezimena kojima je u osnovi naziv zanimanja prema mjestu stanovanja
nositelja (po ulicama/četvrtima grada), dobivamo sljedeću tablicu.
Tablica 5.1. Prezimena u kojima možemo iščitati motivaciju nazivom zanimanja (prema popisu
varaždinskih građana, 1520.)
BROJ NOSITELJA – ZASTUPLJENOST PREMA

PREZIMENA ČETVRTIMA
MOTIVIRANA ZANIMANJE
NAZIVIMA koje
Brodowskij
Drawichkij
Cziglenskij
Poklechan
in der Stat
sancti Vitj
Regalis
ZANIMANJA
Milickj
iščitavamo iz
platea
platea
platea
platea
platea
koncz
konez
(popis građana iz prezimena

1520. godine)
Messar 6
Mezar172 < mesar
1
Khremer < kramar 1
Kramer173 3
Ziegler174 < ciglar 2
Schneider175 1
Sartor176 8
< krojač
Craijachich/ 2
Charijachich177
Riemer178 < remenar 2
172
Messar/Mezar < mesar
173
Khremer, Kramer < njem. Krämer 'kramar, trgovac raznolikom sitnom robom'
174
Ziegler < srvnjem. ziegler, zieglerer (Štebih Golub 2010: 206) 'ciglar; koji peče ciglu'
175
Schneider < njem. Schneider (< srvnjem. snīdære) 'krojač'
176
Sartor < lat. sartor 'krojač'
177
Craijachich < krajač- ['krojač'] + -ić
178
Riemer < remenar (?)
69
Schuster179 < obućar 1
Sutor180 13 2 1 1
Zimerman181 < tesar 1 1
Faber182 < kovač 1 1 1 1 1 2 1
Portarius183 < vratar 1
Balneator184 1
< kupalištar
Pader185 1
Goldschmid186 1
< zlatar
Aurifaber187 1
Peckh188 < pekar 1
Weber189 < tkalac 2
Litteratus190 < bilježnik 1
Scherer191 < brijač 1
Iagerberger192 < brdski 1
lovac
Saijler193 < užar 1
Pellifex194 < kožar 1
Sparer195 < skladištar 2
Bribich 1
Fischich < ribič 1
Ribich196 2 1
Khernsnar197 < krznar 1
Mlinar198 < mlinar 1
Barilar199 < bačvar 1
Frettijack200 < dijak (?) 1
Kolar201 < kolar 1
179
Schuster < ksrvnjem. schuoster (Štebih Golub 2010: 355) 'obućar'
180
Sutor < lat. sutor 'obućar'
181
Zimerman < nvnjem. Zimmermann (Štebih Golub 2010: 207) 'tesar'
182
Faber < lat. faber 'kovač'
183
Portarius < lat. portarius 'vratar'
184
Balneator < lat. balneator 'kupalištar'
185
Vjerojatno je došlo do zamjene b sa p: pader < lat. bader 'kupalištar'.
186
Goldschmid < njem. Goldschmied 'zlatar'
187
Aurifaber < lat. aurifaber 'zlatar'
188
Možda: Peckh < prasl. *pekti 'peći' ( pekar).
189
Weber < njem. Weber 'tkalac'
190
Litteratus < lat. litteratus 'bilježnik, notar'
191
Scherer < možda njem. scheren 'strići, šišati' ( brijač)
192
Možda 'brdski lovac', prema bavaustr. jagar 'lovac' (Štebih Golub 2010: 269) i njem. Berger 'brđanin, koji
obitava u brdima'.
193
Možda: 'užar'.
194
Pellifex < lat. pellifex 'kožar'
195
Sparer < nvnjem. Sparen (Štebih Golub 2010: 356) ( čuvar; skladištar; štediša)
196
Bribich, Ribich < ribič; Fischich < njem. Fisch ('riba') + -ić [< njem. Fischer 'ribar, ribič']
197
Khernsnar < krznar
198
Mlinar < mlinar
199
Barilar < bačvar [< tal. barile 'bačva']
200
Možda se ovdje krije školnik (Perči 2002: 12) ili dijak (Budak 1994: 93), za što ni Perči ni Budak ne navode
referenciju, a jedino bi se iz ovoga zapisa dao naslutiti njihov zaključak o zanimanju školnika ili dijaka iščitanoga
iz prezimena.
201
Kolar < kolar 'koji izrađuje kola; kolesar'
70
Sellipar202 < stolar 1
Radler203 < kolar 1
Kleingchmid204 < vrsta 1
kovača
Husar205 < husar, 1
konjanik
Sudler206 < lončar 1
207
Mautiner < ubirač 1
cestarine
Fuorar208 < potkivač 1
konja
209
Sorgach < sedlar 1
210
Swinarich < svinjar 1
Schilez211 < šilec 1
Khelner212 < konobar 1
Dijmnark213 < dimnjačar? 1
Krawarich < kravar 1
Ukupno nositelja po četvrtima 57 8 5 2 2 11 6 1
UKUPNO: 92 nositelja prezimena i 38 prezimena koja su motivirana nazivom
zanimanja
Iz Tablice 5.1. iščitavamo da je nositelja prezimena od naziva zanimanja 92, a njihova

prezimena motivirana su s 38 različitih naziva zanimanja (od čega su 22 proizvodna zanimanja,
a ostalo su uslužna zanimanja). U prezimenima je očit utjecaj njemačkoga jezika, što
pripisujemo zapisivaču, kapetanu Tvrđe Hansu Rindsmaulu, njemačkomu govorniku.
Pretpostavimo li da je zapisivač izgovor i govor pojedinca, koji se pred njim izjašnjavao,
pokušavao zabilježiti najbolje što je mogao u jeziku kojim se najbolje služio, tada neke
nedosljednosti zapisa (Messar i Mezar) te tipična njemačka fonološko-grafijska rješenja u
202
Filić (1935: 11) navodi da je za godinu 1521. gradski sudac bio Simon Sellipar, a njegovo prezime tumači kao
'stolar'.
203
Radler je staro bavarsko prezime motivirano obrtom za izradu kotača, neka vrsta kolara. Izvor:
https://www.houseofnames.com/radler-family-crest.
204
Kleinschmidt bi moglo biti prezime motivirano nazivom obrta specijalizirana za izradu sitnih proizvoda od
metala (igala, čavala, lokota, zvončića i sl.). U našoj ukupnoj prezimenskoj građi nalazimo prezime Čavličar
(1875.), što bi mogao biti hrvatski naziv zanimanja kojemu je područje rada opisano njem. izrazom Kleinschmidt.
(Izvor: https://www.houseofnames.com/kleinschmidt-family-crest)
205
Husar < mađ. huszár 'konjanik, pripadnik vojske'
206
Od njem. sudelen 'zaprljati (zemljom, blatom, prljavštinom)'  možda: Sudler < lončar (?).
207
Od njem. Maut 'plaćanje, dažbina'  možda: Mautiner 'ubirač plaćanja/davanja'.
208
Od lat. ferrum 'željezo'  možda: fuorar 'onaj koji izrađuje potkove i potkiva konje'.
209
Možda: 'sedlar' od sarač < tur. saraç 'sedlar'
210
Swinarich < svinjar- + -ić
211
Vjerojatno Schilez < šilec 'krojač'
212
Khelner < njem. Kellner 'konobar'
213
Dijmnark < možda dimnjačar
71
bilježenju hrvatskih glasova (š > sch u Laporschak, č > ch u Poklechan, u > w u Hwis, v > w
u Iwan) proizlaze iz pokušaja prilagodbe hrvatskoga jezika perom njemačkoga zapisivača.
S prezimenima koja su u njemačkome i latinskome jeziku izvorno oblikovana nije bilo
problema u bilježenju (izgledno je da su se na tim jezicima nositelji i identificirali, npr.
Aurifaber, Balneator, Portarius, Sutor; Kleingchmid, Goldschmid 214).
Uz dominantni njemački i latinski utjecaj, uočava se odraz hrvatskoga jezika u sufiksu
-ić (Swinarich, Ribich…) te u hrvatskim nazivima zanimanja (krznar, mesar, mlinar…).
Kako prezimena čuvaju spomen na zanimanje pretka, a odio 94 prezimena u
cjelokupnome fondu prezimena s popisa (310) iznosi 30 %, tako se dobiveni podatak približno
podudara s procjenom Tomislava Raukara da je 25 % cjelokupne populacije jednoga grada
živjelo od obrtništva (Kolanović 1995: 253). To i ne čudi, jer je Varaždin od svoje najranije
povijesti bio trgovačko središte s razvijenim obrtništvom. Tomu svjedoči podatak da je najviše
nositelja prezimena od zanimanja popisano u unutarnjemu gradu, najstarijoj urbanoj jezgri (58).
Ljerka Perči i Neven Budak – koji su se najstarijim popisom Varaždinaca bavili s
historiografskoga gledišta – dobivaju različite rezultate pri iščitavanju zanimanja iz
prezimenskih likova od onih koje smo mi iščitali. Tako Ljerka Perči (2002: 12) spominje
ukupno 72 nositelja prezimena u kojima prepoznaje 20 različitih zanimanja215, a Budak (1994:
93, 94) broji 77 nositelja i 25 različitih zanimanja.216 Ni Perči ni Budak ne ulaze u podrobniju
analizu imena i prezimena popisanih osoba.
Izdvojivši prezimena u kojima smo prepoznali (ili naslućivali) zanimanje u osnovi, došli
smo do nekih novih zaključaka (kojih nema u radovima Ljerke Perči i Nevena Budaka):
– u prezimenskoj građi prepoznajemo motivaciju nazivom zanimanja ribič u potvrdama
Bribich, Fischich i Ribich (smatramo da je u prvome prezimenu riječ o pogrešci (početno slovo
B višak je u zapisu Bribich);217
214
N. Budak (1994: 94) iznosi mišljenje kako su su „najstarije i najraširenije struke označene latinski, dok su
mlađe, nastale kao rezultat kasnije specijalizacije u obrtima, nazivane njemačkim imenima. Iznimka su bili mesari,
valjda zato jer su se u najvećoj mjeri doseljavali sa sela, a ne iz drugih gradskih središta.“
215
Lj. Perči prepoznaje: 20 postolara, 9 krojača, 8 bojadisara, 7 mesara, 4 trgovca, 3 remenara, 3 ribiča, 2 tkalca,
2 krznara, 2 zlatara, 2 bravara, 2 tesara, 1 kolara, 1 užara, 1 škarara, 1 mlinara, 1 kupalištara, 1 vratara, 1 školnika
i 1 bilježnika.
216
N. Budak izdvaja: 20 obućara, 9 krojača, 8 kovača, 7 mesara, 4 kramara, 3 remenara, 2 ciglara, 2 kupalištara, 2
zlatara, 2 bravara, 2 tkalca, 2 krznara, 2 kolara, 1 konobara, 1 vratara, 1 klobučara, 1 pekara, 1 literata, 1 škarara,
1 užara, 1 mlinara, 1 dijaka, 1 sedlara, 1 maltara i 1 obrtnika nepoznatoga djelokruga uz kojega stavlja znak pitanja
'sttettner (?)'.
217
Iako N. Budak iščitava više obrtničkih zanimanja od Lj. Perči, ne izdvaja ribiča (mi ga izdvajamo u svojoj
interpretaciji jer ga smatramo potvrđenim zanimanjem, s obzirom na postojanje dravske luke, kao i ulice
Fischergassen koja se nalazila u sjevernome predgrađu prema Dravi) niti kožara (Pellifex), vjerojatno ga
svrstavajući među remenare (Riemer).
72
– pronalazimo motivaciju nazivom zanimanja brijač (Scherer, koje Perči i Budak čitaju kao
škarar), bačvar i kuhar (Barilar, Koch), kao i specifično profilirane obrte (kolar, čavličar,
lončar, potkivač konja) usmjerene na izradu točno određenih predmeta (prezimena: Radler,
Kleingchmid, Sudler, Fuorar). U Tablici 5.1. nalaze se prezimena iz kojih smo iščitali
neproizvodna zanimanja brdskoga lovca (Jagerberger), konjanika (Husar) te svinjara (prema
Swinarich > svinjar + -ić).
U najstarijemu popisu Varaždinaca muškarci su kudikamo zastupljeniji od žena. Načini

njihova imenovanja uvelike se razlikuju, što pokazuju struktura i sastavnice imenskih formula
u Tablici 5.2.
Tablica 5.2. Imenske formule muškaraca i žena u popisu Varaždinaca 1520. godine
IMENSKE FORMULE MUŠKARACA I ŽENA
u popisu Varaždinaca 1520. godine
IMENSKE FORMULE MUŠKARACA
‒ dvoimenska formula (297 potvrda): osobno ime + prezime/pridjevak (O + Pr):
npr. Lorenz Khelner, Petrus Riemer, Ioannes Sutor; Antol Hrewatich, Thomas Nowak, Iwan
Schirochich…
‒ jednoimenska formula (4 potvrde):
‒ samo osobno ime (O): Clemens, Pangracius
‒ samo prezime (Pr): Kolar, Putrich, Zwerich
IMENSKE FORMULE ŽENA (9 potvrda)
‒ apelativ uxor + osobno ime muža (uxor + Om): Uxor Valentini
‒ apelativ relicta + osobno ime muža (relicta + Om): Relicta Primos
‒ apelativ relicta + prezime (relicta + Pr): Relicta Bistup, Relicta Gladowan
‒ apelativ relicta + žensko prezime (prezime + -ova) (relicta + Pr-ova): Relicta Marschakowa
‒ apelativ relicta + osobno ime žene + žensko prezime (prezime + -a) (relicta + O +
Pr-a): Relicta Elena Koklicha
‒ osobno ime muža + prezime + apelativ relicta (Om + Pr + relicta): Galij Kochan Relicta
‒ apelativ relicta + osobno ime žene + osobno ime muža (relicta + Ož + Om): Relicta Lucia
Matheij
‒ apelativ relicta + osobno ime i prezime muža (relicta + Om + Prm): Relicta Stephanij Bartolis
73
Imenske formule kojima su imenovani muškarci uglavnom su dvoimenske, sastavljene
od osobnoga imena i prezimena/pridjevka. Samo u tri potvrde imenovanje je provedeno
isključivo prezimenom, a u dvije samo osobnim imenom.
U popisu je zabilježeno devet žena, a gotovo se svaka identificira različitim tipom
imenske formule (dvaput se ponavlja samo struktura relicta + Pr). Zajedničko im je jedino to
što je apelativ prisutan u svakome tipu imenske formule: osam puta apelativ relicta ('udovica'),
a samo jednom apelativ uxor ('supruga').
Primjećujemo da imenovanje žena na pragu 16. stoljeća čuva svojstva komutativnosti i
kumulativnosti, što smo ih bili izdvojili kao ključne za razumijevanje imenovanja u ranome i
razvijenome srednjem vijeku (do kraja 15. stoljeća).
Ovaj katki pregled iz popisa izdvojenih prezimena od zanimanja pokazuje kako ona
čuvaju spomen na brojne obrtnike i majstore danas već zaboravljenih minucioznih vještina (npr.
potkivač konja, užar, kovač sitnih metalnih predmeta). Raznovrsne imenske formule kojih su
ta prezimena sastavnice pružaju dragocjene podatke proučavatelju pravnoga statusa muškaraca
i žena početkom 16. stoljeća u Varaždinu.
U nastavku smo sva prezimena iz popisa Varaždinaca 1520. godine razvrstali prema
četvrtima u kojima su stanovali njihovi nositelji. Time smo dobili preglednu tablicu iz koje je
vidljiva napučenost pojedine četvrti te brojnost imenskih formula:
– za imenovane muškarce ispisali smo samo prezimena (ondje gdje su muškarci imenovani
samo osobnim imenom, to je osobno ime stavljeno u uglate zagrade)
– za imenovane žene ispisali smo čitavu imensku formulu (jer su sve različite).
Ako se koje prezime ponavljalo u istoj četvrti, zapisali smo ga samo jednom.
Tablica 5.3. Prezimena iz popisa varaždinskih građana (1520.), zapisanih prema četvrtima
u kojima su su stanovali njihovi nositelji
Gradska Imenske
Prezimena muškaraca
četvrt formule žena
in der Stat Aurifaber, Balneator, Goldschmid, Golj, Gorzakh, Gruns, Relicta Bistup,
Hadermnack, Haider, Häring, Huetttier, Husar, Husko, Relicta Primos,
Hungarus, Iegerberger, Iwanoich, Khelner, Khremer, Uxor Valentini
Kleingchmid, Koschez, Kursur, Lashich, Litteratus, Loecickh,
Mastelarich, Mathias, Messar, Michalich, Oberdelich, Pader,
[Pangracius], Peckh, Pellifex, Plauteper, Portarius, Praijs,
Putrich, Radler, Riemer, Rogecz, Saijler, Sartor, Sberlech,
Scastiz, Schantani, Schaulowechki, Scherer, Schneider,
Schuster, Seidenater, Soterbij, Sparer, Stettner, Stoiko, Sutor,
Tesko, Thernetich, Unger, Weber, Werchek, Zderskij, Ziegler,
Zimerman
74
Platea Abrahamich, Bekez, Bribich, Chane, Changeck, Chwra, Relicta Gladowan,
Regalis [Clemens], Dijmnark, Doimorkuschich, Drakh, Faber, Relicta Stephanij
Fischich, Ghureknich, Gobj, Gosich, Gozwunack, Hotich, Bartolis
Hrewatich, Hwiz, Jagodiach, Jsak, Kemchioh, Kerbez,
Khernsnar, Kogosth, Kolenz, Laporschack, Lewak, Masterliz,
Meijekich, Michalich, Nowak, Priger, Reckohich, Rogecz,
Rosmanich, Schantich, Schilecz, Schirochich, Slamenech, Speh,
Stoijko, Ztarkoiz, Zwreknich
Platea Antonius, Berdar, Clarich, Despoch, Dragochoch, Faber, Relicta
Sancti Vitj. Golack, Hadernijack, Herblez, Hrawak, Hwalez, Jerneij, Marchakowa
Kalman, Kanisa, Kansiz, Krawarich, Kuesleck, Kwreij,
Macheck, Mlinar, Nowachich, Pawochich, Pawochich, Plick,
Putrich, Rittak, Ruzlin, Schantek, Vagrius, Zigula
Milickj Barilar, Dawkoith, Demetrich, Dionisij, Galoich, Hachack, Galij Kochan
koncz. Jacopeich, Jakopcheich, Kalez, Kikanez, Kistroich, Kueslek, Relicta, Relica
Kwichiliz, Michalechieich, Perstock, Pitak, Pojerack, Elena Koklicha,
Rittachich, Schepshetisch, Slepchich, Terzel Relicta Lucia
Matheij
Platea Bencko, Farkastich, Frijanij, Gzdanez, Hinko, Jeghudek,
Drawichkij Kuchinich, Kwuchinich, Nouack, Panlekoiz, Paulekoiz, Purger,
Schambar, Schitek, Slamijak, Sorgach, Stegnez, Thasich,
Wogrin, Zagorz
Cziglenskij Antolich, Bastez, Bolenez, Charijachich, Frettijack, Golebich,
konez Kendek, Kolar, Lochack, Lochakoich, Malj, Malrotter, Mezar,
Mickawich, Mochen, Mockowez, Panijan, Ribich, Sellipar,
Sudler, Wlackoijeh, Worestich, Zinck, Zwerich
Platea Babich, Benchachich, Choklich, Dijanesthich, Gollijan,
Brodowskij Harwath, Hrobatich, Hrowath, Jankoich, Jantolkoich,
Jurechich, Kokija, Kokotich, Krushak, Krushak, Mautiner,
Nickauelich, Niclaulich, Peteck, Porsack, Swinarich
Platea Fuorar, Hwalenz, Kastich, Melnaijak, Trupak, Vinkoich
Poklechan
Iz Tablice 5.3. iščitavamo da je najviše kućedomaćina stanovalo u unutarnjemu gradu

(in der Stat), a žena kućedomaćica ima podjednako (po tri) u Miličkome koncu (Milickj koncz)
i unutarnjemu gradu.
Podrobnija onomastička raščlamba svih prezimena iz najstarijega popisa varaždinskih
građana prikazat će se kao dio raščlambe prezimena u 16. stoljeću u idućemu poglavlju.
75
6. MOTIVACIJSKO-TVORBENA RAŠČLAMBA VARAŽDINSKIH
PREZIMENA (16. – 20. STOLJEĆE)
6.1. PREZIMENA U 16. STOLJEĆU
U ovome poglavlju prikazat će se prezimena iz 16. stoljeća ekscerpirana iz sljedećih

izvora:
– Popis Varaždinaca iz 1520.
– Barbarić J., Kolander I., Wissert A., Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada
Varaždina, svezak I. 1587. – 1589., Varaždin, 1990. (iz zapisnika za godine 1587. i 1588.)
– Androić, M., Starogradska varaždinska općina, Varaždin, 2008. (popis podanika tvrđe iz
1588. godine)
– Barbarić J., Kolanović J., Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina,
svezak II. 1592. – 1596., Varaždin, 1990. (iz zapisnika za godinu 1596.).
Najprije će u rječniku biti prikazana motivacijsko-tvorbena raščlamba prezimenske

građe. Na temelju provedene raščlambe izrađena je tablica te grafikon u kojima je pregledno
prikazan sadržaj rječnika te udio motivacijskih skupina u prezimenima. Nakon tablice slijedi
osvrt na svaku pojedinu skupinu prezimena.
76
6.1.1. Motivacijsko-tvorbeni rječnik prezimena u 16. stoljeću
Masno pisan natuknički lik prezimena donosi se u izvornoj grafiji (onako kako je
potvrđen u izvoru). Iza njega u oblim zagradama dolazi (također masno pisan) transkribirani
prezimenski lik (ako se razlikuje od oblika u izvornoj grafiji). Nakon znaka < daje se prikaz
tvorbene strukture prezimena. Prezimena od osobnih imena dovode se u vezu s temeljnim
imenom, prezimena od riječi koje odražavaju podrijetlo (etnik i etnonim) s imenom naselja ili
naroda, a uz prezimena od naziva zanimanja i nadimaka objašnjava se apelativno značenje
motivirajućega leksema. Pri tumačenju nekih prezimena navodi se više mogućih postanaka te
katkad ne postoji sigurnost u tumačenju (kazuje se uporabom priloga „vjerojatno“ ili „možda“).
Abrahamich (Abrahamić) < Abraham- + -ić Barilar < barilar 'bačvar' [< baril 'manja bačva' <
Anthilowich (Antilović) < Antil- [< Antun < lat. tal. barile]
Antonius] + -ović Bartolis, Bartholich (Bartolić) < Bartol- [< lat.
Antolich (Antolić) < Antol- [< Antun (< lat. Bartolomaeus] + -ić
Antonius)] + -ić; ili < Antol- [< mađ. Antal (< Bassich (Bašić) < Baš- [< Sebaštijan < lat.
lat. Antonius] + -ić Sebastianus] + -ić; ili < baš(a)- [< tur. başa
Antolkovich (Antolković) < Antolk(o)- [< 'starješina'] + -ić
Antol- (< Antun (< lat. Antonius) + -ko] + -ović; Bastez (Bastec) < možda: bast- [< bastah 'nosač'
ili < Antolk(o)- [< Antol- (< mađ. Antal (< lat. (< lat. bastasius); usp. Bastaić, Bastajić] + -ec
Antonius) + -ko] + -ović Bayzich (Bajcić / Bajsić) < možda: Bajsić <
Antonius < Antun (< lat. Antonius) bajs- ['žičani instrument sličan violončelu'] + -ić
Augustinich (Augustinić) < Augustin- [< lat. Bekez (Bekez, Bekec) < bek- (< njem. Bäcker
Augustinus] + -ić 'pekar') + -ez218; bek- + -ec
Babich (Babić) < bab(a)- ['baba, baka; starica'] + Benchachich (Benčačić) < Benčac- [< Ben(a)c-
-ić ili < báb(o)- [< tur. baba, babo 'otac'] + -ić (< njem. Benz < lat. Benedictus, njem. Berthold,
Balogh (Balog) < balog (mađ. balog 'ljevoruk') Bernhard) + -ac] + -ić
Banich (Banić) < ban- ['titula, prvi Benchak (Benčak) < Ben(a)c- [< njem. Benz (<
dostojanstvenik u vlasti s nekim vladarskim lat. Benedictus, njem. Berthold, Bernhard)] + -ak
punomoćima'] + -ić Bencko (Benko) < Ben- [< Benedikt < lat.
Barich (Barić) < Bar- [< Baro < Bartol < lat. Benedictus) + -ko]
Bartholomaeus] + -ić, ili možda < Bar(a)- [< Bencz (Benc) < Benc [< njem. Benz < lat.
Barbara] + -ić Benedictus, njem. Berthold, Bernhard]
218Albanski antroponimski sufiks -ez ima deminutivnu i

hipokorističnu funkciju (Šimunović 1995: 140).
77
Benedichak (Benedičak) < Benedič- [< lat. Chernkoich (Černkoić / Črnkoić / Crnković220)
Benedictus] + -ak < črnk(o)- [< črn 'crn' + -ko] + -ović
Berdar < brdar 'koji živi u brdima' Cherny (Černi / Črni) < črni 'koji je crne boje,
Berlek, Sberlech (Berlek, Brlek) < Brl(e)- [< crnokos, crnoput'
Bernardin < njem. Bernhard] + -ek Chernyak (Černjak / Črnjak) < črnjak 'koji je
Besedicz (Besedić) < besed(a)- (beseda 'riječ; crn; taman, mračan' (prezime je vjerojatno
govor') + -ić nastalo onimizacijom)
Bistup < vjerojatno je riječ o prezimenu Biškup < Choklicz, Choklich (Čoklić) < čok(a)l- [< tur.
biskup çokal 'čokanj, staklena trbušasta bočica za
Bizthrovich (Bistrović) < bist(a)r- / bist(e)r- + ispijanje rakije, škljivovice i sl.'] + -ić
-ović Czafwuk (Cafuk) < mlet. zaffo 'žbir, pandur'
Blasichevich (Blašičević / Blažičević) < Blažić- (Maresić 2010: 98); možda: cafuta 'kurva,
[< Blaž- (< lat. Blasisus) + -ić] + -ević bludnica'
Blaskovich (Blašković) < Blašk(o)- [< Blaš- (< Czasich, Kastich, Scastiz (Casić / Cašić /
Blaž < lat. Blasius) + -ko] + -ović Kašić) < možda: Kaš- [< Kas(o)- (< Kasije < lat.
Bogdanich (Bogdanić) < Bogdan + -ić Cassius)] + -ić; ili < kaš(a)- ('kaša') + -ić;
Bolenez (Bolenec) < Dolenec219 (možda je došlo Czasichka, žensko prezime (izvedeno od
do pogreške u bilježenju pa je zapravo riječ o muškog prezimena Czasich)
prezimenu Dolenec) Czelenk (Celenk, možda Zelenko221) < 'koji je
Bubetich (Bubetić) < bubet(a)- ('koji udara' < zelene boje; nedozreo; neiskusan'
bubati 'udarati koga, što') + -ić Czena (Cena) < Ignacije [< lat. Ignatius]
Bunich (Bunić) < bun(a)- ('pobuna, otpor') + -ić Cziczach (Cicač / Cikač) < možda 'onaj koji cica
Bwkowecz (Bukovec) < Bukovec, naselje; više (siše)'; možda je riječ o prezimenu Cikač koje se
je istoimenih naselja Bukovec: u Krapinsko- pojavljuje u 19. i 20. stoljeću < cikač 'koji na
zagorskoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji tijelu ima oznake bijele boje', prema slov. cik
(Mali Bukovec i Veliki Bukovec) 'krava ili vol s bijelom dlakom na hrptu'
Carijachich, Craijachich, Kraiachich (možda Czura, Kwra (Cura, Kura) < možda: kura
Karijačić, uz pretpostavku varijantnoga zapisa 'liječenje određenom količinom lijekova (< lat.
prezimena Krajačić) < krajač ('krojač') + -ić cura 'briga'), ili Kura [< Kúro < Kuril (< grč.
Chaffich (Čafić, možda Čavić) < Čav(o)- [< Kyrillos), usp. Kuraica]
Časlav, m. os. slavensko ime] + -ić Czvetkovich (Cvetković) < Cvetk(o)- + -ović
219Prema H. Petriću (2012: 71) etnik Dolenec odnosio bi se 220 Iako lik prezimena Chernkoich transkribiramo kao
„na Prekomurce iz Dolinskog, a možda i na doseljenike iz Ćernkoić / Črnkoić, nakon kose crte donosimo lik koji je
Prlekije (dijela današnje Slovenije između Mure i Drave oko potvrđen u kasnijemu razdoblju (Crnković).
Ljutomera i Ormoža)“. 221 U Varaždinu postoji potvrđeno prezime Zelenka: u
popisu stanovništva 1948. postoji 9 nositelja, u popisu 2001.

7 nositelja toga prezimena.
78
Czyk (Cik) < možda slov. cik 'krava ili vol s Flaysman (Flajšman) < njem. Fleischman
bijelom dlakom na hrptu' 'mesar'
Demetrich (Demetrić) < Demet(a)r- / Fortuna < lat. fortuna 'sreća'
Demet(e)r- [< Demetrije < lat. Dimitrius] + -ić Franchich (Frančić) < Fran(a)c- [< lat.
Despoch (Despoč) < možda: despot 'bizantski Franciscus] + -ić
naslov za dvorsku čast; gospodar; koji vlada Fruk (Fruk) < možda: lat. fructus 'plod, voće'
samovoljno i okrutno' [< grč. despotes] Fuorar (Fuorar) < možda 'kovač, željezar' (<
Detich (Detič) < detič 'šegrt, sluga; dječak' lat. ferrum 'željezo')
Dijack (Dijak) < dijak 'đak, učenik, student' (< Galich (Galić) < Gal- [< lat. Gallus] + -ić
lat. diacus) Galoich (Galoić) < vjerojatno: Galović < Gal- [<
Dijamnark (Diamnark) < možda: dimn(j)ar lat. Gallus] + -ović
'dimnjačar' Galosich (Galošić) < Galoš- [< Gal- (< lat.
Dijanesthich (Dijanešić) < Dijaneš- [< Dijan- (< Gallus) + -oš] + -ić
Dionizije < lat. Dionisus) + -eš] + -ić Gdanecz (Gdanec) < vjerojatno Gadanec,
Dionisij (Dionisij) < Dionizije [< lat. Dionisius] stanovnik naselja Gadan u Mađarskoj [< mađ.
Dobrinovich (Dobrinović) < Dobrin- [< Dobr(o) Gadány]
(< Dobroslav i sl. + -in) + -ović Gegelia (Gegelja) < možda: Juraj (< lat.
Dolechich (Dolečić) < Dol(en)ec- [< Dolenec] + Georgius)
-ić Gerdakowich (Grdaković) < Grdak- [<
Dragochich (Dragočić) < iako dvoslov ch Grd(en)- + -ak] + -ović
čitamo kao č/ć, vjerujemo da je ipak riječ o Gerden (Grden) < Grden, m. os. ime
prezimenskome liku Dragošić < Dragoš [< Ghurekich (Đurekić) < možda: Đurek- [<
Drag(o)- (< Dragutin, Dragoslav i sl.)) + -oš] + Đur(o)- (< lat. Georgius) + -ek] + -ić
-ić Giurgievich (Đurđević) < Đurđ- [< lat.
Dragossich (Dragošić) < Dragoš- [< Drag(o)- Georgius] + -ević
(< Dragutin, Dragoslav i sl.) + -oš] + -ić Gladowan, Gladovan < gladovan (možda) 'onaj
Drakh (Drak) < možda: drag 'mio, ljubak'; ili koji je gladan'
drak(o) [< lat. draco 'zmaj'] Gluhak < gluhak 'gluha osoba'
Duhovich (Duhović) < duh- + -ović Golack (Golak) < golak 'koji je gol'
Fabich (Fabić) < Fab(o)- [< Fabijan- (< lat. Goldschmid < njem. Goldschmied 'zlatar'
Fabianus)] + -ić Golebich (Golebić / Golubić) < goleb- ('golub,
Farkas (Farkaš) < farkaš (mađ. farkas 'vuk') ptica iz porodice Columbidae') + -ić
Farkastich (Farkašić) < farkaš- (mađ. farkas Gollijan (Goljan) < možda: stanovnik Gole
'vuk') + -ić (naselje blizu Koprivnice)
Fischich (Fišić) < fišić: možda 'ribič, ribar' (< Gombolth (Gombolt) < možda gombar
njem. Fisch 'riba' + -ić) ('dugmetar'); prema onome što izrađuje (gomb
'gumb') (usp. gombelijum roža)
79
Gorianecz (Gorjanec) < gorjan- [< goran 'koji Huettier (Huttier) < vjerojatno 'koji živi u
obitava u gori' < gora] + -ec kolibi' [< njem. Hütte 'koliba, brvnara']
Gruns (Gruns) < njem. grün 'zelen' Hungarius < lat. Hungarius 'Mađar'
Habdelich (Habdelić) < habdel- [< abdovina Husar (Husar) < mađ. huszár 'konjanik'
(habdovina) 'grm odbojna mirisa, otrovnih Husko < husko [< hus 'crv koji jede vinovu lozu']
bobica, služi u pučkoj medicini'] + -ić Hwalec (Hvalec) < hval(a)- + -ec
Habula < Habula [< Hab(o)- (< Habijan < lat. Hwdoyell (Hudojel) < hudo jel (kajk. 'koji je jeo
Fabianus) + -ula] ljuto jelo')
Hadernijack (Hadernjak) < hadernjak: možda Hwis (Hujs) < hujs 'kuća, utvrda' [< njem. Haus]
'koji gunđa, brblja' [< njem. hadern 'gunđati'] Hysak (Hižak) < možda prema: hižnik 'koji ima
Haider (Hajder) < tur. os. ime Hajdar [< tur. kuću'
Hayder 'lav'] Iagerberger (Jagerberger) < možda 'brdski
Haidina (Hajdina) < hajdina 'heljda' (< njem. lovac', prema bavaustr. Jager 'lovac' (Štebih
Heidekorn) Golub 2010: 269) i njem. Berger 'brđanin, koji
Hansekoic (Hanšekoić) < vjerojatno: obitava u brdima'.
Hanžeković < Hanžek- [< Hanz- (< Johann < grč. Iagodich, Jagodiach (Jagodić) < Jagod(a)- + -ić
Ioánnes) + -ek] + -ović; Hansekoicza, žensko Ianio < možda: Jan (< grč. Ioánnes)
prezime Iankovicz (Jankovic, Janković) < Janković <
Harwath, Hrowath, Horwath (Harvat, Hrovat, Jank(o)- [< Jan- (< grč. Ioánnes) + -ko] + ović;
Horvat) < mađ. Horvát 'Hrvat' (< hrv.) žensko prezime (Iankovicz)
Herczegh (Herceg) < mađ. herceg 'vođa vojske, Iurinovich (Jurinović) < Jurin- [< Jur(o)- <
vojvoda; visoki dostojanstvenik odmah iza kralja' Juraj (< lat. Georgius) + -in] + -ović
Herkowich (Herković) < Herk(o)- [< Herkul, Ivanchich (Ivančić) < Ivan(a)c- [< Ivan- (< grč.
Heraklo] + -ović Ioánnes) + -ac] + -ić
Herlich (Herlić, Hrlić) < 'koji radosno juri, hrli' Iwanoich (Ivanoić) < možda: Ivanović < Ivan-
(< hrliti) (< grč. Ioánnes) + -ović
Herman < njem. Hermann, m. os. ime Ivek < Iv(o)- [< Ivan < grč. Ioánnes] + -ek
Hinko < Hinko [< Henrik]; Hinkoicza, žensko Jakopcheich (Jakopčić) < Jakop(a)c- [< Jakob-
prezime (< lat. Iacobus) + -ac] + -ić
Hodnik < od osobnoga imena Hodimir, Hodislav Jakopeich (Jakop(e)ić) < možda: Jakopić <
i sl. Jakop- [< Jakob- (< lat. Iacobus)] + -ić
Hoszniak (Hošnjak) < hošnjak 'onaj koji živi u Jeghudek (Jehudek) < Jehud(a)- ('Židov') + -ek
šumi' [< hosta 'šuma'] Jerneij (Jernej) < Jernej [< Bartolomej, Bartol <
Hren < hren 'biljka, koristi se kao začin' lat. Bartolomaeus]
Hrewatich, Herwatich, Hrobatich (Hrevatić, Jisak (Isak) < Izak [< lat. Isaak]
Hrvatić, Hrobatić / Horvatić) < Hrevat- Jurechich (Jurečić) < Jurec- [< Jur(e)- < Juraj
('Hrvat') + -ić, Hrvat- + -ić, Hrobat- ('Hrvat') + -ić (< lat. Georgius) + -ec] + -ić
80
Kalez (Kalec, Kalež?) < možda: kalež, ili Kostar (Koštar) < 'koji je na košti' (< košta
vjerojatnije: (t)kalec 'tkalac' 'hrana, redovna prehrana kod privatnika u stanu
Kanisich (Kanižić) < Kaniž(a)- [< Kaniža] + -ić uz naplatu')
Kansiz, Kanisa (Kanžic, Kaniža) < vjerojatno Kosthis (Kostić) < kost- + -ić
se odnosi na stanovnika Kaniže [Kaniža, više Kowach (Kovač) < kovač 'koji kuje željezo'
istomenih naselja (pokraj Ivanca; u Sloveniji i Kowachevich (Kovačević) < kovač- + -ević
Mađarskoj)] Kowachich (Kovačić) < kovač- + -ić
Katich (Katić) < Kat(a)- [< Katarina < lat. Kramarich (Kramarić) < kramar- + -ić
Catharina] + -ić Kranchich (Kranjčić) < Kranj(e)c- + -ić
Kelemenich (Kelemenić) < Kelemen- [mađ. Kraniecz (Kranjec) < 'stanovnik Kranjske,
Kelemen < lat. Clementius] + -ić pokrajine u Sloveniji; Slovenac'
Khelner (Kelner) < njem. Kellner 'konobar' Krawarich (Kravarić) < kravar- ('čuvar krava')
Khernsnar (Krnznar / Krznar) < 'krznar' + -ić
Khremer, Kramer (Kremer, Kramer) < Krisanich (Križanić) < Križan- [< Križ(o)- (<
kramar 'trgovac raznolikom sitnom robom' (< Kristofor, Chrysogonus i sl.) + -an] + -ić
njem. Krämer) Kristolovecz (Krištolovec) < možda Krištol- [<
Kistroich (Kištroić) < kištr(a)- (kištra 'sanduk, Kristof < lat. Christopherus] + -ovec
gajba' < njem. Kiste) + -o(v)ić Krushak (Krušak) < krušak 'koji je kao kruh'
Klobwchar (Klobučar) < klobučar 'koji izrađuje Kuchinich (Kučinić) < kučin(e)- [< kučine
klobuke; šeširdžija' 'kratka i zamršena vlakanca što ostaju od
Kochis (Kočiš) < mađ. kocsis 'kočijaš' konopalja ili lana prilikom grebanja'] + -ić; ili <
Kochan (Kočan) < možda 'koji ima kuću' (< Kučinić Selo, ime zaseoka kod Ogulina (ARj)
slov. koča 'kuća') Kuczina (Kucina) < možda: augm. kučina (<
Kokotich (Kokotić) < kokot- + -ić; ali i kokotić kučka 'kuja'); ili < kučina 'goli klip kukuruza'
'mladi kokot' (ARj)
Kolenz (Kolenc) < možda: 'stanovik njemačkoga Kuesleck (Kueslek) < možda: < kus(a)l- [<
grada Koblenza'; ili < kolen(e)c [< kolen(o) kusalo < kus 'koji je bez repa'] + -ek
('koljeno') + -ec] Kukecz (Kukec) < kukec 'kukac'
Kolman, Kalman (Kolman, Kalman) < Kula (Kula) < možda od Mikula [< Nikola < lat.
Kolman (< njem. Kol(o)man) Nicolaus]
Konyarich (Konjarić) < konjar- ('koji se bavi Kursur (Kursur) < možda kursar 'gusar' (< tur.
konjima u konjarstvu; koji timari konje; qursan) (ARj)
konjušar') + -ić
Koschewich (Košević) < koš- ('košara od pruća')
+ -ević
Koschez (možda Koščec) < košć(at)- + -ec
81
Kuskoczy (Kuškoci), ime jedne od najstarijih i Mahonich (Mahonić) < Maho(n)- [< tur.
najbogatijih varaždinskih plemićkih obitelji u 16. Mahmud] + -ić
222
i 17. stoljeću (Burek 2012: 138) Makar (Makar) < Makarije [< lat. Macarius]
Kwreij (Kurej) < Kúro < Kuril (< grč. Kyrillos), Makowecz, Mockowez (Makovec, Mokovec) <
usp. Kuraica mak- (< mak 'biljka') + -ovec
Lachen (Lačen) < lačen 'gladan' Malechich (Malečić) < mal(e)c- [< mal(i)- + -ec]
Laczkovich (Lacković) < Lack(o)- [< Lac(o)- (< + -ić
(V)ladislav i sl.) + -ko] + -ović Malekovich (Maleković) < malek- [< mal(i)- +
Laporschack, Laparschack (Laporščak, -ek] + -ović
Laparščak) < vjerojatno 'koji živi na lapornome Malrotter (Malrotter) < možda 'loš čovjek i
tlu ili u blizini lapora' [< lapor, laporac ništarija' [< lat. malus 'loš, zao'; njem. Rotter
'sedimentna stijena od gline i kalcita'] 'ništarija']
Lassich, Laschich (Lašić) < (V)lah- + -ić Maltarich (Maltarić) < maltar- ('ubirač
Lenarthich (Lenartić) < Lenart- [< Leonard] + maltarine') + -ić
-ić Malj (Malj) < malj(a) 'mekane dlačice' ili < malj
Levak, Lewak (Levak) < levak 'ljevak, ljevoruk' 'bat, čekić'
Lipovecz (Lipovec) < Lipovec, više naselja u Marich (Marić) < Mar(a)- [< Marija < lat.
Republici Hrvatskoj (Mali i Veliki Lipovec kraj Maria] + -ić
Samobora, Lipovec Lonjski kraj Kloštar Ivanića; Marschak (Maršak) < Mar(u)š(a)- [< Mar(a)- (<
Lipovec kraj Zlatar Bistrice) i Republici Sloveniji Marija < lat. Maria) + -uša] + -ak
Liubenich (Ljubenić) < Ljuben- [< Ljubomir, Mastalarich (Mastalarić) < mastalar- ('koji
Ljuboslav i sl.] + -ić izrađuje mastel' < mastel 'kakva kaca ili čabar',
Loncharich (Lončarić) < lončar- + -ić ARj) + -ić
Lukachich (Lukačić) < Lukač- [< Luk(a)- (< lat. Masteliz (Mastelić) < mastel- ('kakva kaca ili
Lucas) + -ač] + -ić; ili Lukačić < Lukač- [< mađ. čabar', ARj) + -ić
Lucács (< lat. Lucas)] + -ić Mathenich (Matenić) < Maten- [< Matej < lat.
Machek (Maček) < maček 'mačak' Matheus)] + -ić
Magdalich (Magdalić) < Magdal(a)- [< Mautiner (Mautiner) < možda 'ubirač cestarine
Magdalena < lat. Magdalene] + -ić ili carine' [< strvnjem. Mautner 'carinik']
Mahmotovich (Mahmotović) < možda: Meghymorcz (Međimorec) < Međimorec (<
Mahmot- [< Mehmet (Muhamed ) < tur. Međimorje)
Mehmed] + -ović; Mahmotovichka, žensko Meijekich (Mejekić / Mijekić / Mikić) <
prezime Mik(a)-/Mejek-/Mijek- [< Nikola (< Mikula <
lat. Nicolaus)] + -ić
222
Mira Ilijanić spominje da su se početkom 17. (1617.); zatim da su udovice Kuškoci (šogorice)
stoljeća braća Martin i Ivan Kuškoci dogovarali s posjedovale susjedne kuće na gradskome trgu (in
majstorima radi popravka krova na očinskoj kući publico foro) 1626. godine (Ilijanić 1970: 64, 65).
82
Melnaijak (Melnjak) < možda 'mlinar' [< Ogorelecz (Ogorelec) < ogorelec 'pogorjelac,
prasl. *mělъ 'mljeti'] onaj kojemu je izgorjela kuća'
Mesnarich (Mežnarić) < mežnar- [< njem. Pachich (Pačić) < pačić 'patkino mlado'
Messner 'sakristan, zvonar'] + -ić Palffy (Palfi) < patronim: 'Palov sin' (mađ. -fi
Messar, Mezar (Mesar) < mesar 'sin')
Michalecheich (Mihalečić, možda Mihalčić) < Patthatich (Patačić) < Patak- [< Patacs, naselje
Mihalec- [Mihal- (< lat. Michael) + -ec] + -ić u Mađarskoj] + -ić; možda i patak- [< mađ. patak
Michalich (Mihalić) < Miha(e)l- (< lat. Michael) 'potok'] + -ić
+ -ić Pawich (Pavić) < Pav(o)- [< lat. Paulus] + -ić
Mickawich (Mikavić) < Mik(a)- [< Mikula < Pawlekoich, Paulekoiz (Pavlekoić) < Pavlek- [<
Nikola (< lat. Nicolaus)] + -avić Pav(e)l- (< lat. Paulus) + -ek] + -o(v)ić
Miketich (Miketić) < Miket(a)- [< Mik(a)- (< Pawochich, Pawohich (Pavočić) < možda:
Mikula < Nikola < lat. Nicolaus) + -eta] + -ić Pavoč(a)- [< Pav(o) (< lat. Paulus) + -oča] + -ić
Miklovuschich (Miklovušić) < Miklovuš- [< Pechell (Pekel) < možda: pekel 'pakao'
Mik(u)lov- (< Mikula < lat. Nicolaus) + uš] + Peckh (Pek) < vjerojatno 'pekar'
-ić Penezich (Penezić) < penez- ['novac' < njem.
Mikulecz (Mikulec) < Mikul(a)- [< Nikola < lat. Pfenning 'novčić'] + -ić
Nicolaus] + -ec Pergossich (Pergošić) < pergoš- [< pergast
Mixich (Mihić) < Mih(a)- [< Mihael < lat. 'šaren'] + -ić
Michael] + -ić Perkho (Perko) < Perko [< Per(o)- (< lat. Petrus)
Mlakarich (Mlakarić) < Mlakar- [< 'stanovnik + -ko]
Mlake' (Mlaka, više naselja u Hrvatskoj i Perprenniak (Perprenjak) < paprenjak 'vrsta
Sloveniji)] + -ić beskvasnoga kolača začinjenoga paprom; biljka'
Mlinar (Mlinar) < mlinar Pethek, Petek (Petek) < petek 'petak'; ili <
Mochen (Močen) < možda 'moćan' Pet(ar)- + -ek
Nagy, Nagh (Nagy / Nađ) < mađ. nagy 'velik' Pethronyak (Petronjak) < možda: osobno
Nickauelich (Nikavelić) < Nikavel- [< lat. muško ime Petronja (ARj); ili stanovnik naselja
Nicolaus] + -ić Petrijanec (kraj Varaždina) ili Petrinje (naselje
Nowachich (Novačić) < novak- + -ić blizu Siska)
Nowak / Nouack (Novak) < koji je nov, novi Petrek < Pet(a)r- + -ek
doseljenik Petrowich (Petrović) < Pet(a)r- [< lat. Petrus] +
Nowozelecz (Novoselec) < stanovnik Novoga -ović
Sela; više je istoimenih naselja u Hrvatskoj, Pierak (Perak) < Per(o)- [< lat. Petrus] + -ak
najbliži Varaždinu su Novo Selo Rok i Novo Pitak (Pitak) < pitak 'koji je za piće; ugodna
Selo na Dravi u Međimurskoj županiji te Novo okusa'
Selo Podravsko kod Ludbrega) Plantak (Plantak) < plantak 'hroma, šepava
Nyemecz (Nemec) < Nemec 'Nijemac' osoba' [< lat. planta]
83
Plowdinecz (Plovdinec) < možda 'stanovnik Rosman (Rožman, Rozman) < njem. Rossmann
bugarskoga grada Plovdiva' (< Plovdin / 'trgovac konjima; uzgajivač konja', ili m. os. ime
Plovdina) Erasmus
Podklopnyak (Podklopnjak) < 'koji je pod Rosmanich (Rožmanić, Rozmanić) < Rozman
klopom' (< klop 'klupa') [< njem. Rossmann] + -ić ili < (E)rasmus + -ić
Poldrwg (Poldrug) < poldrug [< poldrugi 'vrlo Ruogh (Rog) < rog
snažan i visok' (Lipljin 2013: 1259)] Rusich (Ružić) < Ruž(a) + -ić
Polztar (Polstar) < polstar 'pustar, onaj koji Russecz (Rušec) < ruš- (< rus 'rumen, crven') +
izrađuje pust ili pustene predmete' -ec
Pomozibog < ' “Pomozi Bog“, uzvik Ruzlin (Ružlin) < možda: Ružalija, Rosalija [<
zapomaganja u želji da Bog spasi ili pomogne' tal. Rosalia]
Pongracz (Pongrac) < mađ. Pongrác [< lat. Sabich (Šabić) < Šab(o)- [< Šaban, muslimansko
Pancratius] osobno ime] + -ić
Poztarich (Poštarić) < poštar- + -ić Saffran (Šafran) < šafran 'biljka i cijenjeni začin
Priger (Priger) < možda: Prigorec 'koji živi pri od iste biljke'
gori' Saijler (Sajler) < možda 'užar' [< sajla 'željezno
Primos (Primoš, Primož) < m. os. ime Primus uže' < njem. Sail]
(< lat. primus 'prvi; prvorođenac') Sambar, Schambar (Šambar) < Šambar
Purger (Purger) < njem. Bürger 'građanin' (vinorodni brijeg kod Rakovca, između Svetog
Putrich (Putrić) < put(a)r- ('nosač pute, brente u Ivana Zeline i Vrbovca); Sambaricza, žensko
berbi grožđa') + -ić prezime
Pwtanecz (Putanec) < možda: putan- (< puta, Santak (Šantak) < šantak 'koji je hrom, šepav' [<
brenta) + -ec mađ. sánta 'hrom, šepav']
Radler (Radler) < strvnjem. Radler 'vrsta kolara' Schanteck (Šantek) < šantek 'koji je hrom,
Ratthky (Ratkaj) < 'stanovnik naselja Rátka u šepav' [< mađ. sánta 'hrom, šepav']
sjeveroistočnoj Mađarskoj' Schantich (Šantić) < šant(a)- [< mađ. sánta] +
Resetarich (Rešetarić) < rešetar- ('koji izrađuje -ić
rešeta') + -ić Schaulowechki (Šaulovečki) < Šaulovec, dvorac
Ribich (Ribić) < ribič u blizini Varaždina
Riemer (Remer) < možda: 'remenar' (< njem. Scherer (Šerer) < možda: 'brijač' [< njem.
Riemen 'remen') scheren 'strići, šišati']
Rigianecz (Riđanec) < riđan- ('koji je boje hrđe, Schirochich (Širočić) < širok- + -ić
crvenožućkast'] + -ec Schnaider < njem. Schneider 'krojač'
Rittachich (Ritačić) < ritač- [< rit + -ac] + -ić Schuster (Schuster) < ksrvnjem. schuoster
Rittak (Ritak) < rit- ('stražnjica') + -ak (Štebih Golub 2010: 355) 'obućar'
Rogecz (Rogec) < možda: rog- + -ec Sellipar (Sellipar) < 'stolar' (Filić 1935: 11)
84
Sganiar (Žganjar) < žganjar 'koji žge, peče Supanich (Županić) < župan- ('onaj koji je na
rakiju' čelu župe; seoski glavar; knez; koji je na čelu
Silecz, Schilez (Šilec) < šilec 'krojač' županije') + -ić
Silich (Šilić) < možda: < šil(o) + -ić (prema Svelich (Švelić) < švel(a)- (švelja 'krojačica') +
sredstvu za rad, šilo bi moglo bi biti oznaka za -ić
postolara ili krojača koji su se njime služili u Swerssich, Zwerssich (Sveršić, možda Svršić) <
svojemu poslu; prema tome prezime bi bilo svrš- (svrž 'grana') + -ić
motivirano oznakom zanimanja) Swinyarich (Svinjarić) < svinjar ('čuvar svinja')
Siprak (Šiprak) < šiprak (šiprag 'grmlje') ili + -ić
mikrotoponim ('mjesto gdje rastu grmovi šipka') Syvko (možda Živko) < Živko, m. os. ime
Skrinyarich (Škrinjarić) < škrinjar ('koji Szkok, Zkok (Skok) < '1. skok; 2. uskok'
izrađuje škrinje') + -ić Tergovchich (Tergovčić, Trgovčić) < trgov(a)c-
Slamenec (Slamenec) < slamenec: možda 'koji je + -ić
poput slame' Thomich (Tomić) < Tom(a)- [< lat. Thomas] +
Slamijak (Slamjak, Slamljak) < slamljak: -ić
možda 'koji posjeduje mnogo slame' ili 'koji Tkalecz (Tkalec) < tkalec 'tkalac'
obitava uz mjesto gdje je pohranjena slama' Tokach (Tokač) < takač [< mađ. takács 'tkalac']
Slepchich (Slepčić) < slep(e)c- ('slijepac') + -ić Topliczay (Toplicaj) < Toplice, naselje
Sook, Sok (Sok) < sôk (vjerojatno Varaždinske Toplice)
'cjepanica drveta za loženje' (Lipljin 2013: 1792) Trupak (Trupak) < trupak 'koji ima izražen
Sorgach (Sorgač) < možda 'sedlar' [< sarač < trup' (< trup 'dio tijela između vrata i udova')
tur. saraç 'sedlar'); ili možda < mađ. sárga 'žut, Unger (Unger) < Unger 'Mađar'
blijed, bljedunjav' Vagrius (Vagrius) < vjerojatno: Vagrius 'Mađar'
Sparer (Sparer) < njem. Sparer 'čuvar; štediša' (usp. Vuger)
Spek, Speh (Špek) < špek [< njem. Speck Valenchich (Valenčić) < Valen(a)c- [<
'slanina'] Valen(t)- (< lat. Valentinus) + -ac] + -ić
Steffanicz (Štefanic) < vjerojatno je riječ o Vidakoich (Vidakoić, vjerojatno Vidaković) <
prezimenu Štefanić < Štefan- [< Stjepan < lat. Vidak- [< Vid- (< lat. Vitus) + -ak] + -o(v)ić
Stephanus] + -ić Vinkoich (Vinkoić, vjerojatno Vinković) <
Stephanek (Štefanek) < Štefan- [< Stjepan < lat. Vink(o)- [< Vincencije < lat. Vincentius] +
Stephanus] + -ek -o(v)ić
Stojko/Stoijko (Stojko) < Stojko, m. os. ime
[Stoj- (< Stojislav i sl.) + -ko]
Sudler (Sudler) < sudler: možda 'lončar' (<
njem. sudelen 'zaprljati (zemljom, blatom,
prljavštinom)'
85
Vindussich (Vindušić) < Vinduš- [< Vin(d)223- + Ziegler, Zigler (Cigler) < srvnjem. ziegler,
-uš] + -ić zieglerer (Štebih Golub 2010: 206) 'ciglar; koji
Volich (Volić) < vol- ('uškopljen mužjak peče ciglu'
goveda') + -ić Zimerman < nvnjem. Zimmermann (Štebih
Vragovich (Vragović) < vrag- + -ović Golub 2010: 207) 'tesar'
Vydan, Widan (Vidan) < Vid (< lat. Vitus) Zink (Cink) < cink [< cink, metal]
Weber (Weber) < njem. Weber 'tkalac' Zirowec (Sirovec) < sirov- + -ec; možda i
Werchwek, Verchek (Verček, Vrček) < Žirovec < žir- + -ovec
deminutiv od vrč ('posuda za piće, obično od Zlamnych (Slamnić) < slamn(i)- ('koji je od
gline') slame') + -ić
Werbanecz (Vrbanec) < Vrban- [< Urban (< lat. Zmok (Smok) < smok 'masni začin; meso,
Urbanus)] + -ec obično dimljeno koje se priprema za zimsku
Wlackoijk (Vlakoik, možda Vlahović) < Vlah- prehranu'
('stočar; pravoslavac; Rumunj') + -o(v)ić Ztarkoiz (Starkoić) < stark(o)- [< star- + -ko
Wodopia (Vodopija) < vodopija 'koji pije vodu', 'starkelja, starac'] + -o(v)ić
možda: cvijet vodopija Ztobichan (Stobičan) < Stobičan 'stanovnik
Wogrin (Vogrin) < Vogrin 'Mađar' Stubice' (Gornja Stubica i Donja Stubica, naselja
Wok/Vok (Vok, Vuk) < Vuk u Krapinsko-zagorskoj županiji)
Wolyawecz (Voljavec / Valjavec) < možda: 'koji Ztrelecz (Strelec) < strelec 'strijelac, koji gađa
se okreće, kotrlja' (< valjati se) strijelom i lukom'
Wramecz (Vramec) < vjerojatno: vran- ('mrk, Zvetigalich (Svetigalić) < Svetigal- [< sveti Gal
crn') + -ec (Irski)] + -ić
Zadravecz (Zadravec) < 'koji je (živio) za Zvezdarich (Zvezdarić) < zvezdar- [< zvjezdar
Dravom, s druge strane Drave' 'astronom'] + ić
Zagorcz (Zagorec) < Zagorec 'stanovnik Zyrko (Sirko) < sirko (< sir); možda žirko (<
Zagorja' ili 'koji stanuje za gorom' žir)
Zaiecz (Zajec) < zajec 'zec' Zywchich (Sivčić) < siv(a)c- [< siv + ac] + -ić,
Zedinich (Sedinić) < sedin(a) ('sijeda kosa') + -ić možda: Živčić < Živ(a)c- [< Dabiživ] + -ić
Zgorelecz (Zgorelec) < zgorelec 'pogorjelac,
onaj kojemu je izgorjela kuća'
223 Možda: < kelt. vindos ('bijel') + -ić (usp. „…keltska i da je od iste ie. osnove od koje je i stvnjem. bûan, got.
složenica od pridjeva vindos »bijel« (ie. korijen te riječi nalazi bauan, njem. bauen »graditi«, odatle ir. buía »koliba« (upor.
se u našem glagolu vidjeti, v.) i imenice bona koja se u i hrvatsko-kajkavski toponim Hudi bitek i Velebiť}. Ako je
jugoslavenskoj toponomastici nalazi u keltskoj izvedenici ova kombinacija ispravna, onda bi Vindobona značila isto što
odatle Bonoma (y. Bdinj). Misli se da je bona značila »grad« Beograd.”) (Skok 1971: 130).
86
Ostalo (prezimena nejasne motivacije):
Chane, Changeck, Dawkoith, Doimorkuscich, Frettijack, Gelianicza, Gorzakh, Gosich, Gozwunack,
Hachack, Häring, Herblez, Hotich, Kemchioh, Kendek, Kerbez, Kogosth, Koklich, Kwichiliz, Lochack,
Lochakoich, Loeickh, Oberdelich, Okydan, Panijan, Perstock, Plauteper, Plick, Pojerack, Porsack,
Praijs, Radenstok, Rechohich, Rukely, Schepshetisch, Schitek, Seidenater, Stegnez, Stettner, Taczl,
Terzel, Tesko, Thasich, Thernetich, Worestich, Worih, Zderskij, Zigula, Zwreknich (49)
87
Legenda
Ovdje, i u tablicama koje slijede u nastavku rada, služili smo se sljedećim simbolima za
označivanje motivacije i tvorbe prezimenima: O – osobno ime, Ot – temeljno osobno ime, Oi
– izvedeno osobno ime, Op – pokraćeno osobno ime, Z – naziv zanimanja, Rp – riječi koje
odražavaju podrijetlo (Ek – etnik, Em – etnonim).
Tablica 6.1. Varaždinska prezimena u 16. stoljeću
MOTIVACIJA
RIJEČI KOJE
TVORBA NAZIV ODRAŽAVAJU
OSOBNO IME NADIMAK PODRIJETLO
ZANIMANJA
ETNIK224 ETNONIM
asufiksalna Antonius, Bencko, Bencz, Balogh, Bubetich, Barilar, Bistup, Berdar, Horwath,
Czena, Czura, Dionisij, Cherny, Chernyak, Czafwuk, Dijak, Bolenez, Hungarius,
Gegelia, Gerden, Habula, Cziczach, Czelenk, Dijamnark, Bwkowecz, Kraniecz,
Haider, Herman, Hinko, Czyk, Drakh, Farkas, Despoch, Detich, Gdanecz, Nyemecz,
Ianio, Jerneij, Jisak, Fortuna, Fruk, Flaysman, Fuorar, Gollijan, Unger,
Kolman, Kula, Kwreij, Gladovan, Gluhak, Goldschmid, Gorianecz, Vagrius,
Makar, Palffy, Perhko, Golack, Gruns, Gombolth, Hoszniak, Wogrin (7)
Pethronyak, Pongracz, Hadernijack, Haidina, Herczegh, Husar, Kanisa, Kolenz,
Primos, Ruzlin, Stojko, Herlich, Hodnik, Hren, Iagerberger, Krushak,
Syvko, Vok, Vydan, (29) Husko, Huttier, Khelner, Khernsnar, Kuchinich,
Hwdoyel, Hwis, Hysak, Klobwchar, Kuskoczy,
Kuczina, Kukecz, Kochis, Kolar, Laparschack,
Kwichiliz, Lachen, Kostar, Kowach, Lipovecz,
Levak, Machek, Kramer, Kursur, Meghymorcz,
Malrotter, Malj, Mautiner, Nowozelecz,
Mochen, Nagh, Nowak, Melnaijak, Mezar, Plowdinecz,
Ogorelecz, Pachich, Mlinar, Peckh Priger,
Pechell, Perprenniak, Polztar, Radler, Purger, Ratthky,
Petek, Pitak, Plantak, Ribich, Riemar, Sambar
Podklopnyak, Poldrwg, Rosman, Saijler, Schaulowechki,
Pomozibog, Ruogh, Scherer, Schnaider, Siprak,
Saffran, Santak, Schuster, Sellipar Topliczay,
Slamijak, Sok, Spek, Sganiar, Silecz, Zadrawecz,
Trupak, Werchek, Sorgach, Sudler, Zagorcz,
Wodopia, Wolyavecz, Sparer, Tkalecz, Ztobichan (27)
Wramecz, Zaiecz, Tokach, Weber,
Zgorelecz, Zink, Zkok, Ziegler, Zimerman,
Zmok, Zyrko (63) Ztrelecz, (49)
224
U ovome smo radu u podskupinu s naslovom „etnik“ uvrstili sva prezimena koja nisu motivirana etnonimima,
odnosno: prezimena koja su nastala od ktetika (tip Brezovački), koja odražavaju mađarsku prezimensku tvorbu
(tip Belaj), koja su nastala transonimizacijom od ojkonima (tip Brezovec) te etnikoide (‘imena za stanovnike
nastala od apelativa', tip Bregović). Termin etnikoid preuzeli smo iz doktorskoga rada Jože Horvata (rukopis,
2018.) jer ponuđenom definicijom odgovara specifičnostima naše prezimenske građe. Horvat iznosi da se u nekim
„radovima rabi termin etnoid“ (u radovima Anđele Frančić, Sanje Vulić i Marijana Jelića), dok se u nekim,
posebice antroponomastičkim radovima, „termin etnik rabi u širemu smislu“ (u radovima Anđele Frančići Ankice
Čilaš Šimpraga).
88
sufiks -ić Ot: Abrahamich, Antolich, Babich, Bayzich, Banich, Fischich, Dolechich, Herwatich,
Augustinich, Bartholich Besedicz, Bunich, Kolarich, Kanisich, Kranchich,
Bogdanich, Chaffich, Choklicz, Golebich, Konyarich, Mlakarich, Lassich (3)
Demetrich, Galich, Farkastich, Habdelich, Kowachich, Patthatich (4)
Jakopeich, Kelemenich, Kistroich, Kokotich, Krawarich,
Lenarthich, Liubenich, Kosthis, Malechich, Krayachich,
Lukachich, Michalich, Mastelich, Nowachich, Loncharich,
Steffanicz, Thomich, Penezich, Pergossich, Maltarich,
Zvetigalich, Zywchich (18) Putrich, Rittachich, Mastalarich,
Oi: Benchachich, Schantich, Schirochich, Mesnarich,
Dijanestich, Dragossich, Slepchich, Swerssich, Poztarich,
Franchich, Galosich, Vindussich, Volich, Resetarich,
Ghureknich, Iagodich, Zedinich, Zlamnych Rosmanich,
Ivanchich, Jakopchic, (26) Silich, Skrinyarich,
Jurechich, Krisanich, Svelich,
Magdalich, Mahonich, Swinyarich,
Mathenich, Michalechich, Supanich,
Miklovuschich, Tergovchich,
Nickauelich, Pawochich, Zvezdarich (21)
Valenchich (19)
Op: Barich, Bassich,
Czasich, Fabich, Katich,
Marich, Miketich, Mixich,
Pawich, Rusich, Sabich (11)
sufiks Ot: Anthilowich, Bizthrovich, Kowachewich (1) / Wlackoijk
-ović/-ević Czvetkovich, Iwanoich, Chernkoich, (1)
(-ovec) Petrowich (4) Dobrinowich,
Oi: Antolkovich, Duhovich, Koschewich,
Blasichevich, Makowecz,
Blaskovich, Galoich, Malekovich, Vragovich,
Gerdakowich, Giurgievich, Zirowec, Ztarkoich (10)
Hansekoich, Herkowich,
Iankovicz, Iurinovich,
Kristolovecz, Laczkovich,
Mahmotovich, Mickawich,
Pawlekoich, Vidakoich,
Vinkoich (17)
Op: /
sufiks -ec Ot: Mikulecz, Werbanecz Hwalecz, Koschez, Bastez, Bekez (2) / /
(2) Pwtanec, Rigianecz,
Oi: / Rogecz, Russecz,
Op: / Wramecz (7)
sufiks -ek Ot: Hansek, Stephanek, Kuesleck, Schanteck (2) / / Jeghudek
Petrek (3) (1)
Oi: /
Op: Berlek, Ivek (2)
sufiks -ak Ot: / Rittak (1) / / /

Oi: Benchak, Benedichak,
Marshak, Pierak (4)
Op: /
OSTALO Chane, Changeck, Dawkoith, Doimorkuscich, Frettijack, Gelianicza, Gorzakh, Gosich, Gozwunack, Hachack,
Häring, Herblez, Hotich, Kemchioh, Kendek, Kerbez, Kogosth, Koklich, Kwichiliz, Lochack, Lochakoich, Loeickh,
Oberdelich, Okydan, Panijan, Perstock, Plauteper, Plick, Pojerack, Porsack, Praijs, Radenstok, Rechohich, Rukely,
Schepshetisch, Schitek, Seidenater, Stegnez, Stettner, Taczl, Terzel, Tesko, Thasich, Thernetich, Worestich, Worih,
Zderskij, Zigula, Zwreknich (49)
89
6.1.2. Osvrt na prezimensku građu 16. stoljeća
Prezimensku građu 16. stoljeća čine 383 prezimena. U raščlambi prema motivaciji
dobivamo raspodjelu prikazanu u Grafikonu 1.
Udio pojedinih motivacijskih skupina u

prezimenskome sustavu 16. stoljeća
ostalo
riječi koje 13 %
osobno ime
odražavaju 28,5 %
podrijetlo
11 %
naziv zanimanja
19 %
nadimak
28,5 %
Grafikon 1. Udio pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 16. stoljeća
Iz Grafikona 1 iščitavamo da je podjednako zastupljena motivacija nadimkom i osobnim

imenom (28,5 % ili 109 prezimena). Slijedi motivacija nazivom zanimanja (73 prezimena ili
19 %) i riječima koje odražavaju podrijetlo (43 prezimena ili 11 %). Prezimena nejasne
motivacije čine 13 % (49 prezimena).
U tablicu koja slijedi unijeli smo podatke o udjelu prezimena prema tvorbi.
Tablica 6.2. Tvorba prezimena u 16. stoljeću

TVORBA
asufiksalna sufiksalna
sufiks -ić sufiks -ović/-ević (-ovec) sufiks -ec sufiks -ek sufiks -ak
102 33 11 8 5
175
159
90
Prema tvorbenome načinu najviše je asufiksalnih prezimena (175). U sufiksalnoj tvorbi
najplodniji je sufiks -ić (102 potvrde), dok se sufiksima -ović/-ević (-ovec), -ec, -ek i -ak tvori
manji broj prezimena.
Nakon krize krajem 15. i početkom 16. stoljeća zbog prodiranja Osmanlija na hrvatski
prostor, Varaždin u 16. stoljeću, pogotovo u njegovoj drugoj polovici, doživljava svoj
gospodarski uspon. Posljedice osmanlijskih pustošenja Varaždin je osjetio nakon premještanju
trgovačkih pravaca na sjever te pojačanom trgovinom na tim pravcima koji nisu bili ugroženi
od Osmanlija.
Kako je stanovništvo grada prema relevantnim povijesnim podacima (npr. zabilježeni
je broj kuća 256) procijenjeno na 1300 – 1600 stanovnika (Budak 1994: 161), ova nevelika
zajednica čini čvrsto povezanu i skladnu cjelinu usmjerenu prema razvoju. Stoga zaključujemo
kako je imenovanje pojedinaca u nemirnim vremenima 16. stoljeća, kada su mnogi stanovnici
predgrađa tražili sigurnost unutar gradskih zidina (Budak 1994: 160), bila usmjerena na
imenovanje nadimkom. Prezimena nadimačkoga postanja možemo razvrstati u sljedeće skupine
prema motivirajućemu leksemu:
– životinjski svijet (Farkas, Golebich, Kokotich, Kukecz, Machek, Pachich, Volich, Zaiecz)
– biljni svijet (Haidina, Hoszniak, Hren, Makowecz, Perprenniak, Saffran, Siprak, Zirowec)
– tjelesne značajke (Balogh, Cherny, Chernyak, Czelenk, Czyk, Chernkoich, Gluhak, Levak,
Malechich, Malekovich, Nagy, Pergossich, Plantak, Poldrwg, Pwtanecz, Rigianecz, Rittak,
Russecz, Santak, Schanteck, Slepchich, Syvko, Trupak, Vindussich, Wramecz, Zkok)
– karakterne značajke (Bizthrovich, Dobrinowich, Duhovich, Fortuna, Haider, Hadernijak,
Pomozibog, Vragovich, Wolyawecz)
– imovno stanje ili životne nesreće (Ogorelecz, Penezich, Schirochich, Zgorelecz)
– svakovrsni predmeti (Bayzich, Choklicz, Koschewich, Malj, Rogecz, Ruogh, Sok, Werchek)
– hrana te stanja vezana uz hranu ili piće (Haidina, Hwdoyel, Lachen, Perprenniak, Pitak,
Putrich, Spek, Wodopia, Zmok)
– stanovanje (Kuczina, Kwichiliz, Hwis, Hyzak, Huttier)
– ostalo (Slamijak, Zlamnych).
Među prezimenima s nadimkom u osnovi više je asufiksalnih (63 potvrde ili 58 %) nego
prezimena tvorenih sufiksalnom tvorbom (46 ili 42 %). U tvorbi je najplodniji sufiks -ić (26
prezimena ili 57 %), a zatim slijede: -ović/-ević (-ovec) (10), -ec (7), -ek (2) i -ak (1).
Među nadimačkim prezimenima uočavamo dva slična prezimena motivirana
posljedicama požara, odnosno pretrpljenim štetama (Ogorelecz i Zgorelecz). Varaždin su u 16.
stoljeću zahvatila dva velika požara:
91
– 1582. godine (spaljen je bio čitav grad osim jedne kuće na bedemu; izgorjele su obje crkve,
župna i franjevačka, te sve tri kapele (sv. Vida, sv. Mihalja i Presvetoga Trojstva); franjevci su
morali privremeno napustiti grad jer nisu imali gdje stanovati; „pogorelcima“ je kralj Rudolf
uslišao molbu te novčanom pomoći i osiguranom drvnom građom potaknuo bržu izgradnju
novih kuća) (Horvat 1993: 108)
– 1592. godine (izgorio je drveni krov župne crkve te mnoge druge kuće i gospodarske zgrade
jer se požar brzo širio zbog vjetra, a stradala je i gradska vijećnica) (Horvat 1993: 119).
Zbog šteta nastalih požarima gradsko vijeće je 1599. godine odredilo da svakih 10 kuća mora
imati dobre i duge ljestve te željeznu kuku zvanu „hakel“, što su bile „prve vatrogasne sprave“
(Horvat 1993: 133).
Osobnim imenom motivirano je 109 prezimena (28,5 %), među kojima pretežu
prezimena nastala sufiksalnom tvorbom (80 prezimena ili 73 %). Najplodniji je sufiks -ić (48
potvrda ili 60 %); zatim slijede -ović/-ević (21 ili 26 %) te ostali sufiksi potvrđeni s manje
potvrda: -ek (5), -ak (4) i -ec (2).
Tablica 6.3. Motivacija prezimena svetačkim, narodnim i ostalim osobnim imenima u 16.
stoljeću
MOTIVACIJA
svetačko osobno ime narodno osobno ime ostalo
Abrahamich, Anthilowich, Antolich, Antolkovich, Bogdanich, Chaffich, Haider,

Antonius, Augstinich, Barich, Bartholich, Bassich, Czvetkovich, Mahmotovich,
Benchachich, Benchak, Bencko, Bencz, Benedichak, Dragossih, Mahonich
Berlek, Blasichevich, Blaskovich, Czasich, Czena, Gerdakovich, Gerden, (3)
Czura, Demetrich, Dijanestich, Dionisij, Fabich, Iagodich, Liubenich,
Franchich, Galich, Galoich, Galosich, Gegelia, Stojko, Wok, Zyvko,
Ghureknich, Giurgievich, Habula, Hansek, Zywchich (12)
Hansekoich, Herkowich, Herman, Hinko, Ianio,
Iankoicza, Iurinovich, Ivanchich, Ivek, Iwanoich,
Jakopchic, Jakopeich, Jerneij, Jisak, Jurechich,
Katich, Kelemenich, Kolman, Krisanich,
Kristolovecz, Kula, Kwreij, Laczkovich, Lenarthich,
Lukachich, Magdalich, Makar, Marich, Marshak,
Mathenich, Michalich, Mickawich, Mihalechich,
Miketich, Miklovuschich, Mikulecz, Mixich,
Nickauelich, Palffy, Pawich, Pawlekoich,
Pawochich, Perhko, Pethronyak, Pethrowich,
Petrek, Pierak, Pongracz, Primos Ruzlin, Rusich,
Sabich, Steffanicz, Stephanek, Thomich, Valenchich,
Vidakoich, Vinkoich, Vydan, Werbanecz, Zvetigalich
(94)
92
Iz Tablice 6.3. iščitavamo da je najviše prezimena tvoreno od svetačkih osobnih imena
(94 potvrde ili 86 %, npr. Augustinich, Ivek, Lukachich, Makar, Mikulecz, Pongracz…). Manji
broj prezimena u osnovi sadržava narodna (12) te ostala osobna imena (koja ne pripadaju
nijednoj od prethodnih dviju skupina). Među prezimenima od narodnih imena ističemo tri
prezimena koja se temelje na profilaktičkom osobnom imenu: Grdan (Gerdakowich, Gerden)
(Šimunović 2008: 21) i Vuk (Vok/Wok).
Osobno ime najstarija je antroponimijska kategorija (kao jednoimenska formula dugo
se zadržala u imenovanju nepovlaštenih i neplemenitih slojeva društva). Nakon Tridentskoga
sabora propisano je pri krštenju nadijevati svetačka osobna imena te se znatno smanjuje broj
narodnih osobnih imena. Hrvati su vrlo rano, odmah po doseljenju na današnje prostore, bili
uključeni u proces pokrštavanja225 iz triju smjerova (franački, rimski i bizantski) pa je crkveni
utjecaj bio prisutan od najranijega doba. Ustanovljenjem crkvene hijerarhije (osnutak
Zagrebačke biskupije 1094. godine te uspostava Varaždinskoga arhiđakonata u 13. stoljeću
(Cesar 2009: 40)) jača utjecaj crkve. Kao najstarija crkva u Varaždinu na popisu župa iz 1334.
godine spominje se crkva sv. Vjenceslava. U sljedećemu popisu župa (1551.) ta je crkva
posvećena sv. Nikoli (crkva je 1592. godine stradala u požaru te je zalaganjem građana brzo
obnovljena). U 16. stoljeću, uz spomenutu župnu crkvu sv. Nikole, postoje i crkve sv. Vida te
sv. Ivana Krstitelja. Imena tih svetaca, patrona varaždinskih crkava, nalazimo u prezimenskoj
građi 16. stoljeća: Ivanchich, Iwanoich, Ivek, Hansek, Hansekoich (: Ivan); Vydan, Vidakoich
(: Vid) te Miklovuschich, Nickauelich (: Nikola).
Prezimena motivirana nazivom zanimanja (73 potvrde) i riječima koje odražavaju
podrijetlo (43 potvrde) prema broju potvrda slijede nakon prezimena motiviranih nadimkom i
osobnim imenom. Političke prilike na kraju 15. stoljeća i migracije stanovništva uzrokovane
prodiranjem Osmanlija ostavile su trag u sastavu stanovništva sjeverne Hrvatske. S obzirom na
gospodarsku i političku strukturu grada (obrtničko i trgovačko središte, strateško središte
organizirane obrane od Osmanlija), vjerojatno je da su u Varaždinu ostajali živjeti
novodoseljeni obrtnici i trgovci.
Među prezimenima koja su motivirana nazivom zanimanja više je asufiksalnih (49 ili
67 %) nego sufiksalnih prezimena koja su gotovo sva tvorena sufiksom -ić (21 ili 88 %). Tek
225
U historiografiji se danas općenito uzima da je doseljenje Hrvata na današnje prostore nastupilo u 7. stoljeću.
Pokrštavanje je kao proces primanja vjere unutar vladarske elite započelo odmah po doseljenju te je u
srednjovjekovnoj hrvatskoj državi završeno do kraja 9. stoljeća. Kristijanizacija, kao proces koji je imao drugačiji
intenzitet i trajanje, provodio se planski među svim slojevima društva od 9. do 11. stoljeća (Vedriš 2015: 175).
93
su dva prezimena tvorena sufiksom -ec (Bastez i Bekez), a jedno prezime sufiksom -ević
(Kowachewich). Prezimena su motivirana raznovrsnim zanimanjima koja se mogu podijeliti na:
– proizvodna zanimanja (Barilar, Bekez, Detich, Fuorar, Goldschmid, Gombolth, Khernsnar,
Klobwchar, Kolar, Kolarich, Kowach, Kowachewich, Kowachich, Kraiachich, Loncharich,
Pekh, Polztar, Resetarich, Schnaider, Schuster, Sganiar, Silecz, Silich, Skrinyarich, Sudler,
Svelich, Tkalecz, Tokach, Weber, Ziegler, Zimerman)
– uslužna i činovnička zanimanja (Bastez, Czafwuk, Dijamnark, Flaysman, Khelner, Kochis,
Konyarich, Kramer, Maltarich, Mesnarich, Messar/Mezar, Mlinar, Poztarich, Ribich,
Rosman, Saijler, Swinarich, Tergovchich, Ztrelecz)
– službe ili časti koje pojedinci obnašaju (Banich, Bistup, Despoch, Dijak, Herczegh, Husar,
Iagerberger, Supanich).
Uspoređujući strukturu obrtništva, Budak (1994: 95) zaključuje kako se u drugoj
polovici 16. stoljeća u Varaždinu očituje ne samo veća diferencijacija obrta nego i porast broja
majstora. Stvoreni su uvjeti za nastanak prvih cehova (najstariji organizirani cehovi bili su: ceh
kupalištara i ranarnika (1557.), ceh krojača (1559.), tkalački ceh (1561.) (Budak 1994: 96); te
mesarski (1589.) i lončarski ceh (1589.) (Adamček 1983: 239). Najvažniji varaždinski ceh u
16. stoljeću bio je mesarski (Budak 1994: 97). Broj mesara krajem 16. stoljeća varira između
12 i 16, a njihov broj jedan je od čimbenika određivanja „zrelosti“ grada, odnosno po njemu se
prate demografska kretanja i ustanovljuje broj stanovništva. Jedna od najstarijih varaždinskih
ulica dugo je nosila ime Mesnička.226 U našemu prezimenskom fondu dva su prezimena koja
svjedoče o zanimanju mesara: Flaysman i Messar/Mezar. Na popisu Varaždinaca iz 1520.
godine nositelja prezimena Messar/Mezar ima sedam: šest u unutarnjemu gradu (in der Stadt),
a jedan u četvrti Cziglenskij konez (v. Tablicu 5.1.).
Među prezimenima s motivacijom po zanimanju nalazimo prezime Poštarić (Poztarich),
što nas podsjeća na povijesni podatak da je 1577. godine u Varaždinu određeno da će 19 poštara
služiti za vojne potrebe (raznošenje službenih obavijesti iz Varaždina u sva mjesta s krajiškim
posadama), a svaki će imati svoga konja te dobivati mjesečnu plaću (Horvat 1993: 102).
U skupini prezimena motiviranih riječima koje odražavaju podrijetlo veći je udio
prezimena motoviranih etnikom (31 potvrda ili 72 %) nego prezimena motiviranih etnonimom
(12 potvrda ili 28 %). U objema skupinama dominiraju asufiksalna prezimena (34 ili 79 %).
Prezimena Horvath i Herwatich svjedoče o povijesnome kontekstu nastanka i
specifičnosti ovoga prezimena. O poprezimenjenome etnonimu Horvat (Horvath) kao
226
Danas se povjesničari ne mogu usuglasiti koja bi današnja ulica bila Mesnička: neki ističu da je to Školska ulica
uz crkvu sv. Nikole, a drugi da se nalazila izvan središta grada, u Poklečanu ili Dugome koncu (Budak (1994: 98).
94
najčestotnijemu hrvatskom prezimenu podrobno je pisao Petar Šimunović (1985: 302-313).
Istaknimo samo da je spomenuto prezime, kao i izvedenice iz njega nastale, „rasprostranjeno
isključivo na kajkavskome području, odnosno na području nekadašnje Slavonije“, te da je
nastalo rano „kao osvjedočenje pripadnosti njihovih nositelja hrvatskoj etniji i u očima njihovih
sjevernih susjeda, koji su obliku prezimena Horváth dali svoj jezični biljeg“ (Šimunović 2006:
386).
Šimunović navodi da je najstarija potvrda prezimena Horvat upravo ona iz Varaždina
(iz godine 1484.) (Šimunović 1985: 306). Proučavajući srednjovjekovnu varaždinsku
antroponimiju naišli smo na još raniju potvrdu: u prijepisu dokumenta iz 1464. godine nalazimo
zapisano prezime Horvat (Horwath). Riječ je o ispravi kralja Matije Korvina od 10. srpnja 1464.
godine koju je prepisao i potvrdio 1505. godine kralj Ladislav II., a objavljena je u zborniku
isprava Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina. Sv. 1. Zbornik isprava
1209. – 1526. iz Arhiva grada Varaždina (ur. Z. Tanodi). Isprave koje se nalaze u zborniku dio
su tzv. radikalnoga arhiva, zbirke dokumenata koji se odnose na ranu varaždinsku prošlost.
Dokumenti nisu bili dostupni javnosti prije 1942. godine kada su objelodanjeni.
Potvrde o pripad-
nicima slovenskoga na-
roda, sačuvane u prezi-
menima Kraniecz i
Kranchich, govore o
suživotu i utjecaju štajer-
skih staleža na osnaži-
vanje Varaždina kao
obrambene utvrde na
„vratima Štajerske“.
Spominjemo tako jednu
od važnijih odluka
Slika 5. Varaždin 1568. godine (Daniel Specklin, 1578.) Štajerskoga sabora da je
zbog „ugoženosti Varaž-
dina“ na „vratima Štajerske“ potrebno financirati pregradnju varaždinske tvrđe (Ilijanić,
Kapustić 1983: 179).
Prisutnost stanovnika njemačkoga podrijetla uočljiva je od najranijih vremena
(doseljenici s njemačkoga govornog područja, tzv. hospites, naseljavaju se za Bele IV.).
Najzastupljeniji su u finijim obrtničkim (kao npr. zlatarski obrt) i trgovačkim zanimanjima. Na
95
popisu Varaždinaca iz 1520. godine nalazimo četiri nositelja prezimena Kramer (< njem.
Krämer 'kramar, trgovac raznolikom sitnom robom') i dva nositelja prezimena motivirana
zlatarskim obrtom (Goldschmid i Aurifaber).
Utjecaj njemačkoga jezika i Nijemaca (prezime Nyemecz) jača dolaskom markgrofa
Jurja Brandenburškoga u Varaždin 1510. godine kada postaje vlasnik varaždinske Tvrđe te
nekih posjeda u Hrvatskome zagorju. Juraj Brandenburški ostao je upamćen, kao što je već
spomenuto, zbog darovanja svoje „kamene kuće“ Varaždincima za gradsku vijećnicu (1523.).
Stoga ne čudi da je umjesto do tada uobičajenoga latinskog, popis Varaždinaca iz 1520. godine
(prvi poznati popis građana) zapisan na njemačkome jeziku. Također, neki dijelovi zapisnika
mesarskoga ceha pisani su njemačkim jezikom.227
O prisutnosti Nijemaca u gradu govori i podatak da se 1599. godine na sjednici
gradskoga vijeća raspravljalo o pomanjkanju sluškinja – neke su žene i djevojke odlučile ne
odlaziti u građanske kuće kao sluškinje jer su sasvim dobro živjele, tj. bile su uzdržavane („in
suo pane“) od svojih njemačkih ljubavnika, plaćenih krajiških časnika, podčasnika i vojnika
(Horvat 1993: 134).
U prezimenu Lašić (Lassich) iščitavamo ime Vlaha, pravoslavnoga stočarskog
stanovništva koje je živjelo uz samu Vojnu krajinu: neki su ratovali na osmanlijskoj strani kao
martolozi te svojim upadima nanosili štete stanovništvu otimajući djecu (dječake za službu
janjičara, djevojčice za harem), neke počinju sve više angažirati u obrani granice umjesto
hrvatskih haramija (ostaju živjeti u Vojnoj krajini), a neki prodiru kao novi doseljenici između
Koprivnice, Rasinje i Križevaca te blizu Ivanića (Horvat 1994: 135).
Možemo zaključiti da etnonimska prezimena svjedoče o vezama sa susjednim
narodnosnim skupinama: Mađarima (Hungarius, Unger, Vagrius, Wogrin), Slovencima
(Kraniecz, Kranchich), Vlasima (Wlackoijk, Lassich) te Nijemcima (Nyemecz). U
etnonimskome prezimenu Jeghudek prepoznajemo ime židovskoga naroda čiji se pripadnici
rijetko spominju u pisanim izvorima od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj (Lončarić
2003: 7). Židovi su u tome razdoblju povremeno dolazili na sajmove, kupovali ili prodavali po
kućama.
U osnove prezimena etničkoga postanja nalazimo ugrađena imena hrvatskih naselja te
naselja iz susjednih država. Prvoj skupini pripadaju prezimena: Bukowecz (: Bukovec, više
istomenih naselja u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji), Lipovecz (: Lipovec, više naselja u
227
Tako je 1589. godine gradski sudac Mirko Riđanec (Rigianecz), inače po zanimanju mesar, pisao zapisnike
varaždinskoga mesarskog ceha na njemačkome, latinskome i kajkavskome jeziku.
96
Republici Hrvatskoj kao što su Mali Lipovec i Veliki Lipovec kraj Samobora, Lipovec Lonjski
pokraj Kloštar Ivanića, Lipovec pokraj Zlatar Bistrice te u Republici Sloveniji), Mlakarich (:
Mlaka, više naselja u Hrvatskoj i Republici Sloveniji), Schaulowechki (: Šaulovec, dvorac u
blizini Varaždina), Nowoszelecz (: Novo Selo Rok, Novo Selo na Dravi…), Topliczay (:
Varaždinske Toplice), Ztobichan (: Stubica, naselja u Krapinsko-zagorskoj županiji – Gornja
Stubica i Donja Stubica) i dr. Drugoj skupini pripadaju prezimena: Kanisa (: Kaniža, više
naselja u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj), Dolechich (: Dolenjske Toplice, Slovenija),
Patthatich (: Patacs, Mađarska), Ratthky (: Rátka, Mađarska).
Prema navedenome zaključujemo da je skupina prezimena motivirana etnikom (u
širemu smislu) nastala:
– poprezimenjavanjem etnika: Meggymorcz228 (: Međimurje), Zagorcz229 (: Zagorje) i
Zadrawecz (: za Dravom); te ktetika (Schaulowechki). U tu skupinu ulazi znatan broj prezimena
koja su oblikovana mađarskom etničkom tvorbom: Kuskoczy, Ratthky, Topliczay
– poprezimenjavanjem toponima, tj. prezimensku službu preuzeo je toponim
(transonimizacija), kao npr. Bwkowecz, Kanisa, Sambar.
Prezimena motivirana etnikom svjedoče o doseljevanju predaka njihovih nositelja iz
raznih krajeva, iz bliže i dalje varaždinske okolice (v. Kartu 1).
Karta 1. Prikaz prostornoga položaja naselja i područja čijim su imenima motivirana prezimena
potvrđena u Varaždinu u 16. stoljeću (izrađeno pomoću programa Google Maps)
228
U horonimu „Medmorje u značenju 'područje između Mure i Drave u Hrvatskoj' i u značenju 'otok', 'insula', u
prezimenu Međimorec itd.“ sačuvano je „starinsko -o- s fonijskim biljegom prvotnog -a- (< *mar-)“ (Šimunović
2013: 207).
229
Prema A. Frančić (2000: 53) prezime Zagorec nastalo je „onimizacijom apelativa ili transonimizacijom etnika.
Dijalektni biljeg sadržan u dočetku -ec ukazuje na kajkavski jezični kontekst u kojem je kreirano prezime, a podaci
o rasprostranjenosti kazuju da je ono najčešće u Hrvatskom zagorju.“
97
U građi 16. stoljeća postoje potvrđena prezimena pripadnika varaždinskoga
humanističko-renesansnoga književnoga kruga (Jembrih 2014: 100) koji djeluju u Varaždinu:
– Antun Vramec (Wramecz), jedno vrijeme varaždinski župnik te autor knjige Kronika vezda
znovič spravljena kratka slovenskim jezikom po D. Antolu Pope Vramce kanoniku zagrebečkom
(Ljubljana, 1578.) i zbirke propovijedi Postilla po nedelne i po godovne dni na vse leto vezda
znovič spravlena po Antonu Vramcu Svetoga pisma doktoru i cirkve varaždinske plebanušu
(Varaždin, 1586.)
– Blaž Škrinjarić (Skrinyarich), gradski sudac i autor zbirke, posvećene prijatelju A. Vramcu,
De agno paschali explicationes mysticae (Varaždin, 1587.)
– Ivan Pergošić (Pergossich), pravnik, varaždinski notar i gradski sudac, autor prijevoda prve
tiskane kajkavske knjige (Decretum koteroga je Verbeci Ištvan dijački popisal… od Ivanuša
Pergošića na slovjenski jezik obernjen; tiskan 1574. godine u Nedelišću) te prijevoda E.
Roterdamskoga Praefationes et Epistolae Dedicatoriae et sanctae vitae viri Desiderij Erasmi
Rotterdami in quaator Evangelistas christianis hominibus lestu dignae (Varaždin, 1587.)
– Blaž Antilović (Anthilowich), varaždinski bilježnik, gradski prisežnik, zamjenik suca te
gradski sudac; preveo je s latinskog na hrvatski (kajkavski) 1561. godine pravila ceha tkalaca
(Nauvka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze).
Književnom stvaranju pogodovalo je postojanje pokretne Manliusove tiskare u
Varaždinu (1586. – 1587.) u kojoj su otisnuta djela Antuna Vramca Kronika i Postilla,
Škrinjarićevo De agno paschali i Pergošićevo djelo Praefationes (Lončarić 2007: 3–5).
98
U ovome poglavlju prikazat će se prezimena iz 17. stoljeća ekscerpirana iz izvora:

svezak IV., Varaždin, 1993. (iz zapisnika za godine 1620. i 1622.)
svezak VIII., Varaždin, 2000. (iz zapisnika za godinu 1672., 1674. i 1684.).
Kao i u prethodnome poglavlju, najprije će se u rječniku prikazati motivacijsko-

-tvorbena raščlamba prezimenske građe. Potom slijede tablica i grafikon u kojima je pregledno
prikazan sadržaj rječnika te udio motivacijskih skupina u prezimenima. Iza toga slijedi osvrt na
svaku pojedinu skupinu prezimena.
99
Za prezimena koja se pojavljuju u ranijemu razdoblju (16. stoljeće) ovdje nećemo

ponavljati motivacijsko-tvorbenu raščlambu, već ćemo ih samo ispisati u izvornoj grafiji te u
oble zagrade unijeti transkribirani prezimenski lik. Ta ćemo prezimena označiti znakom ○.
o Antilovich (Antilović) Benkovich (Benković) < Benk(o)- [< Ben- (<

Antolchich (Antolčić) < Antol(a)c- [< Antol- Benedikt < lat. Benedictus) + -ko] + - ović
(< Antun (< lat. Antonius) + -ac] + -ić; Bellovary (Belovari) < B(j)elovar
< Antol(a)c [< Antol- (< mađ. Antal (< lat. Berczkoich, Berczkovich (Brckoić,
Antonius) + -ac] + -ić Brcković) < Brck(o) + -ović
Antololowych (Antolović) < Antol- [< Antun o Berlek (Brlek)
(< lat. Antonius)] + -ović ; ili < Antol- [< mađ. Bilichich (Biličić) < Bilić- [< bil(i)- ('bijel') +
Antal (< lat. Antonius)] + -ović ić] + -ić
Antonÿ (Antoni) < Antun (< lat. Antonius) o Biskup (Biškup)
Bak (Bak) < bak 'pekar'230 (< njem. Bäcker) Blasekovich (Blažeković) < Blažek- [< Blaž-
Balaskovich (Balašković) < Balašk(o)- [< (< lat. Blasius) + -ek] + -ović
B(a)laš- (< Blaž < lat. Blasius) + -ko] + -ović o Blaskovich (Blašković)
o Balogh (Balog) Bochkay (Bočkaj) < Bocska, naselje u
Balych (Balić) < Bal(e)- [< Baltazar (< grč. Mađarskoj
Balthasar)] + -ić Bogdanovich (Bogdanović) < Bogdan- +
o Banich -ović
Barlovich (Barlović) < Barl(o)- [< Bartol (< Bogiek (Bogek) < bogek 'mali bog'
lat. Bartolomaeus)] + -ović Bogovich (Bogović) < bog- + -ović
o Bartholich, Bartolich (Bartolić) Bosich (Božić) < božić 'mali bog'
o Bassich (Bašić) Boszakovich (Bosaković) < bosak- (< bos- +
o Bekecz (Bekec) -ak) + -ović
Bencze (Bence) < njem. Benz (< lat. Braynovich (Brajnović) < Braj(a)n- (<
Benedictus, njem. Berthold, Bernhard) Brajan) + -ović
Benczetich (Bencetić) < Bencet(a)- [< Benc- Brebrovich (Brebrović) < breb(e)r- ('dabar') +
(< njem. Benz < lat. Benedictus, njem. -ović
Berthold, Bernhard) + -eta] + -ić Bregovich (Bregović) < breg- ('brijeg') + -ović
Bengher < bengir 'teretni konj' (< tur. beygir)
230
Anđela Frančić (1993: 70) u međimurskom
prezimenu Bek iščitavava utjecaj njemačkoga jezika.
100
Brezovachky (Brezovački) < Brezovac, govori arumunjskim jezikom; 2. trgovac sklon
naselje u sastavu Grada Bjelovara cjenkanju; škrtac, cicija')
(Bjelovarsko-bilogorska županija) o Czasich (Kašić)
Breztovszky (Brestovski) < naselje Brestovec o Czik (Cik)
(Brestovec Orehovički u sastavu Općine Czindery (Cinderi) < možda 'koji je nalik na
Bedekovčina u Krapinsko-zagorskoj županiji) na cindru, debeo'
Brisski (Briški) < naselje Briše (više je Czolak (Colak) < možda tur. çolak 'kljast'
istoimenih naselja u Sloveniji) o Czvetkovich (Cvetković)
Brozovich (Brozović) < Broz- (< Ambrozije < Dannich (Danić) < Dan(e)- [< Danijel] + -ić
lat. Ambrosius) + -ović Dervar (Drvar) < drvar 'koji trguje drvom;
Bukovachky (Bukovački) < Bukovac, naselje koji siječe i prodaje drva'
(više je istoimenih naselja: u sastavu Grada Dianosich (Dijanošić) < Dijanoš- [< Dionizij
Zagreba; Bukovac Svetojanski, u sastavu < lat. Dionisius] + -ić
Grada Jastrebarskoga; Bukovac Perušićki, Dianessich (Dijanešić)
Bukovac Podvrški) Diviak (Divjak) < 'koji je divlji, nesputan'
Chalapia (Čalapija) < možda čelebija [< tur. Dobrawecz (Dobravec) < Dobravec
çelebi 'gospodski'] ili možda prezime treba 'stanovnik Dobrave (Dubrave)'
čitati kao Halapija ('koji je halapljiv, Dolachki (Dolački) < možda: mikrotoponim u
pohlepan') Zagrebu i na duvanjskome području (Misni
Changiek (Čanjek) < Čanj(e)- (Čanje 'naselje Dolac, Biskupov Dolac…)
u sastavu Općine Sevnica u Sloveniji') + -ek; o Dolechich (Dolečić)
ili < Csány- (naselje u Mađarskoj) + Domitrovich (Domitrović) < Domit(a)r- [<
-ek; Changiekoicza, žensko prezime Dimitrija < grč. Demetrios] + -ović
(Changiek)  stanovnik naselkja Čanje Dragotta (Dragota) < Dragota [< Drag(o)- (<
Chaniawecz (Čanjavec) < Čanje(v)- (Čanje Dragoslav i sl.) + -ota]
'naselje u sastavu Općine Sevnica u Sloveniji') Druskoczy (Druškoci) < Druškovec (naselje u
+ -ec Općini Maruševec u Varaždinskoj županiji;
Chavecz (Čavec) < Čav(o)- [< Časlav i sl. naselje Druškovec Humski u Općini Hum na
(Šimunović 1985: 50)] + -ec Sutli u Krapinsko-zagorskoj županiji)
Chemernyak (Čemernjak) < možda Dudich (Dudić) < Dud(o)- [< Dubravko] + -ić
čemernjak 'čemerna osoba' Duhovich (Duhović)
o Chernkoich (Černkoić, Crnković) Dukovachky (Dukovački) < možda je riječ o
Chesnek (Češnek) < češnek 'češnjak' pogrešno zapisanome prezimenu Bukovački;
o Choklich (Čoklić) ili: naselje Dukovec (u sastavu Općine Sveti
Czanczar (Cancar) < Cincar ('1. pripadnik Križ Začretje u Krapinsko-zagorskoj županiji)
stanovništva rumunjskoga podrijetla koji o Dyak (Dijak)
101
o Erdeödy (Erdődy) < velikaška obitelj Gasperlin (Gašperlin) < Gašpar [< lat.
ugarskoga podrijetla, dobili prezime prema Casparus, Gasparus]
posjedu Erdőd (danas ojkonim Ardud) u Giuraich (Đuraić) < Đura- [< lat. Georgius] +
Satmarskoj županiji (sjeverozapad Rumunjske) -ić
Érsek (Eršek) < mađ. ersek 'nadbiskup' Glavach (Glavač) < glavač 'koji je glavat, ima
Ersenyak (Hrženjak) < 'stanovnik naselja veliku glavu'
Hrženica ili Hrženik' (Hrženica je naselje u Glavina (Glavina) < glavina 'koji je glavat,
sastavu općine Sveti Đurđ u Varaždinskoj ima veliku glavu'
županiji, a Hrženik se nalazi kod Glogowecz (Glogovec) < naselje Glogovec
Jasterbarskoga) (Glogovec Zagorski u Krapinsko-zagorskoj
Fabianchich (Fabijančić) < Fabijan(a)c- [< županiji)
Fabijan- (< lat. Fabianus) + -ac] + -ić Glossich (Glošić) < možda prezime treba čitati
Fer (Fer) < možda od lat. ferrum 'željezo' kao Gložić < glog- [indoeuropski *glōgh
o Flaisman (Flajšman) 'šiljato' (Šimunović 1995: 182)] + -ić
Fodrek (Fodrek) < fod(o)r- [mađ. fodor Goliak (Goljak) < Goljak, naselje u
'nabor; kudrav, kuštrav'] + -ek Krapinsko-zagorskoj županiji (Goljak
o Fortuna (Fortuna) Klanječki)
Franya (Franja) < Franja < lat. Franciscus Golub (Golub) < golub
Fyerczigh (Fircih) < možda njem. vierzig o Golubich (Golubić)
'četrdeset' Graczky (Gracki) < gradski
Gaianzki (Gajanski) < gaj 'šumarak' Gregorecz (Gregorec) < Gregor- [< lat.
Gallekouich (Galeković) < Galek- [< Gal- (< Gregorius] + -ec
lat. Galus) + -ek] + -ović Gregurich (Gregurić) < Gregur- [< lat.
Galliuff (Galjuf) < galjuf 'onaj koji krade, Gregorius] + -ić
vara; lopov, kradljivac, tat, lupež' (< tal. Grieh < greh 'grijeh'
gaglioffo); prezime hrvatske plemenitaške Gyurgyan (Đurđan) < Đurđan [< Đurđ- (<
obitelji231 lat. Georgius) + -an]
Gallovich (Galović) < Gal- [< lat. Gallus] + Habaich (Habaić) < možda Hab(a)- [< Faba
-ović (< lat. Fabianus)] + -ić
o Galossich (Galošić) o Habdelich (Habdelić)
Gasparich (Gašparić) < Gašpar- [< lat. o Hader (Hader)
Casparus, Gasparus ] + -ić Hadroycza (Hadroica) < hadr(o)- [< hader
'smutljivac, svadljivac'; ili mađ. hadar
231Hrvatska plemenitaška obitelj Galjuf (Galliuf) dobila je Glasnik hrvatskoga plemićkog zbora, br. 9 (2011), str. 61:
plemstvo 1613. godine od kralja Matije II. Najpoznatiji http://plemstvo.hr/content/include/glasnik/HPZ-glasnik-
član te obitelj je biskup Josip Galjuf (1772. – 1786.), No9.pdf).
prethodnik biskupa Maksimilijana Vrhovca (izvor:
102
'nerazgovjetno govoriti, brbljati'] + -ović; Iambrehovich (Jambreković) < Jambrek- [<
žensko prezime (Hadrović) Jambr(o)- (< Ambrozije < lat. Ambrosius) +
Halaszy (Halasi) < Halas (Halaš), grad u -ek] + -ović
jugoistočnoj Mađarskoj; ili mađ. halász 'ribar' Ianichich, Ianechich (Janičić, Janečić) <
Harmiczar (Harmicar) < harmicar 'ubirač Janic(a)- [Jan(a) + ica] + -ić
harmice'232 Iannich (Janić) < Jan- [< grč. Ioánnes] + -ić
o Herlich (Herlić) Iembrissak (Jembrišak) < Jembriš- [<
Hochurschak (Hočurščak) < vjerojatno: 'onaj Jembrih < Ambrozije (< lat. Ambrosius)] + -ak
koji živi blizu Očure' (naselje Očura233 kod Illianich (Ilijanić) < Ilijan- [< lat. Elias] + -ić
Lepoglave) Iugh (Jug) < jug
Hegedus < hegeduš [< hegede 'violina' (< Iuraich (Juraić) < Jura(j)- [< lat. Georgius] +
mađ. hegedü], vjerojatno se odnosi na -ić
zanimanje violinist, kojemu je violina simbol Iurievich (Jurjević) < Jur(a)j- [< Juraj < lat.
zanimanja Georgius] + -ević
o Hervatich (vjerojatno Hervatić/Hrvatić, v. Iurkovich (Jurković) < Jurk(o)- [< Jur(a)- (<
prezime Hrovatich i dr. potvrđena u 16. st.) Juraj < lat. Georgius) + -ko] + -ović
o Hisak (Hižak) Ivich (Ivić) < Iv(an)- [< grč. Ioánnes] + -ić
o Horvath (Horvat) Kachich (Kačić) < kač(a)- ('zmija') + ić
Horvatek < Horvat- [< mađ. Horvát 'Hrvat' (< Kallander (Kalander) < njem. Kalander 'stroj
hrv.)] + -ek za valjanje tkanina, papira, kože radi postizanja
Hoziak (Hozjak, možda Huzjak) < hozjak / glatkoće' (možda prema sredstvu za rad
huzjak 'kućegospodar' [< mađ. haz 'kuća, dom'] (kalander) može označavati zanimanje)
Hudobecz (Hudobec) < hudob(a)- ['nečista, Kamnichanecz (Kamničanec) < možda etnik:
zla sila; ružno djelo'] + -ec Kamenica, kraj Lepoglave
o Hudoiell (Hudojel) o Kanisich (Kanišić)
Huz (Hus) < hus 'crv koji jede vinovu lozu' Karlovary (Karlovari) < Karlovy Vary,
Iagetich (Jagetić) < Jaget(a)- [< Agata (< lat. naselje u Češkoj (ili možda Karlovac u
Aghata)] + -ić Hrvatskoj)
Iakopovich (Jakopović) < Jakop- [< lat. Kerchki (Kerčki, Krčki) < ktetik (Krk)
Jacobus] + -ović Kervarich (Kervarić, Krvarič) < možda:
o Iankovich (Janković) 'koji je boje krvi'
Iambor (Jambor) < mađ. jámbor 'miran, Kirinich (Kirinić) < kirin- [< kir ('gospodin,
bogobojazan, dobroćudan čovjek' gospodar', rabi se među Grcima i Cincarima na
232 Harmica je vrsta carine, a označava trideseti dio 233U srednjemu vijeku oronim Ivanščica spominje se kao
vrijednosti robe kod uvoza i izvoza (tridesetnica). Mjesto Hochujuria, Hovhujuria, Hogora i Hočura (Pap 2012:
gdje se ona naplaćuje naziva se također harmica. 268).
103
Balkanu, ob. kao sastavni dio vlastitog imena) Kupinovecz (Kupinovec) < Kupin(ec)-
+ -in] + -ić [naselje u blizini Zagreba, ili kao
Kliak / Klyak (Kljak) < kljak 'kljakav, mikrotoponim ('nasad kupina') pojavljuje se u
osakaćen, sakat' blizini Bjelovara, Dubrovnika, Omiša, Ravnih
Knezoczy (Knezoci) < Knez Gorica, naselje u kotara, pa je moguće da je postaojao i u okolici
Karlovačkoj županiji; naselje Knezovec u Varaždina] + -ovec
Općini Šemovec u Međimurskoj županiji Kuskoczi, Kwaskoczi (Kuškoci)
Koczian (Kocijan) < Kancijan (lat. Cantianus) Kuszman (Kusman) < vjerojatno Kuzman [<
o Kolarych (Kolarić) Kuzma (< grč. Kósms)]
Kolmanich (Kolmanić) < Kolman- [< njem. Kutossi (Kutoši) < Kutas, naselje u Županiji
Kol(o)man] + -ić Somogy u Mađarskoj
Kopiar (Kopjar) < kopjar '1. vojnik kopljanik; Kuzmich (Kuzmić) < Kuzm(a)- (< grč.
2. škopitelj, 'koji kastrira' Kosmâs) + -ić
Korparich (Korparić) < korpar- + -ić o Kwczinich (Kučinić)
Koschak (Koščak) < košćak 'koščat i mršav Kwpffer (Kupfer) < njem. Kupfer 'bakar'
čovjek' Kwssen (Kusen) < možda < kus 'komad čega;
Kotniak (Kotnjak) < možda Kutnjak: naselje kus čovjeka'; ili možda: < Kuzma (< grč.
Kutnjak nalazi se blizu Koprivnice u Kósmâs)
Koprivničko-križevačkoj županiji Kyss (Kiš) < kiš (mađ. kis 'mali, malen')
o Kovachich (Kovačić) o Laperschak (Laperšćak) < u 16. stoljeću:
Kozarich (Kozarić) < kozar- ('čuvar koza') + Laparščak
-ić o Laczkovich (Lacković)
Koziak (Kozjak) < Kozjak, oronim u blizini o Lassich (Lašić)
Kaštela Lenarth (Lenart) < njem. Lenhardt,
o Kranchich (Kranjčić) Leonhardt; m. osobno ime
o Kraiachich (Krajačić) Lendvay (Lendvaj) < Lendava (mađ.
Kraszinay (Krasinaj) < možda: doseljenik iz Lendva), naselje u Sloveniji, na tromeđi s
naselja Kras na Krku, ili doseljenik iz naselja Mađarskom i Hrvatskom
Krasno na Velebitu Leszkovar (Leskovar) < Leskovar, stanovnik
Kristoffich (Krištović) < Krištof- [< Kristof naselja imena Leskovec (naselje u Općini
< lat. Christophorus] + -ić Štrigova; više istoimenih naselja u Sloveniji)
o Kristolovecz (Krištolovec Lorbergh (Lorbeg) < lorbek 'lovor' (< njem.
Krznarich (Krznarić) < krznar- + -ić Lorbeer)
Kuchich (Kučić) < možda kučić 'mladunče Luibach (Lujbah) < možda Ljubljana (njem.
psa'; ili kučić < kuk + -ić (v. kuk, kukec, kuka Laibach)
(Šimunović 2006: 227)) o Lukachich (Lukačić)
104
Lukmon < Lukman, m. osobno ime (< lat. Mikefalway (Mikefalvaj) < od mađ.
Lucas) Mikefalva, za naselje Mica (danas u
Lunyek (Lunjek) < lunj(o)- ('lunjalo') + -ek Rumunjskoj)
Magyer (Mađer) < Mađar Mikovich (Miković) < Mik(a)- [< Mikula (<
o Mahmotovich (Mahmotović) Nikola < lat. Nicolaus)] + -ović
Maihenovich (Majhenović) < majhen- Milchich (Milčić) < Mil(e)c- [< Mil(o)- (<
('malen') + -ović Miloslav i sl.) + -ec] + -ić
o Makar (Makar) Millecz (Milec) < Mil(o)- [< Miloslav i sl.] +
Malchecz (Malčec) < mal(e)c- ('koji je malen') -ec
+ -ec Miroszlavich (Miroslavić) < Miroslav- + -ić
o Malekovich (Maleković) o Mixich (Mihić)
o Maltarich (Maltarić) Modrich (Modrić) < mod(a)r- + -ić
o Marich (Marić) Mollay (Molaj) < naselje Mol u općini Ada u
Markovich (Marković) < Mark(o)- [< lat. Srbiji
Marcus] + -ović Moroichki (Moroički) < možda Morovički od
Martinchakovich (Martinčaković) < ojkonima Morović (naselje u Srijemu)
Martinčak- [< Martin(e)c- (< Martin- (< lat. Mozer (Moser) < možda od njem. (jidiš)
Martinus )+ -ec) + -ak] + -ović Moos 'novčić' (Duden); Moser je često
Martinchevich (Martinčević) < Martin(e)c- židovsko prezime
[< Martin- (< lat. Martinus) + -ec] + -ević Mrak < mrak
Matekovich (Mateković) < Matek- [< Mat(o) Musinich (Mužinić) < mužin(a)- (< muž) + -ić
(< Matija < lat. Mathias) + -ek] + -ović Mustaff < Mustaf(a), muslim. m. os. ime
Matteak (Matejak) < Matej- [< lat. Mathias] o Nagy < mađ. nagy 'velik'
+ -ak Naimon (Najmon) < njem. Neumann 'novi
Maurekovich (Maureković) < Maurek- stanovnik, doseljenik'
[Maur(o)- (< lat. Maurus) + -ek] + -ović Noihauzer (Noihauzer) < možda 'koji ima
Mayahanovich (Majahanović) < majahan novu kuću' (< od njem. neu 'nov' i Haus 'kuća')
('malen') + -ović Novakovich (Novaković) < novak- ('novi
Mayczen (Majcen) < majcen 'malen' doseljenik') + -ović
o Megimorcz (Međimurec) o Novoszelecz (Novoselec)
Merschak (Meršćak) < možda Meršk(a)- [< Obadich (Obadić) < obad- ('vrsta kukca') +
Maruška < Marija (< lat. Maria)] + -(j)ak -ić
Meszaricz (Mesaric, Mesarić) < mesar- + -ić Obradovich (Obradović) < Obrad- (m. os.
Mihaly (Mihalj) < Mihael, Mihovil (< lat. ime) + -ović
Michael) Oczvirek (Ocvirek) < ocvirek 'čvarak'
105
Oressky (Oreški) < ojkonim Orešje (Orešje Plauecz (Plavec) < plavec ('koji je plavokos ili
Humsko u Krapinsko-zagorskoj županiji; više plavook'); ili < plavec ('plivač') (Frančić 2020:
Orešja u zagrebačkoj županiji) 432)
o Palffy (Palfi) Plavich (Plavić) < plav(i)- + -ić
Palyak (Paljak) < Pa(v)l(e)- [< Pavao (< lat. Plepellecz (Plepelec) < plepelica 'prepelica'
Paulus)] + -ak (ARj)
o Patthatich (Patačić) Pogledich (Pogledić) < pogled- + -ić
Pauechich (Pavečić) < Pavec- [< Pav(o)- (< Poiaszar (Pojasar) < pojasar 'koji izrađuje
Pavao < lat. Paulus) + -ec] + -ić pojasove'
Paulich (Paulić) < Paul(o)- [< lat. Paulus] + o Polztar (Polstar)
-ić Posarko (Požarko) < možda se odnosi na
Paytak (Pajtak) < pajtak 'ljevoruk' pogorelca, kojemu je izgorjela kuća
o Pekel (Pekel) Posgay (Požgaj) < Požega
Perecz (Perec) < perec 'vrsta peciva' Posevszky (Posevski) < vjerojatno: Posavski
Perger (Perger) < vjerojatno njem. Berger (< Posavina)
'brđanin, koji obitava u brdima' Poszavecz (Posavec) < Posavec 'stanovnik
Perovich (Perović) < Per(o)- [< Petar < lat. Posavine'
Petrus] + -ović Prassinzky de Prassno (Prašinski) < možda:
Petkovich (Petković) < Petk(o)- [< Pet(o)- toponim Prašno234 (Prašinski su poznata
(< lat. Petrus) + -ko] + -ović varaždinska obitelj235)
Petrechich (Petrečić) < Petrec- [< Pet(a)r- (< Praunsperger (Praunsperger) <
lat. Petrus) +-ec] + -ić Praunsperger 'stanovnik Praunsperga'
Petrekovich (Petreković) < Petrek- [< Pet(a)r- (vjerojatno je riječ o Braunsbergu,
(< Petar < lat. Petrus) + -ek] + -ović nekadašnjem naselju blizu Bratislave)
o Petrovich (Petrović) Premosich (Premošić) < Premoš- [< Primuš <
Philipovich (Filipović) < Filip- [< lat. lat. Primus] + -ić
Philippus] + -ović Proszenyak (Prosenjak) < prosenjak '1. kruh
Piszasich (Pisačić) < pisac- + -ić od prosena brašna, 2. vrsta jestive gljive, s
Pintarich (Pintarić) < pintar- ('bačvar') + -ić donje strane klobuka ima izraštaje poput
o Plantak (Plantak) bodlja'
234 Ime posjeda Prašno zadržalo se do danas – tako se palaču na današnjemu Trgu Miljenka Stančića (danas je to
naziva zemljište istočno od Krapine (između Trškoga palača Sermage). Iz braka s Barbarom Sisinački (Barbara
Vrha i Radoboja). Sissinachky) imao je sina Petra (Petar Antun Prašinski de
235 Plemeniti Petar (Franjo) Prašinski de Prasno (Petrus Prasno, lat. Petrus Antonius Prassinz(s)ky de Prassno)
Prassinz(s)ky de Prassno) koji je od sredine 17. stoljeća (Alviž 2015: 59), koji je u povijesti umjetnosti poznat kao
služio kao tridesetničar u Nedelišću te kao podžupan donator.
Varaždinske županije i kraljevski savjetnik u požunskoj
komori (Alviž 2015: 59), kupio je sredinom 17. stoljeća
106
Puskadia (Puškadija) < puškadija 'koji Semlych (Zemljić, možda Žemljić) <
izrađuje puške; puškar' (< puška) zemlj(a)- + -ić; ili < žemlj(a)- [< žemlja 'vrsta
Pyanecz (Pianec) < pijanec 'pijanac' peciva' < njem. Semmel] + -ić
Radigovich (Radigović) < Radig(o) [< Sestak (Šestak) < to dijete u obitelji'
Radigoj] + -ović o Sgaaniar (Žganjar)
Radosich (Radošić) < Radoš- [< Rad(o)- (< Sgoinich (Sgojnić) < (S)Gojn(o)- [< Gojno <
Radoslav i sl.) + -oš] + -ić Gojnimir; Gojislav, Gojivoj i sl.] + -ić
Rahouich (Rahović) < (o)rah- + -ović Siklossi (Sikloši) < Siklós, grad u mađarskoj
Remetich (Remetić) < remet(a)- ('zvonar') + Baranji
-ić Simunich (Šimunić) < Šimun- (< lat. Simon)
Richtarich < rihtar- [< njem. Rihter 'sudac'] + + -ić
-ić Siposs (Šipoš) < mađ. sipos 'svirač'
o Rigianecz (Riđanec) Siskovich (Šišković) < Šišk(o)- [< njem.
o Rogecz (Rogec) Sigismund] + -ović
Rokay (Rok) < ojkonim u Ličko-senjskoj Sissinacsky (Šišinački) < naselje Šišinec;
županiji (Sveti Rok) Šišinački je prezime hrvatske plemićke
o Rosman (Rožman, Rozman) obitelji237
Rosmanich (Rožmanić, Rozmanić) < Skaricza (Škarica) < deminutiv od škare
Rosman- + -ić Skerlecz (Škrlec) < škrlec 'ševa'
o Rusich (Ružić) Skvarich (Škvarić) < možda škvar- [< škvorc
Ruszan (Rusan) < rusan 'crvenkos' (< rus 'čvorak'] + -ić
'rumen, crven') Smith (Šmit) < njem. Schmied 'kovač'
Sala (Zala) < možda: naselje i hidronim Zala Solar (Solar) < solar '1. koji prodaje sol; 2.
(povijesna Zaladska / Zalska županija u koji radi u solani'
Mađarskoj sa središtem u Zalaegerszegu) Somogy < Somogy, županija u Mađarskoj
Saloczy (Šaloci) < 'koji živi na posjedu uz Sostarich (Šoštarić) < šoštar- (< njem.
dvorac Šaulovec'236 Schuster 'obućar, postolar') + -ić
o Sambar (Šambar) o Spek (Špek)
o Santak (Šantak) Spiegel < njem. Spiegel 'ogledalo' (vjerojatno
Sargach (Šargač) < 'koji je žut, žućkaste boje prema onome što izrađuje (ogledalo), označava
kože' [< mađ. sárga 'žut'] onog 'koji izrađuje ogledala')
236 U povijesnim se dokumentima obitelj Kiš Šaulovečki 237Grofovi Šišinački (Sissinachky) potječu iz Šišinca, sela
imenuje kao Kiss de Saulovecz i Saloczy aliter Kyss (izvor: na obali Kupe, odakle su pred Osmanlijama prebjegli u
http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=311045). Hrvatsko zagorje. U Veleškovcu (naselje u sastavu Općine
Začetnikom obitelji smatra se Nikola Šaloci, sin Osvalda Zlatar Bistrica) nekad se nalazio dvorac obitelji Šišinački
od Šaulovca, s nadimkom Kys (izvor: (izvor: Glasnik br. 3 (2010) Općine Zlatar Bistrica:
http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=4652). http://www.zlatar-
bistrica.hr/gospodarstvo/about/glasnik).
107
Spoliarich (Špoljarić) < špoljar- (< njem. Terdinich (Terdinić, Trdinić) < trdin(a)-
Sporenmacher 'koji izrađuje brave; bravar') + (slov. trdina 'svojeglav čovjek') + -ić
-ić o Tergovchich (Trgovčić)
Stipkovich (Stipković) < Stipk(o)- [< Stip(e)- Thomaskovich (Tomašković) < Tomašk(o)-
(< Stjepan < lat. Stephanus) + -ko] + -ović [< Tomaš- (< lat. Thomas) + -ko] + -ović
o Supanich (Županić) o Tkalecz (Tkalec)
Svecz (Švec) < vjerojatno u vezi sa šivati (usp. Tkalchecz (Tkalčec) < tkal(e)c- ('tkalac') + -ec
švelec 'krojač') o Tokach (Tokač)
o Svelich (Švelić) Tompa < tompast 'nezgrapan; tup'
Szabol (Sabol) < mađ. szabó 'krojač' o Topliczay (Toplicaj)
Szabolich (Sabolić) < sabol- [< mađ. szabó Troian (Trojan) < tri, treći; možda 'treće
'krojač'] + -ić dijete u obitelji'
Szacher (Sačer) < vjerojatno prema predmetu Tropiniak (Tropnjak) < možda 'koji skuplja
sač ('zemljani ili metalni poklopac pod kojim trop' (drob; kominu; ostatke tiještenja grožđa)
se što peče na ognjištu' < tur. saç) označava Turchich (Turčić) < Turk- ('Turčin') + -ić
onog koji izrađuje sačeve Turchin (Turčin) < Turčin
Szentgiorgy (Sentđorđi) < možda ojkonim Turk (Turk) < Turk 'Turčin'
Sveti Đurđ u Varaždinskoj županiji ili Sveti Turkovich (Turković) < Turk- ('Turčin') +
Juraj (Sveti Juraj u Trnju, Sveti Juraj na Bregu; -ović
Sveti Juraj (kod Senja)…) Turry (Turi) < Tura, ojkonim (Peštanska
Szinkovich (Sinković) < sink(o)- [< sin] + županija u Mađarskoj)
-ović Uuchinouich (Vučinović) < Vučin(a)- [<
o Szkok (Skok) Vuk] + -ović
Szokoll (Sokol) < sokol 'ptica grabljivica' o Valenchich (Valenčić)
Szovich (Sović) < sov(a) + -ić Vinczek (Vincek) < Vinc(e)- [< Vincencije <
Sztanchich, Ztanchich (Stančić) < Stan(e)c- lat. Vincentius] + -ek
[< Stan(e)- (< Stanislav i sl.) + -ec] + -ić Verchkovickoh (Vrčković) < vrčk(o) – [<
Sztipan (Stipan) < Stipan [< Stjepan (< lat. vrč] + -ović
Stephanus)] o Verbanecz (Vrbanec)
Szuschich (Sučić) < sud(a)c + -ić o Vinkovich (Vinković)
Szvertan (Svrtan) < svrtati 'odstupati od Vrabecz (Vrabec) < vrabec 'vrabac'
uzetog smjera' (< svrnuti), prema tome bi Vran < vran 'crn'
moglo biti svrtan: 'koji se predomišlja; koji se Vrassich (Vražić) < vrag- + -ić
ne ponaša na uobičajen način; čudak, lud' o Vok (Vok/Vuk)
Terchich (Terčić, Trčić) < možda: trk- (< Vukoia (Vukoja) < Vukoja [< Vuk- (< vuk) +
trčati) + -ić -oja]
Wlahovich (Vlahović) < Vlah- + -ović
108
Wlassich (Vlašić) < Vlah- + -ić sastavu Grada Ludbrega; ili naselje Sigetec u
o Zadravecz (Zadravec) Općini Peteranec; ili Szigetvár, naselje u
o Zaiecz (Zajec) Mađarskoj)
o Zagorcz (Zagorec) Zitaricz (Sitarić) < sitar- ('koji proizvodi sita')
Zalonya (Salonja) < 'koji je pun sala, masti; + -ić
debeo' Zkochecz (Skočec) < skoč(ko)- [< skočiti] +
Zebecz (Zebec) < zeb(a)- ('ptica pjevica') + -ec
-ec Zlovenchich (Slovenčić) < Sloven(e)c-
Zerpak (Srpak) < srp- + -ak ('Slaven') + -ić
Zgrabias (Zgrabias) < vjerojatno se odnosi na Ztanich (Stanić) < Stan(e)- [< Stanislav i sl.]
ojkonim Zagreb + -ić
Zigetchan (Sigečan) < vjerojatno se odnosi na o Ztrelecz (Strelec)
stanovnika Sigeta (Sigetec Ludbreški, naselje u Zwetecz (Svetec) < svetec 'svetac'

Bizer, Bokowecz, Bollovecz, Conficz, Czerk, Dornik, Duchich, Ennyey (Fucellini de Enne), Fyzechicz,
Gechlin, Gereczy, Humer, Keb, Keffer, Kicz, Klik, Knefflek, Komotarich, Korade,
Lasztassinus/Laztessini, Luczinichky, Mersan, Pucz, Rukell/Rukely, Rume, Samsinoczi, Savor,
Savorich, Seminay, Smidlin, Sopra, Sorssa, Sprinchich, Staudinger, Staygar, Subrin, Sulich, Szaz,
Szmernyak, Tankell, Woszerman, Zinnich, Ztrusina (43)
109
MOTIVACIJA
RIJEČI KOJE ODRAŽAVAJU
TVORBA NAZIV
ZANIMANJA
ETNIK ETNONIM
asufiksalna Antony, Bencze, Dragotta, Balogh, Bengher, Bak, Biskup, Bellovary, Bochkay, Horvath,
Franya, Gasparlin, Gyurgyan, Bogiek, Bosich Dervar, Dyak, Brezovachky, Magyer,
Koczian, Kuszman, Lenarth, Czik, Chalapia, Ersek, Breztovszky, Brisski, Turchin,
Lukmon, Makar, Mihely, Chemernyak, Flaisman, Bukovachky, Czanczar, Turk (4)
Mustaff, Palffy, Sztipan, Vok, Chesnek, Czindery, Galliuff, Dobrawecz, Dolachki,
Vukoia (17) Czolak, Diviak, Fer, Harmiczar, Druskoczy, Erdeödy,
Fiyerczigh, Fortuna, Hegedus, Ersenyak, Gaianski,
Glavach, Glavina, Kallander, Glogowecz, Goliak,
Golub, Grieh, Kopiar, Graczky, Halaszy,
Hader, Herlich, Poiaszar, Hochurschak,
Hisak, Hoziak, Polztar, Kamnichanecz,
Hudoiell, Huz, Puskadia, Karlovary, Kerchki,
Iambor, Iugh, Rosman, Knezoczy, Kotniak,
Kervarich, Klyak, Sgaaniar, Koziak, Kraszinay,
Koschak, Kwpfer, Siposs, Smith, Kupinovecz, Kuskoczi,
Kwssen, Kyss, Solar, Spiegel, Kutossi, Kwczinich,
Lorbergh, Maycen, Svecz, Szaboll, Laperschak, Lendvay,
Mozer, Mrak, Nagy, Szacher, Leszkovar, Luibach,
Naimon, Noihauzer, Tkalecz, Megimorcz,
Oczvirek, Paytak, Tokach, Mikefalway, Mollay,
Pekel, Perecz, Ztrelecz (26) Moroichki,
Plantak, Plauecz, Novoszelecz,
Plepelecz, Posarko, Oressky, Perger,
Proszenyak, Posevszky, Posgay,
Pyanecz, Ruszan, Poszavecz, Prassinzky,
Santak, Sargach, Rokay, Sala, Saloczy,
Skaricza, Skerlecz, Sambar, Sentgiorgy,
Spek, Szestak, Siklossi, Sissinacsky,
Szkok, Szokoll, Somogy, Szmernyak,
Szvertan, Tompa, Topliczay, Turry,
Troian, Tropiniak, Zadravecz, Zagorcz,
Verchek, Vrabecz, Zgrabias, Zigetchan
Vran, Zaiecz, (59)
Zalonya, Zwetecz
(68)
sufiks -ić Ot: Bartholich, Gasparich, Bilichich, Choklich, Banich, Dolechich, Kanisich, Kranchich,
Gregurich, Kolmanich, Glossich, Golubich, Kolaryich, Patthatich (3) Hervatich,
Kristoffich, Kuzmich, Habdelich, Kachich, Korparich, Lassich,
Miroszlavich, Paulich, Kirinich, Kuchich, Kovachich, Turchich,
Premosich, Rosmanich, Modrich, Musinich, Kozarich, Wlassich,
Simunich (11) Obadich, Plavich, Kraiachich, Zlovenchich
Pogledich, Kramarich, (6)
Oi: Antolchich, Benczetich,
Semlych, Skvarich, Krznarich,
Dianessich, Dianosich,
Szovich, Terchich, Maltarich,
Fabianchich, Galossich,
Terdinich, Vrassich Meszaricz,
Iagetich, Ianechich, Ianichich,
(19) Pintarich,
Iannich, Illianich, Lukachich,
Piszasich,
Milchich, Pauechich,
Remetich,
Petrechich, Radosich,
Rihtarich,
Sgoinich, Sztanchich,
Sostarich,
Valenchich (19)
Spoliarich,
Op: Balych, Bassich, Supanich,
Czasich, Dannich, Dudich, Svelich,
Giuraich, Habaich, Iuraich, Szabolich,
Ivich, Marich, Mixich, Rusich Szuchich,
Ztanich (13) Tergovchich,
Zitarich (22)
110
sufiks Ot: Berczkovich, Bogovich, / Bregovich (1) Turkovich,
-ović/ Bogdanovich, Braynovich, Boszakovich, Wlahovich
-ević Czvetkovich, Gallovich, Brebrovich, (2)
Iakopovich, Iurievich, Chernkoich,
Mahmotovich, Markovich, Duhovich,
Petrovich, Philipovich (11) Hadroycza,
Oi: Antilovich, Balaskovich, Maihenovich,
Benkovich, Blasekovich, Malekovich,
Blaskovich, Brozovich, Mayahanovich,
Domitrovich, Gallekouich, Novakovich,
Iambrehovich, Iankovich, Rahouich,
Iurkovich, Kristolovecz, Szinkovich,
Laczkovich, Uuchinouich,
Martinchakovich, Verchkovich (14)
Martinchevich, Matekovich,
Maurekovich, Obradovich,
Perovich, Petkovich,
Petrekovich, Radigovich,
Siskovich, Stipkovich,
Thomaskovich, Vinkovich
(26)
Op: Barlovich, Mikovich (2)
sufiks -ec Ot: Chavecz, Gregorecz (2) Hudobecz, Bekecz, Chaniawecz (1) /
Oi: Millecz, Verbanecz (2) Malchecz, Tkalchecz (2)
Rigianecz, Rogecz,
Op: / Zebecz, Zkochecz
(6)
sufiks -ek Ot: / Fodrek, Lunyek (2) / Changiek (1) Horvatek
(1)
Oi: /
Op: Berlek, Vinczek (2)
sufiks -ak Ot: Palyak (1) Zerpak (1) / / /
Oi: Iembrissak, Merschak (2)
Op: Matteak (1)
OSTALO Bizer, Bokowecz, Bollovecz, Conficz, Czerk, Dornik, Duchich, Ennyey (Fucellini de Enne), Fyzechicz, Gechlin,
Gereczy, Humer, Keb, Keffer, Kicz, Klik, Knefflek, Komotarich, Korade, Lasztassinus/Laztessini, Luczinichky,
Mersan, Pucz, Rukell/Rukely, Rume, Samsinoczi, Savor, Savorich, Seminay, Smidlin, Sopra, Sorssa, Sprinchich,
Staudinger, Staygar, Subrin, Sulich, Szaz, Szmernyak, Tankell, Woszerman, Zinnich, Ztrusina (43)
111
Prezimensku građu 17. stoljeća čine 390 prezimena. U raščlambi prema motivaciji,

ostalo
11 % osobno ime
28 %
riječi koje
odražavaju
podrijetlo
20 %
naziv zanimanja
13 %
nadimak
28 %
Iz Grafikona 2 iščitavamo gotovo podjednak broj nadimačkih (110 ili 28 %) i

osobnoimenskih prezimena (109 ili 28%). Slijede prezimena motivirana riječima koje
odražavaju podrijetlo (78 prezimena ili 20 %) te nazivom zanimanja (50 prezimena ili 13 %).
Prezimena nejasne motivacije čine 11 % (43 prezimena).

TVORBA
sufiks -ić sufiks -ović/-ević sufiks -ec sufiks -ek sufiks -ak
93 56 13 6 5
174
173
112
Asufiksalnih (174) i sufiksalnih (173) prezimena ima gotovo podjednako. Sufiksalna
prezimena većinom su tvorena sufiksima -ić (93 prezimena ili 54 %) i -ović/-ević (56 prezimena
ili 32 %). Ostali sufiksi sudjeluju u tvorbi ukupno 24 prezimena: -ec (13 potvrda), -ek (6
potvrda) i ak (5 potvrda).
Nakon što je čitavo 16. stoljeće bilo obilježeno sukobima Varaždinaca s vlasnicima
Tvrđe – koji su, prema Budaku (2009: 6), nastojali nametnuti svoje sudstvo, privatizirati
miholjčicu238 te su dopuštali vršenje nepravde nad građanima – u 17. stoljeću grad pokazuje
veću samostalnost. Promjene su bile vidljive već od sredine 16. stoljeća, kada se grad
demografski i gospodarski oporavio nakon krize krajem 15. stoljeća, a stabilni i snažni vladari
na habsburškome prijestolju onemogućivali su samovolju vlastelina.
Stabilne prilike uzrokovale su napredak grada koji je vidljiv u povećanju broja
stanovnika: na temelju povijesne procjene grad Varaždin je u 17. stoljeću imao 600 kuća, što
znači da se u odnosu na početak 16. stoljeća povećao gotovo dva puta (Ilijanić, Kapustić 1983:
188). Budak (1994: 212) procjenjuje da je Varaždinaca krajem 17. stoljeća bilo oko 2800 (u
odnosu na procijenjenih 1800 stanovnika početkom 16. stoljeća, povećanje bi iznosilo malo
više od jedne trećine).
Usporedimo li podatke dobivene analizom prezimenske građe 17. stoljeća s onima iz

16. stoljeća, uočavamo da je u 17. stoljeću veći udio etničkih i etnonimskih prezimena, a manji
broj prezimena motivirano je nazivom zanimanja nego u 16. stoljeću.
Među prezimenima s osobnim imenom u osnovi, 92 prezimena (84 %) nastalo je

sufiksalnom tvorbom. U tvorbi su najplodniji sufiksi -ić (43 prezimena ili 47 %) te -ović/-ević
(39 prezimena ili 42 %). Ostalim sufiksima tvori se 10 prezimena (11 %): -ec (4 potvrde), -ak
(4 potvrde) i -ek (2 potvrde).
Razvrstamo li prezimena prema podrijetlu osobnoga imena u osnovi, dobivamo
rezultate u Tablici 6.6.
238
Porez koji se ubirao na blagdan svetoga Mihaela arhanđela.
113
stoljeću
MOTIVACIJA
Antony, Antilovich, Antolchich, Balaskovich, Bogdanovich, Mahmotovich,
Balych, Barlovich, Bartholich, Bassich, Bencze, Braynovich, Chavecz, Mustaff
Benczetich, Benkovich, Berczkovich, Berlek, Czvetkovich, (2)
Blasekovich, Blaskovich, Brozovich, Czasich, Dragotta, Dudich,
Dannich, Dianosich, Dianessich, Domitrovich, Milchich, Millecz,
Fabianchich, Franya, Gallovich, Gallekouich, Miroszlavich,
Gasparich, Gasparlin, Gregurich, Gregorecz, Obradovich,
Galossich, Giuraich, Gyurgyan, Habaich, Radigovich,
Iambrehovich, Ianichich, Ianechich, Iankovich, Radosich, Sgoinich,
Iannich, Iagetich, Iembrissak, Illianich, Iuraich, Sztanchich, Vok,
Iurievich, Iurkovich, Iakopovich, Ivich, Koczian, Vukoia, Ztanich
Kolmanich, Kristoffich, Kristolovecz, Kuzmich, (17)
Kuszman, Laczkovich, Lenarth, Lukachich,
Lukmon, Makar, Marich, Markovich,
Martinchevich, Martinchakovich, Maurekovich,
Matteak, Matekovich, Merschak, Mikovich,
Mihely, Mixich, Palffy, Palyak, Paulich,
Pauechich, Petrechich, Perovich, Petkovich,
Petrekovich, Petrovich, Philipovich, Premosich,
Rosmanich, Rusich, Simunich, Siskovich,
Stipkovich, Sztipan, Thomaskovich, Valenchich,
Verbanecz, Vinczek, Vinkovich (90)
Najbrojnija prezimena tvorena su od svetačkih osobnih imena (90 potvrda ili 83 %, kao
npr. Antony, Antilovich, Blaskovich, Iagetich, Laczkovich, Mixich, Petrovich, Vinczek…),
manje ih je motivirano narodnim imenima (17 prezimena ili 16 %, kao npr. Berczkovich,
Braynovich, Czvetkovich, Chavecz, Miroszlavich, Sztanchich…) te ostalim osobnim imenima
(prezimena Mahmotovich i Mustaff u osnovi sadržavaju muslimanska muška osobna imena).
Prezimena nadimačkoga postanja većinom su asufiksalna (68 prezimena ili 62 %). U

tvorbi sufiksalnih prezimena, kojih je 42 (38 %), najplodniji su sufiksi -ić (19 prezimena ili 45
%) i -ović/-ević (14 prezimena ili 33 %). Ostalim sufiksima tvoreno je 9 prezimena: -ec (6
potvrda), -ek (2 potvrde) i -ak (1 potvrda).
Prema motivirajućemu leksemu prezimena nadimačkoga postanja možemo razvrstati u
sljedeće skupine:
114
– životinjski svijet (Bengher, Golub, Golubich, Kuchich, Obadich, Plepelecz, Skerlecz,
Skvarich, Szokoll, Szovich, Vrabecz, Zaiecz, Zebbecz)
– biljni svijet (Habdelich, Kachich, Lorbergh, Rahouich)
– tjelesne značajke (Balogh, Bilichich, Chernkoich, Czik, Czindery, Czolak, Fodrek,
Kervarich, Klyak, Koschak, Kwssen, Kyss, Glavach, Maycen, Maihenovich, Malekovich,
Malchecz, Musinich, Modrich, Nagy, Plantak, Plavich, Plauecz, Pogledich, Rigianecz,
Ruszan, Santak, Szkok, Szvertan, Terchich, Zalonya, Zkochecz, Vran)
– karakterne značajke (Chemernyak, Diviak, Fortuna, Grieh, Hader, Hadrovich, Herlich,
Kirinich)
– životne nesreće (Posarko)
– svakovrsni predmeti (Choklich, Fer, Iambor, Kwpfer, Rogecz, Skaricza, Verchkovich)
– hrana te stanja vezana uz hranu ili piće (Hudoiell, Oczvirek, Perecz, Proszeyak, Pyanecz,
Spek)
– stanovanje (Hisak, Hoziak, Huz, Noihauzer)
– poredak po rođenju (Fiyerezigh, Szestak, Troian)
– rodbinske veze (Szinkovich)
– duhovnost (Bogiek, Bogovich, Bosich, Pekel, Zwetecz, Vrassich)
– ostalo (Chalapia, Hudobecz, Iugh, Mrak, Naimon, Novakovich, Semlyich).
Među nadimačkim prezimenima nalazimo potvrđeno prezime koje je nosio znameniti
Varaždinac iz 17. stoljeća Stjepan Glavač (Glavach). Glavač je bio isusovac, hrvatski kartograf
i filozof. Najpoznatiji je po izradi topografske karte Hrvatske (1673.) u mjerilu 1 : 220 000.239
U prezimenskoj građi 17. stoljeća manje je prezimena motiviranih nazivom zanimanja

nego u 16 stoljeću (za 6 %). U tvorbi prezimena od zanimanja prevladavaju asufiksalna
prezimena (26 ili 52 %). Gotovo su sva sufiksalna prezimena tvorena sufiksom -ić (22 ili 92
%). Tek dva prezimena tvorena su sufiksom -ec (Bekecz i Tkalchecz). U prezimenima
iščitavamo raznovrsna zanimanja koja se mogu podijeliti na:
– proizvodna zanimanja (Bak, Kolarych, Korparich, Kovachich, Kraiachich, Krznarich,
Poiaszar, Polztar, Puskadia, Sgaaniar, Smith, Sostarich, Spiegel, Spoliarich, Svecz, Svelich,
Szabolich, Szaboll, Tkalchecz, Tkalecz, Tokach, Zitarich)
239
Prema leksikografskoj natuknici Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža:
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22212
115
– uslužna i činovnička zanimanja (Dervar, Flaysman, Harmiczar, Hegedus, Kallander,
Kopiar, Kozarich, Maltarich, Piszasich, Remetich, Rosman, Siposs, Solar, Tergovchich,
Ztrelecz)
– službe ili časti koje pojedinci obnašaju (Banich, Biskup, Dyak, Ersek, Supanich, Szuscich)
– ostalo: Galliuff.
U provedenoj raspodjeli izdvojeno prezime Galliuff ima ugrađenu djelatnost koja nije u skladu
sa zakonom ('kradljivac, pljačkaš'). Obitelj Galjuf hrvatska je plemenitaška obitelj koja je
plemstvo dobila početkom 17. stoljeća, a posjede je imala u Varaždinskoj županiji. Znameniti
članovi obitelji imali su istaknute činovničke službe tijekom 18. i 19. stoljeća. Bili su povezani
s obitelji Erdody kao njihovi upravitelji imanja u 17. stoljeću.240
Formiranje gradskoga plemstva u kontinentalnoj Hrvatskoj počinje kada je taj proces u

dalmatinskim gradovima već završen. Krajem 16. stoljeća izdvaja se skupina ljudi po svojemu
bogatstvu, trgovačkim i političkim vezama, posjedima i funkcijama koje obnaša u gradskoj
upravi te se postupno formira oligarhijski sloj (Burek 2012: 124). Prema gradskim zapisnicima
te načinima imenovanja, moguće je potvrditi da se muškarci, pripadnici toga sloja, najčešće
identificiraju kao nobilis i egregius (Burek 2012: 127), a žene kao nobila domina. Formiranju
oligarhijskoga sloja doprinosi činjenica da krajem 16. i početkom 17. stoljeća titulu plemića
stječu bogati građani, trgovci i obrtnici koji su iskoristili vrijeme uspona i blagostanja nakon
ratovanja s Osmanlijama. No, kako Varaždin krajem 16. stoljeća postaje sjedište Slavonske
vojne krajine, odnosno Varaždinskoga generalata, u grad dolaze zapovjednici, vojnici i
činovnici Generalata, koji su uglavnom pripadnici plemstva (Burek 2012: 132). U gradu kupuju
kuće i druge gradske nekretnine, žene se varaždinskim plemkinjama i uključuju u gradsku
upravu. U to vrijeme stvara se i senat, upravno tijelo u kojemu sudjeluju samo predstavnici
oligarhijskih obitelji. Vlast je u rukama bogatih pojedinaca, u prvome redu trgovaca, ali sve je
više i plemstva koje se doseljuje u gradove nakon prestanka turske opasnosti.
U prezimenskoj građi nalazimo potvrde za izneseno: obitelj Prašinski (Prassinzky)
dolazi u Varaždin zahvaljujući Franji Prašinskomu koji je od sredine 17. stoljeća služio kao
tridesetničar u Nedelišću te kao podžupan Varaždinske županije i kraljevski savjetnik u
požunskoj komori (Alviž 2015: 59). U to vrijeme Franjo kupuje palaču na današnjemu Trgu
Miljenka Stančića, a koja je u 18. stoljeću postala vlasništvo obitelj Sermage.241
240
Prema: http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_1334.
241
Unuka Petra Franje Prassinskoga, Ivana Prassinsky, udala se za kapetana prve banske pukovnije, Petra Troila
Sermagea 1745. godine.
116
Slika 6. Palača Prašinski-Sermage. Barokna palača s elementima rokokoa danas je u
vlasništvu Gradskoga muzeja Varaždin
Uz obitelj Prašinski, podrijetlom iz okolice Krapine, u našoj građi bilježimo potvrde

prezimena plemićkih obitelji Kiš Šaulovečki (podrijetlom s posjeda Šaulovec nedaleko od
Varaždina) i Šišinački (podrijetlom s Kupe, ali bježeći pred Osmanlijama stekli su novi posjed
Veleškovac u Hrvatskome zagorju).
U varaždinskim prezimenima 17. stoljeća u skupini prezimena motiviranih riječima koje
odražavaju podrijetlo više je prezimena motivirano etnikom (65 potvrda ili 83 %) nego
etnonimom (13 potvrda ili 17 %). U objema skupinama dominiraju asufiksalna prezimena (63
ili 81 %).
U odnosu na 16. stoljeće, primjećuje se da je porastao broj prezimena motiviranih
etnikom/etnonimom, što se može dovesti u vezu s intenzivnim doseljavanjem zbog osmanlijske
prijetnje u 16. stoljeću, a zatim i zbog prosperiteta koji je zavladao u stabilnome gospodarsko-
-društvenom ustroju grada Varaždina u 17. stoljeću (Budak 2009: 6). Prema M. Valentiću
(1990: 52), u 16. stoljeću postojala su tri smjera kojima su prebjezi pred Osmanlijama tražili
sigurno utočište: južni (preko Jadrana), zapadni i sjeverni koji je „bio najmasovniji smjer
hrvatske dijaspore“. Iako su zapadna Ugarska, Donja Austrija, Slovačka i Moravska bili krajnji
117
cilj velikoga broja prebjega zbog glasina242 o opustjeloj plodnoj zemlji, jedan manji dio njih
zasigurno se zadržao na sigurnome i prosperitetnome varaždinskom243 području. Zaključujemo
da su ti doseljenici u Varaždinu dobili svoja prezimena, tj. Varaždinci su ih imenovali prema
kraju odakle su se doselili ili prema etničkoj pripadnosti (Karlovary, Knezoczy, Lendvay,
Luibach, Siklossi, Zigetchan; Turchin, Turk244, Turkovich, Lassich, Wlassich…).
Kao i u prezimenskoj građi 16. stoljeća, prisutna su prezimena motivirana imenom za
domicilno hrvatsko stanovništvo, samo se razlikuju po tvorbi (asufiksalno prezime Horvath,
sufiksalna prezimena Hervatich, Horvatek). Ostala prezimena svjedoče o vezama sa susjednim
narodnosnim skupinama: Mađarima (Magyer), Slovencima (Zlovenchich), Turcima (Turk,
Turchich, Turkovich) i Vlasima (Wlassich, Lassich).
U osnovama prezimena etničkoga postanja odrazila su se imena hrvatskih naselja te
naselja iz susjednih država. Prvoj skupini pripadaju prezimena:
– Brezovacsky (: Brezovica), Bukovachky (: Bukovec, više istomenih naselja u Varaždinskoj i
Međimurskoj županiji), Karlovary (: Karlovac, ili Karlovy Vary, naselje u Češkoj),
Novoszelecz (: Novo Selo Rok, Novo Selo na Dravi…), Posgay (: Požega), Topliczay
(: Varaždinske Toplice) i dr. Drugoj skupini pripadaju prezimena: Bochkay (: Bocska,
Mađarska), Brisski (: Briše, Slovenija), Dolechich (: Dolenjske Toplice, Slovenija), Erdeödy
(naselje Erdőd; danas Ardud u Rumunjskoj), Somogy (: Somogy, Mađarska).
Prema navedenim podacima zaključujemo da je skupina prezimena od etnika (u širemu
smislu) nastala:
– poprezimenjavanjem etnika Megimorcz (: Međimurje), Zagorcz (: Zagorje) i Zadravecz
(: za Dravom) te ktetika (Brezovachky, Bukovachky). U tu skupinu ulaze prezimena koja su
oblikovana mađarskom etničkom tvorbom: Bochkay, Druskoczy, Erdeödy, Karlovary,
Knezoczy, Posgay, Topliczay
242
M. Valentić iznosi tri razloga zašto je sjeverozapadni smjer bio najintenzivniji: riječ je o rastu agrarne
konjunkture u zapadnoj Ugarskoj i Donjoj Austriji, o tome da hrvatsko plemstvo u isto vrijeme drži posjede i u
zapadnoj Ugarskoj i u Hrvatskoj, te konstantno snažna osmanlijska prijetnja i putošenje njihovih četa (Valentić
1990: 52).
243
Da su se u blizini Varaždina okupljali prebjezi, svjedoči podatak da je ban Franz Batthyäni tražio kraljevo
dopuštenje 1524. godine „da može svoje kmetove iz Hrvatske preseliti na imanja u zapadnoj Ugarskoj“ (Valentić
1990: 54). Zbog toga je na svojemu posjedu u Grebengradu nedaleko od Varaždina organizirao „ekspozituru za
vrbovanje i prebacivanje hrvatskih seljaka u zapadnu Ugarsku“ (Valentić 1990: 53). Varaždinska župa uskoro je
pretvorena u koridor za prebacivanje seljaka, prebjega, kao nove radne snage, u Ugarsku. Kako je potražnja za
radnom snagom u Ugarskoj bila sve veća, ban Batthyani i njegov nećak Kristofor organizirali su prebacivanje
seljaka u Ugarsku i za druge velikaše. Radi bržega i sigurnijega prijevoza na Muri je izgrađen brodski most, vadum
(Valentić 1990: 54).
244
Za etnička prezimena koja u osnovi imaju etnonim Turk pretpostavljamo da su njihovi prvi nositelji bili tako
nazivani prema kraju pod Turcima (Osmanlijama) iz kojega su se doselili (pojednostavnjeno: 'dolazi iz područja
kojim vladaju Turci'). S obzirom na povijesne prilike, manje je vjerojatno da su etnički Turci migrirali izvan
granica Osmanskoga Carstva.
118
– poprezimenjavanjem ojkonima, tj. prezimensku službu preuzeo je sam ojkonim
(transonimizacija), npr. Kupinovecz, Glogowecz.
Znameniti nositelj prezimena Erdödy, koje je potvrđeno u našoj građi 17. stoljeća kao
Erdeödy, jest Toma Erdödy, slavni borac protiv Osmanlija245, kojemu je grad založen 1591.
godine. Toma Erdödy tako kao vlasnik Varaždinske tvrđe nasljeđuje obitelj Ungnad, koja s
Varaždincima nije bila u dobrim odnosima (primjerice, pokušavali su stanovnike slobodnoga
grada Varaždina pretvoriti u svoje kmetove) (Budak 2009: 6). Toma je dao utvrdu popravljati i
proširivati, a u novome dijelu utvrde dao je sazidati kapelicu sv. Lovre u kojoj je oltar s grbom
obitelji i Erdődyjevim geslom In Deo vici.246
Prezimena motivirana etnikom svjedoče o doseljevanju predaka iz bliže i dalje

varaždinske okolice, što smo prikazali Kartom 2 (Bocska (Mađarska), Brezovec, Briše
(Slovenija), Bukovec, Druškovec Humski, Ardud (Rumunjska), Karlovy Vary (Češka), Knez
Gorica, Kupinec, Leskovec, Novo Selo Rok / Novo Selo na Dravi, Požega, Somogy, Varaždinske
Toplice, Dolenjske Toplice (Slovenija), Kaniža).
Karta 2. Prikaz prostornoga položaja naselja i područja čijim su imenima motivirana

prezimena potvrđena u Varaždinu u 17. stoljeću (izrađeno pomoću programa Google Maps)
245
Najpoznatija bitka u kojoj je Toma Erdödy sudjelovao bila je bitka kod Siska 1593. godine, koja je završila
porazom Osmanlija.
246
Prema natuknici Hrvatskoga biografskog leksikona: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5722.
119

– Matica krštenih Župe svetog Nikole, zapisi iz 1707.
– Matica krštenih Župe svetog Nikole, zapisi 1735. – 1740.
– Matica krštenih Župe svetog Nikole, zapisi iz 1750.
– Androić, M., Spomenici starogradske varaždinske općine, Varaždin, 2008b. (zapisnici
1787. – 1798.).
Kao i u prijašnjim poglavljima, najprije dolazi rječnik s motivacijsko-tvorbenom

raščlambom prezimenske građe, a potom slijede tablice i grafikon (s pregledno prikazanim
sadržajem rječnika te udjelom motivacijskih skupina u prezimenima). Osvrtom na svaku
pojedinu skupinu prezimena završavamo poglavlje o 18. stoljeću.
120
Za prezimena koja se pojavljuju u ranijim razdobljima ovdje nećemo ponavljati

motivacijsko-tvorbenu raščlambu, već ćemo ih samo ispisati u izvornoj grafiji te u oble zagrade
unijeti transkribirani prezimenski lik. U legendu smo unijeli simbole kojima smo označili:
○ prezimena koja postoje u 16. stoljeću
◊ prezimena koja postoje u 17. stoljeću
♦ prezimena koja postoje u 16. i u 17. stoljeću.
Achman < Achman, njem. m. os. ime Baysz (Bajs) < bajs 'žičani instrument sličan
Adamko < Adamko [< Adam- (hebr. adham violončelu'
'čovjek') + -ko] Bedekovich (Bedeković) < Bedek- [<
Adamovics, Adamovich (Adamović) < Benedikt < lat. Benedictus] + -ović
Adam- + -ović Belchics (Belčić) < Bel(e)c- [< Bel(o)- (<
Adler (Adler) < njem. Adler 'orao' Bjeloslav, Bjelimir i sl.) + ec] + -ić; ili <
♦ Antilovich (Antilović) bel(e)c- [< bel(i)- ('svijetle puti ili kože') + -ec]
◊ Antolchich (Antolčić) + -ić
◊ Antollovich (Antolović) Bellaÿ, Belay (Belaj) < Bela, naselje blizu
○ Babich (Babić) Novoga Marofa
Balasko (Balaško) < Balaško [< B(a)laš- (< Bellosich (Belošić) < Beloš- [< Bel(a)- (<
Blaž < lat. Blasius) + -ko]; ili < Balaško [< Bela) + -oš] + -ić
Balaž- (< mađ. Balázs < lat. Blasius) + -ko] ◊ Benkovicz (Benković)
♦ Balogh (Balog) ♦ Berlek (Brlek)
Ban (Ban) < ban 'titula; prvi dostojanstvenik s Bezjak247 < '1. nadimak kojim čakavci i
nekim vladarskim punomoćima' štokavci nazivaju kajkavce; 2. nadimak kojim
Bartok < Bartol (< lat. Bartholomaeus) kajkavci preko Kupe nazivaju kajkavce od
Barulek < Barul- [< Bartul (< lat. Kupe do Mure; 3. priglup čovjek; 4.
Bartholomaeus)] + -ek neotesanac'; za Lipljina (2013: 57) je bezjak
„pogrdno ime za kajkavca“
247 H. Petrić se u svojem radu Dolenci i Bezjaci osvrće na ‒ značenje riječi bezjak / Bezjak nije lako razriješiti zbog
bilješke P. Trubara iz kojih je vidljivo da je Bezjacima njezine mnogostruke primjene i difuznoga prostiranja
nazivao ugarske Slovence, s obzirom na to da se se tada (Gušić 1967: 13)
govor kajkavskoga stanovništva između Kupe i Drave nije ‒ bezjak / Bezjak upotrebljava se kao nadimak, kao
smatrao hrvatskim već slovenskim (Petrić 2012: 69). toponim i kao naziv za određenu etnografsku skupinu
Marijana Gušić u svojoj iscrpnoj studiji Etnička grupa (kojoj nije lako utvrditi prostornu rasprostranjenost)
Bezjaci (1967.) donosi rezultate istraživanja o Bezjacima: ‒ da je u imenu Bezjak sačuvano značenje nekoga starog
‒ prvi koji je nadimak bezjak odredio kao etnografsku etnika, a da se kasnije iz njega razvilo značenje pogrdnoga
pojavu bio je Fran Ilešić (u radu Bezjak i Bezjaci, objavljen nadimka.
1927. godine) (Gušić 1967: 10)
121
♦ Biskup (Biškup) Chernichkÿ (Černički, Črnički) < Črnica,
♦ Blaskovich (Blašković) naselje u sastavu Grada Buzeta u Istri
Bohyn (Bohin) < možda 'stanovnik Bohinja' Chernko (Černko, Črnko) < črnko [< črn-
(ojkonim Bohinjska Bistrica i hidronim ('crn') + -ko]
Bohinjsko jezero u Sloveniji) Choklecz (Čoklec) < čok(a)l- [< tur. çokal
Bolchevics (Bolčević) < Bolč(a)- [< Bolta < 'čokanj, staklena trbušasta bočica za ispijanje
Boltižar, Baltazar (< grč. Balthasar)] + -ević rakije, šljivovice i sl.'] + -ec; ili < čokl(av)ec
Boltissar (Boltižar) < Baltazar [< grč. 'koji je sakat, kljast'
Balthasar] Csikory (Csikori) < možda od mađ. csikari
Borkovich (Borković) < Bork(o)- [< Borivoj, 'škrt, škrtac'
Borislav i sl.] + -ović Czanyuga (Canjuga) < možda augm. od canja
Borovnyak (Borovnjak) < borovnjak 'borik' 'krpa'
Boszil (Bosilj) < bosilj 'bosiljak' Czezella (Cecelja) < Cecilija (< lat. Caecilia),
[< lat. basilicum 'jednogodišnja biljka, ž. osobno ime
upotrebljava se kao začin'] Cziglarics (Ciglarić) < ciglar- [< srvnjem.
Bregovich (Bregović) < breg- ('brijeg') + -ović ziegler, zieglerer (Štebih Golub 2010: 206)
◊ Brezovacsky (Brezovački) 'ciglar; koji peče ciglu'] + -ić
Brezovecz (Brezovec) < Brezovec, naselje kod ◊ Czvetkovich (Cvetković)
Svetoga Martina na Muri; Veliki Brezovec Darabus (Darabuš) < darabuš (< mađ.
blizu Vrbovca; nekadašnje naselje Brezovec darabos 'nezgrapan, nespretan; grub, surov')
kod Ludbrega Debeli < debeo
Brosz (Bros) < vjerojatno je riječ o prezimenu Debellechich (Debelečić) < debel(e)c- [<
Broz [< Ambroz (< lat. Ambrosius)] debel(i) + -ec] + -ić
Brozovich (Brozović) < Broz- [< Ambroz (< ◊ Diviak (Divjak)
lat. Ambrosius)] + -ović Dobranicz (Dobranić) < Dobran- [< Dobro (<
Bukovich (Buković) < buk(va)- ('vrsta Dobroslav i sl.)] + -ić
listopadnoga stabla') + -ović Dobrotich (Dobrotić) < Dobrot(a)- [<
Bunek < bun(a)- ('pobuna; usprotiviti se Dobroslav i sl.] + -ić
komu') + -ek Dolovschak (Dolovčak) < vjerojatno
○ Bunich (Bunić) mikrotoponim vezan uz dol ('manja dolina,
◊ Chalapia (Čalapija) udolina') te označava onoga koji živi uz dol ili
Chanicz (Čanić) < čan(ak)- [< čanak, 'drvena u dolu
zdjela iz koje se jede žitko jelo' (< tur. çanak, Domianicz (Domjanić) < Domjan- [< Damjan
'zemljana posuda')] + -ić < lat. Damianus] + -ić
Chavlek (Čavlek) < čavlek 'čavlić' (Lipljin Dovecher (Dovečer) < Dovečer (< njem.
2013: 142) Deutsche 'Nijemac')
122
Draganich (Draganić) < Dragan- [< Drag(o)- Gjuranics (Đuranić) < Đuran- [< Đur(o)- (<
(< Andrija < lat. Andreas) + - an] + -ić lat. Georgius) + -an] + -ić
248
Draskovich (Drašković ) < Drašk(o)- [< ○ Gladovan
Draš- (< Andraš < Andrija < lat. Andreas) + ◊ Golhak (Goljak)
-ko] + -ović ♦ Gollubich, Golubich (Golubić)
Dretar < dretar 'proizvođač postolarskoga ◊ Golub (Golub)
konca' (Lipljin 2013: 248) Gomboly (Gomboli) < možda gombar
Drosgyek (Drožđek) < drožđek 'ološ, pijanica' ('dugmetar') prema onome što izrađuje (gomb
◊ Dukowacsky (Dukovački) 'gumb') (usp. gombelijum roža)
Dvorschiak (Dvorščak) < Dvor, naselje u Gorichky (Gorički) < ime grofovske obitelji
Sisačko-moslavačkoj županiji Gorički249; ime su dobili prema mjestu Gorica
Dvorski < dvorski 'upravitelj vlastelinova (danas u slovenskoj Općini Radovljici)
imanja' Goriczaÿ (Goricaj) < stanovnik Gorice
◊ Erdödi (Erdődy) (Velika Gorica, naselje u Zagrebačkoj županiji;
◊ Fabianchich (Fabijančić) Gorica Miholečka i Gorica kraj Rasinje,
○ Fabich (Fabić) naselja u Križevačko-koprivničkoj županiji)
Faifar (Fajfar) < fajfar (< njem. Pfeifer Grabar < grabar 'koji kopa grabe' [< njem.
'svirač') Graben 'jama, jarak']
○ Farkas (Farkaš) Grahek < grah + -ek
Foderr (Foder) < foder (< mađ. fodor 'nabor; Grossich < groš- [< njem. Groschen 'sitan
kudrav, kuštrav') novac'] + -ić
○ Franchich (Frančić) Grozdek < grozd + -ek
○ Fruk Grueber < njem. Gruber 'rudar'
Furko < Furko [< Fur(jan)- (< Florijan < lat. Gunek < možda: gun(j)- ('grubi pokrivač;
Florianus) + -ko] ogrtač domaće izrade') + -ek
Fürster < bavaustr. Fürst 'knez' ◊ Gyuraich (Đuraić)
◊ Galekovich ◊ Gyurgian (Đurđan)
Gergich (Grgić) < Grg(o)- [< lat. Gregorius] + Habianich (Habianić, Habjanić) < Habian-
-ić [< Habijan < Fabijan (< lat. Fabianus)] + -ić
248 Draškovići su poznata hrvatska plemićka obitelj. U se nazivaju Gorički. Sredinom 14. stoljeća podjelom
izvorima se prvi put spominju u 13. stoljeću. Sredinom 16. posjeda među braćom razvijaju se dvije grane obitelji: uža
stoljeća dobivaju titulu baruna te postaju posjednici gorička i istarska grana. Godine 1500. izumrla je, nakon
Trakošćana. Do 18. stoljeća steki su posjede u tri županije: već izumrle istarske grane, i uža gorička grana obitelji, a
Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji (izvor: njezine posjede preuzimaju Habsburgovci (izvor:
http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11007). U Hrvatska enciklopedija,
Varaždinu su na glavnome gradskom trgu sredinom 18. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22722).
stoljeća završili gradnju palače u kojoj su zasjedali Prema spomenutim podacima zaključujemo da su možda
Hrvatski sabor i Hrvatsko kraljevinsko vijeće 1767. – nositelji prezimena Gorički u 17. stoljeću potomci
1776. godine. kmetova s posjeda Goričkih koji su tako, iselivši se,
249 Grofovi Gorički potječju iz Gornje Koruške. U prvoj sačuvali prezime svojh vlastelina.
polovici 12. stoljeća stekli su posjed Goricu, prema kojoj
123
Habich (Habić) < Hab(a)- [< Habijan < Hruskovich (Hrušković) < hrušk(a)-
Fabijan (< lat. Fabianus)] + -ić ('kruška') + -ović
Habunek < Habun- [< Habijan < Fabijan (< Iagatich (Jagatić) < Jagat(a)- [< Agata < lat.
lat. Fabianus)] + -ek Agatha] + -ić
Haidinich (Hajdinić) < hajdin(a)- ('heljda' < Iaky (Jaki) < jak, snažan (usp. prezime
njem. Heidekorn) + -ić Debeli)
Haiduk (Hajduk) < hajduk (< mađ. hajdúk) ◊ Iambor (Jambor)
'1. odmetnik od osmanske vlasti; 2. nasilna ◊ Iambrekovich (Jambreković)
osoba; 3. odmetnik; 4. lopov, tat' Iambresich (Jambrešić) < Jambreš- [<
Hans < njem. m. osobno ime (< lat. Ioahannes) Ambroz (< lat. Ambrosius)] + -ić
Haramia (Haramija) < haramija '1. razbojnik, Iambross (Jambroš) < Jambroš [< Ambroz (<
odmetnik u Bosni; 2. u hrvatskoj vojsci lako lat. Ambrosius)]
naoružani pješak u borbi protiv Osmanlija' Ianesich (Janešić) < Janeš- [< Jan- (< grč.
Hegedich (Hegedić) < heged(e)- [hegede Ioánnes) + -eš] + -ić
'violina' (< mađ. hegedü), vjerojatno se odnosi ♦ Iankovics (Janković)
na zanimanje violinist kojemu je violina simbol Iurjanovich (Jurjanović) < Jurjan- [< Juraj (<
zanimanja] + -ić lat. Georgius)] + -ović
Herczer < možda 'koji je srčan, hrabar' [< ◊ Iurkovics (Jurković)
njem. Hercz 'srce'] Ivanchich (Ivančić) < Ivan(a)c- [< Ivan (<
○ Herczogh (Hercog) grč. Ioánnes + -ac] + -ić
Heriavecz (Herjavec) < herjav- ('hrđav') + -ec Ivanussa (Ivanuša) < Ivanuša (< grč.
○ Herman Ioánnes); možda se ovo prezime može tumačiti
Hervoy (Hervoj, Hrvoj) < m. osobno ime (< posvojnim genitivom od osobnoga imena
Hrvatska) Ivanuš (npr. imenom Ivanuš potpisan je
◊ Herzenyak, Herseniak (Herženjak, Pergošić na Decretumu)
Hrženjak) Jagar < njem. Jäger 'lovac'
Hisman (Hižman) < možda 'koji ima kuću' (< Jaksich (Jakšić) < Jakš(a)- [< Jakov < lat.
hiža 'kuća') Jacobus] + -ić
Hlebecz (Hlebec) < hlebec 'hljepčić; kruščić' Janussics (Janušić) < Januš- [< mađ. János <
(Lipljin 2013: 430) grč. Ioánnes] + -ić
Holzman < njem. Holzman 'šumar' Jarnÿ (Jarni) < Bartolomej (< lat.
♦ Horvath (Horvat) Bartholomaeus)
Hoszny (Hosni) < možda: hosni 'koji živi u Juranich (Juranić) < Juran- [< Jur(a)- (< Juraj
Hosti' (Hosta, naselje u blizini Škofje Loke u < lat. Georgius) + -an] + -ić
Sloveniji); ili 'koji živi u blizini šume' (< hosta Jurinecz (Jurinec) < Jurin- [< Jur(a)- (< Juraj
'šuma') < lat. Georgius)] + -ec
Kaiser < njem. Kaiser 'cezar'
124
Katich (Katić) < Kat(a)- [< Katarina (< lat. Koprivecz (Koprivec) < kopriv(a)- + -ec
lat. Catharina)] + -ić Koren < koren 'korijen'
Keglevich (Keglević) < ime hrvatske plemićke ◊ Koschsak (Koščak)
obitelj Keglević250 ◊ Koscis (Kočiš)
Kellovics (Kelović) < Kel(o)- [< Klement < Kosich (Košić) < koš- + -ić
lat. Clemens] + -ović Kossecz (Košec) < koš- + -ec
○ Kelner (Kelner) Kosz (Kos) < kos 'ptica'
Kelnerich (Kelnerić) < kelner- + -ić Kosztanjevecz (Kostanjevec) < kostanj
Kerpar (Kerpar) < krpar 'koji izrađuje ili 'kesten'; ili možda 'stanovnik Kostanjevca'
prodaje krpe' (< krpa) (naselje Kostanjevec Podvrški u sastavu je
◊ Kerznarich (Krznarić) < krznar- + -ić Grada Samobora)
Kississek (Kišiček) < kišić- [< kiš- (< mađ. kis Koszovich (Kosović) < kos- + -ović
'malen') + -ić] + -ek Kovachich (Kovačić) < kovač- + -ić
Kiszelyak (Kiseljak) < možda 'onaj koji živi ◊ Kozarich (Kozarić)
uz izvor kisele vode' [< kiseljak 'izvor kisele Kralek (Kraljek) < kralj- + -ek
vode'] Kralevich, Kralyevich (Kraljević) < kralj- +
Klarics (Klarić) < Klar(a)- [< lat. clara 'jasna, -ević
sjajna, slavna'] + -ić Kraly (Kralj) < kralj 'titula, oznaka vladara'
Klemen < Klement (< lat. Clemens) Kralyich (Kraljić) < kralj- + -ić
◊ Kliak (Kljak) ◊ Kramarich (Kramarić)
○ Klobwchar (Klobučar) ○ Kramer (Kramer)
Kocianka (Kocijanka) < Kocijan [< Kancijan ○ Kranyeiz (Kranjec)
< lat. Cantianus), žensko prezime (Kocijan) Krasnik (Krasnik) < možda: stanovnik Krasa
Kohar / Kuhar < kuhar (Kras, naselje na otoku Krku, u sastavu Općine
♦ Kolarics (Kolarić) Dobrinj)
Koledniak (Kolednjak) < možda 'koji pjeva Krcmar (Krčmar) < krčmar
koledu' [< koleda 'ophodi u doba zimskoga Krisan (Križan) < Križan [< Križ(o)- (<
solsticija (božićni, novogodišnji i za Tri kralja) Kristofor, Chrysogonus i sl.) + -an]
praćeni pjesmom i sličnim običajima'251] ○Krisanich (Križanić)
○ Kollar (Kolar)
250Obitelj Keglević potječe iz Dalmacije gdje se spominje *Kegljь potječe od balkanoromanskog *Kedlj(u)
u 14. stoljeću. Pred nadiranjem Osmanlija članovi obitelji koje je nastalo od latinskoga osobnog imena
bježe na područja Varaždinske, Zagrebačke i Križevačke Catullius (Veljković 2018: 165).
županije te u Ugarsku. Prezime je obitelj dobila po Kegalu, 251 U sjeverozapadnoj Hrvatskoj uobičajene su
začetniku grane obitelji (prema natuknici Hrvatske trikraljevske kolede (tri kralji, zvjezdari), nastale su pod
enciklopedije: crkvenim utjecajem u 16. stoljeću (prema natuknici
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31094). Hrvatske enciklopedije:
Prema Žarku B. Veljkoviću (2018: 166) obitelj Keglević http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=32376)
je izvorno romanska obitelj, koja je kasnije pohrvaćena
(počakavljeni Romani) oko 1300. godine. Osobno ime
125
Kristoficza (Krištofica) < Krištof [< Kristofor Levanich (Levanić) < levan- (< lijev) + -ić
< lat. Christophorus]; žensko prezime (Krištof) ○ Loncharich (Lončarić)
Krizanecz (Križanec) < Križan- [< Križ(o)- ◊ Lorbeg, Lorbek
(< Kristofor, Chrysogonus i sl.) + -an] + -ec; ili Lovrekovics (Lovreković) < Lovrek- [<
stanovnik Križanca (naselje Križanec u Općini Lovr(o)- (< Lovrencije < lat. Laurentius) +
Sveti Ilija u Varaždinskoj županiji) -ek] + -ović
Kerpich (Krpić) < krp(a)- + -ić Lovrencic (Lovrenčić) < Lovren(e)c- [<
Kuharics (Kuharić) < kuhar- + -ić Lovrencije < lat. Laurentius] + -ić
○ Kukecz (Kukec) Lovrinchich (Lovrinčić) < Lovrin(e)c- [<
Kukulich (Kukuljić) < kukulj- ('kukolj') + -ić Lovrencije < lat. Laurentius]+ -ić
Kunovich (Kunović) < kun(a)- + -ović Lukovachki (Lukovački) < vjerojatno se
Kuntics (Kuntić) < Knut- (njem. m. os. ime) odnosi na onoga koji je iz Lukovca (Lukovec,
+ -ić naselje u Općini Rasinja, na granici
Kupinich (Kupinić) < kupin(a)- + -ić Varaždinske i Koprivničko-križevačke
Kuster (Kušter) < kušter (kuščer) 'gušter' županije); u Varaždinu postoji zasvjedočeno
(Lipljin 2013: 622) prezime Lukavečki
◊ Kutnyak (Kutnjak) Lukovich (Luković) < Luk(a)- [< lat. Lucas]
Kuly (Kulj) < kulj 'crijevo' + -ović
Kvasz (Kvas) < kvas 'kvasac' Luksich (Lukšić) < Lukš(a)- [< Luk(a)- (< lat.
Kwdel (Kudel) < kudel 'kudjelja' Lucas) + -ša] + -ić
Labas (Labaš) < možda u vezi s hidronimom Lyber (Liber) možda: < libar [< tal. libro
Laba (teče kroz Češku i Njemačku), pa bi se 'knjiga'], ili osobno ime Liber252
Labaš odnosilo na onoga 'koji je živio uz Labu' Lyeczitaricza (Licitarica) < licitar 'koji
♦ Lassich (Lašić) proizvodi i prodaje na sajmovima ukrašene
Laczkovicza (Lackovica) < Lacko [< Lac(i)- prigodne kolačiće (u obliku srca s ogledalom i
(< (V)ladislav i sl.) + -ko], žensko prezime sl.); medičar'; žensko prezime (Licitar)
(Lacko) Lyubasich (Ljubašić) < Ljubaš- [< Ljub(o)-
Lebar (Lebar) < lebar 'pekar' (< leb 'kruh') (< Ljuban, Ljubomir i sl.) + -aš] + -ić
Lebich (Lebić) < leb- ('kruh') + -ić Lyubich (Ljubić) < Ljub(o)- [< Ljuban,
♦ Leskovar / Lyesskovary (Leskovar) Ljubomir i sl.] + -ić
Lesnik (Lešnik) < vjerojatno 'koji živi blizu Maiczenich < majcen- [< majhen 'malen'] +
nasada lijeske' (< lijeska 'grm i šiblje; plod je -ić
lješnjak') Maihenich (Majhenić) < majhen- ('majhen')
Lesziak (Lesjak) < lesjak 'lisac' + -ić
Levak < levak 'ljevak' Malecz (Malec) < mal(i)- + -ec
252Liber je staroitalski bog plodnosti i vedre

raspojasanosti.
126
Malovich (Malović) < mal(i)- + -ović Mikulinczics (Mikulinčić) < Mikulin(e)c- [<
Maltar < maltar 'ubirač maltarine' Mikulin- (< Mikula < Nikola < lat. Nicolaus) +
Marhich (Marić) < Mar(a)- [< Marija < lat. -ec] + -ić
Maria] + -ić Mikulyich (Mikulić) < Mikul(a)- [< Nikola <
Markovich (Marković) < Mark(o) + -ović lat. Nicolaus] + -ić
Marsich (Maršić) < Mar(u)š(a)- [< Mar(a)- (< Miletics (Miletić) < Milet(a)- [< Milan,
Marija < lat. Maria) + uša] + -ić Milutin i sl.] + -ić
◊ Martinchevics (Martinčević) Miller (Miler) < njem. Müller 'mlinar'
Martinecz (Martinec) < Martin- [< lat. Missich (Mišić) < miš- + -ić
Martinus] + -ec Mlakar < 'stanovnik Mlake' (Mlaka, ime više
Martinich (Martinić) < Martin- [< lat. naselja u Hrvatskoj i Sloveniji, npr. Velika
Martinus] + -ić Mlaka kod Velike Gorice, Mala Mlaka u
Martinyacz (Martinjac) < Martinj- [< lat. sastavu Grada Zagreba, Mlaka kod Svete
Martinus] + -ac Helene…)
Masnyak (Masnjak) < masnjak 'mastan, ○ Mlinar
debeo' Mlinarich (Minarić) < mlinar- + -ić
Mayerin (Majerin) < njem. Meier 'zakupnik Mor < mor(a) '1. zamišljeno biće koje dolazi
imanja; upravitelj gospodarstva, nadzornik čovjeku u san i siše mu krv; 2. teški osjećaj
imanja'; žensko prezime (Majer) (usp. noćna mora)'
♦ Megyimorcz (Međimurec) ◊ Mrak
○ Melniak (Melnjak) Negovecz (Negovec) < stanovnik Negovca
○ Mihalicz (Mihalić) (Negovec, naselje blizu Vrbovca)
Mihalovich (Mihalović) < Miha(e)l- [< lat. Niczky253 < stanovnik naselja Nick (nalazi se u
Michael] + -ović Županiji Vas u Mađarskoj)
♦ Mihich (Mihić) ○ Niemecz (Nemec)
Miklossich (Miklošić) < Mikloš- [< Noiman (Nojman) < njem. Neumann 'novi
Mik(u)l(a)- (< Mikula < Nikola < lat. čovjek; novi stanovnik / doseljenik'
Nicolaus) + -oš] + -ić Novachich (Novačić) < novak- ('koji je nov,
Miklovchich (Miklovčić) < Miklov(e)c- [< novi doseljenik') + -ić
Miklov- (< Mikula < Nikola < lat. Nicolaus) + ○ Novak (Novak)
-ec] + -ić Novakovich (Novaković) < novak- + -ović
Mikulchich (Mikulčić) < Mikul(e)c- [< ♦ Novoszelecz (Novoselec)
Mikul(a)- (< Nikola < lat. Nicolaus) + -ec] + Oressich (Orešić) < oreh- ('orah') + -ić
-ić
253Grofovska obitelj Niczky spominje se u 18. stoljeću (u O grofu Stjepanu Niczkyju stoji zapisano da je u Varaždin
Varaždinu su izgradili svoju palaču krajem 18. stoljeća; donio učenje o slobodnome zidarstvu (masonima) (izvor:
izvor: http://www.tourism-varazdin.hr/povijesna-jezgra/). https://varazdin.hr/povijest-gradski-grb/).
127
Osegoich (Ožegović) < ožeg- [< ožeći 'opeći'; Pikecz (Pikec) < pikec 'onaj koji pika, bocka'
< ožeg 'žarač' 254] + -ović ili 'blaga mjestimična plijesan' (Lipljin 2002:
Osterman < njem. Osterman 'čovjek koji 621)
dolazi s istoka' ◊ Pintarich (Pintarić)
Ozimecz (Ozimec) < ozim(i)- ('koji se sije Pinter (Pinter) < srvnjem. bavaustr. pinter
ujesen') + -ec 'bačvar' (Štebih Golub 2010: 339)
Paly (Pali) < Pal, mađ. m. os. ime (< lat. ♦ Plantak
Paulus) Pleh < pleh 'lim; plitka limena posuda za
♦ Patthatich (Patačić) pečenje, tepsija' (< bavaustr. Plech) (Štebih
Paulesich (Paulešić) < Pauleš- [< Paul- (< lat. Golub 2010: 341)
Paulus) + -eš] + -ić Pogachich (Pogačić) < pogač(a)- + -ić
Paulinecz (Paulinec) < Paulin- [< Paul- (< lat. Pokavecz (Pokavec) < možda 'onaj koji puca,
Paulus) + -in] + -ec lomi' [< pokati 'pucati, lomiti']
○ Pavich (Pavić) Polyak (Poljak) < poljak 'koji živi uz ili blizu
○ Pavlekovicz (Pavleković) polja' [< polje]
Pavletich (Pavletić) < Pavlet(a)- [< Pavao (< Pongracz (Pongrac) < Pankracije [<
lat. Paulus)] + -ić lat. Pankratius]
Pavlovich (Pavlović) < Pavl(e)- [< Pavao (< Posavacz (Posavac) < Posavac 'koji dolazi iz
lat. Paulus)] + -ović Posavine'
Pek (Pek) < pek 'pekar' Posavich (Posavić) < Posav(ec)- [< Posavina]
Penzes (Penez) < penez 'novac' [< njem. + -ić
Pfenning 'novčić'] ◊ Posgay (Požgaj)
Perchich (Perčić) < Per(e)c- [< Per(o)- (< lat. Potocsnik, Potochnik (Potočnik) < potočnik
Petrus) + -ec] + -ić 'koji živi uz potok'
○ Perkho (Perko) < Perko [< Per(o)- (< lat. ◊ Pransperger
Petrus) + -ko] ○ Primuz (Primuž)
Perkovich (Perković) < Perk(o)- [< Per(o)- (< Puklavecz (Puklavec) < puklavec 'grbavac'
Petar < lat. Petrus) + -ko] + -ović Purgarich (Purgarić) < purgar 'građanin' (<
◊ Petkovich (Petković) njem. Bűrger); Purgaricska (Purgarićka) –
♦ Petrovics (Petrović) žensko prezime
Pevecz (Pevec) < pevec 'pijevac' Purger (Purger) < purger (njem. Bürger
Pichok (Picok) < picok '1. pjetlić; malo veće 'građanin')
pile; 2. Ðurđevčanin' Puskarich (Puškarić) < puškar- + -ić

Rainholecz (Rainholec) < Reinholz, njem. m.
os. ime (< Reginold, Reginald)
254Ožeg je i 'željezna šipka za razgrtanje žara i čarkanje

vatre; žarač'.
128
Rak < rak 'riječna ili morska životinja ○ Sganyar (Žganjar)
oklopljena tijela s kliještima'; < Rak (Čilaš Shamecz (Šamec) < možda doseljenik iz
Šimpraga 2018: 35) Šamca (Šamac, naselje u Bosni i Hercegovini)
Rasich (Rašić) < Raš(o)- [< Radoslav, Simek (Šimek) < Šim(e)- [< Šimun < lat.
Radovan, Radomil i sl.] + -ić Simon] + -ek
Ratkovich (Ratković) < Ratk(o)- [< Radoslav, Simich (Šimić) < Šim(e)- [< Šimun < lat.
Radojko sl.] + -ović Simon] + -ić
Rauss, Raush (Rauš) < raus 'njem. nadimak Simunchich (Šimunčić) < Šimun(e)c- [<
za osobu koja je glasna' Šimun- (< lat. Simon) + -ec] + -ić
Repich (Repić) < rep- + -ić Simunics (Šimunić) < Šimun- [< lat. Simon] +
Ribich (Ribić) < ribič -ić
♦ Riganecz (Riđanec) Sinko (Šinko) < Šinko [< Šimun (< lat.
Rihter < rihter (njem. Rihter 'sudac') Simon)]
Rogich (Rogić) < rog- + -ić Sitar < sitar 'koji izrađuje sita'
Roich (Rojić) < roj(en)- ('rođen') + -ić Sivko (možda Živko) < Živko, m. os. ime
♦ Rosman (Rožman) Skorianecz (Škorjanec) < škorjanec 'ševa'
Roth < njem. Rot 'crven' Skrilevecz (Škriljevec) < škriljevec 'koji živi
Rupics (Rupić) < rup(a)- + -ić na škriljevcu' (< škriljevec 'škriljevac, vrsta
Ruszak (Rusak) < rus- ('rumen, crven') + -ak stijene'), ili stanovnik naselja Škriljevec (danas
○ Sabich (Šabić) u sastavu grada Ivanca)
○ Saffran (Šafran) Sliber (Šliber) < šliber 'pisar' (< njem.
Sajko (Sajko) < sajko (< mađ. szajkó 'šojka') Schreiber)
○ Santek (Šantek) Slivar (Slivar) < slivar 'koji uzgaja šljive' (<
Santic (Šantić) < šant(a)- [< mađ. sánta 'hrom, prasl. *sliva)
šepav'] + -ić Smicz (Šmic) < šmic (< njem. Schmied
Sartory (Sartori) < lat. sartor 'krojač' 'kovač')
Schvelich (Švelić) < švel(ja)- ('krojačica') + ić Smrekar (Smrekar) < smrekar 'koji se bavi
Sekely (Sekelj) < Székely '1. mjesto u uzgojem ili siječom smreke'
Mađarskoj; 2. pov. ime za doseljenika Snidar (Žnidar) < žnidar 'krojač' (< njem.
(pripadnika mađ. etničke (manjinske) skupine) Schneider)
iz pokrajine Transilvanije u današnjoj Sostar (Šoštar) < šoštar (< njem. Schuster
Rumunjskoj 'postolar'); Sostarrichka (Šoštarićka) – žensko
Serpak (Serpak, Srpak) < srp- ('oruđe u prezime (Šoštar)
obliku luka kojim se žanju žitarice, trava i sl.') Star < star 'koji ima mnogo godina'
+ -ak Stephanovich (Stepanović) < Stepan- [< lat.
Sestek (Šestek) < šestek 'šesto dijete u obitelji' Stephanus] + -ović
◊ Sesztak (Šestak)
129
Sterlek (Štrlek) < štrlek 'koji strši' (< slov. Szlivec (Slivec) < sliv(a)- ('šljiva') + -ec
štrleti 'stršati; isticati se') Szmerchek (Smrček) < smrčak 'Morchella,
Strah < strah vrsta jestive gljive' (Lipljin 2002: 945)
Strukel (Štrukel) < štrukli 'vrsta kolača' (< Szokachich (Sokačić) < sokač- [< mađ.
njem. Strukel) szakács 'kuhar' (< slav.)] + -ić
Sunecz (Žunec) < žun(a)- ('rod ptica iz ◊ Szokoll (Sokol)
porodice djetlića') + -ec Szomogyi (Somođi) < Somogy, županija u
Supanchich (Župančić) < župan(e)c- [< Mađarskoj
župan ('onaj koji je na čelu župe; seoski glavar; Szrebernar (Srebrnar) < srebrnar 'majstor,
knez; koji je na čelu županije') + -ec] + -ić najčešće zlatar, koji je posebno vješt u
♦ Supanicz (Županić) oblikovanju srebra'
Susterko (Šušterko) < šušterko [< šušter- (< Sztajer (Štajer) < stanovnik Štajerske,
njem. Schuster 'postolar') + -ko] pokrajine u Sloveniji
Svorcz (Švorc) < švorc 'koji je potpuno bez Szudecz (Sudec) < sudec 'sudac'
novaca' (< austr. schwarz sein 'biti bez novca') Szuplika (Šuplika) < možda 'koji je
Szabolek (Sabolek) < sabol- [< mađ. szabó praznoglav' (< prasl. *šuplь 'koji je iznutra
'krojač'] + -ek prazan')
Szakmardi (Zakmardi) < Szakmár (hrv. ○ Szvetecz (Svetec)
Kmara); ime plemićke obitelji podrijetlom iz Terbar (Terbar) < torbar 'koji izrađuje torbe'
255
Mađarske ◊ Terdinich
Szekovanich (Sekovanić) < možda: sekuvan- ♦ Tergovchich
+ -ić [< sekovati, sekuvati '1. ispuhati nos, 2. Thomasek (Tomašek) < Tomaš- [< Tom(a)-
otresati se (ARj, sv. 62. str. 808)] (< lat. Thomas) + -aš] + -ek
Szellenschak (Zelenščak) < 'koji živi u blizini Thomassich / Tomassich (Tomašić) <
Zeline' Tomaš- [< Tom(a)- (< lat. Thomas) + -aš] + -ić
Szermage (Sermage), ime plemićke obitelji Thomek (Tomek) < Tom(a)- [< lat. Thomas]
256
podrijetlom iz Francuske + -ek
Szinkovich (Sinković) < sink(o)- [< sin] + Tkalchevich (Tkalčević) < tkal(e)c- + -ević
-ović ♦ Tkalecz (Tkalec)
Szkupniak (Skupnjak) < skupnjak 'pridošlica, Tomasko (Tomaško) < Tomaško [< Tomaš-
stranac, koji je ostao stalno u obitelji' (Tom(a)- (< lat. Thomas) + -aš) + -ko]
255Obitelj Zakmardi potječe iz istočne Ugarske. Nekada je Županiji Somogy (prema katalogu izložbe Ivan Zakmardi
postojala Szatmarska županija koja se danas većim i njegovo naslijeđe;
dijelom prostire u Rumunjskoj. Pretpostavlja se da se http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/tjedan/2010/zak
obitelj doselila u Hrvatsku u 16. stoljeću kako bi se mardi-katalog-WEB.pdf).
sklonila od osmanlijskih napada. Najpoznatiji je član 256 Obitelj Sermage francuskoga je podrijetla. Krajem 17.
obitelji Ivan Zakmardi kojega je kralj Leopold 1666. stoljeća u Hrvatsku dolazi Josip Petar koji 1720. godine
godine imenovao svojim kraljevskim namjesnikom u postaje ugarski barun (izvor: Hrvatska enciklopedija). U
pravosuđu. Za života je stekao posjede u Varaždinskoj, Varaždinu je jedna grana obitelji posjedovala palaču, koju
Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji, kao i u ugarskoj su kupili od obitelji Prašinski sredinom 18. stoljeća.
130
Tomich (Tomić) < Tom(a)- [< lat. Thomas] + + -an] + -ak; ili < stanovnik Vrbna (Vrbno,
-ić naselje u sastavu Općine Bednja)
Toplyak (Topljak / Toplak) < top(a)l- ('onaj ◊ Vinczek (Vincek)
kojemu je jedna noga kraća; šepavac') + -ak Vinczetich (Vincetić) < Vince(n)t- [<
Topolko < topolko [< topal- ('onaj kojemu je Vincencije < lat. Vincentius] + -ić
jedna noga kraća; šepavac') + -ko] ♦ Vinkovich (Vinković)
Topolovec < stanovnik Topolovca (Topolovec, Vinter < njem. Winter 'zima'
naselje u blizini Vrbovca) Vitez < vitez 'pripadnik plemićkoga staleža;
Trumbetas (Trumbetaš) < trumbetaš 'svirač ratnik, konjanik; pripadnik viteškoga reda'
trube' Vlahek (Vlahek) < Vlah- + -ek
Tsarek (Carek) < car- ('vladarski naslov') + ○ Vlahouitsch (Vlahović)
-ek ◊ Vrabecz (Vrabec)
Turchinich (Turčinić) < Turčin- + -ić Vugrinchics (Vugrinčić) < Vugrin(e)c- [<
Turkovich (Turković) Vugrin- ('stanovnik Vugerske tj. Ugarske') +
Tussek (Tušek) < vjerojatno: Tuš- [< -ac] + -ić
Matij(a)- (< lat. Mathias) + -aš] + -ek; < Tuš- ○ Vuk, Wok
[< Matijaš (< mađ. Mátyás < lat. Mathias / ○ Vuzem < Vuzem 'Vazam, Uskrs'
Matthaeus)] + -ek Wagner < njem. Wagner 'kočijaš'
Tyslarich (Tišlarić) < tišlar- [< njem. Tischler Weiss < njem. weiss 'bijel'
'stolar'] + -ić Wiziak (Vizjak) < vizjak je jedan od
Valputis (Valputić / Valpotić) < valpot- zabilježenih oblika riječi bezjak (Mažuranić
('upravitelj feudalnoga imanja' < stvnjem. 1908 – 1922: 54)
walpoto) + -ić Wolf < njem. Wolf 'vuk'
Vankovich (Ivanković) < (I)Vank(o)- [< Ivan- ♦ Zadravecz (Zadravec)
(< grč. Ioánnes) + -ko] + -ović ♦ Zaiecz (Zajec)
Varga < varga (< mađ. varga 'obućar') ♦ Zebeck, Zebecz (Zebec)
Verbanich (Vrbanić) < Vrban- [< Urban (< ○ Zimerman (Zimerman)
lat. Urbanus)] + -ić Zimich (Zimić) < zim(a)- + -ić
Verbich (Vrbić) < vrb(a)- + -ić; < Vrb(an)- [< Zlatarovich (Zlatarović) < zlatar- + -ović
Urban (< lat. Urbanus)] + -ić Zlatkovics (Zlatković) < Zlatk(o)- [<
Verbnyak (Vrbnjak) < vrb(a)n- [< vrba- Zlat(an)- + -ko] + -ović
('listopadno drvo, raste na vlažnim staništima')

Bambich, Bombek, Brumen, Chÿndek, Czelzer, Czupek, Ebner, Fosniarich, Hektel, Hospochek,
Klamperger, Klapp, Langer, Lauber/Laubeer, Mejofsek, ○Pihler, Rizman, Rocz, Savorich, Schemiga,
Skoliber/Skuliber, Sokman, Stokinger, Strausz, Szemperger, Szotoschak, Tamm (27)
131
MOTIVACIJA
TVORBA NAZIV
ZANIMANJA
ETNIK ETNONIM
asufiksalna Adamko, Balasko, Adler, Balogh, Baysz, Ban, Biskup, Bellaÿ, Bohyn, Dovecher,
Bartok, Boltissar, Brosz, Bezjak, Boszil, Dretar, Dvorski, Borovnyak, Horvath,
Czezella, Furko, Chalapia, Chavlek, Faifar, Fürster, Brezovacsky, Kranyeiz,
Gjurgian, Hans, Herman, Chernko, Csikory, Gomboly, Grabar, Brezovecz, Niemecz,
Hervoy, Iambross, Czanyuga, Darabus, Grueber, Haiduk, Chernichkÿ, Sekely, Sztajer (6)
Ivanussa, Jarnÿ, Klemen, Debeli, Diviak, Haramia, Dolovschak,
Kocianka, Krisan, Drosgyek, Farkas, Herczogh, Dukowacsky,
Kristoficza, Paly, Perkho, Foderr, Fruk, Holzman, Jagar, Dvorschiak,
Pongracz, Primuz, Gladovan, Golub, Kaiser, Kelner, Erdödi, Golhak,
Rainholecz, Rak, Sinko, Herczer, Hisman, Kerpar, Gorichky,
Sivko, Tomasko, Vuk Hlebec, Iaky, Iambor, Klobwchar, Goriczaÿ,
(28) Kliak, Koren, Kuhar, Herzenyak,
Koschsak, Kosz, Koledniak, Kollar, Hoszny,
Kukecz, Kuly, Kuster, Koscis, Kraly, Kosztanjevecz
Kvasz, Kwdel, Kramer, Krcmar, Krasnik,
Lesziak, Levak, Lebar, Kiszelyak,
Lorbeg, Lyber, Lyeczitaricza, Kutnyak, Labas,
Masnyak, Mor, Mrak, Maltar, Mayerin, Leskovar, Lesnik,
Noiman, Novak, Melniak, Miller, Lukovachki,
Penzes, Pevecz, Mlinar, Pek, Megyimorcz,
Pikecz, Plantak, Pleh, Pinter, Ribich, Mlakar,
Pokavec, Puklavecz, Rihter, Rosman, Negovecz,
Rauss, Roth, Saffran, Sartory, Sganyar, Niczky,
Santek, Sestek, Sitar, Sliber, Novoselecz,
Sesztak, Skorianecz, Slivar, Smicz, Osterman, Pichok,
Star, Sterlek, Strah, Smrekar, Snidar, Polyak, Posavacz,
Strukel, Svorcz, Sostar, Susterko, Posgay,
Szajko, Szkupniak, Szrebernar, Potocsnik,
Szmerchek, Szokoll, Szudecz, Terbar, Pransperger,
Szuplika, Szvetecz, Tkalecz, Purger, Shamecz,
Topolko, Vinter, Trumbetas, Varga, Skrilevecz,
Vrabecz, Vuzem, Vitez, Wagner, Szakmardi,
Weiss, Wiziak, Wolf, Zimerman (56) Szellenschak,
Zaiecz (75) Szomogyi,
Topolovecz,
Verbnyak,
Zadravecz (44)
sufiks -ić Ot: Domianicz, Babich, Bunich, Cziglarics, Patthatich, Lassich,

Draganich, Iagatich, Chanicz, Hegedich, Posavich, Turchinich,
Iambresich, Ianesich, Debellechich, Kelnerich, Purgaricska Vugrinchics (3)
Janussics, Klarics, Golubich, Grossich, Kerznarich (3)
Kuntics, Marhich, Haidinich, Kerpich, Kolarics,
Martinich, Mihalicz, Kosich, Kukulich, Kovachich,
Miklossich, Mikulyich, Kupinicih, Lebich, Kozarich,
Simunics, Thomassich, Levanich, Kralyich,
Verbanich, Vinczetich Maiczenich, Kramarich,
(17) Maihenich, Missich, Kuharics,
Oi: Antolchich, Belchics, Novachich, Oressich, Loncharich,
Bellosich, Dobranicz, Pogachich, Repich, Mlinarich,
Dobrotich, Fabianchich, Rogich, Roich, Pintarich,
Franchich, Gjuraich, Rupics, Santic, Puskarich,
Gjuranics, Habianich, Szekovanich, Schvelich,
Ivanchich, Jaksich, Terdinich, Zimich Sostarrichka,
Juranich, Krisanich, (27) Supanchich,
Lovrencic, Lovrinchich, Supanicz,
Luksich, Miklovchich, Szokachich,
Mikulchich, Tergovchich,
132
Mikulinczics, Miletics, Tyslarich,
Paulesich, Pavletich, Valputis (22)
Perchich, Simunchich,
Verbich (26)
Op: Fabich, Gergich,
Habich, Katich,
Lyubasich, Lyubich,
Marsich, Mihich, Pavich,
Rasich, Sabich, Simich,
Tomich (13)
sufiks Ot: Adamovics, Bukovich, Kralyevich Bregovich (1) Turkovich,

-ović/ Czvetkovich, Keglevich, Hruskovich, Tkalchevich Vlahouitsch
-ević Lukovich, Mihalovich, Koszovich, Kunovich, Zlatarovich (3) (2)
Pavlovich, Petrovics, Malovich,
Stepanovich (8) Novakovich,
Osegoich, Szinkovich
Oi: Antilovich,
(8)
Antollovich, Bedekovich,
Benkovicz, Blaskovich,
Bolchevich, Borkovich,
Draskovich, Galekovich,
Iambrekovich, Iankovics,
Iurjanovich, Iurkovics,
Laczkovicza,
Lovrekovics,
Martinchevics,
Pavlekovicz, Perkovich,
Petkovich, Ratkovich,
Vankovich, Vinkovich,
Zlatkovics (23)
Op: Brozovich,
Kellovics (2)
sufiks -ec Ot: Martinecz (1) Choklecz, Heriavecz, / / /
Koprivecz, Kossecz,
Oi: Jurinecz, Krizanecz, Malecz, Ozimecz,
Paulinecz (3) Riganecz, Sunecz,
Op: / Szlivec, Zebecz (10)
sufiks -ek Ot: / Bunek, Grahek, Kralek, Szabolek, / Vlahek (1)
Oi: Barulek, Habunek, Grozdek, Gunek, Tsarek (3)
Thomasek, Tussek (4) Kississek (5)
Op: Berlek, Simek,
Thomek, Vinczek (4)
sufiks -ak / Ruszak, Serpak, / / /
Toplyak (3)
sufiks -ac Ot: Martinyacz (1) / / / /
OSTALO Bambich, Bombek, Brumen, Chÿndek, Czelzer, Czupek, Ebner, Fosniarich, Hektel, Hospochek, Klamperger, Klapp,
Langer, Lauber/Laubeer, Mejofsek, ○Pihler, Rizman, Rocz, Savorich, Schemiga, Skoliber/Skuliber, Sokman,
Stokinger, Strausz, Szemperger, Szotoschak, Tamm (27)
133
Prezimensku građu 18. stoljeća čini 429 prezimena. U raščlambi prema motivaciji,

ostalo
riječi koje 6%
odražavaju osobno ime
podrijetlo 30 %
14 %
naziv zanimanja
20 %
nadimak
30 %
Iz Grafikona 3 iščitavamo da su gotovo podjednako zastupljena prezimena motivirana

osobnim imenom (130 prezimena ili 30 %) i nadimkom (128 prezimena ili 30 %). Slijede
prezimena motovirana nazivom zanimanja (84 prezimena ili 20 %) te prezimena motivirana
riječima koje odražavaju podrijetlo (60 prezimena ili 14 %). Prezimena nejasne motivacije i
ona kojima ne možemo sa sigurnošću odrediti motivaciju čine 6 % (27 prezimena).

TVORBA
sufiks -ić sufiks -ović/-ević sufiks -ec sufiks -ek sufiks -ak sufiks -ac
111 47 14 17 3 1
209
193
134
Prema tvorbenome kriteriju, više je asufiksalnih (209) nego sufiksalnih (193)
prezimena. Sufiksalna prezimena većinom su tvorena sufiksom -ić (111 prezimena ili 58 %).
Ostali sufiksi koji sudjeluju u tvorbi 82 prezimena jesu: -ović/-ević (47 potvrda), -ek (17
potvrda), -ec (14 potvrda) i -ak (4 potvrde).
Usporedimo li dobivene postotke u udjelu motivacijskih skupina u prezimenskome
sustavu 18. stoljeća, primjećujemo da se razlikuju od onih u 17. stoljeću, a sličniji su rezultatima
za 16. stoljeće. Pretpostavljamo da bi rezultati za 17. stoljeće bili podudarni s onima za 16. i
18. stoljeće da smo na raspolaganju imali više (različitih) izvora za 17. stoljeće.
Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u

prezimenskome sustavu 16., 17. i 18. stoljeća
ostalo
ostalo
riječi koje
odražavaju
etnik/etnonim
podrijetlo
naziv
zanimanje
zanimanja
nadimak
osobno ime
0 20 40 60 80 100 120 140
18. stoljeće 17. stoljeće 16. stoljeće
Grafikon 4. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 16.,

17. i 18. stoljeća
Kao i u podacima za 17. stoljeće, u 18. stoljeću gotovo su podjednako zastupljena

prezimena s osobnim imenom i nadimkom u osnovi. Broj prezimena koja su motivirana
nazivom zanimanjea povećao se u 18. stoljeću u odnosu na prezimena iste motivacije u 16. i
17. stoljeću, dok je broj etničkih, etnonimskih i toponimskih prezimena manji u 18. nego u 17.
stoljeću.
Od 130 prezimena s osobnim imenom u osnovi, 102 prezimena (78 %) nastala su
135
(33 prezimena ili 32 %). Ostalim sufiksima tvori se 13 prezimena (13 %): -ek (8 potvrda), -ec
(4 potvrde) i -ac (1 potvrda).
Razvrstamo li prezimena prema podrijetlu osobnoga imena u osnovi, dobivamo rezultate u
Tablici 6.9.
stoljeću
MOTIVACIJA
Adamko, Adamovics, Antilovich, Antolchich, Belchics, Bellosich, Keglevich,

Antollovich, Balasko, Bartok, Barulek, Borkovich, Reinholecz
Bedekovich, Benkovicz, Berlek, Blaskovich, Czvetkovich, (2)
Bolchevich, Boltissar, Brosz, Brozovich, Czezelia, Dobranicz,
Domianicz, Draganich, Draskovich, Fabianchich, Dobrotich, Hervoy,
Fabich, Franchich, Furko, Galekovich, Gergich, Miletics, Rak,
Gjuraich, Gjuranich, Gjurgian, Habianich, Ratkovich, Sivko,
Habich, Habunek, Hans, Herman, Iagatich, Zlatkovics, Vuk (13)
Iambrekovich, Iambresich, Iambross, Ianesich,
Iankovics, Iurjanovich, Iurkovics, Ivanchich,
Ivanussa, Jaksich, Janussics, Jarny, Juranich,
Jurinecz, Katich, Kellovich, Klarics, Klemen,
Kocianka, Krisan, Krisanich, Kristoficza,
Krizanecz, Kuntics, Laczkovicza, Lovrekovics,
Lovrencic, Lovrinchich, Lukovich, Luksich,
Lyubasich, Lyubich, Marhich, Marsich,
Martinchevics, Martinecz, Martinich, Martinyacz,
Mihalicz, Mihalovich, Mihich, Miklossich,
Miklovchich, Mikulchich, Mikulinczics, Mikulyich,
Paly, Paulesich, Paulinecz, Pavich, Pavlekovicz,
Pavletich, Pavlovich, Perchich, Perkho,
Perkovich, Petkovich, Petrovics, Pongracz,
Primuz, Rasich, Sabich, Simek, Simich,
Simunchich, Simunics, Sinko, Stepanovich,
Thomasek, Thomassich, Thomek, Tomasko,
Tomich, Tussek, Vankovich, Verbanich, Verbich,
Vinczek, Vinczetich, Vinkovich (115)
Najviše prezimena tvoreno je od svetačkih osobnih imena (115 potvrda ili 88 %, kao
npr. Adamko, Antilovich, Boltissar, Domianicz, Fabich, Ivanchich, Klarics, Martinecz,
Lovrekovich, Perkovich, Thomek…), mnogo manje motivirano ih je narodnim imenima (13
prezimena ili 10 %, kao npr. Borkovich, Czvetkovich, Dobrotich, Zlatkovich…) te ostalim
osobnim imenima (Keglevich i Reinholecz).
136
U odnosu na 16. i 17. stoljeće primjetno je da su zastupljenija prezimena motivirana
svetačkim osobnim imenom. Povećanje prezimena od svetačkih osobnih imena možda je
posljedica doseljavanja nositelja s takvim (već oblikovanim) prezimenima.
Među prezimenima s osobnom imenom u osnovi nalazimo prezime obitelji Drašković,
čiji je istaknuti član u 18. stoljeću bio Ivan Drašković (?, oko 1660. – Varaždin, 1733.),
hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban, general te glavni zapovjednik Banske krajine. Godine
1712. zauzimao se da se nasljedno pravo osigura i ženskoj lozi habsburške dinastije.257
Prezimena nadimačkoga postanja većinom su asufiksalna (75 prezimena ili 59 %).

Sufiksalnih prezimena ima 53 (41 %), a tvorena su većinom sufiksom -ić (27 prezimena ili 51
%), dok ostali sufiksi u tvorbi sudjeluju u manjemu broju: -ec (10), -ović/-ević (8), -ek (5) i -ak
(3).
Prezimena s nadimkom u osnovi možemo razvrstati prema motivirajućemu leksemu u
sljedeće skupine:
– životinjski svijet (Adler, Drosgyek, Farkas, Golub, Golubich, Kukecz, Kosz, Koszovich,
Kunovich, Lesziak, Missich, Pevecz, Rak, Szajko, Skorianecz, Svorcz, Szokoll, Sunecz,
Vrabecz, Wolf, Zaiecz, Zebecz)
– biljni svijet (Boszil, Bukovich, Fruk, Grahek, Grozdek, Haidinich, Hruskovich, Koprivecz,
Koren, Kukulich, Kupinich, Kuster, Kwdel, Lorbeg, Oressich, Saffran, Slivecz, Szmerchek,
Verbich)
– tjelesne značajke (Balogh, Baysz, Chernko, Debeli, Debellechich, Foder, Heriavecz, Iaky,
Kississek, Kliak, Koschak, Kuly, Levak, Levanich, Maiczenich, Maihenich, Malecz,
Malovich, Plantak, Puklavecz, Repich, Rigianecz, Roth, Ruszak, Santek, Santic, Star,
Sterlek, Toplyak, Topolko, Weiss)
– karakterne značajke (Csikory, Darabus, Diviak, Herczer, Mor, Pikecz, Rauss, Strah,
Szuplika, Szvetecz)
– imovno stanje (Grossich, Penesz)
– svakovrsni predmeti (Chanicz, Chavlek, Choklecz, Czanyuga, Gunek, Iambor, Kerpich,
Kosich, Kossecz, Lyber, Osegoich, Pleh, Rogich, Serpak)
– hrana te stanja vezana uz hranu (Gladovan, Hlebec, Kvasz, Lebich, Pogachich, Strukel);
– stanovanje (Hisman, Szkupniak)
– poredak po rođenju (Sestek, Sesztak)
257
Izvor: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16189.
137
– rodbinske veze (Babich, Sinko, Szinkovich)
– godišnja doba i blagdani (Ozimecz, Vinter, Vuzem, Zimich)
– ostalo (Bunich, Chalapia, Mrak, Noiman, Novachich, Novak, Novakovich, Roich, Rupich,
Szekovanich).
U odnosu na 16. i 17. stoljeće, nadimačkih prezimena je više te su raznolikija s obzirom

na motivirajući leksem. Najbrojnije skupine prezimena jesu one kojima su tjelesne i karakterne
značajke, životinjski i biljni svijet te raznovrsni predmeti bili motivirajući leksemi u tvorbi. U
prijašnjim stoljećima najviše prezimena nadimačkoga postanja bilo je motivirano leksemima
koji se odnose na tjelesne značajke.
U prezimenskoj građi 18. stoljeća više je prezimena motiviranih zanimanjem nego u 17.
stoljeću: brojčano ih je gotovo dva puta više. U tvorbi prezimena od zanimanja prevladavaju
asufiksalna prezimena (56 ili 67 %). Gotovo su sva sufiksalna prezimena tvorena sufiksom -ić
(22 prezimena ili 79 %). Tek šest prezimena tvoreno je sufiksima -ović/-ević (Kralyevich,
Tkalchevich i Zlatarovich) te -ek (Kralek, Szabolek i Tsarek).
Prezimena možemo grupirati prema motivirajućemu zanimanju u:
– proizvodna zanimanja (Cziglarics, Dretar, Gomboly, Kerpar, Kerznarich, Klobwchar,
Kolarics, Kollar, Kovachich, Kuhar, Kuharich, Lebar, Loncharich, Lyeczitaricza, Pek,
Puskarich, Sartory, Schvelich, Sganyar, Sitar, Slivar, Smicz, Smrekar, Snidar, Sostar,
Sostarrichka, Susterko, Szabolek, Szrebernar, Terbar, Tkalchevich, Tkalecz, Tyslarich, Varga,
Zimerman, Zlatarovich)
– uslužna i činovnička zanimanja (Faifar, Grabar, Grueber, Hegedich, Holzman, Jagar,
Kelner, Kelnerich, Koledniak, Koscis, Kozarich, Kramarich, Kramer, Krcmar, Maltar,
Melnijak, Miller, Minarich, Mlinar, Pintarich, Pinter, Ribich, Rosman, Sliber, Tergovchich,
Trumbetas, Wagner)
– službe ili časti koje pojedinci obnašaju (Ban, Biskup, Dvorski, Fürster, Haiduk, Haramia,
Herczogh, Kaiser, Kralek, Kraly, Kralyevich, Kralyich, Mayerin, Rihter, Supanchich,
Supanicz, Szudecz, Tsarek, Valputis, Vitez).
U odnosu na prezimensku građu 17. stoljeća primjećujemo veći broj prezimena
motiviranih aloglotskim leksemom, uglavnom iz njemačkoga (Faifar, Fürster, Grueber,
Holzman, Jagar, Kaiser, Kelner, Mayer, Miller, Rihter, Rosman, Sliber, Smicz, Snidar, Wagner,
Zimerman) te iz mađarskoga jezika (Hegedich, Koscis, Szokachich, Varga, Tokach).
138
Više prezimena motivirano je proizvodnim zanimanjima koja se odnose na izradu obuće
i odjeće (Tkalchevich, Tkalecz; Sartory, Schevlich, Snidar, Szabolek te Sostar, Sostarrich,
Susterko, Varga). Nalazimo i neka nova prezimena s nazivom zanimanja u osnovi kojih nije
bilo u prezimenskoj građi 16. i 17. stoljeća (npr. Lyczitar, Pinter, Sitar, Slivar, Szrebernar,
Terbar, Trumbetas, Valputis, Wagner).
Među prezimenima koja sadržavaju naziv službe ili časti u osnovi, prvi put iščitavamo
vladarsku titulu kralj i car (kralj: Kralek, Kraly, Kralyevich, Kralyich; car: Kaiser, Tsarek).
Pojavu novih prezimena s aloglotskim leksemom za zanimanja te veći broj prezimena s
proizvodnim zanimanjem u osnovi tumačimo kao posljedicu doseljavanja u 17. stoljeću. Među
novodoseljenima zasigurno je bilo i stranih obrtnika koje je Varaždin privlačio kao središte
obrtništva te kao mjesto sigurno za život.
Krajem 18. stoljeća prezimena su postala obvezatnom sastavnicom imenske formule
(Jozefinskim patentom 1780. godine). Prosvjećeni vladar Josip II. nastavio je politku svoje
majke Marije Terezije. Brojnim reformama nastojao je postići sekularizaciju i modernizaciju
društva te je namjeravao porezima napuniti državnu blagajnu. Kako bi neprijeporno bilo jasno
tko sve treba platiti porez, bilo je od državne važnosti točno identificirati pojedinca. Nakon što
je Tridentski sabor (1545. – 1563.) propisao obvezu vođenja matičnih knjiga, zakonski akt koji
je propisao obvezatnost imanja prezimena za današnju Češku, Slovačku, Sloveniju i Hrvatsku
bio je spomenuti Jozefinski patent.
Usto, povijesne su okolnosti (Varaždin prestaje biti glavnim gradom nakon velikoga
požara 1776. godine) možda razlogom što neka prezimena više nisu sastavnicom varaždinskoga
prezimenskog sustava (npr. u prikupljenoj prezmenskoj građi 18. stoljeća više nema sljedećih
prezimena iz 16. i 17. stoljeća: Mahmotovich, Makar, Maltarich, Patthatich, Rosman, Sambar,
Spek, Tokach, Topliczay, Valenchich).
Kako je Habsburška Monarhija bila velika država s više narodnosnih skupina, uz
većinsko njemačko i mađarsko stanovništvo, obuhvaćala je i hrvatsko, češko, slovačko,
bugarsko, rumunjsko, slovensko i dijelom srpsko stanovništvo. O tome etničkom pluralizmu
svjedoče prezimena motivirana etnikom i etnonimom.
Prezimena koja su motivirana riječima koje odražavaju podrijetlo u 18. stoljeću ima 60
(14 %). Najviše je asufiksalnih prezimena (50 ili 83 %). U tvorbi sufiksalnih prezimena plodniji
je sufiks -ić (6 prezimena), dok su ostali sufiksi potvrđeni manjim brojem prezimena: -ović/-
ević (3) i -ek (1).
139
Etnonimska prezimena svjedoče o neposrednome susjedstvu njemačkoga (Niemecz),
mađarskoga (Vugrinchics), slovenskoga (Kranyeiz), turskoga (Turkovich), kao i rumunjskoga
(Sekely) te vlaškoga stanovništva (Vlahek, Vlahouitsch). O najčestotnijemu hrvatskom
prezimenu Horvat (Horvath) i njegovoj specifičnoj pojavi već smo pisali, a prezime je
potvrđeno i u građi 18. stoljeća. Prema prezimenskoj građi 18. stoljeća, o prezimena
motiviranima riječima koje odražavaju podrijetlo iščitavamo:
– prezimena nastala od ktetika / poprezimenjavanjem ktetika jesu: Brezovacsky, Chernichky,
Gorichky, Dukowacsky, Lukovachki
– neka prezimena odaju mađarsku prezimensku tvorbu: (sufiks -y/-i): Bellay, Goriczay,
Hoszny, Niczky, Posgay, Szakmardi
– prezimensku službu preuzeo je ojkonim (transonimizacija): Brezovecz, Kostanjevecz,
Negovecz, Topolovecz
– neka su prezimena nastala od apelativa (etnikoidna prezimena): Bregovich (: breg 'brijeg'),
Borovnyak (: borovnjak 'borik'), Kiszelyak (: kiseljak 'izvor kisele vode'), Polyak (: polje),
Potocsnik (: potok), Skrilevecz (: škriljevac).
Kao podvrstu prve skupine prezimena nastalih poprezimenjavanjem etnika izdvajamo
tri prezimena na -ščak258, nastalih slaganjem odnosnoga sufiksa -ski i imeničkoga -jak:
Dolovschak (: Dol, posjed obitelji Oršić), Dvorschiak (: Dvor) i Szellenschak (: Zelina). Takav
tip prezimena zajednički je slovenskoj i kajkavskoj antroponimiji.
O potrebi da se istakne da je tko došao iz kojega drugog kraja ili područja, odgovorivši
pritom na pitanje Odakle si?, svjedoče prezimena: Megyimorcz (: Međimurje), Posavacz
(: Posavina) i Zadravecz (: za Dravom).
Raznovrsna prezimena motivirana etnikom čuvaju sjećanje na doseljevanje predaka iz
bliže i dalje okolice, kao npr. Bellay (: Bela, posjed ivanovaca kraj Ivanca); Brezovacsky,
Brezovecz (: Brezovec, naselje kod Svetoga Martina na Muri), Leskovar (: Leskovec, kraj
Štrigove, ali i više istoimenih naselja u Sloveniji), Negovecz (: Negovec kraj Vrbovca),
Posavacz (: Posavina), Szakmardi (: Szakmár, Mađarska), Szomogyi (: Somogy, Mađarska).
258
U svojem radu Anđela Frančić (2002: 92) spominje da je taj tip prezimena zajednički slovenskoj i međimurskoj
antroponimiji, a na tu pojavu prvi je upozorio Petar Skok; o njoj je podrobnije pisao Janez Keber.
Prema Filipu Škiljanu i Aleksandru Vukiću (2015: 177), Slovenci iz današnje Štajerske i Hrvati iz sjeverozapadne
Hrvatske bili su duga četiri stoljeća upućeni jedni na druge (od 1526. u zajedničkoj državi pod Habsburgovcima
do raspada socijalističke Jugoslavije) i to migracijama Štajeraca na područje Varaždina, međusobnom trgovinom,
dolaskom slovenskih učenika na školovanje u Varaždin te dolaskom znamenitih Slovenaca koji su utjecali na
razvoj grada („mnogi svećenici, profesori, pjesnici, publicisti te vojnici koji su obitavali na području Varaždina
podrijetlo su vukli iz obližnje Štajerske“, 2015: 179), kao što su Janez Trdina, pisac i povjesničar; Sebastijan
Gruebner, ljekarnik; Ivan Wagner, liječnik; Mihael Stroy i Matija Brodnik, slovenski putujući slikari; Matija
Valjavec, ravnatelj varaždinske gimnazije i mnogi drugi (2015: 179).
140
U građi 18. stoljeća postoje potvrde prezimena poznatih plemićkih obitelji: uz već
spomenute Draškoviće (Draskovich) i Erdödyja (Erdödi), zabilježili smo i prezimena obitelji
Niczky (Niczky), Zakmardi (Szakmardi) i Patačić (Patthatich).
U palači Drašković zasjedao je Hrvatski sabor, a od 1767. godine bila je sjedište Hrvatskoga
kraljevinskog vijeća, dok se palače obitelji Erdödy i Patačić grade sredinom, a palača Niczky
krajem 18. stoljeća. Palača Zakmardi izgrađena je 1672. godine kao sjemenište za đake
varaždinske isusovačke gimnazije.
141
U ovome poglavlju prikazat će se prezimena iz 19. stoljeća ekscerpirana iz ovih izvora:

– Androić, M., Spomenici starogradske varaždinske općine, Varaždin, 2008. (zapisnici u
razdoblju 1820. – 1850.)
– Pučki prijatelj, tjednik (prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima 1875.)
– Varaždinski glasnik (prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima 1885.)
– Matica krštenih Župe svetoga Nikole (1849. – 1854., 1891. – 1892.)
– Matica krštenih Župe svetoga Vida (1891.).
Kao i u prethodnim poglavljima, najprije će se u rječniku prikazati motivacijsko-

tvorbena raščlamba prezimenske građe te će se na temelju provedene raščlambe prikazati
rezultati u tablicama i grafikonu (s pregledno prikazanim sadržajem rječnika te udjelom
motivacijskih skupina u prezimenima). Nakon tablice slijedi osvrt na pojedine prezimenske
skupine.
142
Kao i dosad, za prezimena koja se pojavljuju u ranijim razdobljima ovdje nećemo

ponavljati motivacijsko-tvorbenu raščlambu, već ćemo ih samo ispisati u izvornoj grafiji te u
oble zagrade unijeti transkribirani prezimenski lik. U legendu smo unijeli simbole kojima smo
označili prezimena koja postoje:
○ u 16. stoljeću
◊ u 17. stoljeću
♦ u 16. i 17. stoljeću
□ u 18. stoljeću
○□ u 16. i 18. stoljeću
■ u 17. i 18. stoljeću
☼ u 16., 17. i 18. stoljeću
□ Adler Barabaš < Barabaš [< Barab(a)- (< grč.

Albrecht < od njem. osobnoga imena Barabbás) + -aš]
Adalbrecht Baretich, Baretič (Baretić) < Baret(a)- [<
Ambrošić < Ambroš- [< Ambrozije < lat. Bartolomej (< lat. Bartholomaeus)] + -ić
Ambrosius] + -ić Bartolić < Bartol- [< Bartolomej < lat.
Andrelič259 (Andrelić) < Andrel- [< Andrelin Bartholomaeus] + -ić
< Andrija < lat. Andreas] + -ić Bauer < njem. Bauer 'seljak'
Antolić < Antol- [< Antun (< lat. Antonius] + Bedačić < bedak- ('glupan') + -ić; ili bedač(a)-
-ić; < Antol- [< mađ. Antal (< lat. Antonius)] + ('glupača') + -ić
-ić Bedekovich (Bedeković) < Bedek- [<
○ Antolković Benedikt < lat. Benedictus] + -ović
■ Antolović □ Belchics (Belčić)
○□ Babić Belić < Bel(o)- [< Bjeloslav, Bjelimir i sl.] +
☼ Balog -ić; ili < bel(i)- ['svjetloput; svjetlokos'] + -ić
Banyess (Banješ) < možda 'koji dolazi iz Benchich (Benčić) < Benc(e)- [< Benedikt <
Banije'260 lat. Benedictus] + -ić
Benček < Benc(e)- [< Benedikt < lat.
Benedictus] + -ek
259 Prezime je ekscerpirano iz Matice krštenih Župe 260 Banija (Banovina) je povijesna pokrajina na jugoistoku
svetoga Nikole nakon 1848. godine kada se zapisi unose središnje Hrvatske. Bila je dio nekadašnje Vojne krajine
hrvatskim jezikom. Pretpostavljamo da je riječ o zapisu (izvor: Hrvatska enciklopedija
nastalom pod utjecajem tradicionalnoga bilježenja http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5741).
kajkavskoga srednjega .
143
◊ Bengeri Czeglecz < cegl(a)- [< njem. Ziegel 'cigla'] +
■ Benkovich (Benković) -ec
☼ Berlek (Berlek, Brlek) ♦ Czik
Blazek (Blažek) < Blaž- [< lat. Blasius] + -ek ○ Czikach (Cikač)
◊ Blažeković ☼ Czvetkovich (Cvetković)
□ Boltižar Čačković < čačk(o)- (< čačkati) + -ović
Borko < Borko [< Bor(o)- (< Borivoj i sl.) + Čavličar < čavličar 'koji izrađuje čavle'
-ko] Čepin < Čepin, naselje i općina u
Borkovecz (Borkovec) < Bork(o)- [< Bor(o)- Osječko-baranjskoj županiji (vjerojatno:
(< Borivoj i sl.) + -ko] + -ovec prezime nastalo transonimizacijom od
Borović < Bor(o)- [< Borivoj i sl.] + -ović ojkonima)
□ Bosilj Čerleni < č(e)rleni 'koji je crvenokos' [<
Braćko < brać(a)- + -ko črleno 'crveno']
■ Bregović Černila (Černila/Črnila) < črni 'crn; koji je
□ Broz tamne kose ili tamnoput'
Budanec < budanec [< buditi] Črncec, Črnčec < črn(e)c- [< črn- ('crn') +
○□ Bunić -ec] + -ec
□ Canjuga □ Darabos
Car < car 'vladarski naslov' □ Debeli
Chernichich (Černičić) < černić- [< čern- Deduš < možda deduš 'djed'
('crn') + -ić] + -ić Dejanović < Dejan- [< Deja (< Desimir,
Chesnyak (Češnjak) < češnjak Desislav i sl.) + - an] + -ović
Churilla/Ćurilla (Ćurila) < Ćiril, m. os. ime Dervenkar, Drevenkar < d(e)rvenkar 'koji
(< grč. Kýrillos) izrađuje drvenke, drvene posude koje su služile
Cepanec < cepanec [< cijepati] kao mjere za žito' (Frančić 2002: 226)
Cernčec (Cernčec, Crnčec) < crn(e)c- [< crn- Deželić < dežel(a)- ['zemlja, krajina', ARj] +
+ -ec] + -ec -ić
Cesar < cesar 'car' [< caesar < lat. Caesar] ■ Divjak
Cestar < cestar 'koji radi na gradnji i □ Dobrotič (Dobrotić)
održavanju cesta' Dolencz (Dolenc) < Dolenec
○□ Cimerman Dominich (Dominić) < Domin(o)- [< Dominik
Cmrečki < možda prema mikrotoponimu < lat. Dominicus] + -ić
Cmrečak ('dio šume gdje prevladavaju Dominko < Dominko [< Domin(o)- (<
smreke') [< cmreka 'smreka'] Dominik < lat. Dominicus) + -ko]
Cvetko < Cvetko, m. os. ime □ Draganich (Draganić)
Czapek (Capek) < cap(a)- ('šapa') + -ek □ Drašković

Drožđek < drozd- ('ptica pjevica') + -ek
144
Duboveček < Dubovec- [< Dubovec, naselje u Gjurin (Đurin) < od izvedenoga osobnog
sastavu Općine Gornja Stubica] + -ek imena Đurin
Dugački < dugački 'koji je dugačak' Gladović < glad- ('osjećaj potrebe za jelom') +
□ Dvorschak -ović
Ershek (Eršek) < eršek (< mađ. ersek Glavič < 1. 'zaobljeni gorski vrhunac'; 2. 'jedan
'nadbiskup') od vrhova Varaždinbrega i selo uz njega'
Ferenček < Ferenc- [< mađ. Ferencz (< lat. (Lipljin 2013: 370)
Franciscus)] + -ek Glavnik < glavnik 'glavar, poglavica (kod
Ferk < Ferenc [< mađ. Ferencz (< lat. vojske)'
Franciscus)] Gluhak < gluhak 'koji je gluh'
Filipašić < Filipaš- [< Filip- (< lat. Philippus) Godek < godek 'svinja'
+ -aš] + -ić ■ Golub
Filipić < Filip- [< lat. Philippus] + -ić ☼ Golubić
Fišter < fišter [< njem. Pfister 'pekar'] Gortan < gortan 'koji prebiva u gorju, goran';
Fištrek < fišt(e)r- [< njem. Pfister 'pekar'] + prezime je podrijetlom talijansko (Bertoša
-ek 2001: 294)
Fleis < njem. Fleisch 'meso' Gott < možda pokraćeno od njem. imena koja
261
Fodroczy, hrvatska plemićka obitelj Fodroci u sebi imaju sastavnicu Gott (npr. Gottfried,
Francelj < Franc [< Franjo (< lat. Franciscus)] Gotthard)
Franković < Frank(o)- [< Fran- (< Franjo < Götcz < možda pokraćeno od njem. imena
lat. Franciscus) + -ko] + -ović koja u sebi imaju sastavnicu Gott (npr.
Fridrih < Fridrih, njem. m. osobno ime [< Gottfried, Gotthard)
njem. Friedrich] □ Grabar
Frich (Fric) < Fridrih [< njem. Friedrich] Gregurić < Gregur- [< Grgur < lat. Gregorius]
Friščić < Frišt- [< Fritz < Fridrih < njem. + -ić
Friedrich] + -ić Gyuraich (Đuraić) < Đura- [< Juraj < lat.
Gall < Gal [< lat. Gallus] Georgius] + -ić
Galović < Gal- [< lat. Gallus] + -ović □ Habjanić
Gašparić < Gašpar- [< lat. Casparus, □ Habunek
Gasparus] + -ić Hajdinjak < hajdinjak 'koji živi uz nasad
Gerdak (Gerdak/Grdak) < G(e)rd- [< Grden hajdine'
< grd 'koji je nije lijep; ružan'] + -ak Hajnžek < Hans- [< lat. Ioahannes] + -ek
Gjurasek (Đurasek) < Đuras- [< Đur(a)- (< ○□ Herczeg
Juraj < lat. Georgius) + -as] + -ek □ Herjavec
261Obitelj Fodroci je podrijetlom iz Erdelja. Nazvani su po naselja Fodrovec Riječki i Fodrovec Donji u široj okolici
posjedu Fodrovec koji se nalazio na području današnjih Križevaca (Hrvatska enciklopedija,
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19992).
145
Herkovič (Herković) < Herk(o)- [< Her(o)- (< Ivanich (Ivanić) < Ivan- [< grč. Ioánnes] + -ić
Herman) + -ko] + -ović Ivich (Ivić) < Iv(o)- [< Ivan (< grč. Ioánnes)]
■ Herženjak, Hrženjak + -ić
Hirss, Hirš < njem. Hirsch 'jelen' Jagič, Jagić (Jagić) < Jag(a)- [< Agata < lat.
◊ Hižak Agatha] + -ić
□ Hižman Jagodić < Jagod(a)- + -ić
Hlebar < hlebar 'pekar' [< hleb 'kruh'] Jakić < Jak(a)- [< Jakov (< lat. Jacobus)] + -ić
Hoffmann < njem. Hoffmann 'upravitelj Jaklin < možda od Jakov [< Jakob (< lat.
imanja; dvorski službenik' Iacobus)]; ili < jaklin 'kaputić'
☼ Horvat ■ Jambreković
◊ Horvatek Jambrošić < Jambroš- [< Jambr(o)- (<
♦ Horvatić Ambrozije < lat. Ambrosius ) + -oš] + -ić
Hrany, Hranj < možda stanovnik naselja Jambrović < Jambr(o)- [< Ambrozije < lat.
262
Hraň u Slovačkoj Ambrosius)] + -ović
Hrnčić < hrnj(a)c- [< hrnjac 'koji ima Jančić < Jan(e)c- [< Jan- (< grč. Ioánnes) +
prirođeno nepotpuno srašćivanje gornje usne, -ec] + -ić
zečju usnu' < hrnja] + -ić ☼ Janković
Hruškar < možda 'koji se bavi uzgojem i ◊ Jugh (Jug)
prodajom krušaka' [< hruška 'kruška'] Jugović < jug- + -ović
Iakopovich, Jakopović < Jakop- [< lat. Jurinak (Jurinak, Jurinjak) < Jurin- [< Juraj
Jacobus] + -ović < (lat. Georgius)] + -ak
Iankach (Jankač) < Janko [< Jan- (< grč. □ Kaiser
Ioánnes) + -ko] Kalčić < (t)kal(e)c- ('tkalac') + -ić
Ieremich (Jeremić) < Jerem- [< Jeremija < Kamenšćak < stanovnik naselja Kamenica
lat. Ieremias] + -ić (naselje kod Lepoglave u Varaždinskoj
Ierenchich (Jerenčić) < Jeren(a)c- [< Jeronim županiji)
(< lat. Hieronimus )] + -ić Kaniški < Kaniža, više naselja (pokraj Ivanca;
Iohan (Johan) < Johan (< grč. Ioánnes) u Sloveniji i Mađarskoj)
■ Iurkovich (Jurković) Karassinecz < vjerojatno označava onoga koji
Ivančić < Ivan(a)c- [< Ivan- (< grč. Ioánnes)] je živio uz Karašicu, pritoku rijeke Drave u
+ -ić istočnoj Hrvatskoj
262Prezime Hranj možda bi se moglo dovesti u vezu i s Rinkovec kraj Bednje. Među ondje naseljenim nositeljima
naseljem Kranj u Sloveniji (usp. Hočevar < Kočevje, prezimena Hranj prenosi se priča o zajedničkome pretku,
Hruška < hruška (kruška) itd.). Ipak, skloniji smo što potvrđuju i rodbinski odnosi. U Matičnoj knjizi
tumačenju da bi prezime Hranj trebalo tražiti u krštenih u Bednji iz 1825. godine stoji da je u Rinkovcu
povezanosti sa slovačkim naseljem Hraň jer smo od samih kršten Franjo Hranj (Franciscus Hranÿ), što je najstariji
nositelja prezimena čuli priču da je zajednički predak svim zapis prezimena Hranj u matičnim knjigama. Prema
Hranjima stigao iz Češke (vjerojatno se mislilo na popisu stanovništva 1948. godine u Rinkovcu je živjelo 88
Češkoslovačku, op. M. H.). Zaseok Hranji dio je naselja nositelja prezimena Hranj.
146
Karlsberger < vjerojatno označava onoga koji Komesz, Komes (Komes) < komes 'plemićki
je živio uz dvorac Karlsberg (nalazi se blizu naslov glavnih vojnih, upravnih i sudbenih
Homburga u Njemačkoj) glavara u pokrajinama'
Katanecz (Katanec) < katan(a)- [< mađ. □ Koren
katona 'vojnik'] + -ec Korpar < korpar 'koji izrađuje korpe' [< korpa
Kekec < možda od kekez 'homoseksualac' 'košara' < njem. Korb]
Kelemen < mađ. Kelemen [< lat. Clemens] Kos < kos 'ptica pjevica'
○□ Kellner □ Koschak (Koščak)
Kenjel (Kenjel, Kenđel) < mađ. kengyel Košak < koš- + -ak
'stremen'; možda se odnosi na onoga koji □ Košič (Košić) < koš- + -ić
izrađuje stremene Košir < kosir 'savijeno sječivo, veliki ručni
Kernjak < kernjak 'krnjak, ostatak oštećenoga nož za obrezivanje granja i loze; srp'
zuba' Koštarić < koštar- ('koji je na košti, redovnoj
Kirović < Kir(il)- [< grč. Kyrillos] + -ović hrani u stanu uz naplatu') + -ić
□ Kiseljak Kovach, Kovač < kovač
Kissich < kiš- [< mađ. kis 'mali'] + -ić ☼ Kovachich, Kovačić
Kiš Šaulovečki < Kiš Šaulovečki, plemićka ◊ Kozjak
263
obitelj iz Varaždinske županije ◊ Krajačić < krajač- ('krojač') + -ić
Klajić < vjerojatno od klaj(o)- ('kljast', v. □ Kraljić
Šimunović 2006: 282) + -ić □ Kraly, Kralj
Klemenčić < Klemen(e)c- [< Klemen(t)- (< □ Kralyek, Kraljek
lat. Clemens) + -ec] + -ić Kralyevich (Kraljević) < kralj- + -ević
Kliček < kliček 'peteljka ploda voća' (Lipljin ○□ Kramer
2013: 539) ○□ Kranyeiz, Kranjec
Klinec < klin- + -ec ◊ Kranjčić
Knezević (Knežević) < knez- + -ević □ Križanec
Kociper < kociper 'koji se kočoperi' [< Križnjak < Kriz(ogo)n- [< Krizogon < grč.
kočoperiti se 'praviti se važan, šepuriti se'] Khrysogonos] + -ak
Kokotec < kokot- ('pijetao') + -ec Krušić < kruš(ac)- ('dem. od kruh') + -ić
Kolačko < kolačko [< kolač- + -ko] Kućar, Kučar < kućar 'onaj koji obilazi kuće i
Kolarić < kolar- + -ić nudi kakvu robu na prodaju ili obavlja neke
Kolenko < kolenko [< kolen(o)- ('koljeno') + usluge i poslove uz naplatu'
-ko] Kuhar < kuhar
○□ Kollar (Kolar) Kukavecz (Kukavec) < kukavec 'vrsta biljke'
○ Kolmann (Kolman)
263Obitelj Kiš Šaulovečki spominje se već u 13. stoljeću, (prema:

a vlasnici dvorca Šaulovca postaju početkom 17. stoljeća http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11045).
147
Kukuljevich, Kukuljevič (Kukuljević ♦ Maltarich
Sakcinski264) < kukulj- [< kukolj 'korov'] + ☼ Marić
-ević ◊ Marković < Marko- [< lat. Marcus] + -ović
Lacković < Lack(o)- [< Lac(o)- (< (V)ladislav Markušić < Markuš- [< Mark(o)- (< lat.
i sl.) + -ko] + -ović Marcus] + -uš] + -ić
Lah < (V)lah □ Maršić
Laszinger < Lässig, nekadašnje naselje u ■ Martinchevich (Martinčević)
Njemačkoj, danas u Poljskoj; ili < Lassigg, Martinković < Martink(o)- [< Martin- (< lat.
naselje u Austriji Martinus) + -ko] + -ović
Lehkec < lehk(i)- ('koji je lagan') + -ec □ Martinjak
Lencz (Lenc) < Laurencije [< lat. Laurentius] Matejak < Matej- [< lat. Matthaeus] + -ak
◊ Lendvay Matijašević < Matijaš- [< Matija- (< lat.
Lepen < lepen 'biljka iz porodice glavočika; Mathias) + -aš] + -ević; < Matijaš- [< mađ.
ljepika; jablan' Mátyás (< lat. Mathias / Matthaeus)] + -ević
Lesar < lesar 'drvodjelja' Matijašić < Matijaš- [< Matija- (< lat.
□ Lesjak Mathias) + -aš] + ić; < Matijaš- [< mađ.
○ ■ Leskovar Mátyás (< lat. Mathias / Matthaeus)] + -ić
Lešnjak < lešnjak 'lješnjak' Mattachich (Matačić) < Mat(a)c- [< Matija <
□ Levanich, Levanić lat. Mathias] + -ić
□ Liber Mattoš < Matoš [< Mat(o)- (< Matija / Matej
Loborec < Loborec, stanovnik Lobora (naselje < lat. Mathias/Matthaeus) + -oš]
u Krapinsko-zagorskoj županiji) Mavrek < Mavr(o)- [< Mavar- (< lat.
Logožar < logožar 'koji skuplja rogoz' Maurus)] + -ek
Lončar < lončar □ Mayer, Majer
○□ Lončarić Medenyak (Medenjak) < medenjak 'kolač
■ Lorbek umiješan s medom'
□ Lovrenčić Medved < medved 'medvjed'
◊ Lukačić Medvedec < medved- ('medvjed') + -ec
○ Maček ◊ Mesarić
Magdalenić < Magdalen(a)- [< lat. Mesaroš < mesaroš [< mađ. mészáros 'mesar'
Magdalene] + -ić (< slav.)]
◊ Majczen (Majcen) Mežnar < mežnar [< njem. Messner 'sakristan,
Malčec < mal(e)c- [< mal(en)- + -ec] + -ec zvonar']
264Obitelj Kukuljević Sakcinski pripada među najstarije stoljeću doselila u Senj. Kada je loza Bassani di Sacci
hrvatske plemićke obitelji. Kukuljevići su podrijetlom s izumrla, Kukuljevići su svojemu prezimenu dodali i
graničnoga područja između Hrvatske i Slavonije, a njihovo, koje od 19. stoljeća rabe u kroatiziranome obliku
ženidbenim vezama i adoptacijom povezali su se s Sakcinski. (GMV 2017: 1)
venecijanskom obitelji Bassani di Sacci koja se u 14.
148
○□ Mihalić Mužar < mužar 1. 'mala posuda s tučkom za
Mihanovich (Mihanović) < Mihan- [< Mihael tucanje'; 2. 'mali top koji proizvodi samo
(< lat. Michael)] + -ović prasak bez hica'
Mikac < Mik(a)- [< Mikula (< Nikola < lat. Mužek < mužek 'seljačić; dem. od muž'
Nicolaus)] + -ac (Lipljin 2013: 756)
Mikšić < Mikš(a)- [< Mikula (< Nikola < lat. ♦ Nagy
Nicolaus)] + -ić Nell < Nell, m. osobno ime, vjerojatno iz
□ Mikulchich (Mikulčić) engleskoga ili irskoga govornog područja (usp.
Mikulec < Mikul(a)- [< Nikola < lat. Neil, Neal, O'Neal, O'Neill)
Nicolaus] + -ec Nemčić < Nem(e)c- ('Nijemac') + -ić
□ Mikulić Nemeth < mađ. Német 'Nijemac'
Milković < Milk(o)- [< Mil(o)- (< Milivoj, Nikolić < Nikol(a)- [< lat. Nicolaus] + -ić
Milan, Miloslav, Milivoj i sl.) + -ko] + -ović ○ □ Novak
Millnar (Milnar) < vjerojatno: mlinar Novosel < Novosel ('stanovnik Novog Sela';
Miškec < Miškec, m. os. ime [< Mihael]; više je istoimenih naselja u Hrvatskoj, najbliži
mišk(o)- [< miš- + -ko] + -ec su Varaždinu Novo Selo Rok i Novo Selo na
□ Mlakar Dravi u Međimurskoj županiji); < novosel
□ Mlinarić 'novi u selu, novi doseljenik'
Moharich < Mohar- [< Mohor (< lat. ☼ Novoselec
Hermagoras)] + -ić ◊ Obadich < obad- + -ić
Monger < njem. Monger 'vrsta trgovca' Oglavnik < glava, vjerojatno vezano uz
Moses (Mozeš) < mađ. Mózes 'Mojsije' držanje ili oblik glave; ili možda kakav odjevni
Mucko < mucko 'koji muca' predmet koji se stavlja oko glave
Mumlek < 'čovjek koji stalno nešto ◊ Oreški
nerazumljivo mumlja, mumljalo' (Lipljin 2013: Oršić < Oršić, hrvatska plemićka obitelj265
751) Oskoruš < oskoruš [< oskoruša 'listopadno,
Murko < Murko 'koji stanuje ili obitava uz srednje visko drvo; stara hrvatska vrsta voćke']
Muru' (< hidronim Mura); ili od ž. os. imena Ovčarić < ovčar- ('koji čuva i pase ovce') + -ić
Mura Ožeg, Ožek < ožeg [< ožeći 'opeći'; žarač]
Musić < Mus(a)- (muslim. m. os. ime) + Padovec < Padova, grad u Italiji
-ić ◊ Paitak (Pajtak)
Müller < njem. Müller 'mlinar' Papecz < pap- [< mađ. pap 'svećenik'] + -ec
265Obitelj Oršić spominje se prvi put 1420. godine u selu posjeda Orehovac. Valerija Oršić, kći grofa Vilima i
Udriniću (Driniću) na Uncu kao de Udrinich. Između Katarine Oršić, bila je supruga varaždinskoga odvjetnika
1464. i 1472. godine stječu manje posjede (Orehovac, Dol Nikole Fallera u 19. stoljeću (izvor:
i Lipovac) te se sele u plemićku općinu Goricu. Kako se u http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11566)
tome razdoblju u povijesnim spisima nazivaju Orsych de Grobna kapela grofova Oršić sagrađena 1892. godine
Udrinich, pretpostavljamo da je to zbog novostečenoga nalazi se na varaždinskome groblju.
149
Papić < pap- [< mađ. pap 'svećenik'] + -ić Pletershek (Pleteršek) < doseljenik iz Pleterja
Pasarić < pasar- ('pojasar') + -ić (naselje u Sloveniji)
Pavec < Pav(o)- [< Pavao < lat. Paulus] + -ec Pogledich < pogled- + -ić
Pavičić < Pavić- [< Pav(o)- (< lat. Paulus) + Pogorelecz, Pogorelec < pogorelec 'stradalnik
-ić] + -ić od požara'
Pavliček < Pavlic- [< Pavl(e)- (< lat. Paulus) + Polanec < polanec 'koji obitava uz poljanu'
-ic] + -ek Popiać, Popijač < popijač '(možda) koji voli
Pavlinek < Pavlin- [< Pavl(e)- (< lat. Paulus) popiti, koji je neumjeren u alkoholu'
+ -in] + -ek ◊ Posavec
Pavlinović < Pavlin- [< lat. Paulus] + -ović Posavich (Posavić) < Posav(ec)- + -ić
Peharda < peharnik [< njem. Becher] Pospišil < zapadnoslav. (gl. prid. rad.) <
Pekich (Pekić) < pek- ('pekar') + -ić pospati 'prespavati, odspavati'
◊ Perec Potochnijak (Potočnjak) < potočnjak 'koji
Petak < petak 'peto dijete u obitelji' obitava uz potok'
Petanek < Petan- [možda od Petar (< lat. Potoćnik (Potočnik) < potočnik 'koji obitava
Petrus)] + -ek uz potok', ili možda 'koji posjeduje potok'
■ Petković □ Pramberger
Petrinecz (Petrinec) < Petrin- [< Pet(a)r- (< Premuš < Primuš (< lat. primus 'prvi')
lat. Petrus) + -in] + -ec Premušić < Premuš- [< Primuš < lat. primus
Petroczy (Petroci) < Petrovce, naselje u 'prvi'] + -ić
Slovačkoj (< mađ. ime za to naselje je Petrocz) Prizl < mađ. ← njem. Brezel, perec 'vrsta
♦ □ Petrović peciva'
Picek < picek 'pile, pilić' Ptiček < ptič- ('ptić') + -ek
■ Pintarich, Pintarić □ Puklavecz
Piskač < piskač, vjerojatno vrsta glazbenika, Punčec < pun(a)c- ('suprugin otac') + -ec
prema instrumentu koji sadržava pisak ('dio ○ □ Purgar < purgar [< purger < njem. Bürger
instrumenta u obliku cjevčice gdje se stvara 'građanin']; ali možda i < purgar 'pripadnik
zvuk') Varaždinske građanske garde'266
◊ Piszachich, Pisačić (Pisačić) □ Purgarić < purgar- [< purger < njem. Bürger
☼ Plantak 'građanin'; možda i < purgar 'pripadnik
Plantić < plant(a)- [< lat. planta 'šepavac'] + Varaždinske građanske garde] + -ić
-ić Pust < pust '1. koji je osamljen, bez života; 2.
◊ Plavecz (Plavec) sukno od životinjskoga krzna; 3. mesopust,
Plečko < plećko [< pleć(e)- ('rame') + -ko] karneval'
266Pripadnici varaždinske građanske čete nazivali su se kao povijesna i turistička atrakcija početkom devedesetih
purgari, purgeri ili grenadiri, a osnovani su 1750. godine godina 20. stoljeća.
(izvor: varazdinska-garda.com). Postrojba je obnovljena
150
◊ Puškadija ■ Shostarich, Šoštarić
□ Puškarić < puškar- + -ić Shukacz (Sukač) < sokač [< mađ. (< slav.)
Rački < Raka, naselje u Sloveniji szakács 'kuhar']
Radigović < Radig(o)- [< Radigoj] + -ović Singer < njem. Singer 'pjevač'
Rakovac < Rakovac, dio grada Karlovca Siročić < siroč(e)- + -ić
Raucher < njem. Raucher 'pušač' Slunjski < Slunj, grad u Karlovačkoj županiji
□ Rauš Smiljanić < Smiljan- + -ić
Rebrek < rebr(o)- + -ek Smolković < smolk(o)- [< smol(a) + -ko] +
Remenar < remenar 'koji izrađuje remene' -ović
Renaud (Renaud) < fr. m. os. ime (eng. Soldat < soldat 'vojnik' [< tal. soldato]
Reynold) ■ Somogji
□ Repich, Repić □ Sostar (Šoštar) < šuster 'obućar'
Rešetar < rešetar 'koji izrađuje rešeta' (< ksrvnjem. schuoster (Štebih Golub 2010:
◊ Rihtarić 355))
□ Rihter □ Sović
Rogina < rog Spanich (Španić) < špan- [špan 'upravitelj,
Rosich (Rožić) < rog- + -ić nadglednik vlastelinstva' < mađ. ispán] + -ić
Rotar < njem. rot 'crven' Stankovič (Stanković) < Stank(o)- [< Stan(e)-
Rubin < rubin 'skupocjeni dragi kamen crvene (< Stanislav i sl.) + -ko] + -ović
boje' Stepanek < Stepan- [< lat. Stephanus] + -ek
Rumell < tur. Rumeli 'zemlja Romeja', ime za ♦ Strelec
zapadni (balkanski) dio Osmanskoga Carstva Sudec < sudec 'sudac'
Ruszek (Rušek) < rus- ('crvenkast, riđ, Sukačić < sukač- [< sokač (< mađ. (< slav.)
rumen') + -ek szakács 'kuhar')] + -ić
□ Sajko ◊ Svecz, Švec
Sakač < mađ. szakács 'kuhar' (< slav.) □ Szabolek
Sambolek < sambol- [< mađ. szabó 'krojač'] + Szaleniak (Salenjak) < salenjak 'koji je pun
-ek sala; debeo'
Samec < samec 'samac' Szegedin (Segedin) < Segedin (< mađ.
Schmidt < njem. Schmied 'kovač' Szeged), grad u Mađarskoj
Seketin < Seketin, naselje u Općini Sveti Ilija □ Szekovanich, Sekovanić
u Varaždinskoj županiji Szirovecz < sirov- ('koji nije kuhan ni pečen')
□ Shamecz, Šamec + -ec
Shantalab (Šantalab) < šantalab 'koji je hrom, Szokach (Sokač) < sokač [< mađ. (< slav.)
šepav' (< mađ. sánta 'šepav, hrom' + mađ. láb szakács 'kuhar']
'noga') ■ Szokol, Szokoll (Sokol)
Shneider (Šnajder) < njem. Schneider 'krojač' ☼ Szvetecz, Svetec
151
Šaffarić < šafar- [šafar 'upravitelj imanja; Tomašević < Tomaš- [< Toma- (< lat.
ekonom' (< njem. Schaffner)] + -ić Thomas) + -aš] + -ević
□ Šafran □ Tomassic, Tomašić
Šainovič, Šajnović < šain- [< šain 'sokol Tomašković < Tomašk(o)- [< Tomaš- (< lat.
dresiran za lov' < tur. ← perz. šahīn] + -ović Thomas) + -ko] + -ović
Šalamon < Salamon/Solomon, m. os. Ime □ Toplak
bibilijskog podrijetla Traub < njem. Trauben 'grožđe'
○□ Šantek Trojak < trojak 'treće dijete u obitelji''
Šanjek < možda šanje- [šanje „nadimak ■ Turković
čeljadetu koje malo hramlje“, izvor ARj] + -ek ◊ Tushek, Tušek
Šarec < šar(o)- ('šaren') + -ec □ Vagner
Ščuric < ščuric 'zrikavac, cvrčak' Vajda < vajda (mađ. vajda 'vojvoda' (< slov.))
■ Šestak Vajdić < vajd(a)- + -ić
□ Šimunčić Valentak < Valent- (< Valentin < lat.
□ Škoranec (Škorjanec) Valentinus) + -ak
◊ Šmit, Šmic < njem. Schmied 'kovač' □ Valpotić
Štefanec < Štefan- [< Stjepan (< lat. □ Varga
Stephanus)] + -ec □ Verbnjak (Verbnjak, Vrbnjak)
Štefanić < Štefan- [< Stjepan (< lat. ○ Verchek, Vrček (Verček Vrček)
Stephanus)] + -ić Vertesy, Vertuš < Vertés, gorje u
Štifter < možda prema predmetu kojim se sjeverozapadnoj Mađarskoj
služi, označava neku vrstu pisara [< njem. Stift Veverič < veverič 'vjeverić'
'olovka, pisaljka']; ili < njem. Stifter 'donator, Vidachich (Vidačić) < Vid(a)c- [< Vid- + -ac]
mecena' + -ić
Štromar < možda od njem. Strohmann Vincetić < Vince(n)t- [< Vincent, Vincencije <
'slamnati čovjek, strašilo' lat. Vincentius] + -ić
Šuplika < šuplika 'koji je šupalj, prazan' ■ Vinczek, Vincek
Švarc, Svarz < njem. schwarz 'crn' Vindiss, Vindiš < vindos [od keltskoga
Teppes < možda 'koji se skiće' [< tepsti se pridjeva „vindos »bijel« (ie. korjen te riječi
'skitati se']; možda i rum. tepeš 'nabijač' (usp. nalazi se u našemu glagolu vidjeti)“ (Skok
Vlad Tepeš Drakula) 1971: 130)]
Terstenjak (Trstenjak) < trstenjak (< trsten ☼ Vinković
'trska') 'koji živi na području obraslom trskom' Višnić < Višn(a)- [< višnja] + -ić
Tkalchevich (Tkalčević) < tkal(e)c- + -ević ○ □ Vlahovich < Vlah- + -ović
Tkalčić < tkal(e)c- ('tkalac') + -ić Vlašić < Vlah- + -ić
☼ Tkalec Volf < njem. Wolf 'vuk'
Vragovich (Vragović) < vrag- + -ović
152
□ Vrbanić ☼ Zadravec, Zadravecz
Vugrin < Vugrin 'Mađar' Zagorsky < stanovnik Zagorja
Vugrinchics < Vugrin(e)c- [< Vugrin ○□ Zajec
('Mađar') + -ec] + -ić Zdelar < zdelar 'zdjelar'
Vugrinec < Vugrin- ('Mađar') + -ec ☼ Zebec
Vukasovič < Vukas- + -ović Zemlić < zeml(a)- ('zemlja') + -ić
Vukmanić < Vukman- + -ić Zgrebec < zgrebec 'koji može nešto zgrebsti'
Vuković < Vuk- + -ović [< zgrepsti 'grebući skinuti, sastrugati']
○□ Vuzem □ Zkupnyak (Skupnjak)
Waldmann < možda 'koji živi u šumi' [< □ Zlatarovich (Zlatarović)
njem. Wald 'šuma' i Mann 'čovjek'] Zorković < Zork(o)- [< Zor(o)- (< Zoran,
Weber < njem. Weber 'tkalac' Zorislav i sl.) + -ko] + -ović
□ Wlahek (Vlahek) ○□ Žganjar
Wučić < Vuk- + - ić Žnidarić < žnidar- [< njem. Schneider 'kojač']
Wunderlich < njem. wunderlich 'čudno, + -ić
neobično'

Bahun, Bešvir, Budjan, Bumbek, Buzetti, Chemiga, Cvertila, Delimar, Dolmać, ◊Ebner, Eck, Ertl,
Fadiga, Gredelj, Haller, Havaić, Hugyak, Koterba, Krobot, Krok, Kujek, Kušec, Letina, Paar, Pikia,
Pomper, Redl, Schavorich, Slukić, Stebih, Rizner, Šarman, Šešet, Šokman, Šprem, Štuhec, Švagelj,
Talan, Tanody, Tellebar, Valovzky (41)
153
MOTIVACIJA
TVORBA NAZIV
ZANIMANJA
ETNIK ETNONIM
asufiksalna Albrecht, Barabas, Boltižar, Adler, Balog, Bauer, Car, Cesar, Banyess, Kranyeiz,
Borko, Broz, Cvetko, Bosilj, Braćko, Bengeri, Cestar, Cmrečki, Čepin, Horvat,
Ćurilla, Dominko, Ferk, Budanec, Canjuga, Czimerman, Dolencz, Nemeth,
Francelj, Frich, Fridrich, Cepanec, Chesnyak, Dervenkar, Dvorschak, Lah,
Gall, Gjurin, Götcz, Gott, Czik, Czikasch, Černila, Čavličar, Glavič, Gortan, Vugrin
Iankach, Iohan, Jaklin, Črleni, Darabos, Debeli, Ershek, Fišter, Kamenšćak, (5)
Kelemen, Kolmann, Lencz, Deduš, Divjak, Grabar, Kaniški,
Mattoš, Miškec, Moses, Dugački, Fleis, Glavnik, Herczeg, Karassinecz,
Nell, Premuš, Renaud, Gluhak, Godek, Golub, Hlebar, Karlsberger,
Šalamon (29) Hirš, Hižak, Hižman, Hoffmann, Kiseljak,
Jug, Kekec, Kenjel, Hruškar Hajdinjak, Hranj,
Kernjak, Kliček, Kaiser, Kellner, Hrženjak,
Kociper, Kolačko, Kollar, Komesz, Šaulovečki,
Kolenko, Koren, Kos, Korpar, Kovač, Fodroczy,
Koschak, Košir, Kralj, Kramer, Kozjak,
Kukavecz, Lepen, Kućar, Kuhar, Laszinger,
Lesjak, Lešnjak, Liber, Lesar, Logožar, Lendvay,
Lorbek, Maček, Lončar, Mayer, Leskovar,
Majczen, Medenyak, Mesaroš, Loborec, Mlakar,
Medved, Mekota, Mežnar, Murko, Novosel,
Mucko, Mumlek, Millnar, Novoselec, Oršić,
Mužar, Mužek, Nagy, Monger, Oreški, Padovec,
Novak, Oglavnik, Müller, Petroczy,
Oskoruš, Ožeg, Paitak, Peharda, Piskač, Pletersherk,
Perec, Petak, Picek, Puškadija, Polanec, Posavec,
Plantak, Plavecz, Remenar, Potochnijak,
Plečko, Podgorelec, Rešetar, Rihter, Potoćnik,
Popijač, Prizl, Pospišil, Sakač, Schmidt, Pramberger,
Puklavecz, Pust, Shneider, Purgar, Rački,
Raucher, Rauš, Repić, Singer, Soldat, Rakovac, Rumell,
Rogina, Rotar, Rubin, Shukacz, Sostar, Seketin,
Sajko, Samec, Strelec, Sudec, Šamec, Slunjski,
Shantalab, Szokol, Sokač, Šmic, Somogji,
Szvetecz, Szeleniak, Švec, Štifter, Szegedin,
Šafran, Šantek, Šćuric, Tkalec, Vajda, Terstenjak,
Šestak, Škoranec, Vagner, Varga, Verbnjak, Vertuš,
Štromar, Šuplika, Švarc, Weber, Zdelar, Waldmann,
Teppes, Traub, Trojak, Žganjar (58) Zadravec,
Vrček, Veverič, Vindiš, Zagorsky (51)
Volf, Wunderlich,
Vuzem, Zajec,
Zkupnyak, Zgrebec
(104)
sufiks -ić Ot: Ambrošić, Antolić, Babić, Bunić, Bedačić, Kalčić, Kolarić, Deželić, Horvatić
Bartolić, Belić, Dominich, Chernichich, Golubić, Kovačić Posavich, Kranjčić,
Draganich, Filipić, Hrnčić, Kissich, Klajić, Krajačić, Purgarić (3) Nemčić,
Gašparić, Gregurić, Ivanich, Košič, Koštarić, Krušić, Kraljić, Vugrinchics,
Jagodić, Magdalenić, Levanić, Obadich, Lončarić, Vlašić (5)
Marić, Matijašić, Mihalić, Plantić, Pogledić, Maltarich,
Mikulić, Musić, Nikolić, Sekovanich, Siročić, Mesarić,
Premušić, Smiljanić, Sović, Zemlić (19) Mlinarić, Papić,
Štefanić, Tomašić, Pasarić, Pekich
Vincetić, Višnić, Vrbanić, Pintarich,
Wučić, Vukmanić (27)
154
Oi: Andrelič, Baretič, Ovčarić,
Belchics, Benchich, Piszachich,
Dobrotič, Filipašić, Friščić, Puškarić,
Gyuraich, Habjanić, Rihtarić
Ieremich, Ierenchich, Sukačić, Španić,
Ivančić, Jagič, Jambrušić, Šaffarić,
Jančić, Klemenčić, Šoštarić,
Lovrenčić, Lukačić, Tkalčić, Vajdić,
Markušić, Maršić, Valpotić,
Mattachich, Mikšić, Žnidarić (25)
Mikulčić, Moharić, Pavičić,
Šimunčić, Vidachich (27)
Op: Ivić, Jakić, Rožić (3)
sufiks Ot: Czvetkovich, Čačković, Jugović, Knezović, Bregović (1) Turković,
-ović/ Dejanović, Galović, Kukuljevič, Gladović, Kralyevich, Vlahovich
-ević Iakopovich, Marković, Smolković, Šainovič, Tkalchevich, (2)
Matijašević, Petrović, Vragovich (7) Zlatarovich (4)
Tomašević, Vuković (9)
Oi: Antolković, Antolović,
Bedekovich, Blažeković,
Borkovecz, Drašković,
Benkovich, Franković,
Herkovič, Iurkovich,
Jambreković, Jambrović,
Janković, Lacković,
Martinchevich,
Martinković, Mihanovich,
Milković, Pavlinović,
Petković, Radigović,
Stankovič, Tomašković,
Vinković, Vukasovič,
Zorković (26)
Op: Borović, Kirović (2)
sufiks -ec Ot: Mikulec, Štefanec (2) Cernčec, Črnčec, Katanecz, Papec Vugrinec (1)
Oi: Križanec, Petrinec (2) Czeglecz, Herjavec, (2) /
Klinec, Kokotec,
Op: Pavec (1)
Lehkec, Malčec,
Medvedec, Punčec,
Szirovecz, Šarec, Zebec
(13)
sufiks -ek Ot: Mavrek, Blazek, Czapek, Drožđek, Fištrek, Kraljek Duboveček (1) Horvatek,
Stepanek (3) Ptiček, Rebrek, Ruszek, Sambolek, Wlahek (2)
Oi: Benček, Ferenček, Šanjek (6) Sabolek (4)
Gjurasek, Habunek,
Hajnžek, Pavliček,
Pavlinek, Petanek, Tušek
(9)
Op: Brlek, Vincek (2)
sufiks -ak Ot: Martinjak, Matejak, Košak, Toplak (2) / / /
Valentak (3)
Oi: Jurinak, Križnjak (2)
Op: Gerdak (1)
-ac Op: Mikac (1) / / / /
OSTALO Bahun, Bešvir, Budjan, Bumbek, Buzetti, Chemiga, Cvertila, Delimar, Dolmać, ◊Ebner, Eck, Ertl, Fadiga,
Gredelj, Haller, Havaić, Hugyak, Koterba, Krobot, Krok, Kujek, Kušec, Letina, Paar, Pikia, Pomper, Redl,
Schavorich, Slukić, Stebih, Rizner, Šarman, Šešet, Šokman, Šprem, Štuhec, Švagelj, Talan, Tanody, Tellebar,
Valovzky (41)
155
Prezimensku građu 19. stoljeća čini 505 prezimena. U raščlambi prema motivaciji

ostalo
8%
riječi koje osobno ime
odražavaju 30 %
podrijetlo
14 %
naziv zanimanja
18 %
nadimak
30 %
Iz Grafikona 5 iščitavamo da prezimena motivirana nadimkom (151 prezimena ili 30

%) ima gotovo podjednako kao prezimena s osobnim imenom u osnovi (149 prezimena ili 30
%). Slijede prezimena motivirana nazivom zanimanja (93 prezimena ili 18 %) te prezimena
motivirana riječima koje odražavaju podrijetlo (71 prezime ili 14 %). Prezimena nejasne
motivacije čine 8 % (41 prezime).
U tablicu koja slijedi, unijeli smo podatke o udjelu prezimena prema tvorbi.

TVORBA
109 51 21 27 8 1
247
217
156
Prema tvorbenome načinu, više je asufiksalnih (247) nego sufiksalnih (217) prezimena.
Sufiksalna prezimena većinom su tvorena sufiksom -ić (109 prezimena ili 50 %). Ostali sufiksi
sudjeluju u tvorbi 108 prezimena: -ović/-ević (51), -ek (27), -ec (21), -ak (8) i -ac (1). Dobiveni
podaci o tvorbi slični su podacima za prezimena u 18. stoljeću.

prezimenskom sustavu 18. i 19. stoljeća
ostalo
ostalo
riječi koje
odražavaju
etnik/etnonim
podrijetlo
naziv
naziv
zanimanja
zanimanja
nadimak
nadimak
osobno ime
ime
0 20 40 60 80 100 120 140 160
19. stoljeće 18. stoljeće
Grafikon 6. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 18. i

19. stoljeća
Iz Grafikona 6 zaključujemo da su udjeli pojedinih motivacijskih skupina gotovo

podudarni za 18. i 19. stoljeće.
Nadimačka prezimena u 19. stoljeću uglavnom su asufiksalna (104 prezimena ili 69 %).
Sufiksalnih prezimena ima 47 (31 %), a tvorena su većinom sufiksima -ić (19 prezimena ili 39
%) i -ec (13 prezimena ili 31 %), dok se ostalim sufiksima tvori manji broj prezimena: -ović/
-ević (7), -ek (6) i -ak (2).
sljedeće skupine:
157
– životinjski svijet (Adler, Bengeri, Czapek, Drožđek, Godek, Golub, Golubić, Hirš, Kokotec,
Kos, Lesjak, Maček, Medved, Medvedec, Obadich, Picek, Ptiček, Repić, Rogina, Sajko,
Sović, Szokol, Šainovič, Škoranec, Veverič, Vukmanić, Vuković, Wučić, Zajec, Zebec)
– biljni svijet (Bosilj, Kliček, Koren, Kukavecz, Kukuljevič, Lepen, Lešnjak, Lorbek, Oskoruš,
Šafran)
– tjelesne značajke (Balogh, Czik, Czikach, Cernčec, Chernichich, Črleni, Črnčec, Darabos,
Debeli, Dugački, Glavič, Glavnik, Gluhak, Grdak, Herjavec, Hrnčić, Kernjak, Kissich,
Klajić, Koschak, Lehkec, Levanić, Majcen, Malčec, Mumlek, Nagy, Oglavnik, Plantak,
Plantić, Plavecz, Plečko, Pogledić, Puklavecz, Rebrek, Rotar, Rubin, Ruszek, Shantalab,
Šantek, Šanjek, Šarec, Švarc, Vindiš)
– karakterne značajke (Bedačić, Divjak, Kekec, Kociper, Szirovec, Szvetec, Šuplika,
Vragovich)
– imovno stanje ili životne nesreće (Podgorelec, Siročić)
– svakovrsni predmeti (Canjuga, Czeglecz, Kenjel, Klinec, Košak, Košić, Košir, Liber, Mužar,
Ožeg, Smolković, Vrček)
– hrana te stanja vezana uz hranu (Fleis, Gladović, Kolačko, Medenyak, Perec, Popijač, Prizl,
Koštarić, Krušić)
– stanovanje (Hižak, Hižman)
– poredak po rođenju (Petak, Šestak, Trojak)
– rodbinske veze (Babić, Braćko, Deduš, Punčec)
– godišnja doba i blagdani (Vuzem)
– ostalo (Bauer, Budanec, Bunić, Cepanec, Jug, Jugović, Novak, Mužek, Pust, Raucher, Rauš,
Samec, Sekovanich, Teppes, Toplak, Traub, Zemlić, Zgrebec, Zkupnyak).
Najbrojnije skupine nadimačkih prezimena motivirane su raznolikim tjelesnim
značajkama i životinjskim svijetom. U prethodnim stoljećima također je najviše prezimena
nadimačkoga postanja bilo motivirano tjelesnim značajkama. Primjetno je da skupine kojima
su motivirajući leksemi karakterne značajke, hrana i rodbinske veze broje više prezimena u
odnosu na raščlambu u prethodnim stoljećima.
Nova nadimačka prezimena koja su sastavni dio prezimenske građe 19. stoljeća, a ranije
ih ne nalazimo u istraživanoj građi su: Bedačić, Kekec, Kociper, Šuplika; Fleis, Gladović,
Kolačko, Perec, Popijač, Prizl, Koštarić, Krušić; Braćko, Čačković, Deduš, Punčec.
Od 149 prezimena s osobnim imenom u osnovi, 120 prezimena (81 %) nastalo je

158
(37 prezimena ili 31 %). Ostalim sufiksima tvori se 26 prezimena: -ek (14 potvrda), -ak (6
potvrda), -ec (5 potvrda) i -ac (1 potvrda).
Prezimena se mogu razvrstati prema podrijetlu osobnoga imena u osnovi te tako
dobivamo rezultate u Tablici 6.12.
stoljeću
MOTIVACIJA
Albrecht, Ambrošić, Andrelič, Antolić, Antolković, Belchics, Belić, Musić
Antolović, Barabas, Baretič, Bartolić, Bedekovich, Borko, Borkovecz, (1)
Benchich, Benček, Benkovich, Blazek, Blažeković, Borović, Cvetko,
Boltižar, Brlek, Broz, Ćurilla, Dominich, Czvetkovich,
Dominko, Drašković, Ferenček, Ferk, Filipašić, Dejanović, Dobrotič,
Filipić, Francelj, Franković, Frich, Fridrih, Draganich, Gerdak,
Friščić, Gall, Galović, Gašparić, Gjurasek, Jagodić, Radigović,
Gjurin, Gott, Götcz, Gregurić, Gyuraich, Smiljanić, Stanković,
Habjanić, Habunek, Hajnžek, Herkovič, Višnić, Vukasović,
Iakopovich, Iankach, Ieremich, Ierenchich, Iohan, Vukmanić,
Ivančić, Ivanich, Ivić, Iurkovich, Jagič, Jakić, Vuković,
Jaklin, Jambreković, Jambrović, Jambrušić, Wučić, Zorković
Jančić, Janković, Jurinak, Kelemen, Kirović, (21)
Klemenčić, Kolmann, Križanec, Križnjak,
Lacković, Lencz, Lovrenčić, Lukačić, Magdalenić,
Mattachich, Mattoš, Marić, Marković, Markušić,
Martinchevich, Martinković, Martinjak, Maršić,
Matejak, Matijašević, Matijašić, Mavrek, Mihalić,
Mihanovich, Mikac, Mikšić, Mikulčić, Mikulec,
Mikulić, Milković, Miškec, Moharić, Moses,
Nikolić, Nell, Pavec, Pavičić, Pavliček, Pavlinek,
Pavlinović, Petanek, Petković, Petrinec, Petrović,
Premuš, Premušić, Renaud, Rožić, Stepanek,
Šalamon, Šimunčić, Štefanec, Štefanić, Tomašević,
Tomašić, Tomašković, Tušek, Valentak, Vidachich,
Vincek, Vincetić, Vinković, Vrbanić (127)
Najbrojnija prezimena tvorena su od svetačkih osobnih imena (127 potvrda ili 85 %,

npr. Albrecht, Benček, Dominich, Filipić, Gašparić, Ivić, Klemenčić, Lacković, Martinjak,
Nikolić, Pavliček, Šimunčić, Tomašković, Vincek…), manje ih je motivirano narodnim imenima
(21 prezime ili 14 %, kao npr. Borko, Cvetko, Dobrotič, Jagodić, Stanković, Zorković…).
159
Prezimena s nazivom zanimanja u osnovi ima 93 ili 18 %. U odnosu na 18. stoljeće,
udio ovih prezimena po brojnosti je tek malo veći u 19. stoljeću.
Više je prezimena od zanimanja tvoreno asufiksalnim (58 potvrda ili 62 %) nego
sufiksalnim načinom. U tvorbi je najplodniji sufiks -ić (25 prezimena ili 727 %), a ostali sufiksi
potvrđeni su u manjemu broju: -ović/-ević (4 potvrde), -ek (4 potvrde) i -ec (2 potvrde).
Prezimena prema motivirajućemu zanimanju možemo raščlaniti u sljedeće skupine:
– proizvodna zanimanja (Czimerman, Dervenkar, Čavličar, Fišter, Fištrek, Hlebar, Hruškar,
Kalčić, Kollar, Kolarić, Korpar, Kovač, Kovačić, Krajačić, Kuhar, Lesar, Logožar, Lončar,
Lončarić, Pasarić, Pekich, Puškadija, Puškarić, Remenar, Rešetar, Sabolek, Sakač, Sambolek,
Schmidt, Schneider, Shostarich, Shukacz, Sokač, Sostar, Sukačić, Šmic, Švec, Tkalchevich,
Tkalčić, Tkalec, Varga, Weber, Zdelar, Zlatarovich, Žganjar, Žnidarić);
– uslužna i činovnička zanimanja (Cestar, Grabar, Kellner, Knezović, Kramer, Kućar,
Maltarich, Mesarić, Mesaroš, Millnar, Mlinarić, Monger, Müller, Ovčarić, Pintarich,
Piszachich, Piskač, Singer, Vagner);
– službe ili časti koje pojedinci obavljaju (Car, Cesar, Ershek, Herczeg, Hoffmann, Kaiser,
Katanecz, Komesz, Kralj, Kraljek, Kraljić, Kralyevich, Mayer, Mežnar, Papec, Papić, Peharda,
Rihtarić, Rihter, Soldat, Strelec, Sudec, Šaffarić, Španić, Vajda, Vajdić, Valpotić).
Kao i u prethodnim stoljećima, najbrojnija skupina prezimena motivirana je nazivima

za proizvodna zanimana. Među njima pronalazimo neka nova prezimena koja do toga stoljeća
nisu bila prisutna u proučavanoj građi, kao što su: Dervenkar, Čavličar, Fišter, Fištrek, Hlebar,
Hruškar, Lesar, Logožar, Pasarić, Zdelar, Zlatarovich, Žnidarić. U spomenutoj skupini
dominiraju raznolika prezimena motivirana zanimanjima koja su povezana s izradom obuće i
odjeće: Kalčić, Krajačić, Pasarić, Remenar, Sabolek, Sambolek, Schneider, Shostarich, Sostar,
Švec, Tkalchevich, Tkalčić, Tkalec, Varga, Weber, Žnidarić. Ostale podskupine koje se ističu
po brojnosti motivirane su nazivima zanimanjima povezanima sa spremanjem hrane i pića
(Fišter, Fištrek, Hlebar, Hruškar, Kuhar, Pekich, Sakač, Shukacz, Sokač, Sukačić, Žganjar),
obradom metala (Čavličar, Kovač, Kovačić, Puškadija, Puškarić, Rešetar, Schmidt, Šmic) te
obradom drva (Czimerman, Dervenkar, Kolarić, Kollar, Lesar).
U skupini prezimena koja su motivirana nazivima za uslužna i činovnička zanimanja
nova prezimena su Cestar, Kućar, Piskač i Singer, a u skupini koju su motivirali nazivi za
službe ili časti nova prezimena su Car, Cesar, Hoffmann, Katanecz, Mežnar, Papić, Papec,
Soldat, Šaffarić, Španić, Vajda i Vajdić. Među potonjim prezimenima primjetna je zajednička
motivacija u skupni zanimanja koja se odnose na vladanje ili upravljanje većim ili manjim
160
područjem (Car, Cesar; Hoffmann, Šaffarić, Španić, Vajda i Vajdić), a možemo im pridružiti i
prezimena motivirana vojnom službom (Katanecz, Soldat), s obzirom da vladar ili upravitelj uz
sebe redovito ima i vojsku ili kakvu oružanu skupinu.
Kao i u 18. stoljeću, primjetan je veći udio prezimena sa stranim nazivom zanimanja u
osnovi, uglavnom njemačkoga (Czimerman, Fišter, Fištrek, Hoffmann, Kaiser, Kellner,
Kramer, Mayer, Monger, Müller, Schmidt, Schneider, Shostarich, Singer, Sostar, Šaffarić,
Šmic, Rihtarić, Rihter, Vagner, Valpotić, Weber) te mađarskoga podrijetla (Ershek, Mesaroš,
Papec, Papić, Sabolek, Sakač, Sambolek, Shukacz, Sukačić, Vajda, Vajdić i Varga,).
Razlog većemu broju potonjih prezimena možda treba tražiti u činjenici da se broj stanovnika
u Varaždinu u 19. stoljeću povećao kao posljedica ubrzanoga gospodarskog razvoja267 nakon
ukinuća kmetstva (1848.), doseljavanja268 (razvojačenje Vojne krajine 1873. godine) te nakon
ujedinjenja Starogradske i Slobodne varaždinske općine 1861. godine. Vjerojatno je da su
doseljenici spomenuta prezimena u kojima su se odrazili aloglotski leksemi donijeli u Varaždin.
Na oblikovanje prezimena mogli su utjecati migracijski valovi doseljenika nakon slabljenja
osmanlijske vlasti krajem 17. stoljeća: najprije dolaze Nijemaci u dva migracijska vala u 18.
stoljeću, a tijekom 19. stoljeća u Hrvatsku se doseljavaju Slovaci, Mađari, Židovi i Česi
(Zlatković Winter 1993: 311). Međutim, za potpunu potvrdu pretpostavke trebalo bi napraviti
novo povijesno-onomastičko istraživanje prateći kretanja pojedinoga nositelja prezimena.
Od 71 prezimena motiviranoga riječima koje odražavaju podrijetlo, 56 je asufiksalnih

prezimena (79 %). Sufiksalna prezimena su tvorena uglavnom sufiksom -ić (8 prezimena), a
zatim i ostalim sufiksima: -ović/-ević (3), -ek (3) i -ec (1). Veći broj prezimena ove skupine
motiviran je etnikom (56 ili 79 %), a manje etnonimom (15 ili 21 %).
Etnonimska prezimena svjedoci su prošlosti i suživota sa susjednim narodima iz
vremena kad su se prezimena oblikovala: Kranyeiz / Kranjčić (: Slovenac), Nemeth / Nemčić
(: Nijemac), Lah / Vlašić / Wlahek / Vlahovich (: Vlah), Vugrin / Vugrinchich / Vugrinec
(: Mađar), Turkovič (: Turčin). Etnonim Hrvat odrazio se u prezimenima Horvat, Horvatić i
Horvatek.
Prezimena motivirana etnikom možemo prema tvorbi raščlaniti u skupine:
267
Neven Budak (1994: 212) bilježi da je 1800. godine Varaždin imao oko 3.600 stanovnika, a Ređep i Žugaj
(1991: 194) iznose da je 1905. godine Varaždin imao 13.329 stanovnika Prema tome, možemo zaključiti kako se
tijekom 19. stoljeća broj stanovnika povećao oko 3,5 puta.
268
Uz to što se stanovništvo Vojne krajine nakon njezina raspuštanja počelo doseljivati u druge krajeve, pa tako i
u razvijeni Varaždin, važno je spomenuti da je, prema riječima Aleksandra Vukića i Filipa Škiljana (2015: 178)
„varaždinsko područje u vrijeme Austro-Ugarske bilo mnogo više multinacionalna sredina nego što je to danas.
Godine 1900. na području kotara Varaždin živjelo je uz 41.505 Hrvata, 1080 Slovenaca, 106 Čeha, 506 Mađara,
993 Nijemaca, 3 Ukrajinca, 80 Slovaka, 262 Srba, 14 Talijana, 817 Židova i 34 ostalih.“
161
– prezimena nastala poprezimenjavanjem ktetika i etnika: Kaniški, Šaulovečki, Oreški, Rački,
Slunjski, Zagorsky; Banyess, Belchich, Duboveček, Hrženjak, Laszinger, Loborec, Murko,
Novoselec, Padovec, Pletershek, Šamec, Terstenjak, Verbnjak
– prezimena koja odaju mađarsku prezimensku tvorbu: Fodroczy, Lendvay, Petroczy,
Somogyji
– prezimensku službu preuzeo je ojkonim (transonimizacijom): Čepin, Rakovac, Seketin,
Szegedin; transonimizacijom bez prezimenskih sufikasa: Novosel (: stanovnik Novog Sela) i
etnici na -ar kao Leskovar (: Leskovec); transonimizacijom od oronima: Kozjak
(: oronim Kozjak)
– prezimena od apelativa (etnikoidna prezimena): Bregovich (: breg 'brijeg'), Cmrečki (:
cmreka 'smreka'), Deželić (: dežela 'krajina'), Dolencz (: dolina), Kiseljak (: kiseljak 'izvor kisele
vode'), Hajdinjak (: hajdina 'heljda'), Mlakar (: mlaka), Polanec (: polje), Potochnijak/Potoćnik
(: potok).
Kao podvrstu prve skupine prezimena nastalih poprezimenjavanjem etnika izdvajamo
dva prezimena na -ščak: Dvorschak (: Dvor) i Kamenšćak (: Kamenica), koja su po tipu
nastanka zajednička slovenskoj i kajkavskoj antroponimiji. Prezimena Posavec (: Posavina) i
Zadravec (: za Dravom) nastala su kao odgovor na pitanje Odakle si? te tako svjedoče iz kojega
je kraja došao predak, prvi nositelj prezimena. Prema motivirajućemu etniku saznajemo da su
se preci nositelja prezimena doseljevali iz bliže okolice i udaljenijih mjesta, kao npr. Kaniški (:
Kaniža), Novosel (: Novo Selo), odnosno Laszinger (: Lassigg, Austrija), Lendvay (: Lendava,
Mađarska), Padovec (: Padova, Italija), Szegedin (: Segedin (mađ. Szeged), Mađarska).
U prezimenskoj građi 19. stoljeća potvrđena su prezimena znamenitih Varaždinaca:
Jagič, Leitner i Kukuljevič.
– Vatroslav Jagić (Varaždin, 1838. – Beč, 1923., pokopan u Varaždinu): bio je jezikoslovac,
slavist te gimnazijski i sveučilišni profesor u Zagrebu, Odesi, Berlinu, Petrogradu i Beču.
Proučavao je podrijetlo glagoljice, natpise na bosanskim stećcima, pisao o temama iz drugih
slavenskih jezika te je napisao opširan pregled slavenske filologije od početaka do kraja
19. stoljeća (prema: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28503).
– Ivan Padovec (Varaždin, 1800. – Varaždin, 1873.): bio je gitarist i skladatelj. Boravio je u
Beču, gdje je razvio uspješnu karijeru. Po povratku u Varaždin, vjerojatno zbog sve izraženije
sljepoće, bavio se podukom, skladanjem, povremenim koncertiranjem u Varaždinu i Zagrebu,
te konstruiranjem gitara. Poznat je po konstrukciji gitare s deset žica i dvije glave (prema:
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46096).
162
– Samuel Leitner (?, 1797. – Varaždin 1872.): bio je veletrgovac, posjednik i židovski
aktivist. Začetnik je ugledne židovske obitelji, koja je sredinom 19. stoljeća bila među
najuglednijima i najbogatijima u gradu Varaždinu. Utemeljio je veletrgovinu vinom „S. Leitner
und Sohn“. Bio je istaknuti dobrotvor te predsjednik Židovske općine u Varaždinu. Među
građanima bio je poznat kao „čestit trgovac“. Od petorice sinova, očevim putem nastavio je
Albert (Varaždin, 1823. – Varaždin Breg, 1897.), a bio je trgovac i glazbenik. Nakon očeve
smrti preuzeo je veletrgovinu vinom. Svirao je nekoliko instrumenata te je bio član Glazbenoga
društva u Varaždinu. Na svojemu posjedu na Varaždin Bregu sagradio je ljetnikovac s
pozornicom i glazbenom dvoranom te je dao urediti engleski park (prema:
http://zbl.lzmk.hr/?p=1034).
– Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 1816. – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1889.): bio
je hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar. Godine 1837. postao je suradnik
Ljudevita Gaja te ubrzo postao jedan od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. Održao
je prvi govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru 2. svibnja 1843. godine zahtijevajući
da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Sabor je uveo hrvatski jezik kao
„diplomatički“ nakon Kukuljevićeva govora 23. listopada 1847. godine kada je ponovio isti
zahtjev. Bio je jedan od sastavljača Zahtijevanja naroda te član Banskoga vijeća. Njegov interes
za povijest rezultirao je utemeljenjem moderne arhivske službe, a osnovao je i Društvo za
povjestnicu jugoslavensku (1850.). Bavio se i književnim radom (1839. godine objavio je prvu
hrvatsku povijesnu dramu Juran i Sofija) (prema: http://www.enciklopedija.hr/
Natuknica.aspx?ID=34496).
Nakon što je Ivan Kukuljević Sakcinski govorio dva puta u Hrvatskome saboru
hrvatskim jezikom o potrebi uvođenja narodnoga jezika kao službenoga u škole i urede,
Hrvatski sabor konačno prihvaća Kukuljevićev prijedlog 1847. godine. O tome svjedoče i izvori
kojima smo se služili: od siječnja 1849. godine u maticama se bilješke unose samo na
hrvatskome269, a ne više na latinskome jeziku.
269
Od siječnja 1849. i način bilježenja je drugačiji: podaci se pregledno unose u tablicu, što znatno olakšava
snalaženje i iščitavanje, za razliku od više različitih, često nečitkih, rukopisa u ranijemu razdoblju.
163
Slika 7. Matična knjiga krštenih Župe sv. Nikole u Varaždinu, str. 237 (18. rujna 1830.)
Slika 8. Matična knjiga krštenih Župe sv. Nikole u Varaždinu, str. 313 (siječanj 1849.); početna
stranica pisana hrvatskim jezikom
Kako smo ekscerpirajući prezimensku građu 19. stoljeća, kao i onu raniju, sačuvali
izvorni zapis, lako je bilo uočiti nastale promjene. Tako, primjerice, možemo pratiti kako se
neko prezime bilježilo u prvoj polovici, a kako u drugoj polovici 19. stoljeća, već prihvaćenom
gajicom u uporabi (npr. Baretich/Baretić, Kirovich/Kirović, Shamecz/Šamec). Takvih
prezimena zabilježenih na oba načina imamo ukupno 27 potvrđenih u prezimenskoj građi te ih
prikazujemo u tablici koja slijedi.
164
Tablica 6.13. Bilježenje prezimena prije i nakon 1849. godine
Bilježenje prezimena u Matici krštenih Župe sv. Nikole (1707. – 1910.)

do prosinca 1848. od siječnja 1849.
Baretich Pintarich Baretič Pintarić
Hirss Piszachich Hirš Pisačić
Hrany Pogorelecz Hranj Pogorelec
Iakopovich Repich Jakopović Repić
Komesz Szekovanich Komes Sekovanić
Kovach Shamecz Kovač Šamec
Kovachich Szvetecz Kovačić Svetec
Kralyek Svarz Kraljek Švarc
Kranyeiz Tomassic Kranjec Tomašić
Kukuljevich Tushek Kukuljevič Tušek
Levanich Vinczek Levanić Vincek
Mayer Vindiss Majer Vindiš
Shostarich Zadravecz Šoštarić Zadravec
Svecz Švec
U tablici 6.13. zorno je prikazano kako se umjesto dotadašnjega bilježenja hrvatskom

kajkavskom grafijom predgajevskoga razdoblja koja se upotrebljavala u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj piše pojednostavljenim i usustavljenim grafijskim rješenjima gajice:
– <ch>  <č>: Baretich > Baretič
– <c>  <ć>: Tomassic > Tomašić
– <ss, sh>  <š>: Hirss > Hirš, Shamecz > Šamec
– <ny>  <nj>: Hrany > Hranj, Kranyecz > Kranjec
– <sz>  <s>: Komesz > Komes
– <ly>  <lj>: Kralyek > Kraljek
– <y>  <j>: Mayer > Majer
– <cz>  <c>: Szvetecz > Svetec
– <z>  <c>: Svarz > Švarc.
165

– Matica krštenih Župe svetog Nikole (zapisi iz 1901. i 1905.)
– Naše pravice, novine (prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima 1924.)
– Varaždinske novosti, list (prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima 1929.)
– Varaždinec, list (prezimena osoba koje se spominju u jedina dva sačuvana broja 1929.)
– Hrvatsko jedinstvo, novine (prezimena osoba koje se spominju 1937.)
– Popis stanovništva 1948.
– Varaždinske vijesti, list (popis rođenih u svim brojevima iz 1950. i 1990.)
– Popis stanovništva 2001.
– Regionalni tjednik, novine (popis rođenih u svim brojevima iz 2010).
Prema već ustaljenome obrascu, najprije će se u rječniku prikazati motivacijsko-

-tvorbena raščlamba prezimenske građe. Na temelju provedene raščlambe izrađene su tablice i
grafikon u kojima je pregledno prikazan sadržaj rječnika te udio motivacijskih skupina u
prezimenima, nakon čega slijedi osvrt na svaku pojedinu skupinu prezimena.
166
Za prezimena koja se pojavljuju u prijašnjim razdobljima ovdje nećemo ponavljati

motivacijsko-tvorbenu raščlambu, već ćemo ih samo ispisati u izvornoj grafiji te u oble zagrade
unijeti transkribirani prezimenski lik. U legendu smo unijeli simbole kojima smo označili
prezimena koja postoje:
○ u 16. stoljeću
◊ u 17. stoljeću
♦ u 16. i 17. stoljeću
□ u 18. stoljeću
○□ u 16. i 18. stoljeću
■ u 17. i 18. stoljeću
☼ u 16., 17. i 18. stoljeću
♥ u 18. i 19. stoljeću
◊♥ u 17., 18. i 19. stoljeću
♣ u 19. stoljeću
♦ ♣ u 16., 17. i 19. st.
○□♣ u 16., 18. i 19. st.
☺u 16., 17., 18. i 19. stoljeću
Abramović < Abram- (< Abraham270) + Aušperger < ausperger 'onaj koji dolazi s
-ović brijega' (prema njem. aus 'od, iz' i Berg 'brijeg,
Agnezović < Agnez(a) + -ović planina')
Andrec < Andr(o)- [< Andrija (< lat. ○ ♥ Babić
Andreas)] + -ec Baboselac < Baboselac, stanovnik Babinoga
○♣ Antolković Sela (naselje u Bosni i Hercegovini)
Avar < Avar 'pripadnik nomadskoga naroda □ Bajs
Avara, mongolskoga podrijetla koji je u Bakač < Bakacs, ime nekadašnjega naselja u
ranome srednjem vijeku vladao područjem Mađarskoj
Panonije' Bakšaj < Baksa, naselje u Mađarskoj
☺Balog
♦ Banić
270 Abraham je biblijski lik, praotac triju monoteističkih ('otac mnogim narodima') daje mu Jahve nakon uspostave
religija: židovske, kršćanske i islamske. U Starome zavjetu Saveza (Post 17). Prema članku u Hrvatskoj eciklopediji:
najprije nosi ime Abram ('otac uzvišeni'), a ime Abraham http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=175.
167
□ Barulek ☺Brlek
Bašek < Baš(o)- [< Sebaštijan (< lat. Brombauer < možda se odnosi na seljaka,
Sebastianus)] + -ek berača kupine (njem. Bauer 'seljak' i
○ Bašić Brombeere 'kupina')
Bauman < njem. Baumann 'graditelj' Bubanić < možda: buban- ['onaj koji
□ Belaj (iz)buban' [< bubati 'udarati, lupetati'] + -ić
Belušić < Beluš- [< Bel(i)- + -uš] + -ić; beluš- ♣ Budanec
[< bel(i)- + -uš] + -ić Budinski < Budim271, pov. dio grada
♣ Benček Budimpešte
◊ ♣ Bengeri ○ Cafuk
○ Benko ♣ Capek
Berger < njem. Berger 'brđanin, koji obitava u ♣ Car
brdima' □ Cecelja
Bergštein < možda 'koji dolazi s kamenitoga ♣ Cepanec
brijega' [< njem. Berg 'brijeg' i Stein 'kamen] Cerovečki < Cerovec, više istoimenih naselja
□ Bezjak u Sloveniji u različitim općinama (Dolenjske
♦ Biškup Toplice, Sevnica…)
Blažić < Blaž- [< lat. Blasius] + -ić ♣ Cesar
Blažon < Blaž Cesarec < cesar- [< caesar < lat. Caesar] + -ec
◊ Bogović Ciglar < ciglar 'koji peče ciglu'
Bohmec < Bohmec, možda: 'pogrdno ime za ○ ♣ Cikač
stanovnika Prekmurja' Cindrić < cindr(o)272- [< cindra, citra] + -ić
Bojnić < bojn(a)- [< boj 'bitka'] + -ić Crkvenac < možda 'onaj koji živi uz crkvu ili
♥ Boltižar blizu nje'
♣ Borović Crleni, Črleni < crleni / črleni 'koji je crvene
◊ Božić boje'
Bradanović < bradan- [< brada] + -ović Crnčec < crn(e)c- ('koji je crnkos ili crne puti')
Branković < Brank(o)- [< Bran(e)- (< + -ec
Branislav, Branimir i sl.) + -ko] + -ović Cvetko < Cvetko, m. osobno ime
Bratinšćak < stanovnik nekadašnjega ♣ Čanić
međimurskog naselja Bratjanec Česi < možda prema naselju Čehi (naselju u
◊♥ Bregović jugozapadnom dijelu Zagreba); etnonim
271 Budim je grad na desnoj obali Dunava koji se 1872. glazbala Cindre, tj. citce. Skup tr > dr, zatim je preda nj
godine spojio u jedan grad s Peštom (grad na lijevoj obali umetnut glas n (uspor. dijal. kondrljati < kotrljati, pendisati
Dunava) – u Budimpeštu. < pedepsa, Dalmacija, komend(r)ija). K nama je riječ došla
272 „Cindrino je umanjenicom od Cindro. Danas je Cindro od lat. citara (ili pak tal.-ven.) < grč. kithara - žičano
prezime (u Splitu), od iste su osnove i Cindarić, Cinderić, glazbalo, vrsta lire.” (Šimundić, 1982: 21)
Cindori, Cindra, Cindrek, Cindrić. Cindro bi bio sviračem
168
Čoh < možda označava onoga 'koji se čoha' [< Fiškuš < fiškuš [možda fiškal 'odvjetnik,
čohati se 'svrbjeti, češati, grepsti'] pravnik']
Čorko < čorko 'koji će ćorav' ♣ Frišćić
Čukac < čuk- ('ćuk') + -ac (Lipljin 2013: 160) ○□ Fruk
Čus < možda od mađ. csúz / csúsz 'reuma' Furjan < Florijan [< lat. Florianus]
Ćirić < Ćir(o)- [< Ćiril < grč. Kýrillos] + -ić Gajski < gajski 'koji živi uz gaj ili u gaju'
Damjanić < Damjan- [< lat. Damianus] + -ić Galinec < galinec 'koji je vrlo tamne puti ili
Danko < Danko [< Dan(e)- / Dan(o)- (< vrlo tamne kose' [< gao 'crn, mrk']
Danijel, Danil i sl.) + -ko] Gašpar < Gašpar [< lat. Caspar, Casparus,
♥ Darabuš Gasparus]
♣ Deduš Gašparić < Gašpar- [< lat. Caspar, Casparus,
Delija < delija '1. pripadnik posebne Gasparus] + -ić
osmanlijske konjice s kraja 15. i poč. 16. st.; 2. Gjuraj < tu je možda došlo do preklapanja
tjelesna straža vezira; 3. kršan, razvijen dvaju osobnoimenskih likova Juraj i Đurđ [<
momak' lat. Georgius]
Deutsch < njem. Deutsch 'njemački (jezik)' Gjurgjina (Đurđina) < Đuro [< lat. Georgius]
Dijanuš < Dijanuš [< Dijan- (< Dionizije < lat. Glavica < glavica 'deminutiv od glava'
Dionisius) +-uš] ♣ Glavić
♥ Droždjek (Drožđek) ♣ Glavnik
Dušak < dušak 'vrijeme između udisaja i Gold < njem. Gold 'zlato'
izdisaja; vrijeme koje prođe u jednome dahu' Goldman < njem. Goldmann 'zlatar'
(ARj) ■ ♣ Golub
♣ Đurasek Golubar < golubar 'uzgajivač goluba'
Đurđek < Đurđ- [< lat. Georgius] + -ek ☺ Golubić
Đurović < Đur(o)- [< lat. Georgius] + -ović Govedić < goved(o)- + -ić
Fabijanović < Fabijan- [< lat. Fabianus] + ♥ Grabar
-ović Gradečak < gradec- (< grad) + -ak; ili <
Fajfarić < fajfar- [< njem. Pfeifer 'svirač'] + Gradec- ('pov. dio Zagreba') + -ak
-ić Gradiški < Gradiška, naselje (Nova Gradiška
Ferenčak < Ferenc- [< mađ. Ferencz (< lat. je grad u Brodsko-posavskoj županiji, nastao
Franciscus)] + -ak za vrijeme Vojne krajine); naselje Gradiška
Filić < Fil(i)- [< Filip (< lat. Philippus)] + -ić nalazi se i u Sloveniji
♣ Filipašić Grah < grah
Filipec < Filip- [< lat. Philippus] + -ec Gregorina < Gregor [< lat. Gregorius]
◊ Filipović < Filip- [< lat. Philippus] + -ović Gregorinčić < Gregorin(e)c- [< Gregorin(a)-
Firšt < firšt (< bavaustr. Fürst 'knez') (< lat. Gregorius) + -ec] + -ić
Grivec < griv(a) + -ec
169
Gumbas < gumb 'dugme' [< mađ. gomb] Sloveniji; u Hrvatskoj se Hrib nalazi kod
Gužvinec < gužvin(a) [< augm. od gužva] + Čabra)
-ec Hrupek < hrupek 'koji naglo ulazi' [< hrupiti]
Habek < Hab(a)- [< Fabijan (< lat. Fabianus)] ♣ Hruškar
+ -ek ☺ Hrženjak
Habijan < Fabijan [< lat. Fabianus] Hržin < Hržin (češ. Chržín), naselje u Češkoj
Habulan < Habulan [< Fabijan (< lat. u blizini grada Karlovy Vary
Fabianus)] Hudika < hudika 'koji je ljut' [< hud]
♣ Hajdinjak Hunjadi273 < ojkonim Hunyadvár / Hunyad
□ Hajduk (Hunedoara, danas u zapadnoj Rumunjskoj)
Halužan < Halužan, možda 'koji živi na Husnjak < možda 'koji živi u šumi' [< hosta
prostoru Haloze' [Haloze Zagorje, brdski pojas 'šuma']
koji se proteže približno od Rogaške Slatine do Hutinski < možda: 'koji živi u huti' [< huta
Ormoža] 'kućica; koliba, bajta' < njem. Hütte]
○ Hanžeković < Hanžek- [< Hanz- (< Johann Ipša < Ipša < [Ip(o)- (< Ivan < grč. Ioánnes) +
< grč. Ioánnes) + -ek] + -ović -ša]
◊ Harmicar ○ ♣ Ivančić
□ Hegedić ○ Ivek
○ ♥ Herceg Ivic < Ivic [< Ivan < grč. Ioánnes]
♣ Hirš ♣ Jaklin
□ Hlebec Jakopić < Jakop- [< Jakob < Jakov (< lat.
Hočevar < Hočevar, stanovnik Kočevja Iacobus)] + -ić
(Kočevje, mjesto u Sloveniji) Jakopović < Jakop- [< Jakob < Jakov (< lat.
☺ Horvat Iacobus)] + -ović
◊ ♣ Horvatek Jambrek < Jambr(o) [< Ambrozije (< lat.
☼ Horvatić Ambrosius)] + -ek
♣ Hranj ♣ Jambrović
Hrastić < hrast- + -ić ☺ Janković
Hrenić < hren- + -ić □ Janušić
Hrg < hrg 'posuda napravljena od tikve, vrč; Javorović < Javor- + -ović
vrg' Jelačić < Jelač(a)- [< Jelača (< Jelena < grč.
Hribar < hribar 'koji živi uz hrib' (< hrib Helena)] + -ić
'brežuljak, humak'); ili < Hrib (više naselja u
273Hunjadi je prezime poznatoga ugarskog namjesnika i Luksemburški poklonio Vojku i njegovoj braći tvrđavu
vojskovođe Janka Hunjadija, poznatijeg u narodu kao Hunyadvár (Hunedoara, danas u zapadnoj Rumunjskoj),
Sibinanjana Janka. Janko je bio najstariji sin Vojka, rod se naziva Hunyad (izvor: Hrvatski biografski
vlaškog doseljenika u Ugarsku (Erdelj) koji je postao vitez leksikon).
kraljeva dvora. Od 1409. godine kada je kralj Žigmund
170
Jelenić < jelen- + -ić ili < Jelen(a)- [< grč. Kefelja < kefalija 'pov. prvi čovjek grada,
Helena] + -ić odgovoran i za vojne i za civilne poslove;
Jereb < jereb 'ptica jarebica' gradonačelnik' (< grč. kephale 'glava')
Jeretić < Jeret(a)- [< Jeronim < lat. Kelnerić < kelner- [< njem. Kellner 'konobar']
Hieronimus] + -ić + -ić
Jezidžić < jezid- [< tur. yezit: okrutan, surov] Kemiveš < možda mađ. kőműves 'zidar'
+ -ić Kesegi < Kiseg (mađ. Kőszeg), grad na
Ježuvita < možda od jezuit '1. član Družbe sjeverozapadu Mađarske
isusove, isusovac; 2. onaj koji postupa □ Kišiček
diplomatski vješto, prepredeno' □ Klarić
■ Jug Klein < njem. Klein 'malen'
Junačko < možda: junačko 'koji je junačan; Kleinberger < Kleinsberger 'stanovnik
mlad, hrabar' [< prasl. *junъ 'mlad', junakъ'] Kleinberga' (Klainberg, oronim u Austriji)
Jungman < njem. Jungmann 'mlad čovjek, ♣ Klemenčić
mladić' Klen < klen 'stablo iz porodice javora;
Juranko < Juranko [< Juran- (Juraj < lat. makljen'
Georgius) + -ko] ♣ Kliček
Jurgec < Jurg(o)- [< Juraj (< lat. Georgius)] + ♣ Klinec
-ec ○□ Klobučar
Jurinac < Jurin- [< Juraj (< lat. Georgius)] + Klučar < klučar 'ključar; koji izrađuje ili čuva
-ac ključeve'
Jurinec < Jurin- [< Juraj (< lat. Georgius)] + Knez < knez 'feudalni nasljedni vladarski
-ec naslov; seoski starješina; velmoža'
Jurinić < Jurin- [< Juraj (< lat. Georgius)] + ♣ Kociper
-ić Kolar < kolar 'koji izrađuje kola; kolesar'
■ Jurković < Jurk(o)- [< Jur(a)- (< Juraj < lat. ☺ Kolarić
Georgius) + -ko] + -ović Komljenović < Komljen- [< grč. Komnenos] +
♣ Kalčić -ović
♣ Kaniški Kontak < možda 'onaj koji zna računati,
Karlovčec < Karlov(e)c- [< Karlovac ili razmišljati' [< kontati]
Karlovec Ludbreški] + -ec ◊ Kopjar
Katančić < katan(e)c [< katan(a)- (< mađ. ♥ Koren
katona 'vojnik') + -ec] + -ić ♣ Korpar
♣ Katanec ♥ Kos
Kavur < kavur [< kaur 'nevjernik (kršćanin' □ Kostanjevac
koji nije podanik Osmanskoga Carstva' (< Kostić < kost- + -ić
tur. gavur)] ♣ Košak
171
Košćec < košćec 'koščat i mršav čovjek' ○□ Kukec
Košek < koš- + -ek □ Kušter
♥ Košić ■ Kutnjak
○ ♣ Kovač ◊ Kuzman
Kovačec < kovač- + -ec ♦ ♣ Lacković
○ Kovačević Ladić < Lad(o)- [< Ladislav < Vladislav] + -ić
☺ Kovačić Lalić < Lal(o)- [< Ladislav < Vladislav] + -ić
Krajanski < krajanski, možda 'koji dolazi s ili < lal(a)- [< lala 'turski dvoranin odgojitelj,
kraja / s granice; graničar' učitelj; sultanov miljenik'] + -ić
Krajina < Krajina, granično poručje prema Latin < Latin, m. os. ime [< Latini 'drevni
Osmanskome Carstvu; Vojna krajina italski stanovnici Lacija u Italiji']
♥ Kralj Lazar < Lazar, m. os. ime (< lat. Lazarus)
♥ Kraljek ♣ Lehkec
○ ♥ Kramar ♣ Lesar
♦ ♣ Kranjčić ♥ Lesjak
Kraš < možda ime za onoga 'koji živi na ☼ Leskovar
krasu, kršu' [< kras 'kamenito tlo, teren, predio Levačić < levak- ('ljevak, ljevoruk') + -ić
ili područje s mnogo kamena; reljef s ☼ Levak
podzemnom cirkulacijom vode u topljivim ♥ Levanić
stijenama (vapnenac itd.)'] ♥ Liber
Krizman < Krizman [< Krizogon < grč. ○ Lipovec
Khrysogonos] ○□♣ Lončarić
Krizmanić < Krizman- [< Krizogon < grč. Lukavečki < Lukovec, naselje u sastavu
Khrysogonos] + -ić Općine Rasinja u Koprivničko-križevačkoj
♥ Križanec županiji
□ Križanić Lukšić < Lukš(a)- [< Luka (< lat. Lucas)] +
♣ Križnjak -ić
Krklec < krklec 'koji krlja' [< krkljati 'ispirati Ljubek < Ljub(o)- [< Ljubimir] + -ek
grlo'] ○ ♣ Maček
Kruhek < kruhek 'kruščić' Mađar < Mađar
Kubić < kub- ('kubus, kocka') + -ić Magdalenić < Magdalen(a) + -ić
♣ Kučar Magdić < Magd(a)- [< Magdalena] + -ić
Kudelić < kudel(a)- (kudjelja 'vlakna konoplje Magić < Mag(da)- [< Magdalena] + -ić
priređena za predenje') + -ić ◊ ♣ Majcen
☺ Kuhar Majcenović < majcen- [< majhen 'malen'] +
☺ Kuharić -ović
Kuhta < kuhta 'kuharski pomoćnik' ♥ Majer
172
Majnarić < Majnar- [< Majnard] + ♣ Mikac
-ić ♥ Mikulčić
Mak < mak 'poljski svijet crvene boje' □ Miletić
♦ Makar Mlinarić < mlinar- + -ić
Malner < maler 'slikar' [< njem. malen 'bojati'] Molnar < mađ. Molnár 'mlinar'
□ Malović Mraz < mraz
Marčec < Mar(e)c- [< Mar(ija)- (< lat. Maria) ♣ Mumlek
+ -ec] + -ec Mustačević < mustač- ('brkovi') + -ević
Markulin < Markulin [< Marko < lat. Marcus] ♣ Mužek
◊ ♣ Marković Mužina < mužina 'velik muž' (< muž '1.
Markus < Markus [< lat. Marcus] oženjen čovjek; 2. ugledan muškarac; 3.
Markušić < Markuš- [< Mark(o)- (< lat. seljak')
Marcus) + -uš] + -ić Nastić < Nast(o)- [< Anastas (< Anastazije <
■ ♣ Martinčević lat. Anastasius)] + -ić
Martinuš < Martinuš [< Martin- (< lat. ○□ Nemec
Martinus) + -uš] ■ Neumann
Maruševac < Maruševec, naselje u Općini ○□ Novak
Maruševec u Varaždinskoj županiji (u ■ Novaković
izvorima: mađ. Máriasócszentgyörgy) ♣ Novosel
Mašić < Maš(a)- [< Marija (< lat. Maria)] + -ić ☺ Novoselec
Matijašec < Matijaš- [< Matij(a)- (< lat. Njegovec < Negovec, naselje u sastavu grada
Matthias) + -aš] + -ec Vrbovca u Zagrebačkoj županiji
♣ Medved Omerović < Omer- (musl. m. os. ime) + -ović
♣ Medvedec ◊ ♣ Oreški
♣ Mekota Orešković < Orešk(i)- + -ović
Merlić < merlič 'mrtvac' (Lipljin 2013: 711) ♣ Oskoruš
♣ Mesarić ♣ Ožeg
Mesek < mesek(o) 'dem. od meso' ♥ Ožegović
Mihajlovski < Mihajlo [< Mihael, Mihajlo < ◊ ♣ Pajtak
lat. Michael] Pavetić < Pavet(a)- [< Pavao < lat. Paulus] +
○ ♥ Mihalić -ić
Mihaljinec < Mihaljin(a)- [< Mihael (< lat. ♣ Pavičić
Michael)] + -ec Pavlina < Pavao [< lat. Paulus]
Mihelčić < Mihel(e)c- [< Mihael, Mihajlo + ♣ Peharda
-ec] + -ić Perić < Per(o)- [< Petar (< lat. Petrus)] + -ić
Miholić < Mihol- [< Mihovil, Mihael < lat. ■ ♣ Petković
Michael] + -ić Petrić < Pet(a)r- [< Petar (< lat. Petrus)] + -ić
173
Petričić < Petrić- [< Pet(a)r (< lat. Petrus) + - Potočki < 'koji stanuje uz potok'; ili < Potok,
ić] + -ić naselje u Općini Popovača u Sisačko-
Petrinić < Petrin(a)- [< Petar (< lat. Petrus)] + -moslavačkoj županiji
-ić Prahić < prah- + -ić
Petrinjak < Petrin(a)- [< Petar < lat. Petrus] + Prekupec < koji stanuje prijeko Kupe (možda
-ak i 'onaj koji preprodaje, prekupac')
Petrony < Petar [lat. Petrus] Premužaj < Premuž [< lat. Primus]
☺ Petrović Premužić < Premuž- [< lat. Primus] + -ić
♥ Pintarić Prepelić < prepel(ica)- + -ić
Planinc < planin(e)c 'koji živi u planini' Prstec < prst- + -ec
☺ Plantak ♥ Puklavec
♣ Plantić ♣ Punčec
♣ Plećko Punek < pun- ['koji nije prazan; gojazan'] +
Počakal < počakal 'počekati, pričekati' -ek
Podgajski < podgajski 'koji živi pod gajem' (< Putar < putar 'nosač pute, brente u berbi
gaj 'šumica, šumarak') grožđa'
♣ Podgorelec Radej < Radoslav i sl.
Podobnik < podobnik 'koji je po obliku sličan ◊ ♣ Radigović
čemu' (< podoba 'ono što je po obliku slično Rajnar < njem. Rainhard
čemu; slika čega') □ Rak
Podolski < podolski 'koji živi u podolju' [< Ratkajec < Rátka, naselje u Mađarskoj; možda
podolje 'dolina i kraj oko doline pod brdom, i 'koji dolazi s posjeda velikaške obitelji
planinom'] Ratkaj'274
Podoreški < 'koji živi pod Orešjem' (v. Oreški) Ratković < Ratk(o)- [< Ratimir, Radoslav i sl.]
Pokos < pokos 'ono što je pokošeno' [< + -ović
pokositi] ♥ Rauš
Polak < 'koji živi uz ili blizu polja' [< polje] ♥ Repić
□ Poljak ○□ Ribić
Pongračić < Pongrac- [< Pangracije (< lat. ♣ Rogina
Pankratius)] + -ić Rojic < roditi ('koji je rođen, rojen')
◊ ♣ Posavec Rosenberg < možda se odnosi na onoga 'koji
Pospiš < pospati 'zaspati' dolazi iz Rosenberga' (Rosenberg, grad u
Njemačkoj)
274 Hrvatska plemićka obitelj Ratkaj (Rattkay) ugarskoga 1502. godine kada je Ivaniš Korvin darovao Pavlu I.
je podrijetla (potječu iz mjesta Rátka u sjeveroj Ugarskoj). Rattkayu (de Rathka) posjede Veliki Tabor i Jurketinec
Oko 1400. godine spominju se Benedikt de Rathka i (izvor: Hrvatska enciklopedija
njegovi sinovi. Na hrvatskome tlu spominju se prvi put http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51935).
174
♣ Rožić Steiner < možda 'koji je od kamena, kamenit'
☼ Rožman njem. Stein 'kamen'
♣ Rubin Stepančec < Stepan(e)c- [< Stjepan (< lat.
○ Rušec Stephanus)] + -ec
Rutić < rut(av)- ('dlakav') + -ić Stević < Stev(o)- [< Stevan, Stefan (< lat.
◊ Sabolić Stephanus)]
♥ Sajko ◊ Stipan
Samac < samac 'koji je sam, usamljen; Strahonja < strah
neoženjen' Strassberger < Straßberger 'koji dolazi iz
Sambolec < sambol- [< mađ. sabol 'krojač'] + Straßberga' (< Straßberg, grad u Njemačkoj)
-ec ♦ ♣ Strelec
Santo < svetac (< lat. sanctus 'svet'), možda i Strnišćak < vjerojatno 'onaj koji živi na
m. os. ime275 strništu' [< strn 'žitna stabljika koja ostaje
Schlesinger < 'koji dolazi iz Šleske' (njem. poslije košnje; strnište']
Schlesien) ♣ Sukačić
Sebastian < Sebastijan (< lat. Sebastianus) ☺ Svetec
Sedlar < sedlar 'koji izrađuje sedla' Šafranić < šafran ('biljka i začin') + -ić
Sedmak < 'sedmo dijete u obitelji' Šagi < 'stanovnik Šaga' (Šimunović 1995: 199)
□ Sekelj Šantavec < šantavec 'šepavac'
♥ Sekovanić ○ ♥ Šantek
Sever < sever 'sjever' ♣ Šarec
♦ Skok Šaško < Šaša, naselje u Općini Bednja u
♥ Skupnjak Varaždinskoj županiji (ili Šaš, naselje u Općini
Sladović < slad- [< slad 'proizvod dobiven Sunja, u Sisačko-moslavačkoj županiji)
klijanjem ječma, koji se upotrebljava u Šebastijan < Sebastijan [< lat. Sebastianus]
proizvodnji piva, sirupa' < sladak] + -ović ■ ♣ Šestak
♣ Slunjski Šipek < šipek 'šipak'
♣ Sokač Škender < Skender, muslim. m. os. ime
Sokolić < sokol + -ić ♥ Škoranec
♣ Soldat Škrinjar < škrinjar 'koji izrađuje škrinje'
◊ ♣ Somogy Škrinjarić < škrinjar- + -ić
Srnec < srn(a)- + -ec ♥ Šmic
♣ Stanković ■ ♣ Šoštarić
Špac < njem. Spatz 'vrabac'
275
Santo kao osobno ime zabilježio je Žarko
Muljačić (1963: 123) u svojem istraživanju osobnih
imena u Dubrovniku tijekom 19. stoljeća.
175
Španiček < španić- [< špan- (< mađ. ispán Tvrdy < tvrd(i), možda 'koji je tvrdoglav'
'upravitelj, nadglednik imanja/vlastelinstva') + Uršić < Urš(a)- [< Uršula (< lat. Ursula)] + -ić
-ić] + -ek ♣ Vajdić
♣ Španić Valdec < možda: vald- [< njem. Wald 'šuma']
◊ Špiegl + -ec
Špoljarić < špoljar- [< njem. Sporer 'bravar'] + Valentak < Valent- [< lat. Valentinus] + -ak
-ić Valentić < Valent- [Valentin < lat. Valentinus]
Štefan < Stjepan [< lat. Stephanus] + -ić
Štefek < Štef- [< Štefan < lat. Stephanus] + -ek ♥ Valpotić
Šumečki < Šumeće, naselje (jugozapadno od Valjak < valjak 'geometrijsko tijelo; kuhinjsko
Slavonskoga Broda) pomagalo'
♥ Šuplika □ Varga
♣ Švarc Veber < njem. Weber 'tkalac'
◊ ♣ Švec Velikaš < velikaš
♣ Tepeš Vergles < možda verglaš [< tal. vergula
Težak < težak 'ratar, radnik nadničar' 'mehanička glazbena sprava koja, kada se
Tišljar < tišler 'stolar' [< njem. Tischler] pokreće rukom, proizvodi određeni broj
◊ Tkalčec melodija']
☺ Tkalec ♣ Vertuš
Todorović < Todor- [< Teodor (< grč Veseli < veseli 'koji je veseo'
Theodoros)] + -ović Vidaković < Vidak- [< Vid + -ak] + -ović
Tomašec < Tomaš- [< lat. Thomas] + -ec Vidović < Vid- + -ović
♥ Tomašić ■ ♣ Vincek
Tomašković < Tomašk(o)- [< Tomaš- (< lat. ♥ Vincetić
Thomas) + -ko] + -ović ♣ Vindiš
Tomažin < Tomas [< lat. Thomas] Višnjić < Višnj(a) + -ić
Tončić < Ton(e)c- [< Antun, Antonio, Vitez < vitez 'pripadnik plemićkoga staleža;
Antonije < lat. Antonius] + -ić ratnik, konjanik; pripadnik viteškoga reda'
Topalović < topal- ('onaj kojemu je jedna noga Vlah < Vlah 'stočar; pravoslavac; Rumunj'
kraća; šepavac') + -ović ◊ ♣ Vlašić
♥ Toplak Volarić < volar- ('koji čuva volove') + -ić
Toth < Toth 'Slovak' ■ Vrabec
♦ Trgovčić ♦ Vrbanec
Trojak < 'treće dijete u obitelji' ♥ Vrbanić
♣ Trstenjak ♥ Vrbnjak
Turčak < Turčin, naselje u Općini Gornji ○ ♣ Vrček
Kneginec u Varaždinskoj županiji] Vučetić < Vučet(a)- + -ić
176
Vugrinec < Vugrin- ('Mađar') + -ec Zimić < zim(a)- + -ić
☼ Vuk Zrinjan < Zrin, naselje u općini Dvor u
Vukalović < Vukal(a)- [< Vukala, Vukela < Sisačko-moslavačkoj županiji (nekada je Zrin
Vuk] + -ović bio središte hrvatskih plemića i banova Šubića
Vukelić < Vukel(a)- [< Vukala, Vukela < Zrinskih)
Vuk] + -ić Zvonar < zvonar 'koji zvoni u crkvena zvona'
Weinberger < Weinberger, možda 'koji dolazi Žagač < pilar [< žaga 'pila' < stvnjem. saga
s vinskoga brijega' [< njem. Wein 'vino' i njem. (Štebih Golub 2010: 382)]
Berger 'brđanin, koji obitava u brdima'] Žganec < žganec 'žganac'
Zabavnik < zabavnik, možda 'koji zabavlja' Žimbrek < Žimbr(a)- [< Imbra < Emerik <
☺ Zadravec njem. Emmerich] + -ek
Zamuda < možda 'koji kasni' [< zamuditi Žitnjak < 'koji živi uz žito'
'zakasniti'] Žugec < žugec 'guskica' (Lipljin 2013: 2385)
Zamudić < Zamud(a)- + -ić Žunković < žunk(o)- [< žun(a)- ('ptica') + -ko]
Zavrtnik < zavrtnik 'koji živi za vrtom' + -ović
☺Zebec ☼ Županić
Zidarić < zidar- + -ić

♣ Bahun, Brkinjač, Brunčić, Conar, Hatlak, Kanoti, Kelenc, Korade, Korotaj, Kranželić, ♣ Krobot,
Leitner, Lilija, Lopić, ♣ Pikija, Poslončec, Pozaić, Ranogajec, Remar, Söhnel, Stökl, Šegović, Šestanj,
♣ Šešet, Šokman, Šoković, Šmaguc, Štebih, ♣ Talan, ♣ Tanodi, Tribuson, Vavra, Vračun, Žiger, Žulić
(35)
177
MOTIVACIJA
TVORBA NAZIV
ZANIMANJA
ETNIK ETNONIM
Benko, Blažon, Boltižar, Cecelja, Bajs, Balog, Bengeri, Baumann, Aušperger, Avar, Česi,
Cvetko, Danko, Dijanuš, Gašpar, Bezjak, Božić, Budanec, Brombauer, Baboselac, Bakač, Deutsch,
Gjuraj, Gjurgjina, Gregorina, Cepanec, Cikač, Crleni, Biškup, Cafuk, Bakšaj, Belaj, Berger, Horvat,
Habijan, Habulan, Furjan, Ipša, Črleni, Čoh, Čorko, Čus, Car, Cesar, Bergštein, Bohmec, Latin,
Ivic, Jaklin, Juranko, Krizman, Darabuš, Deduš, Dušak, Ciglar, Delija, Bratinšćak, Bregović, Mađar,
Kuzman, Lazar, Makar, Fruk, Glavica, Glavnik, Firšt, Fiškuš, Budinski, Cerovečki, Nemec,
Markulin, Markus, Martinuš, Gold, Golub, Grah, Goldman, Crkvenac, Gajski, Sekelj,
Mihajlovski, Pavlina, Petrony, Gumbas, Hirš, Hlebec, Golubar, Grabar, Glavić, Gradiški, Toth,
Premužaj, Radej, Rajnar, Hrg, Hudika, Jereb, Hajduk, Harnicar, Hajdinjak, Halužan, Vlah (10)
Sebastian, Santo, Stipan, Ježuvita, Jug, Junačko, Herceg, Hruškar, Hočevar, Hranj,
Šebastijan, Škender, Štefan, Jungman, Kavur, Klein, Kefelja, Hribar, Hrženjak,
Tomažin, Vuk (39) Klen, Kliček, Klinec, Kemiveš, Hržin, Hunjadi,
Kociper, Koren, Kos, Klobučar, Klučar, Husnjak, Hutinski,
Košćec, Krklec, Kruhek, Knez, Kolar, Kaniški, Kesegi,
Kukec, Kušter, Lesjak, Kopjar, Korpar, Kleinberger,
Levak, Liber, Maček, Kovač, Kralj, Kostanjevac,
Majcen, Mak, Medved, Kramar, Kučar, Krajanski, Krajina,
Mekota, Merlić, Mesek, Kuhar, Kuhta, Kraš, Kutnjak,
asufiksalna Mraz, Mumlek, Mužek, Lesar, Majer, Leskovar,
Mužina, Neumann, Malner, Molnar, Lipovec, Lukavečki,
Novak, Oskoruš, Ožeg, Pajtak, Peharda, Maruševac, Novosel,
Plantak, Plećko, Počakal, Putar, Ribić, Novoselec, Njegovec,
Podgorelec, Podobnik, Rožman, Sedlar, Oreški, Planinc,
Pokos, Pospiš, Puklavec, Sokač, Soldat, Podgajski, Podolski,
Rak, Rauš, Rogina, Strelec, Škrinjar, Podoreški, Polak,
Rojic, Rubin, Sajko, Šmic, Špiegl, Poljak, Posavec,
Samac, Sedmak, Sever, Švec, Težak, Potočki, Prekupec,
Skok, Skupnjak, Steiner, Tišljar, Tkalec, Ratkajec, Rosenberg,
Strahonja, Svetec, Varga, Veber, Shlesinger, Slunjski,
Šantavec, Šantek, Šestak, Velikaš, Vergles, Somogyi,
Šipek, Škoranec, Špac, Vitez, Zvonar, Strassberger,
Šuplika, Švarc, Tepeš, Žagač (58) Strnišćak, Šagi,
Trojak, Tvrdy, Valjak, Šaško, Šumečki,
Veseli, Vindiš, Vrabec, Trstenjak, Turčak
Vrček, Zabavnik, Vrbnjak, Weinberger,
Zamuda, Žganec, Žugec Zadravec, Zavrtnik,
(105) Zrinjan, Žitnjak (69)
sufiks -ić Ot: Blažić, Damjanić, Gašparić, Babić, Bojnić, Bubanić, Banić, Fajfarić, / Horvatić,
Jakopić, Klarić, Magdalenić, Cindrić, Čanić, Golubić, Hegedić, Kalčić, Kranjčić,
Majnarić, Markušić, Mihalić, Govedić, Hrastić, Hrenić, Katančić, Vlašić (3)
Miholić, Petrić, Premužić, Jezidžić, Kostić, Košić, Kelnerić, Kolarić,
Valentić, Višnjić, Vrbanić (15) Kubić, Kudelić, Levačić, Kovačić,
Levanić, Plantić, Prahić, Kuharić,
Oi: Belušić, Ćirić, Filipašić,
Prepelić, Repić, Rožić, Lončarić,
Friščić, Gregorinčić, Ivančić,
Rutić, Sekovanić, Mesarić,
Janušić, Jelačić, Jelenić, Jeretić,
Sokolić, Šafranić, Mlinarić,
Jurinić, Klemenčić, Krizmanić,
Zamudić, Zimić (27) Pintarić, Sabolić,
Križanić, Lukšić, Mašić,
Sukačić,
Mihelčić, Mikulčić, Miletić,
Škrinjarić,
Pavetić, Pavičić, Petričić,
Šoštarić, Španić,
Petrinić, Pongračić, Tomašić,
Špoljarić,
Tončić, Vincetić, Vučetić (28)
Trgovčić, Vajdić,
Op: Bašić, Filić, Ladić, Lalić, Volarić, Valpotić,
Magdić, Magić, Nastić, Perić, Zidarić, Županić
Stević, Uršić (10) (25)
sufiks Ot: Abramović, Agnezović, Bogović, Bradanović, Kovačević (1) Orešković (1) /
-ović/ Fabijanović, Filipović, Majcenović, Malović,
178
-ević Jakopović, Javorović, Mustačević, Novaković,
Komljenović, Marković, Ožegović, Sladović,
Omerović, Petrović, Todorović, Topalović, Žunković (10)
Vidović (12)
Oi: Antolković, Branković,
Đurović, Hanžeković, Jambrović,
Janković, Jurković, Lacković,
Martinčević, Petković,
Radigović, Ratković, Stanković,
Tomašković, Vidaković,
Vukalović, Vukelić (17)
Op: Borović (1)
sufiks -ec Ot: Filipec, Matijašec, Tomašec, Crnčec, Galinec, Grivec, Katanec, Cesarec, Karlovčec, Valdec Vugrinec (1)
Vrbanec (4) Gužvinec, Lehkec, Kovačec, (2)
Oi: Andrec, Jurgec, Jurinec, Medvedec, Prstec, Sambolec,
Križanec, Marčec, Mihaljinec, Punčec, Rušec, Srnec, Tkalčec (5)
Stepančec (7) Šarec, Zebec (12)
Op: /
sufiks -ek Ot: / Capek, Drožđek, Kišiček, Kraljek, Španiček / Horvatek (1)
Oi: Barulek, Benček, Brlek, Košek, Hrupek, Punek (2)
Đurasek, Đurđek, Jambrek, (6)
Štefek, Vincek, Žimbrek (9)
Op: Bašek, Ivek, Habek, Ljubek
(4)
sufiks -ak Ot: Ferenčak, Valentak (2) Kontak, Košak, Toplak / Gradečak (1) /
Oi: Križnjak, Petrinjak (2) (3)
Op: /
-ac Op: Jurinac, Mikac (2) Čukac (1) / / /
OSTALO ♣ Bahun, Brkinjač, Brunčić, Conar, Hatlak, Kanoti, Kelenc, Korade, Korotaj, Kranželić, ♣ Krobot, Leitner, Lilija, Lopić,
♣ Pikija, Poslončec, Pozaić, Ranogajec, Remar, Söhnel, Stökl, Šegović, Šestanj, ♣ Šešet, Šokman, Šoković, Šmaguc,
Štebih, ♣ Talan, ♣ Tanodi, Tribuson, Vavra, Vračun, Žiger, Žulić (35)
179
Prezimensku građu 20. stoljeća čini 530 prezimena. U raščlambi prema motivaciji,

ostalo
riječi koje 7%
odražavaju osobno ime
podrijetlo 29 %
16 %
naziv zanimanja
17 %
nadimak
31 %
Iz Grafikona 7 iščitavamo da je najviše nadimačkih prezimena (164 potvrda ili 31 %).

Nadalje, slijede prezimena s osobnim imenom u osnovi (152 prezimena ili 29 %), prezimena
motivirana nazivom zanimanja (91 prezime ili 17 %) te prezimena motivirana riječima koje
odražavaju podrijetlo (88 prezimena ili 16 %). Ostalih prezimena, kojima je motivacija nejasna,
ima 7 % (35 prezimena).
Brojčani podaci o raspodjeli prezimena prema tvorbi uneseni su u tablicu koja slijedi.

TVORBA
108 42 31 22 8 3
281
214
180
Više je asufiksalnih (281) nego sufiksalnih (214) prezimena. Najplodniji je sufiks -ić (u
108 prezimena ili 50 %). Ostali sufiksi sudjeluju u tvorbi 106 prezimena: -ović/-ević (42), -ec
(31), -ek (22), -ak (8) i -ac (3).
Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina

u prezimenskome sustavu 18., 19. i 20. stoljeća
ostalo
ostalo
riječi koje
odražavaju
etnik/etnonim
podrijetlo
naziv
naziv zanimanja
zanimanja
nadimak
nadimak
osobno
osobno ime
ime
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180
20. stoljeće 19. stoljeće 18. stoljeće
Grafikon 8. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 18.,

19. i 20. stoljeća
Dobiveni podaci o tvorbi i motivaciji uglavnom su istovjetni onima za prethodna

stoljeća, osim što se udio etničkih/etnonimskih prezimena povećao za 2 % u odnosu na 18.
stoljeće.
Nadimačka prezimena u 20. stoljeću uglavnom su asufiksalna (105 prezimena ili 64 %).
Sufiksalnih prezimena ima 59 (36 %), a tvorena su većinom sufiksom -ić (27 prezimena ili 46
%) i -ec (12 prezimena ili 20 %) te sufiksima -ović/-ević (10), -ek (6), -ak (3) i -ac (1).
sljedeće skupine:
– životinjski svijet (Benger, Capek, Drožđek, Golub, Golubić, Govedić, Hirš, Jereb, Kos,
Kukec, Kušter, Lesjak, Maček, Medved, Medvedec, Prepelić, Rak, Sajko, Sokolić, Srnec,
Škoranec, Špac, Vrabec, Zebec, Žugec, Žunković)
181
– biljni svijet (Grah, Hrastić, Hrenić, Hržin, Klen, Kliček, Koren, Kudelić, Mak, Oskoruš,
Šafranić, Šipek)
– tjelesne značajke (Bajs, Bradanović, Budanec, Cikač, Cindrić, Crleni, Crnčec, Čorko,
Črleni, Darabuš, Galinec, Glavica, Glavnik, Grivec, Kišiček, Klein, Kostić, Košćec, Krklec,
Lehkec, Levačić, Levak, Majcen, Majcenović, Malović, Mustačević, Mužek, Mužina,
Plantak, Plantić, Plećko, Podobnik, Prstec, Puklavec, Repić, Rožić, Skok, Šantavec, Šantek,
Šarec, Švarc, Topalović, Toplak, Vindiš)
– karakterne značajke (Čoh, Hrupek, Hudika, Jezidžić, Kociper, Kontak, Mekota, Mumlek,
Počakal, Rauš, Rušec, Svetec, Šuplika, Tvrdy, Veseli, Zabavnik, Zamuda, Zamudić)
– imovno stanje ili životne nesreće (Podgorelec)
– svakovrsni predmeti (Čanić, Gumbas, Hrg, Klinec, Košak, Košek, Košić, Kubić, Liber, Ožeg,
Ožegović, Rubin, Valjak, Vrček)
– hrana te stanja vezana uz hranu (Fruk, Hlebec, Kruhek, Mesek, Sladović, Žganec)
– stanovanje (Skupnjak, Neumann, Novak, Novaković)
– dob (Junačko, Jungman)
– poredak po rođenju (Sedmak, Šestak, Trojak)
– rodbinske veze (Babić, Deduš, Punčec)
– godišnja doba i blagdani (Božić, Zimić)
– strane svijeta (Jug, Sever)
– ostalo (Bogović, Bojnić, Bubanić, Cepanec, Dušak, Gužvinec, Kavur, Merlić, Mraz, Pokos,
Pospiš, Prahić, Rojic, Sekovanić, Strahonja).
Najbrojnije skupine nadimačkih prezimena iste su kao i u prethodnim stoljećima: to su

skupine kojima su motivirajući leksemi raznolike tjelesne i karakterne značajke te životinjski
svijet.
Nova prezimena koja do sada nismo zabilježili među nadimačkim prezimenima jesu:
Bradanović, Čoh, Čorko, Dušak, Galinec, Gold, Govedić, Gumbas, Hrastić, Hrg, Hržin,
Hudika, Jezidžić, Ježuvita, Junačko, Jungman, Kavur, Klein, Kleinberger, Kontak, Krklec,
Kubić, Mekota, Mustačević, Mužek, Mužina, Počakal, Sladović, Strahonja, Topalović, Veseli,
Zabavnik, Zamuda, Zamudić, Zimić i Žugec. Spomenuta prezimena postala su dio
varaždinskoga prezimenika najvjerojatnije doseljavanjem njihovih nositelja tijekom migracija
stanovništva u poratnim razdobljima.
182
Od 152 prezimena s osobnim imenom u osnovi, 113 prezimena (74 %) nastalo je
(30 prezimena ili 27 %). Ostalim sufiksima tvori se 30 prezimena: -ek (13), -ec (11), -ak (4) i -
ac (2).
Prema podrijetlu osobnoga imena u osnovi prezimena dobivamo rezultate u Tablici 6.16.
stoljeću
MOTIVACIJA
Abramović, Agnezović, Andrec, Antolković, Belušić, Borović, Omerović,

Barulek, Bašek, Bašić, Benček, Benko, Blažić, Branković, Cvetko, Škender
Blažon, Boltižar, Brlek, Cecelja, Ćirić, Damjanić, Danko, Javorović, (2)
Dijanuš, Đurasek, Đurđek, Đurović, Filipašić, Ljubek, Miletić,
Friščić, Gašpar, Gašparić, Gjuraj, Gjurgjina, Radej, Ratković,
Gregorina, Gregorinčić, Habek, Habijan, Stanković, Višnjić,
Habulan, Hanžeković, Fabijanović, Ferenčak, Vučetić, Vuk,
Filić, Filipec, Filipović, Furjan, Ipša, Ivančić, Vukalović, Vukelić
Ivek, Ivic, Jaklin, Jakopić, Jakopović, Jambrek, (16)
Jambrović, Janković, Janušić, Jelačić, Jelenić,
Jeretić, Juranko, Jurgec, Jurinac, Jurinec, Jurinić,
Jurković, Klarić, Klemenčić, Komljenović,
Krizman, Krizmanić, Križanec, Križanić,
Križnjak, Kuzman, Lacković, Ladić, Lalić, Lazar,
Lukšić, Magdalenić, Magdić, Magić, Majnarić,
Makar, Marčec, Marković, Markulin, Markus,
Markušić, Martinčević, Martinuš, Mašić,
Matijašec, Mihajlovski, Mihalić, Mihaljinec,
Mihelčić, Miholić, Mikac, Mikulčić, Nastić,
Pavetić, Pavičić, Pavlina, Perić, Petković,
Petričić, Petrić, Petrinić, Petrinjak, Petrony,
Petrović, Pongračić, Premužaj, Premužić,
Radigović, Rajnar, Santo, Sebastian, Stipan,
Stepančec, Stević, Šebastijan, Štefan, Štefek,
Valentić, Vrbanić, Todorović, Tomašec, Tomašić,
Tomašković, Tomažin, Tončić, Uršić, Valentak,
Vidaković, Vidović, Vincek, Vincetić, Vrbanec,
Žimbrek (134)
Najviše prezimena tvoreno je od svetačkih osobnih imena (134 potvrde ili 88 %, npr.
Agnezović, Andrec, Benko, Ćirić, Gregorina, Habulan, Jambrek, Krizman, Magdalenić, Nastić,
Pavičić, Petrić, Stipan, Tončić, Uršić, Valentak, Vrbanić, Žimbrek…), manje ih je motivirano
183
narodnim imenima (16 prezimena ili 11 %, npr. Belušić, Borović, Danko, Javorović, Ljubek,
Radej, Višnjić, Vukelić…) te ostalim osobnim imenima (Omerović i Škender).
Prezimena sa nazivom zanimanjem u osnovi ima 91 (17 %). U odnosu na prethodna

stoljeća, udio ovih prezimena nešto je manji nego u 19., a veći nego u 18. stoljeću.
Prema tvorbi najviše je asufiksalnih prezimena (58 ili 64 %). Sufiksalna prezimena (33
potvrde ili 36 %) većinom su tvorena sufiksom -ić (25 prezimena ili 76 %), a ostali sufiksi
potvrđeni su u manjemu broju: -ec (5), -ek (2) i -ević (1).
Prezimena možemo raščlaniti u skupine prema zanimanju koje iščitavamo u osnovi:
– proizvodna zanimanja (Goldman, Golubar, Hruškar, Kalčić, Klobučar, Klučar, Kolar,
Kolarić, Korpar, Kovač, Kovačec, Kovačević, Kovačić, Kuhar, Kuharić, Kuhta, Lesar,
Lončarić, Mesarić, Sabolić, Sambolec, Sedlar, Sokač, Sukačić, Škrinjar, Škrinjarić, Šmic,
Šoštarić, Špiegel, Špoljarić, Švec, Težak, Tišljar, Tkalčec, Tkalec, Varga, Veber)
– uslužna i činovnička zanimanja (Baumann, Cafuk, Ciglar, Fajfarić, Fiškuš, Grabar,
Harmicar, Hegedić, Katančić, Katanec, Kelnerić, Kemiveš, Kopjar, Kramar, Kučar, Malner,
Klinarić, Molnar, Pintarić, Putar, Ribić, Rožman, Soldat, Strelec, Trgovčić, Vergles, Volarić,
Zidarić, Zvonar, Žagač)
– službe ili časti koje pojedinci obavljaju (Banić, Biškup, Car, Cesar, Cesarec, Delija, Firšt,
Herceg, Kefelja, Knez, Kralj, Kraljek, Majer, Peharda, Španiček, Španić, Vajdić, Valpotić,
Velikaš, Vitez, Županić).
Najbrojnija skupina, kao i u prethodnim razdobljima, skupina je prezimena s
proizvodnim zanimanjem u osnovi. Nova prezimena u spomenutoj skupini su Goldman, Kuhta
i Špiegel; u skupini prezimena koja su motivirana uslužnim i činovničkim zanimanjima nova
su prezimena Baumann, Fiškuš, Kemiveš, Putar, Vergles, Volarić, Zvonar i Žagač; a u skupini
koju su motivirale službe ili časti nova prezimena su Delija, Firšt i Velikaš. U zasebnu skupinu
izdvojili bismo prezime Hajduk jer u osnovi ima zanimanje obilježeno pejorativnim kontekstom
(Hajduk: hajduk 'odmetnik, lopov').
Primjetno je da, kao i u 18. i 19. stoljeću, postoji dio prezimena sa stranim nazivom
zanimanja u osnovi, uglavnom njemačkoga (Baumann, Brombauer, Goldman, Fajfarić, Firšt,
Fiškuš, Kelnerić, Kramar, Majer, Šmic, Šoštarić, Špoljarić, Tišljar, Valpotić, Veber, Žagač),
mađarskoga (Hegedić, Katančić, Katanec, Kemiveš, Malner, Molnar, Sabolić, Sambolec,
Sokač, Sukačić, Španiček, Španić, Vajdić, Varga) i talijanskoga podrijetla (Cafuk, Soldat,
Vergles). Spomenuta pojava vjerojatno je posljedica doseljavanja u poratnim razdobljima kada
184
u Varaždin pristižu novi stanovnici te donose svoja prezimena u postojeći varaždinski
prezimenski sustav.
Od 88 prezimena motiviranih riječima koje odražavaju podrijetlo, 79 prezimena (90 %)

nastalo je asufiksalnom tvorbom. Sufiksalna prezimena tvorena su uglavnom sufiksima -ić i -
ec (po 3 prezimena) te sufiksima -ović, -ek i -ak (po 1 prezime). Veći broj prezimena ove
skupine motiviran je etnikom (73 prezime ili 83 %), a manje etnonimom (15 ili 17 %).
Etnonimska prezimena svjedoče o povijesnome suživotu naroda, odnosu doticaju
Hrvata s drugim narodnosnim skupinama tijekom povijesti kada su prezimena nastajala: Avara
(prezime Avar), Nijemaca (Deutsch, Nemec), Mađara (Mađar, Sekelj, Vugrinec), Slovenaca
(Kranjčić), Vlaha (Vlah, Vlašić) i Slovaka (Toth). Etnonim Hrvat nalazimo, kao i u 19. stoljeću,
potvrđen u prezimenima Horvat, Horvatić i Horvatek.
Prezimena od etnika možemo prema tvorbi rašlaniti u skupine:
– prezimena nastala od ktetika / poprezimenjavanjem ktetika i etnika: Budinski, Cerovečki,
Gradiški, Kaniški, Krajanski, Lukavečki, Oreški, Podoreški, Slunjski, Šumečki; Baboselac,
Bratinšćak, Bohmec, Crkvenac, Gradečak, Halužan, Hočevar, Hribar, Hrženjak, Karlovčec,
Novoselec, Šaško, Trstenjak, Turčak, Vrbnjak, Zrinjan
– prezimena koja odaju mađarsku prezimensku tvorbu: Bakšaj, Belaj, Hranj, Kesegi, Somogyi,
Šagi
– prezimena nastala transonimizacijom od ojkonima: Bakač, Kostanjevac, Kutnjak, Lipovec,
Maruševac, Njegovec; transonimizacijom bez prezimenskih sufikasa (Novosel 'stanovnik
Novog Sela') te transonimizacijom od etnika na -ar kao Leskovar (: Leskovec)
– prezimena od apelativa (etnikoidna prezimena): Bregović (: breg 'brijeg'), Gajski (: gaj),
Hajdinjak (: hajdina), Hutinski (: huta 'koliba'), Husnjak (: husta), Krajina (: krajina), Kraš (:
kras, krš), Planinc (: planina), Podgajski (: gaj), Podolski (: dol), Polak / Poljak (: polje),
Potočki (: potok), Strnišćak (: strnište), Zavrtnik (: za vrtom), Žitnjak (: žito).
O prezimenima Posavec (: Posavina) i Zadravec (: za Dravom) bilo je riječi u ranijim

poglavljima, a novo prezime iste tvorbe jest Prekupec (: preko Kupe). Među nova prezimena
pripadaju i ona koja bi pripadala u podskupinu etnikoidnih prezimena: Berger (: njem. Berger
'brđanin'), Bergštein (: njem. Bergštein 'koji dolazi s kamenitoga brijega'), Weinberger (: njem.
Weinberger 'koji dolazi s vinskoga brijega').
185
Među prezimenima u građi 20. stoljeća nalazimo potvrđena prezimena znamenitih
Varaždinaca – Filić i Košćec:
– Krešimir Filić (1891. – 1972.): bio je profesor na varaždinskoj gimnaziji, kasnije na
gimnazijskoj ekstenzi (danas Pučko sveučilište). Osnovao je Planinarsko društvo „Ravna gora“
te potaknuo i vodio gradnju planinarskog doma na Ravnoj gori kraj Trakošćana. Bio je jedan je
od osnivača i organizatora Gradske pučke knjižnice. Kao glavni pokretač i organizator
Kulturno-povijesne izložbe 1923. godine u Varaždinu, iste je godine na njegov prijedlog
osnovano Muzealno društvo koje je započelo sa skupljanjem starina i pripremama za otvaranje
Gradskog muzeja 1925. godine. Bio je ravnatelj muzeja do 1945. godine. Pisao je brojne članke,
rasprave, putopise i prikaze u časopisima i zbornicima. Posebno ga je zanimala kulturna
povijest grada Varaždina (prema: http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=57735).
– Franjo Košćec (1882. – 1968.): bio je pedagog, prirodoslovac i muzealac. Najprije je radio
u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, a potom je do umirovljenja 1946. godine kao profesor u
varaždinskoj gimnaziji predavao prirodopis, matematiku, kemiju, fiziku, higijenu, krasopis i
crtanje. Zauzimao se za poboljšanje i obogaćivanje nastave samostalnim učeničkim izvođenjem
pokusa, mjerenja, promatranja i stručnim ekskurzijama te se vodio načelom zornosti. Doniravši
svoje entomološke i herbarijske zbirke, modele, crteže, sprave i pomagala, opsežnu
dokumentaciju i knjižnicu, zaslužan je za početak Entomološkoga odjela varaždinskoga
Gradskog muzeja (prema: http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=61636).
186
6.6. O VARAŽDINSKIM ŽIDOVIMA I ŽIDOVSKIM PREZIMENIMA
Do 17. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji Židovi se u povijesnim vrelima

spominju samo sporadično i to kao putujući trgovci na sajmovima. Hrvatsko-ugarski sabor
1697. godine donosi zakon kako osobe koje nisu rimokatoličke vjere ne mogu u Hrvatskoj imati
imanje (nekretnine, posjed). Time su se nastojali zaštititi od stranaca, prvenstveno protestanata,
ali i Židova. Hrvatski sabor potvrđuje 1729. godine zabranu trajnoga naseljavanja Židova u
Hrvatskoj, ali se gradovima i županijama dopušta po vlastitom nahođenju dopustiti ili zabraniti
privremena zadržavanja Židova (Dobrovšak 2005: 129).
Godine 1753. general Beck dopustio je židovskim trgovcima boravak u Varaždinu radi
bolje opskrbe vojnoga garnizona. Marija Terezija 1749. godine uvela je poseban porez za
Židove, tzv. tolerancijsku taksu kojom se plaćala dozvola boravka, dolazak na sajam i ženidba.
Prikupljenim novcem punila se državna blagajna kako bi se mogli financirati ratovi koje je u to
vrijeme vodila Habsburška Monarhija. Grof Franjo Patačić proveo je istragu 1770. i
1771. godine o pritužbi Židova da su im u Hrvatskoj nameti jako teški (uz tolerancijsku taksu
plaćali su i određena davanja prilikom dolaska na sajmove). Grof Patačić u svojemu je elaboratu
zaključio da se Židovima treba dopustiti trajno naseljevanje u Hrvatskoj jer kao trgovci mogu
pomoći rastu gospodarstva te plaćaju porez (Dobrovšak 2005: 131).
Varaždinci su više puta negodovali na gradsku odluku da se Židovi mogu naseliti u

gradu – pristajali su jedino da dolaze na sajmove. Godine 1771. Varaždinci su uložili žalbu u
kojoj traže da se Židovima zabrani trgovanje, da ih se u potpunosti istjera iz grada te da im se
zaplijeni imovina.276 Varaždinsko gradsko poglavarstvo tomu se je usprotivilo pa je odredbom
od 27. svibnja 1771. godine dozvolilo Židovima slobodan boravak u sajmene dane, ali i
mjesečni, trodnevni boravak u gradu radi trgovanja (Dobrovšak 2017: 69).
Prve židovske obitelji naselile su se izvan zidina grada 1772. godine. Bile su to obitelji
Moisesa Jacobsona, Isaka Juda, Heinricha Dragonera i Moisesa Notla (Dobrovšak 2017: 69).
276
Reakcije Varaždinaca na suživot sa Židovima prije proglašenja edikta bile su burne. Nikako se nisu mogli
pomiriti s prisutnošću Židova u svojemu gradu pa tako G. Piasek (1995: 11) bilježi „krštenje“ židovske djece
odmah po rođenju ili dok bi dijete još bilo u maternici, smatrajući da su time spriječili useljavanje Židova u grad.
O tome piše i J. Janković (1898: 71): „Židovi nisu imali svojih primalja (židkinja), već su kod njih primaljski
posao obavljale kršćanke. Ove su si često dozvoljavale bez ičije privole, novorođeno dijete odmah i okrstiti.
Događalo se je to poglavito u našoj županiji, pak je s toga namjestničko vijeće bilo prinukano posebnom naredbom
zabraniti ovakov postupak bez privole roditelja.“
187
Već 1777. godine Židovi na području grada osnivaju svoju općinu. Te iste godine grof Erdödy
naselio je šest židovskih obitelji u svojemu dvoru u Varaždinu.277
Jozefinskim patentom i aneksom Systematica Gentis Judaicae Regulatio (1781. – 1783.)
Židovi su dobili pravo naseljavanja i pravo na stalni boravak u Ugarskome Kraljevstvu i njemu
pridruženim zemljama.278 Prema istraživanjima Magdalene i Vida Lončarića, Židovi su od
1781. godine imali pravo stanovati samo na području Varoške općine u tzv. vanjskoj varoši, a
od 1794. godine dobili su dozvolu da se nasele na jurisdikcijskome području Varaždinske tvrđe
(Dobrovšak 2017: 70).
U dekretu o naseljenju (Einsiedlungsdecret für die Varasdiner Judengemeinde) iz 1811.
godine popisane su 23 obitelji na području gradske (Varoške) općine, a šest ih je popisano na
području Starogradske općine (Lončarić 1997: 312–313). Popis obitelji (tj. kućedomaćina)
donosimo u Tablici 6.17.
Tablica 6.17. Popis židovskih obitelji (kućedomaćina) koje su se doselile u Varaždin 1811.
godine
Obitelji doseljene u Varošku općinu (vanjska varoš)
Wittwe Rebecha Jacob Moises Sohn Joachirn Koschuth Moyses Pserhoff
Wittwe Regina Hirschel Wolff Jänczer Abraham Khu
Wittwe Neufeld Moyses Steiner Abraham Proch
LobI Jacob Sohn Abracham Hirschel Josephus Pserhoff
Jacobus Sohn Judas Zinger Moyses Blasz
Hierschel Jacob Sohn Wittwe Jacob Erlich Izrael Khu
Joseph Graff Simon Khu Wolff Singer
David Korniczer
Jacob Kohn
Obitelji doseljene u Starogradsku općinu
Salamon Erlich
Moises Plivacsz
Salamon Kuh
Joseph Braun
Isac Glauber
Jacobus Anhalczer, rabin
277
Autori M. Švob, C. Brčić i S. Podgorelec (1994: 57) donose ovaj podatak koji prenose iz knjige Jakira Eventova
Istorija Jevreja Jugoslavije: od davnine do kraja 19. st.
278
Ediktom je Židovima zajamčena sloboda kretanja i naseljavanja, sloboda vjeroispovijesti, osnivanje vlastitih
škola, odlazak na visoke škole i akademije umjetnosti; djelomično je bilo dozvoljeno bavljenje obrtom i
poljodjeljstvom (nisu se smjeli baviti cehovski zaštićenim obrtom); a za kupnju zemljišta i zgrada za svoje općine,
hramove i groblja, trebali su posebu carsku dozvolu (Dobrovšak 2005: 132).
188
Oktroiranim ustavom (1849.) Židovi na području Habsburške Monarhije izjednačeni su
s kršćanima u svim građanskim pravima, a ukida se tolerancijska taksa. Spomenuta odluka
interpretirana je različito u raznim dijelovima Monarhije, a pogotovo se razlitičito tumačilo
posjedovanje nekretnina. Problem je riješen Carskim patentom iz 1860. godine kada je
Židovima na području Hrvatske i Slavonije dopušteno posjedovanje nekretnina i zemljišta, ali
samo ako ga sami obrađuju (Dobrovšak 2005: 135). Godine 1870. varaždinski zastupnik
Dragutin Pust, zastupajući interese Židova, traži da se donese zakon o ravnopravnosti
Izraelićana (Dobrovšak 2005: 135). Preuzimajući bansku čast 1873. godine, Ivan Mažuranić
počinje s provednom mnogih reformi. Te godine Sabor donosi zakon kojim se Židovima
osigurava građanska i politička ravnopravnost (Švob, Brčić, Podgorelec 1994: 58).
Židovi su posebnu pozornost posvećivali obrazovanju, pa su tako Varaždinu židovsku
školu pohađala i katolička djeca sve do 1852. godine kada se zakonom to zabranjuje. Većina
židovske djece pohađa nakon spomenute zabrane katoličke škole, a vjerski odgoj dobiva u
židovskim općinama (Švob, Brčić, Podgorelec 1994: 65).
Godine 1803. Židovi su dobili dozvolu za svoje groblje (danas je ono kulturno dobro
registrirano pri Ministarstvu kulture), a 1861. godine izgrađena je sinagoga (iako devastirana
od 1941. godine, još čeka na obnovu kao kulturno dobro).
Prema istraživanjima Gustava Piaseka (1995: 8), koji je prikupio podatke iz arhivskih
izvora i prema svjedočenjima suvremenika, istaknuti Židovi u Varaždinu, koji su od 1842. do
1941. godine ovdje živjeli ili privremeno radili, jesu:
– Josip Egersdorfer, gradski podfiškal
– braća Krause, Fiunk i Karoly, trgovci
– E. Lellis, ljekarnik
– I. Gradwohl, Moric Moyses, S. Mosinger, N. Mosinger i Albert Leitner, trgovci
– A. Prater i F. Forster, kavanari
– V. Šlesinger, Šimon Weiss, Josip Schwarz, M. Neumann i M. Blühweiss, krojači
– I. Löwy i A. Gerstner, zlatari
– građanin Jakov Moses
– dr. Hinko Blau, pokrovitelj Prvoga hrvatskog bolesničkog potpornog društva279
– Albert Moses (Mose), slikar portretist
279
Društvo je osnovano 1872. godine, a svojim članovima osiguravalo je besplatnu liječničku pomoć, besplatne
lijekove, materijalnu pomoć za vrijeme bolesti i potporu obitelji za slučaj smrti člana (Piasek 1995: 8).
189
– dr. Dragutin (Karl) Schwarz, kirurg i primarni liječnik
– dr. Antun Krajanski, ljekarnik
– Ernest Krajanski: doktor prava, dirigent i brat dr. Artura Krajanskog
– Benjamin Kraüterblüth:280 ljekarnik, Antunov i Ernestov otac
– Mirko Breyer: pisac, nakladnik, knjižar i bibliofil
– dr. Vilim Taussig, liječnik
– Gustav Breitenfeld, varaždinski gradonačelnik
– Stjepan pl. Leitner: veletrgovac, osnovao 1910. godine Izraelitičko gospojinsko dobrotvorno
društvo u Varaždinu
– Vjekoslav Leitner, trgovac željeznom robom i Stjepanov sin
– dr. Aleksander Ernst, zdravstveni savjetnik Državnih željeznica
– dr. Hinko Marić, specijalist ginekolog
– dr. Ernst Grin, šef venerološke ambulante
– dr. Dragutin Kohn, privatni liječnik
– dr. Rebeka Stern-Hofmanova, privatna liječnica
– dr. Margit Cegledi, privatna liječnica
– dr. Žiga Bauer, liječnik u varaždinskoj bolnici.281
Odnosi između Varaždinaca i Židova izmijenit će se sve većim uključivanjem židovskih
obitelji u kulturni i gospodarski život grada u 19. stoljeću. Procvat toga odnosa i znatan utjecaj
istaknutih varaždinskih Židova na razvoj grada vidljiv je u drugoj polovici 19. stoljeća kada
nastupa uspon građanskoga društva.
Na primjeru ugledne varaždinske židovske obitelji Leitner282 moguće je pratiti uspon
građanskoga društva u drugoj polovici 19. stoljeća. Članovi obitelji, na čelu s utemeljiteljem
280
Očevo prezime Kraüterblüth braća Antun i Ernest promijenili su u Krajanski 1907. godine (izvor: Židovski
biografski leksikon, http://zbl.lzmk.hr/?p=849).
281
Liječnici Bauer, Cegledi, Ernst, Kohn, Grin, Marić i Stern-Hofmanova, spominju se u Očevidniku Gradskog
fizikata u Varaždinu za godinu 1930 (prema istraživanjima G. Piaseka 1995: 8).
282
Obitelj Leitner, prema istraživanju M. Lončarić, vjerojatno je iz Graza (Hrvatski biografski leksikon:
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6994). Utemeljiteljem ove obitelj smatra se Samuel, rođen 1797. (mjesto
nepoznato), a umro 1872. godine u Varaždinu. Bio je veletrgovac, posjednik i židovski aktivist. Sa suprugom
Julijom bio je otac petorice sinova među kojima će se najviše istaknuti sin Albert. Samuel je 1830. godine utemeljio
veletrgovinu vinom „S. Leitner und Sohn“. Bio je istaknuti dobrotvor. U Židovskoj općini obavljao je različite
službe, a zaslužan je i za izgradnju nove sinagoge 1861. godine. Među građanima je ostao upamćen kao „čestiti
trgovac“. Spomenuti sin Albert istaknuo se i kao trgovac i kao glazbenik. Očevu veleprodaju vinom preuzeo je
nakon očeve smrti te je uspješno trgovao po cijeloj Habsburškoj Monarhiji. Glazbenu naobrazbu stekao je u ranoj
mladosti te je svirao više instrumenata. Muzicirao je u Varaždinu i Zagrebu. Posjedovao je imanje (kupljeno 1861.)
na Varaždin Bregu gdje je sagradio ljetnikovac na Tremu – Malom vrhu, nedaleko Kneginca. Varaždin Breg u 19.
stoljeću više nije mjesto povezano s kmetskim radom, kako je to bilo ranijih stoljeća, već postaje mjesto dokolice
i uživanja bogatijih građana, a bio je više nego danas, usko povezan s Varaždinom u kulturnome pogledu (Svoboda
1967: 31). Nakon smrti Alberta Leitnera, njegova djeca još neko vrijeme nastavljaju s okupljanjem gostiju i
190
obitelji Samuelom, te s najistaknutijim članom, Samuelovim sinom Albertom, imali su priliku
predvoditi varaždinsko građansko društvu u usponu prema novim težnjama modernoga doba.
Vrijeme je to kada građani žele, poput nekadašnjega plemstva, ispuniti svoju dokolicu
uživanjem na ladanju, u dobrom i biranom glazbenom, kazališnom te svekolikom umjetničkom
društvu istomišljenika. Zahvaljujući Albertu, Varaždincima je bilo omogućeno da na kulturnim
događajima na Varaždin Bregu, šećući engleskim perivojem s ružičnjakom, osjete novi
slobodni građanski duh moderne Europe čiji su dio u tome trenutku nesumnjivo postajali.
Prema Izvatku iz matice rođenih 1879. – 1920. Rabinata bogoštovne općine Varaždin
za godine 1879., 1917. i 1919., ekscerpirali smo sljedeća prezimena novorođenih Židova: Blass,
Blühweiss, Broch, Deutsch, Dragoner, Eberspanger, Ernest, Frankl, Graf, Grünwald,
Günsberger, Gussman, Haas, Hafner, Hermann, Hirsch, Kaufman, Klein, Leicht, Leitner,
Moses, Neuman, Reich, Rosekam, Rosenthal, Schönwald, Schwarcz, Tuskan i Weiss.
Ekscerpirana prezimena iz matice, prezimena doseljenih obitelji 1772. i 1811. godine
te prezimena iz istraživanja Gustava Piaseka uvrstili smo prema motivaciji u Tablicu 6.18.
Tablica 6.18. Židovska prezimena u Varaždinu (1772. – 1941.)

MOTIVACIJA PREZIMENA broj prezimena
– osobno ime (postotak)
Ernst/Ernest (m. os. ime)
Frankl (< Franklin)
Hermann (njem. m. os. ime)
Jacobson ('Jakobov sin')
Jud ('Juda') 9 (13 %)
Karoly (mađ. m. os. ime, Karl)
Löwy (Levin, ili < Löwe 'lav')
Marić [< Mar(a) (< Marija) + -ić]
Moises ('Mojsije')
– nadimak
Blass (< njem. blass 'bezbojan')
Blau ('koji je plavokos ili plavih očiju' < njem. blau 'plav')
Blühweiss (možda 'bijeli cvijet' < njem. blühen 'cvjetati' i Weiss 'bijel')
Braun (možda 'tamnoput', ili 'smeđokos' < njem. braun 'smeđ')
Dragoner ('stražnja kopča na jakni')
21 (30 %)
Eberspanger (možda 'koji ima osobine vepra' < njem. Eber 'vepar')
Erlich (< možda skraćeno od Eherlich < njem. eher 'rano')
Gerstne (< njem. Gerste 'ječam')
Grin (možda 'koji je zelenih očiju; nedozreo' < njem. Grün 'zelen')
Haas (< njem. Haas 'mržnja')
priređivanjem glazbenih večeri, no kako su troškovi postajali sve veći, Leitnerovi su morali prodati posjed 1907.
godine (Belošević 1932: 203-219).
191
Hirschel, Hirsch (< njem. Hirsch 'jelen')
Klein (< njem. klein 'malen')
Koschuth (< slav. 'košuta')
Krause (< njem. Krause 'trajan')
Leicht (< njem. leicht 'lagan')
Neumann ('novi doseljenik' < njem. neu 'nov' i Mann 'čovjek')
Reich (< njem. reich 'bogat')
Schwarz ('koji je tamne puti', ili 'crnokos' < njem. schwarz 'crn')
Steiner (možda 'koji je snažan kao stijena' < njem. Stein 'kamen, stijena')
Stern (< njem. Stern 'zvijezda')
Weiss ('koji je bijele, svijetle puti' < njem. weiss 'bijel')
– naziv zanimanja
Bauer (< njem. Bauer 'seljak')
Glauber ('vjernik' < njem. glauben 'vjerovati')
Graff ('grof')
Gussman (možda 'lijevač željeza' < njem. Guss 'lijevano željezo' i Mann
'čovjek')
Hafner (< njem. Hafner 'lončar')
Hofman (< njem. Hoffmann 'dvorski službenik') 12 (17 %)
Kaufman (< njem. Kaufman 'trgovac')
Kohn (možda 'kuhar' < njem. kohen 'kuhati')
Kuh (< njem. Kühe 'krava')
Leitner (možda < Leiter 'rukovodotelj')
Mosinger (možda 'koji izrađuje predmete od mjedi' < njem. Messing 'mjed')
Zinger / Singer (< njem. Singer 'pjevač')
– riječi koje odražavaju podrijetlo (etnik/etnonim)
Anhalczer (< pokrajina Saska-Anhalt)
Breitenfeld (možda 'široka / velika zemlja' < njem. breiten 'širiti' i Feld
'zemlja')
Deutsch ('Nijemac')
Forster (< njem. Förster 'šumar')
Grünwald ('zelena šuma' < njem. grün 'zelen' i Wald 'šuma') 11 (15 %)
Günsberger ('koji dolazi s brijega metvice' < njem. Günsel 'vrsta biljke slična
metvici' i Berg 'brijeg')
Krajanski ('koji dolazi iz Krajine')
Neufeld (možda 'nova zemlja' < njem. neu 'novo' i Feld 'zemlja')
Schönwald ('lijepa šuma' < njem. schön 'lijep' i Wald 'šuma')
Šlesinger ('koji dolazi iz Šleske' < njem. Schlesien 'Šleska')
Tuskan (vjerojatno 'Toskanac')
Ostalo: Breyer, Cegledi, Egersdorfer, Fiunk, Gradwohl, Jänczer, Khu,
Kornicze, Lellis, Notl, Plivacsz, Proch, Pserhoff, Prater, Rosekam, Rosenthal, 17 (25 %)
Taussig
Židovska prezimena zabilježena u Varaždinu od 1772. do 1941. godine gotovo su sva

njemačkoga podrijetla te se uglavnom nisu u potpunosti prilagodila hrvatskomu jeziku. Dio
192
prezimena njihovi su nositelji prilagodili hrvatskomu jeziku uslijed brzine govora283 na
ortografskoj i fonološkoj razini, a samo su dva prezimena kroatizirana (za prezime Krajanski
imamo o tome povrdu, dok za prezime Marić samo pretpostavljamo isto jer nemamo potvrdu u
povijesnim izvorima). Među djelomično prilagođenim prezimenima uočavamo da je do
prilagodbe došlo:
– zamjenom njemačkoga fonema/grafema hrvatskim: Forster (ö > o), Grin (ü > i), Kuh (ü >
u), Šlesinger (sch > š)
– stapanjem suglasnika: Hofman (ff > f)
– gubljenjem suglasnika: Erlich (< Eherlich; h > ø).
Iz Tablice 6.18. iščitavamo da je od ukupno 70 židovskih prezimena: 21 prezime (30 %)
motivirano nadimkom (uglavnom kakvom karakternom značajkom ili životinjskim i biljnim
svijetom), 12 prezimena (17 %) nazivom zanimanja, 11 prezimena (15 %) sadržava riječi koje
odražavaju podrijetlo (etnik/etnonim) u osnovi, dok prezimena od osobnih imena ima 9 (13 %).
Četvrtina ukupnoga broja prezimena ima nejasnu ili neprozirnu motivaciju (17 prezimena ili 25
%).
Zaključujemo kako je židovska zajednica, dolazeći tijekom dvaju stoljeća iz
njemačkoga i mađarskoga areala, premda mala, njegovala svoju kulturu i običaje zadržavši
izvorna prezimena svojih predaka, prvih doseljenika u Varaždin, čuvajući na taj način svoju
etničku posebnost. Pojava masovnoga kroatizranja prezimena i prelazaka na katoličanstvo
dogodit će se uoči i početkom Drugoga svjetskog rata, kada će mnogi Židovi, u strahu za svoju
budućnost, pokuša-
Broj Židova u Varaždinu 1900. - 2001.
vati na taj način
sačuvati svoj život i
730
621 živote svoje djece.
569
486
Nažalost, povijest je
pokazala kako takvi
pokušaji nisu izmije-
2 3 nili sudbinu Židova.
1900. 1910. 1921. 1931. 1991. 2001.
Grafikon 9. Broj Židova u Varaždinu prema popisima 1900., 1910., 1921., 1931.,
1991. i 2001. (podaci prema http://www.cendo.hr/Opcine.aspx?id=25)
283
Aleksandra Ščukanec (2009: 156) iznosi da je do prilagodbe njemačkih prezimena došlo iz više razloga: zbog
bržega govornog tempa dolazi do gubljenja ili stapanja glasova, dok su fonološke promjene potaknute jezičnom
ekonomijom; neki glasovi koji ne postoje u hrvatskome fonološkom sustavu zamjenjuju se najsličnijim glasom
(npr. ü > i), a na ortografskome planu njemački grafem zamjenjuje se hrvatskim (npr. w > v).
193
Prva uhićenja Židova počela su u svibnju, a masovna uhićenja počinju od 12. srpnja
1941. godine. Najveći broj varaždinskih Židova uhićen je u ljeto 1941. godine te su najprije
odvedeni u sabirni centar Zagreb, zatim Gospić, a nakon toga u druge logore u Hrvatskoj ili u
Auschwitz i ostale nacističke logore (Lončarić 2003: 44, 45). Najveći dio Židova odvedenih u
logore ondje je i stradao. Samo jedan manji dio Židova uspio se spasiti jer su se na vrijeme
iselili iz Hrvatske. Kao i drugdje u Hrvatskoj, i Židovi u Varaždinu ostali su bez svojih
nekretnina i druge imovine koja je postala državno vlasništvo. Točan broj stradalih varaždinskih
Židova tijekom Drugoga svjetskog rata još još nije poznat (Lončarić 2003: 47).
Židovi su kao mala etnička zajednica ostavili najvažniji trag u drugoj polovici 19. i
početkom 20. stoljeća u gospodarskome i društvenome životu Varaždina. Sudjelovali su u radu
raznih humanitarnih društava (Varaždinska dobročinstvo i složnost, Hrvatsko društvo za
bolesnike i sprovode, Društvo za potporu uboge mladeži pučkih škola). Bili su dio glazbenoga
života grada (kao članovi pjevačkih društava; poznato židovsko pjevačko društvo bilo je
Tomislav). Bili su osnivači i članovi sportskih, muzealnih i vatrogasnih društva. Među
varaždinskim poduzetnicima isticali su se članovi židovskih obitelji Leitner (trgovina
pićem), Mosinger (trgovima tekstilom), Broch i Deutsch (veletrgovina žitaricama), Grunwald i
Schwarz (bankari). U političkome životu grada sudjelovali su kao gradski zastupnici (Mavro
Mosinger i Alber Leitner), u izborništvu grada (Vjekoslav Leitner, Simon Deutsch i David
Honnigsberg), a neki i u službi podnačelnika (dr. Hinko Moses) te gradonačelnika (dr. Oskar
Pulgram) (izvor: http://www.cendo.hr/Opcine.aspx?id=25).
Židovska je zajednica (Židovska bogoštovna općina) nešto više od stoljeća i pol
sudjelovanja i doprinošenja kulturnomu, gospodarskomu te političkomu životu grada, nestala
prebrzo i to na nečovječan način. Unatoč nesretnoj sudbini, zajednica je ostavila neizbrisiv trag
i u nematerijalnoj i u materijalnoj kulturi.
194
7. ZAVRŠNA RAŠČLAMBA PREZIMENA I KOMENTAR
Korpus prezimena u istraživanome razdoblju (16. – 20. stoljeće) sadržava ukupno 2238
prezimena. Usustavimo li podatke koje smo prikupili iz građe razvrstane po stoljećima,
dobivamo sljedeću tablicu motivacijske raščlambe:
Tablica 7.1. Prezimenska građa razvrstana po motivaciji i stoljećima

MOTIVACIJA PREZIMENA
riječi koje ukupno u
razdoblje osobno naziv ostalo
nadimak odražavaju razdoblju
ime zanimanja
podrijetlo
16. stoljeće 109 109 73 43 49 383
17. stoljeće 110 109 50 78 43 390
18. stoljeće 128 130 84 60 27 429
19. stoljeće 151 149 93 71 41 505
20. stoljeće 164 152 91 88 35 530
UKUPNO 662 649 391 340 195 2.237
Iz Tablice 7.1. iščitavamo da je u ukupnoj prezimenskoj građi najviše prezimena

nadimačkoga postanja284 (662 potvrda ili 30 %). Slijedi motivacija osobnim imenom (649 ili
29 %), nazivom zanimanja (391 ili 17 %) te riječima koje odražavaju podrijetlo (340 ili 15 %).
Ostala prezimena, kojima je motivacija nejasna, čine 9 % građe. Udio pojedinih motivacijskih
skupina u prezimenima zorno prikazuje sljedeći grafikon.
Prezimena po motivaciji (16.  20. stoljeće)

9%
29%
15%
17%
30%
osobno ime nadimak naziv zanimanja riječi koje odražavaju podrijetlo ostalo
Grafikon 10. Prezimena po motivaciji u ukupnoj prezimenskoj građi (16. – 20. stoljeće)
284
Iako opseg, način i područje istraživanja nisu isti, spomenimo da je u međimurskim prezimenima najviše onih
koja se temelje na osobnome imenu (Frančić 2002: 79).
195
Podatke o vjerojatnoj motivaciji te tvorbenoj strukturi, iščitane iz prezimena potvrđenih
u Varaždinu od 16. do 20. stoljeća, donosimo u Tablici 7.2.
Tablica 7.2. Prezimena po motivaciji i tvorbi (16. – 20. stoljeće)

motivacija TVORBA PREZIMENA
SUFIKSALNA TVORBA
ostalo
razdoblje ASUFIKSALNA
TVORBA -ović
-ić -ec -ek -ak -ac
-ević
Ukup. 175 102 33 11 8 5 0 49
O 29 48 21 2 5 4 0
16. stoljeće N 63 26 10 7 2 1 0
Z 49 21 1 2 0 0 0
Rp 34 (27/7) 7 (4/3) 1 (0/1) 0 1 (0/1) 0 0
Ukup. 174 93 56 13 6 5 0 43
O 17 43 39 4 2 4 0
17. stoljeće N 68 19 14 6 2 1 0
Z 26 22 0 2 0 0 0
Rp 63 (59/4) 9 (3/6) 3 (1/2) 1 (1/0) 2 (1/1) 0 0
Ukup. 209 111 47 14 17 3 1 27
O 28 56 33 4 8 0 1
18. stoljeće N 75 27 8 10 5 3 0
Z 56 22 3 0 3 0 0
Rp 50 (44/6) 6 (3/3) 3 (1/2) 0 1 (0/1) 0 0
Ukup. 247 109 51 21 27 8 1 41
O 29 57 37 5 14 6 1
19. stoljeće N 104 19 7 13 6 2 0
Z 58 25 4 2 4 0 0
Rp 56 (51/5) 8 (3/5) 3 (1/2) 1 (0/1) 3 (1/2) 0 0
Ukup. 281 108 42 31 22 8 3 35
O 39 53 30 11 13 4 2
20. stoljeće N 105 27 10 12 6 3 1
Z 58 25 1 5 2 0 0
Rp 79 (69/10) 3 (0/3) 1 (1/0) 3 (2/1) 1 (0/1) 1 (1/0) 0
UKUPNO 1.086 523 229 90 80 30 4 195

956
Iz Tablice 7.2. možemo iščitati da je prema tvorbenome kriteriju u ukupnoj

prezimenskoj građi više asufiksalnih (1.086 ili 49 %) nego sufiksalnih prezimena (956 potvrda
ili 43 %). U sufiksalnoj tvorbi najplodniji je sufiks -ić (523 potvrda ili 55 %), a zatim slijede
sufiksi -ović/-ević (229 ili 24 %), -ec (90 ili 9 %), -ek (80 ili 8 %), -ak (30 ili 3%) i -ac (4
potvrde).
196
prezimenskome sustavu 16.  20. stoljeća
180
160
140
120
100
80
60
40
20
0
osobno ime
osobno ime nadimak naziv zanimanja
naziv zanimanja riječi koje
etnik/etnonim ostalo
ostalo
odražavaju podrijetlo
16. stoljeće 17. stoljeće 18. stoljeće 19. stoljeće 20. stoljeće
Grafikon 11. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 16.
– 20. stoljeća
Iz Grafikona 11 vidljivo je da u varaždinskome onimijskome fondu veći udio zauzimaju

prezimena s nadimkom i osobnim imenom u osnovi, a spomenuta prezimena imaju gotovo
pravilan porast tijekom proučavanoga razdoblja. Dok se prezimena motivirana nazivom
zanimanja drže približno istoga udjela (posebice u 18., 19. i 20. stoljeću), etnička i etnonimska
prezimena (prezimena motivirana riječima koje odražavaju podrijetlo) uz porast udjela tijekom
stoljeća pokazuju i očitu povezanost s povijesnim zbivanjima u 17. stoljeću. Naime, vidljivo
povećanje broja etničkih i etnonimskih prezimena u tome razdoblju povezujemo s migracijama
stanovništva pred Osmanlijama koje su se događale tijekom 16. stoljeća.
Provedena raščlamba odnosi se na prezimena u proučavanome razdoblju od 16. do 20
stoljeća. Među tako prikupljenim prezimenima neka se ponavljaju više puta. Stoga u poglavlju
Prilozi donosimo tablicu (v. Tablicu 14.2.1.) sa svim prezimenima i njihovom pojavnošću po
stoljećima (ista prezimena, bez obzira na različitu grafiju ili čestotnost, ispisana su samo
jednom, a znakom + označena je njihova pojavnost po stoljećima). Na taj način dobiva se broj
od 1617 prezimena. Gotovo podjednako zastupljena su osobnoimenska (473 prezimena ili 29
%) i nadimačka prezimena (472 prezimena ili 29%), te prezimena od naziva zanimanja (245 ili
25 %) i prezimena motivirana riječima koja odražavaju podrijetlo (241 ili 15%) (v. Tablicu
14.2.3. i Grafikon 12). Prema tvorbenome kriteriju više je asufiksalnih (757 ili 47 %) nego
sufiksalnih prezimena, među kojima je najplodniji -ić (368 prezimena ili 55 %).
197
Brojčani podaci koji se iznose u nastavku rada (poglavlja 7.1. – 7.4.) odnose se na
ukupni zbroj prezimena (2.237) po stoljećima (uključuje prezimena koja se ponavljaju).
7.1. Prezimena motivirana nadimkom

Nadimačkih prezimena u ukupnoj prezimenskoj građi ima 662 (30 %). Usustavimo li
podatke o tvorbi nadimačkih prezimena u cjelokupnoj građi, dobivamo sljedeću tablicu:
Tablica 7.3. Nadimačka prezimena raščlanjena po tvorbi (16. – 20. stoljeće)

TVORBA PREZIMENA
motivacija
SUFIKSALNA TVORBA
-ović
TVORBA -ić -ec -ek -ak -ac
-ević
16. – 20. 118 49 48 21 10 1
N 415
stoljeće 247
Iz Tablice 7.3. iščitavamo da je u ukupnoj prezimenskoj građi više asufiksalnih

nadimačkih prezimena (415) nego sufiksalnih (247), a od potonjih je 118 prezimena tvoreno
sufiksom -ić, 49 sufiksom -ec, 48 sufiksima -ović/-ević, 21 sufiksom -ek, 10 sufiksom -ak i
jedno prezime sufiksom -ac.
U prezimena od nadimaka svrstali smo sva ona koja prezimena u kojima smo prepoznali
leksem kojemu znamo ili samo nagađamo značenje, a ne pripada prezimenima koja su
motivirana osobnim imenom, nazivom zanimanja, ni riječima koje odražavaju podrijetlo
(etnikom i etnonimom), što je vjerojatno razlog najvećoj zastupljenosti upravo te prezimenske
skupine.
Iščitavajući nadimačka prezimena, svjedočimo da je broj nadimaka koji mogu poslužiti
za motivaciju – za razliku od relativno ograničenoga broja osobnih imena, naziva zanimanja te
etnika i etnonima – (gotovo) neograničen. U promatranome dijakronijskom razdoblju uočava
se već pri prvome čitanju raznovrsnost prezimena nadimačkoga postanja.
S obzirom na apelativno (doprezimensko) značenje leksema koji se nalaze u osnovi
nadimačkih prezimena, možemo izdvojiti prezimena u sljedeće skupine:
– životinjski svijet, npr.: Farkas, Kukecz, Pachic, Volich (16. st.); Golubich, Kachich,
Obadich, Zaiecz, Zebbecz (17. st.); Missich, Sajko, Skorianecz, Sunecz, Szokoll, Vrabecz (18.
st.); Kokotec, Kos, Kukavecz, Lesjak, Medved, Šainovič, Veverič (19. st.); Maček, Prepelić,
Rak, Špac, Vuk, Žugec, Žunković (20. st.)…
198
– biljni svijet, npr.: Haidina, Hren, Saffran, Iagodich (16. st.); Czvetkovich, Proszenyak,
Szmernyak (17. st.); Boszil, Bukovich, Koren, Kwdel, Lesnik (18. st.); Cmrečki, Kukuljevič,
Lešnjak, Oskoruš, Šafran (19. st.); Grah, Hrastić, Kliček, Kudelić, Mak, Žitnjak (20. st.)…
– tjelesne značajke, npr.: Balogh, Cherny, Czelenk, Gluhak, Levak, Malachich, Nagy, Santak,
Syvko, Rigianecz (16. st.); Chernkoich, Glavach, Kyss, Nagy, Plauecz (17. st.); Golhak,
Koschak, Levak, Malecz, Modrich, Plauecz, Rusich (18. st.); Bradaška, Dugački, Kissich,
Kolenko, Plantak, Puklavecz, Repić, Shantalab, Szaleniak, Švarc, Toplak, Vindiš (19. st.);
Belušić, Bradanović, Crleni, Crnčec, Kostić, Levačić, Majcen, Mustačević, Podobnik,
Prstec, Skok, Šantavec (20. st.)…
– karakterne značajke, npr.: Bizthrovich, Duhovich, Fortuna, Pomozibog, Vragovich (16. st.);
Bogiek, Divjak, Zwetecz (17. st.); Chalapia, Dobranicz, Szuplika, Szvetecz (18. st.); Bedačić,
Kociper, Szirovec, Šuplika (19. st.); Hudika, Veseli, Zabavnik, Zamuda (20. st.)…
– svakovrsni predmeti, npr. Ruogh, Zlamnych (16. st.); Choklich, Skaricza (17. st.); Chavlek,
Kerpich, Pleh, Serpak (18. st.); Klinec, Rogina, Vrček (19. st.); Košak, Ožeg, Valjak (20.
st.)…
– hrana te stanja vezana uz hranu, npr.: Spek, Lachen (16. st.); Hudoiell, Oczvirek, Pyanecz
(17. st.); Haidinich, Hruskovich, Kvasz, Lebich, Strukel, Szlivec (18. st.); Gladović, Kolačko,
Perec, Popijač, Prizl (19. st.); Hlebec, Kruhek, Mesek, Sladović, Žganec (20. st.)…
– stanovanje, npr.: Hwis, Hyzak, Kuczina (16. st.); Huz, Noihauzer (17. st.); Hisman,
Szkupniak (18. st.); Neumann, Novak, Novaković (20. st.)
– imovno stanje ili životne nesreće, npr.: Ogorelecz, Zgorelecz (16. st.); Grossich, Penesz (17.
st.); Podgorelec (18. st.); Siročić (19. st.); Podgorelec (20. st.)
– rodbinske veze, npr.: Szinkovich (17. st.); Babich (18. st.); Braćko (19. st.); Deduš, Punčec
(20. st.)
– poredak po rođenju, npr.: Szestak (17. st.); Sestek (18. st.); Petak, Trojak (19. st.); Sedmak,
Trojak (20. st.)
– godišnja doba i blagdani, npr.: Vinter (18. st.); Vuzem (19. st.); Božić, Zimić (20. st.)
– strane svijeta, npr.: Iugh (17. st.); Jugović (19. st.); Sever (20. st)
– dob, npr.: Junačko, Jungman (20. st.)
– apstraktne imenice: Grieh (16. st.); Strah (18. st.).
Nadimke, za razliku od osobnih imena koje s pažnjom biraju roditelji u dogovoru s

ostalim članovima obitelji ili kumovima, nadijevaju drugi – a poticaj im je često koja negativna
osobina ili tjelesni nedostatak, a svojstven je samo tomu pojedincu. U raščlambi nadimačkih
199
prezimena iz naše istraživane građe, pokušavajući što jasnije prikazati ishodišni motivacijski
leksem, posežemo za pretpostavkama ili nagađanjima u odgovaranju na pitanje što je mogao
biti poticaj za njihov nastanak.
U vremenu dok su prezimena nastajala, nadimcima se iskazivala osobina ili značajka
koja nije bila česta u sredini nadjevatelja: rijetki su bili šepavi (Šantek), pogrbljeni (Puklavec),
ljevoruki (Pajtak), niskoga (Kiš) ili visokoga rasta (Nagy). Ponekad bi nadimak mogao biti
nadjenut prema suprotnoj osobini od one koja je svojstvena imenovatelju: npr. Svetec za osobu
koja je vragolasta ili Crnčec za osobu koja je svijetle, a ne tamne puti ili boje kose. Prezimena
koja su motivirana nazivima biljaka, plodina, životinja ili predmetima i pojavama pokazuju da
su nadjevatelji bili dobro upoznati s njihovim odlikama te su ih mogli prepoznavati u izgledu i
ponašanju sumještana, ili su nadimkom željeli sačuvati spomen na kakvu zgodu u kojoj su
upravo imenovani imali glavnu ulogu.
7.2. Prezimena motivirana osobnim imenom

Osobnim imenom motivirano je 649 prezimena, što čini 29 % ukupne građe
varaždinskih prezimena. Prema tvorbenoj raščlambi dobivene podatke možemo razvrstati u
tablicu.
Tablica 7.4. Osobnoimenska prezimena raščlanjena po tvorbi (16. – 20. stoljeće)

TVORBA PREZIMENA
motivacija
SUFIKSALNA TVORBA
TVORBA -ović
-ević
16. – 20. 257 160 26 42 18 4
O 142
stoljeće 507
Iz Tablice 7.4. iščitavamo da prema tvorbi pretežu sufiksalna prezimena nad

asufiksalnima (507: 142).
U tvorbi prezimena od osobnih imena, kao i u tvorbi ukupnoga varaždinskog
prezimenskog sustava, prevladava sufiks -ić (257 prezimena), manje prezimena tvoreno je
sufiksima -ović/-ević (160), dok ostali sufiksi sudjeluju u tvorbi znatno manjega broja
prezimena: -ek (42), -ec (26), -ak (18) i -ac (4).
Prikazujući u rječniku i tablici tvorbu prezimena od osobnih imena, navodili smo i
tvorbenu strukturu tih osobnih imena, pa se može zapaziti da se dio njih zasniva na temeljnome
osobnoimenskom liku (npr. Abramović, Bartolić, Blažić, Damjanić, Fabijanović, Filipec,
Gašparić, Jagodić, Jakopić, Jakopović, Magdalenić, Marković, Mikulec, Petrović, Smiljanić,
200
Valentak, Valentić…), na izvedenicama (Benček, Branković, Filipašić, Franković, Friščić,
Hajnžek, Hanžeković, Ivančić, Jagić, Jambrek, Lacković, Martinković, Mihelčić, Milković,
Petričić, Stanković, Štefek, Vincek, Zorković…) i pokraćenicama (Brlek, Fabić, Filić, Habek,
Habić, Ivek, Ivić, Kirović, Ljubek, Magdić, Marić, Mikac, Pavec, Stević, Uršić…).
Osobna imena koja smo iščitali iz prezimena njima motiviranih, većinom su svetačka
(pretežu temeljni likovi). Takva je slika pretkaziva uzme li se u obzir utjecaj Crkve i, osobito,
preporuka Tridentskoga koncila da se djetetu pri krštenju nadjene ime sveca zaštitnika.
Učestalost pojedinih osobnih imena povezana je s njihovom pojavnošću u kalendaru i običajem
da se djetetu nadijeva ime sveca na čiji je blagdan ili uoči čijega je blagdana rođeno ili će se
krstiti. Neka svetačka imena u kalendaru pojavljuju se samo jednom (npr. Vid), a druga više
puta (npr. Ivan). Neka su imena vrlo rijetka (npr. Marija) ili potpuno izostaju (Josip) u vremenu
do protureformacije, kao što se i danas u većini katoličkih zemalja ime Isus ne nadijeva
novorođenima (izuzevši npr. Brazil, gdje je Jesus i osobno ime i prezime) zbog bogobojaznosti
i poštovanja prema spomenu Božjega imena.
Osobna imena koja su motivirala najveći broj prezimena izdvojili smo u Tablicu 7.5.
Tablica 7.5. Osobna imena koja su motivirala najveći broj prezimena

OSOBNO IME PREZIMENA OD OSOBNOGA IMENA
Juraj (< lat. Georgius) Đurasek, Đurđek, Đurović, Ghureknich, Giurgievich, Gjuraich,
Gjuraj, Gjuranics, Gjurgian, Gjurgjina, Gjurin, Iuraich,
Iurechich, Iurievich, Juranich, Juranko, Jurinac, Jurinak,
Jurinec, Jurinić, Jurković (21)
Ivan (< grč. Ioánnes) Hajnžek, Hans, Hansek, Hanžeković, Ianechich, Ianesich,
Ianichich, Iankach, Iankovich, Iannich, Iohan, Ipša, Ivančić,
Ivanich, Ivanussa, Ivek, Ivic, Ivić, Iwanoich, Jančić, Janušić
(21)
Pavao (< lat. Paulus) Palffy, Paly, Palyak, Pauechich, Paulesich, Paulich, Paulinecz,
Pavec, Pavetić, Pavičić, Pavletich, Pavliček, Pavlina, Pavlinek,
Pavlinović, Pawich, Pawlekoich, Pawochich (18)
Petar (< lat. Petrus) Perchich, Perić, Perkho, Perkovich, Perovich, Petkovich,
Petrechich, Petrek, Petrekovich, Petrić, Petričić, Petrinec,
Petrinić, Petrinjak, Petrony, Petrović, Pierak (17)
Nikola (< lat. Nicolaus) Mickawich, Mikac, Miketich, Miklossich, Miklovchich,
Mikolovuschich, Mikovich, Mikulec, Mikulčić, Mikulić,
Mikulinczics, Mikšić, Nickauelich, Nikolić (14)
Fabijan (< lat. Fabianus) Fabianchich, Fabich, Fabijanović, Habaich, Habek, Habich,
Habijan, Habjanić, Habula, Habulan, Habunek (11)
Mihael (< lat. Michael) Michalechich, Mihalić, Mihalovich, Mihaljinec, Mihanovich,
Mihelčić, Mihely, Mihich, Miholić, Miškec (10)
201
Blaž (< lat. Blasius) Balasko, Balaskovich, Bartok, Blasichevich, Blaskovich,
Blazek, Blažeković, Blažić, Blažon (9)
Toma (< lat. Thomas) Thomasek, Thomek, Tomasko, Tomašec, Tomašević, Tomašić,
Tomašković, Tomažin, Tomich (9)
Martin (< lat. Martinus) Martinchakovich, Martinčević, Martinecz, Martinich,
Martinković, Martinuš, Martinjak (7)
Čitav splet povijesnih okolnosti u proučavanim stoljećima varaždinske povijesti

rezultirao je prezimenskom slikom u kojoj su najčešća osobna imena ugrađena u odimenska
prezimena Juraj, Ivan i Pavao, a čestotnošću se izdvajaju još Petar, Nikola i Fabijan, dok je
pojavnost ostalih osobnih imena nešto manja (kao Blaž, Martin, Mihael i Toma) ili je svedena
na samo nekoliko prezimena.
Iz Tablice 7.5. najviše prezimena motivirano je osobnim imenima Juraj, Ivan i Pavao,
što tumačimo raširenošću običaja uz svetkovanje spomenutih svetaca. Običaji vezani uz 23.
travnja kad se slavi Jurjevo jesu mnogobrojni, a najčešći su: zelenilo, krijes i magijski napjevi
kojima se priziva blagostanje i bogata ljetina te zaštita od demona i vještica285). Sveti Juraj
posebno je omiljen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a kako su ti običaji još živi u ruralnim
područjima varaždinske okolice (pogotovo oko Maruševca), sigurni smo da su oni bili još jače
izraženi u vremenu kada su se oblikovala prva prezimena.
Spomendana svetaca imenom Ivan ima više tijekom godine, ali su u narodu oduvijek
bili važniji oni povezani s Ivanom Krstiteljem: blagdan njegova rođenja slavi se 24. lipnja, a
njegovo mučeništvo, poznatije još kao Glavosijek svetoga Ivana Krstitelja, 29. kolovoza. Kao
najstarija crkva u Varaždinu u povijesnim vrelima spominje se crkva Rođenja svetoga Ivana
Krstitelja, isprva pod brigom ivanovaca, a kasnije pod franjevcima. Proštenja i drugi crkveni
običaji vezani uz proslavu zaštitnika crkve, sigurno su utjecali i na učestalost osobnoga imena
Ivan.
Sveti Petar i Pavao imaju spomendan istoga datuma, 29. lipnja. Mnogi običaji vezani su
uz ovu svetkovinu, kao što su čišćenje kuće, pripremanje jela i očekivanje gostiju te rođaka na
svečanome ručku. Vjerujemo da je prisutnost pavlina u Varaždinu i njegovoj okolici (red je
prisutan u Hrvatskoj od 13. stoljeća, a od druge polovice 16. stoljeća sjedište vrhovnoga
poglavara nalazi se u Lepoglavi), pridonosilo popularnosti imena Pavao.
285
Izvor: http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/kuda-jura-hodi-tuda-polje-rodi--jurjevski-narodni-obicaji-u-
sjeverozapadnoj-hrvatskoj,5428.html?t=d.
202
Najstarija varaždinska župna crkva posvećena je sv. Nikoli od 15. stoljeća. Sveti Nikola
patron je grada te pretpostavljamo da je štovanje toga sveca bilo snažno izraženo tijekom
povijesti što se odrazilo na motivaciju prezimena.
Ostali sveci koji također pripadaju među poznatije i narodu omiljene jesu:
– sveti Fabijan, zaštitnik od kuge, kojemu se narod utjecao od spomenute pogibelji, česte
epidemije u srednjemu vijeku (u Varaždinu je zavjetna kapela sv. Fabijana i Sebastijana
izgrađena 1681.)
– arkanđeo Mihael, koji se posebno slavi u sjevernoj Hrvatskoj, o čemu svjedoče mnoge crkve
i kapelice njemu posvećene (stari su Varaždinci od 1397. godine na Miholje predavali kralju
miholjčicu, u znak zahvale što im je priznao prava slobodnoga kraljevskoga grada)
– sveti Blaž, zaštitnik grla, čuvao je od grlobolje blagoslovljenim jabukama te obredom
blagoslova grla ukrštenim svijećama
– sveti Toma, nakon čijega se spomendana običavalo počinjati pripremu za Božić
svinjokoljom te pečenjem kolača i raznih peciva
– sveti Martin, omiljeni zaštitnik siromašnih, bolesnih i ojađenih; pučkim martinjskim
običajima slavio se svetac kao čuvar mrtvih i zaštitnik živih.
Usustavimo li rezultate o podrijetlu osobnih imena ugrađenih u prezimena, dobivamo
tablični prikaz brojčanih podataka koji pokazuju zastupljenost svetačkih, narodnih i ostalih
osobnih imena u varaždinskome prezimenskom sustavu s obzirom na vrijeme zasvjedočenosti.
U zasebnim se stupcima navode prezimena od ženskih osobnih imena.
Tablica 7.6. Motivacija svetačkim, narodnim i ostalim osobnim imenima (16. – 20. stoljeće)
PREZIMENA MOTIVIRANA OSOBNIM IMENOM
PREZIMENA KOJA SU MOTIVIRANA ŽENSKIM

svetačko
narodno
razdoblje
osobno
osobno
ostalo
OSOBNIM IMENOM
ime
ime
(izdvojena iz ukupnoga prezimenskog korpusa)

svetačko osobno ime narodno osobno ime
16. stoljeće 94 12 3 Katich, Magdalich, Marich (3) Iagodich, Ruzlin, Rusich (3)
17. stoljeće 90 17 2 Iagetich, Maric (2) /
Czezelia, Iagatich, Katich, Klarics, /
18. stoljeće 115 13 2
Marhich, Marsich (6)
Jagič, Klajić, Magdalenić, Marić, Jagodić, Višnić (2)
19. stoljeće 127 21 1
Maršić (5)
Agnezović, Cecelja, Klarić, Jelačić, Višnjić (1)
20. stoljeće 134 16 2 Jelenić, Magdalenić, Magdić,
Magić, Mašić, Uršić (10)
UKUPNO 560 79 10 * Podebljana prezimena motivirana su imenom Marija.
203
Iz Tablice 7.6. iščitavamo kako je u korpusu varaždinskih osobnoimenskih prezimena
najčešća motivacija svetačko osobno ime (560 potvrda).
Iako među potonjim prezimenima pretežu muška osobna (svetačka i narodna) imena,
posebno smo izdvojili prezimena s ugrađenim ženskim svetačkim i narodnim imenima. Riječ
je o ovim imenima:
Agata (u prezimenima Jagič, Iagetich / Iagatich), Agneza (u prezimenu Agnezović), Cecilija (u
prezimenu Cecelja), Helena / Jelena (u prezimenima Jelačić, Jelenić), Jagoda (u prezimenu
Jagodić), Katarina (u prezimenu Katich), Klara (u prezimenu Klajić, Klarić), Marija (u
prezimenima Marić, Mašić, Maršić), Magdalena (u prezimenima Magdalenić, Magdalich,
Magić, Magdić), Ruža / Rozalija (u prezimenima Ruzlin, Rusich), Uršula (u prezimenu Uršić)
i Višnja (u prezimenima Višnjić/Višnić).
Zamjećujemo da u svakome stoljeću postoji potvrđeno prezime motivirano osobnim
imenom Marije, Majke Božje (Marich/16. st.; Maric/17. st.; Marhich, Marsich/18. st.; Marić,
Maršić/19. st.; Mašić/20. st.). Svakako bi se ovoj pojavi trebalo pristupiti sustavnije
istraživanjem osobnih imena u varaždinskoj povijesti koja će pokazati je li osobno ime Marija
u Varaždinu bilo zastupljenije nego drugdje u Hrvatskoj.286
U osnovi varaždinskih odimenskih prezimena prepoznajemo i osobna imena koja su do
nas stigla stranim, uglavnom mađarskim ili njemačkim posredništvom, npr.: od mađariziranih
svetačkih imena Bálazs (kao što je prezime Balaskovich) i János (prezime Janušić) ili od
pokraćenice germanskoga imena Johann (Hans) kao što je prezime Hanžeković. Međutim, ta
osobna imena, uglavnom svetačka, češće su u pohrvaćenu liku ugrađena u prezimena: Blažić,
Blažeković, Blašković, odnosno Ivek, Ivančić, Ivanić, Ipša… Uzme li se u obzir da je u
doprezimensko vrijeme svaka različitost izraza pridonosila jednoznačnosti onomastičke poruke
u boljemu razlikovanju pojedinaca, razumljivo je supostojanje prilagođenice svetačkoga imena
i osobnoga imena posredovanoga drugim jezikom iz istoga ishodišta.
Prezimena od osobnih imena čuvaju sjećanje na vrijeme kada su prezimena nastajala i
oblikovala se. Neka se osobna imena koja su poslužila kao poticaj nastanku odimenskih
prezimena, nažalost, više ne nadijevaju. Mislimo da je potrebno više raditi na promociji tradicije
286
U drugim krajevima Bogorodičino ime smatralo se tabuiziranim osobnim imenom te se ni djeci nisu nadijevala
takva imena niti su služila kao motivacija za prezimena. Sjeverozapadni dio Hrvatske ističe se štovanjem Marije,
Majke Božje, što je vidljivo u veliku broju kapelica i crkvi posvećenima Mariji, kao i u brojim zavjetnim svetištima
(u zagrebačkome crkvenom području (nadbiskupiji) ima 26 marijanskih zavjetnih svetišta od ukupno stotinjak na
hrvatskome prostoru; podatak prema: http://www.laudato.hr/Novosti/Zanimljivosti/Popis-od-107-marijanskih-
svetista-u-hrvatskom-naro.aspx).
204
i edukaciji kako bi se podigla svijest među mladim roditeljima da umjesto posezanja za stranim
i što neobičnijm imenima, posegnu u korpus (oživljenih) imena koja su nosili i njihovi preci.
Na taj način mogao bi se proširiti (postojeći) imenski fond, a tradicija bi ostala sačuvana.
7.3. Prezimena motivirana nazivom zanimanja

U ovu skupinu svrstali smo prezimena u čijoj smo osnovi prepoznali imenice koje
označavaju vršitelja radnje ili su na neki način povezane s oznakom državne ili crkvene
hijerarhije. Razvrstamo li podatke dobivene tvorbenom raščlambom cijeloga prezimenskog
korpusa, dobivamo sljedeću tablicu:
Tablica 7.7. Prezimena motivirana nazivom zanimanja raščlanjena po tvorbi (16. – 20.
stoljeće)
TVORBA PREZIMENA
motivacija
SUFIKSALNA TVORBA
-ović
-ević
16. – 20. 115 9 11 9 0 0
Z 247
stoljeće 144
Iz Tablice 7.7. iščitavamo da je od ukupno 391 prezimena motiviranoga nazivom

zanimanja, asufiksalnih 247, a sufiksalnih prezimena 144. U sufiksalnoj tvorbi najplodniji je
sufiks -ić (115 prezimena), a manjim brojem potvrda sudjeluju sufiksi: -ec (11), -ović/-ević (9)
i -ek (9).
S obzirom na bogatu povijest grada Varaždina te čimbenike koji su uvjetovani
povijesnim događajima, okolnostima te geostrateškim položajem, prezimena s osnovom od
zanimanja čuvari su vremena u kojemu su postojala raznolikija zanimanja, najčešće obrtnika, a
danas neka od njih više ne postoje.
Prezimena motivirana zanimanjima možemo razvrstati u sljedeće podskupine:
– prezimena motivirana proizvodnim zanimanjima: Klobwchar, Kolarich, Kowach,
Loncharich, Resetarich, Sganiar, Skrinyarich, Tokach, Zimerman… (16. st.); Kohar,
Korparich, Kovachich, Kraiachich, Krznarich, Poiaszar, Puskadia, Tkalcech, Tkalecz,
Zaboll… (17. st.); Cziglarics, Dretar, Pintarich, Puskarich, Sganyar, Sitar, Sostar, Szrebernar,
Tyslarich, Varga, Zlatarovich… (18. st.); Čavličar, Lončarić, Remenar, Zdelar, Žganjar… (19.
st.); Kalčić, Klučar, Mlinarić, Pintarić, Škrinjarić, Šoštarić, Špoljarić, Tišljar, Tkalčec,
Veber… (20. st.)
205
– prezimena motivirana uslužnim i činovničkim zanimanjima: Flaysman, Maltarich,
Mesnarich, Poztarich, Ribich, Swinarich… (16. st.); Harmiczar, Piszasich, Tergovchich,
Ztrelecz… (17. st.); Faifar, Grabar, Jagar, Kelner, Kramer, Krcmar, Trumbetas, Valputis…
(18. st.); Bauer, Cestar, Singer… (19. st.); Cepanec, Fiškuš, Malner, Peharda, Ribić, Težak,
Trgovčić, Zidarić… (20. st.)
– prezimena motivirana službom ili čašću: Banich, Supanich… (16. st.); Biskup, Ersek… (17.
st.); Ban, Kraly, Kralyevich, Mayer, Tsarek, Vitez… (18. st.); Herczeg, Kaiser, Komesz,
Rihtarić, Rihter, Vajda… (19. st.); Banić, Biškup, Car, Cesar, Cesarec, Kraljek, Knez,
Španiček, Vajdić, Vitez… (20. st.).
Varaždin je od samih početaka, oblikovavši se na sjecištu važnih puteva iz europske
unutrašnjosti prema moru i istoku, počeo privlačiti trgovce i obrtnike koji su svoju robu lako
mogli mijenjati ili prodavati, pronalaziti nove kupce ili snabdijevati stare. Kako se grad s
vremenom utvrđivao radi blizine granice s Osmanlijama i radi zaštite svojih prava od okolnih
feudalaca, tako sklonište u njemu pronalaze mnogi doseljeni trgovci i obrtnici s ratom
opustošenih područja ili trgovci iz drugih zemalja koji pristižu na tjedne i godišnje sajmove
(najčešće njemački i mađarski trgovci te Židovi).
Blizina Drave, okolnih zelenih brežuljaka te plodnih polja uvjetovali su nastanak
zanimanja kojima je drvna građa osnovni materijal za rad, sirovina za izradu kuća te uporabnih
predmeta, kao: Cimerman, Dervar, Kolar, Kolarić, Tišlarić i Tokač. Rastuće stanovništvo u
gradu trebalo je prehraniti, stoga tražena postaju zanimanja iz područja uzgoja, proizvodnje te
pripremanja hrane i pića, što se odrazilo i u prezimenima: Flajšman, Hlebar, Kelner, Kramer,
Krčmar, Kuhar, Kuharić, Licitar, Miller, Mlinar, Pek, Ribić, Svinjarić i Žganjar. Stanovništvo
je trebalo obuti i odjenuti, stoga obrtnici koji kroje te šivaju odjeću i pokrivala za glavu, tkaju
platno i izrađuju obuću i remenje postaju važni. Potonja zanimanja iščitavamo iz sljedećih
prezimena: Kalčić, Klobučar, Krajačić, Krznarić, Pojasar, Remenar, Šilec, Šilić, Šoštar, Švelić
Tkalčević, Tkalčić, Tkalec, Varga i Veber. Građane i njihova domaćinstva bilo je potrebno
opskrbiti raznim uporabnim predmetima ili predmetima za osobnu sigurnost, pa o tome
svjedoče zanimanja: Dretar, Klučar, Kovač, Kovačević, Lončarić, Pintarić, Pinter, Puškadija,
Puškar, Rešetar, Sitar, Srebrnar, Škrinjarić, Špoljar, Špoljarić, Zdelar i Zlatarović. Prezimena
iz kojih iščitavamo povezanost s glazbom i glazbalima jesu sljedeća: npr. Cindrić, Fajfarić,
Trumbetaš, Vergles i Zvonar. Iz prezimena je moguće izdvojiti uslužna i činovnička zanimanja:
Harmicar, Kramer, Kuhta, Majer, Maltarić, Monger, Pisačić, Poštarić, Težak, Trgovčić i
Zidarić.
206
Prezimena od naziva zanimanja čuvari su spomena na čiju službu ili čast koju pojedinac
obnaša: Ban, Banić, Biškup, Carek, Cesar, Cesarec, Eršek, Herceg, Knez, Komes, Kralj,
Kraljek, Kraljević, Rihtar, Rihtarić, Španiček, Vitez, Župan i Županić. Neka od potonjih
prezimena, kao Ban, Car, Kralj i sl. ne moraju uvijek označavati da je njihov prvi nositelj doista
bio vladar ili nositelj vadarskih obilježja, već da mu je bio podložnik (sluga, kmet, ili je bio na
kojemu drugom položaju u službi vladara), ili bi se u podrugljivome tonu tim nadimcima
označavale osobe koje svojim ponašanjem ili izgledom samo podsjećaju na kakvoga vladara.
Od 17. stoljeća primjetan je veći udio prezimena motiviran aloglotskim leksemom,
uglavnom njemačkoga (npr. Baumann, Czimerman, Fišter, Fištrek, Goldman, Fajfarić, Firš,
Fiškuš, Kelnerić, Kramar, Rihter, Šmic, Šoštarić, Špoljarić, Valpotić, Veber, Žagač),
mađarskoga (npr. Ershek, Hegedić, Katančić, Katanec, Kemiveš, Koscis, Malner, Molnar,
Sabolić, Sambolec, Sokač, Sukačić, Vajdić, Varga) te rjeđe talijanskoga podrijetla (npr. Cafuk,
Soldat, Vergles).
Bogatstvo raznolikih zanimanja svjedoči kako je svakodnevni život u predindustrijsko
doba u mnogočemu ovisio o radu i vještini ljudskih ruku. Izraditi kakav minuciozni predmet ili
predmet za svakodnevnu uprabu, mogao je samo onaj tko je, tijekom više godina naukovanja,
dobro izučio zanat. Danas, kada mnoga obrtnička zanimanja više ne postoje jer vješti majstori
nemaju komu prenijeti svoje vještine i znanja, ili više ne postoji potreba za tim predmetom ili
uslugom (npr. opančari, čavličari, potkivači konja, tkalci, lončari i sl.), prezimena od zanimanja
kao jezični spomenici postaju čuvari nekadašnjih vještina naših predaka.
7.4. Prezimena motivirana riječima koje odražavaju podrijetlo

U ukupnome prezimenskome korpusu 339 prezimena motivirano je riječima koje
odražavaju podrijetlo. Razvrstamo li dobivene završne rezultate raščlambe prema tvorbi,
dobivamo tablicu:
Tablica 7.8. Prezimena motivirana riječima koje odražavaju podrijetlo raščlanjena po tvorbi
(16. – 20. st.)
TVORBA PREZIMENA
SUFIKSALNA TVORBA
razdoblje motivacija ASUFIKSALNA
-ović
-ević
33 11 5 8 1 0
16. – 20. Rp 282 (13/20) (4/7) (3/2) (2/6) (1/0)
stoljeće (Ek/Em) (250/32) 58
(23/35)
207
Iz Tablice 7.8. iščitavamo da su brojnija prezimena nastala asufiksalnom tvorbom (282
potvrde ili 83 %), dok prezimena tvorenih sufiksima ima 58 ili 17 %. Sufiksi koji sudjeluju u
tvorbi jesu: -ić (33 potvrde), -ović/-ević (11), -ek (8), -ec (5), i -ak (1). Među prezimenima ove
motivacije više je prezimena s etnikom (273) nego prezimena s etnonimom u osnovi (67).
7.4.1. Prezimena od etnika

U ovu skupinu uvrstili smo ona prezimena u čijoj osnovi prepoznajemo etnik, odnosno
ime naselja (npr. Toplicay) ili kraja (npr. Zadravec), odnosno, sva prezimena koja su nastala od
ktetika (tip Brezovački), koja odražavaju mađarsku prezimensku tvorbu (tip Belaj), koja su
nastala transonimizacijom od ojkonima (tip Brezovec) te etnikoide (‘imena za stanovnike
nastala od apelativa', tip Bregović).
Prezimena etničkoga postanja svjedoci su prvotnoga mjesta obitavanja prvih nositelja
te su time važni selilački spomenici. Doselivši se u novi prostor, doseljenik najlakše biva
identificiran prema kraju gdje je prije živio. Stoga mu starosjedioci, uz osobno ime, nadijevaju
identifikacijsku sastavnicu po kojoj ga se u novome životnom prostoru imenuje prema imenu
naselja ili području prijašnjega obitavanja.
U iščitavanju varaždinskih prezimena koja imaju etnik u osnovi nismo nailazili na
probleme u prepoznavanju većih mjesta i pokrajina, no ponekad je bilo teško prepoznati imena
manjih zaseoka ili mikrotoponima.287
Prezimena od etnika možemo s obzirom na prostorni smještaj naselja ili kraja koji je u osnovi,
razvrstati u sljedeće skupine:
– prezimena koja čuvaju spomen na naselja i krajeve iz varaždinske bliže okolice288, npr.
Bedekovich (: Bedekovčina); Brezovacsky, Brezovecz (: Brezovec), Kaniški (: Kaniža kod
Ivanca), Leskovar (: Leskovec kod Štrigove), Lipovec (: Lipovec; ime više naselja: u blizini
Marije Bistrice, Samobora te u Sloveniji), Maruševac (: Maruševec); Megyimorcz
(: Međimurje); Murko (: Mura); Novosel (Novo Selo, više naselja); Njegovec (: Negovec kod
Vrbovca); Šaško (: Šaša, naselje u Općini Bednja); Zadravecz (: za Dravom), Zagorsky
(: Zagorje)
– prezimena koja sadržavaju imena drugih (udaljenijih) hrvatskih naselja i krajeva, npr.
Dvorski (: Dvor); Karlovčec (: Karlovac), Gradiški (: Gradiška), Posavec (: Posavina), Posgay
(: Požega), Rakovac (: Rakovac, dio grada Karlovca), Slunjski (: Slunj), Zrinjan (: Zrin)
287
Danas je istraživanje i iščitavanje ipak nešto lakše zahvaljujući internetu i aplikaciji Google Maps s tražilicom.
288
Ovdje smo prostor varaždinske bliže okolice, radi lakšega snalaženja, sveli na prostor sjeverozapadne Hrvatske.
208
– prezimena koja sadržavaju imena naselja s prostora današnje Mađarske, npr. Kesegi
(: Keseg), Somogyi (: Somogy), Szakmardi (: Szakmár)
– prezimena koja sadržavaju imena naselja s prostora današnje Slovenije, npr. Cerovečki
(: Cerovec), Leskovar (: Leskovec)
– prezimena koja sadržavaju imena naselja iz drugih država koje su bile povijesno povezane s
hrvatskim prostorom: Erdeödy (: Erdőd, danas Ardud u Rumunjskoj), Padovec (: Padova,
Italija).
Prezimena motivirana etnikom možemo razvrstati u skupine:

– prezimena nastala sufiksacijom od ktetika i etnika289, npr.: Baboselac, Bohmec,
Brezovacsky, Budinski, Cerovečki, Crkvenac, Dvorski, Gradečak, Gradiški, Halužan, Hočevar,
Hribar, Hrženjak, Kaniški, Karlovčec, Krajanski, Lukovachki, Lukavečki, Murko, Novoselec,
Oreški, Orešković, Podoreški, Slunjski, Šaško, Šumečki; Trstenjak, Vrbnjak, Zrinjan
– prezimena koja odaju mađarsku prezimensku tvorbu: npr.: Bakšaj, Belaj, Goriczay, Hoszny,
Kesegi, Posgay, Somogyi, Szakmardi, Šagi, Topliczay
– prezimena nastala poprezimenjavanjem ojkonima / transonimizacijom od ojkonima, npr.:
Čepin, Kostanjevecz, Krizanecz, Maruševac, Negovecz, Rakovac, Seketin, Szegedin,
Topolovecz; transonimizacijom bez prezimenskih sufikasa: Novosel (: stanovnik Novoga Sela)
i etnici na -ar (Leskovar < Leskovec); transonimizacijom od oronima: Kozjak (: oronim
Kozjak)
– prezimena od apelativa (etnikoidna prezimena): Bregovich (: breg 'brijeg'), Borovnyak (:
borovnjak 'borik'), Cmrečki (: cmreka 'smreka'), Deželić (: dežela 'krajina'), Hajdinjak (:
hajdina), Kiszelyak (: kiseljak 'izvor kisele vode'), Mlakar (: mlaka), Planinc (: planina),
Podgajski (: gaj), Polyak (: polje), Potocsnik (: potok), Potochnijak / Potoćnik (: potok), Purgar
(: njem. Bürger 'građanin'), Skrilevecz (: škriljevac).
Prezimena Međimorec (: Međimurje), Posavec (: Posavina), Zagorec (: Zagorje) i
Zadravec (: za Dravom) svjedoče iz kojega je širega područja, kraja ili pokrajine došao predak,
prvi nositelj prezimena.
Iz prezimena kao što su Novosel i Novoselec teško je jednoznačno zaključiti, bez
dodatnoga povijesno-onomastičkoga istraživanja za svakoga nositelja, jesu li nastala kao ime
za novoga doseljenika ili od imena naselja Novo Selo. U varaždinskoj okolici nalaze se naselja
Novo Selo Rok, Novo Selo na Dravi i Novo Selo Podravsko, a na području Republike Hrvatske
289
Poprezimenjavanje etnika uobičajena je pojava kada je riječ o antičkim antroponimima (npr. Isus Nazarećanin,
Juda Iškariotski), a česta je i pri imenovanju osoba iz srednjega vijeka (npr. Franjo Asiški, Ivana Arška, Katarina
Sijenska).
209
mnogo ih je više.290 Tek je relativno nedavno naseljima imenom Novo Selo pridružena treća,
razlikovna sastavnica, upravo s namjerom da se dotada istoimena naselja razlikuju.
Među prezimenima od etnika uočavamo i prezimena na -ščak/-šćak. Premda su
zastupljena u manjemu broju (Bratinšćak, Dvorschak, Hochurschak, Kamenšćak, Laporschack,
Strnišćak i Szellenschak), možemo zaključiti da je u povijesti došlo do nekih rubnih slovensko-
-(varaždinsko)kajkavskih veza, ali one nisu ostavile snažniji trag u oblikovanju prezimena.
7.4.2. Prezimena od etnonima

U prezimenima etnonimskoga postanja prepoznajemo imena naroda s kojima su
Varaždinci dolazili u doticaj tijekom povijesti291: bilo da su se pojedini pripadnici tih naroda
doselili u Varaždin ili su prvi nositelji bili, na neki način, povezani s narodom čije ime nose u
osnovi prezimena. Važno je naglasiti da etnonimska prezimena ne moraju uvijek značiti
pripadnost prvoga nositelja tome narodu.
Spomenuta prezimenima upućuju na vezu s:
– Mađarima: Magyer, Vugrin, Vugrinchics, Vugrinec, Sekelj292
– Osmanlijama (Turcima): Turk, Turchich, Turkovich/Turković
– Vlasima: Lassich, Wlassich/Vlašić, Vlahouitsch/Vlahović
– Nijemcima: Nyemecz/Niemecz, Nemec, Deutsch
– Slovencima: Kranchich/Kranjčić, Kranyeiz, Zlovenchich
– drugim narodima: Avar (: Avar), Toth (: Slovak).
U tisućljetnoj hrvatskoj povijesti naši su preci, smješteni na geografskome području koje
sjedinjuje unutrašnjost Europe, njezin Sjever i Zapad s Mediteranom i Istokom, stjecajem
povijesnih okolnosti dolazili u doticaj s mnogim narodima. Varaždinci su zahvaljujući
smještaju na sjecištu trgovačkih i vojnih putova još iz antičkih vremena bili usmjereni na
komunikaciju i suživot sa susjednim narodima.
Iako za sada ne postoje povijesno-arheološka vrela koja bi svjedočila o važnosti
varaždinskoga geografskog područja prije 9. stoljeća (u vrijeme Ljudevita Posavskoga i
Panonske kneževine), otada možemo pretpostaviti da se na ovome prostoru odvijala trgovačko-
290
Na području Republike Hrvatske nalazimo naselja: Ličko Novo Selo, Našičko Novo Selo, Novo Selo
Žumberačko, Novo Selo Okićko, Novo Selo Koreničko, Novo Selo Bosiljevsko, Novo Selo kraj Čazme, Novo
Selo Glinsko…
291
Ovdje izuzimamo prezimena Horvat, Horvatek, Horvatić koja su izraz posudila iz mađarskoga jezika u kojemu
je etnonim Horvat oblikovan za pripadnike hrvatskoga naroda izbjegle pred Osmanlijama, odnosno općenito za
sve Hrvate koji su na prostoru srednjovjekovne Ugarske našli svoj dom.
292
U rječniku interpretiramo da je prezime Sekelj motivirano podrijetlom (< Székely '1. mjesto u Mađarskoj; 2.
pov. ime za doseljenika (pripadnika mađ. etničke (manjinske) skupine) iz pokrajine Transilvanije u današnjoj
Rumunjskoj.
210
robna razmjena, zaključujemo da je spomenuti prostor svakako postao važan dolaskom Mađara.
Tek njihovim trajnim naseljenjem u Panoniju tijekom 10. stoljeća, a pogotovo od začetka
hrvatsko-ugarske personalne unije u 12. stoljeću pod Arpadovićima, suživot između Hrvata i
Mađara postao je tješnji i povezaniji.
Najranije povijesne zapise o tome kako je domicilno varaždinsko stanovništvo
asimiliralo došljake i doseljenike (pod određenim uvjetima) radi osiguranja vlastite opstojnosti
utemeljene na trgovini i obrtništvu nalazimo za vrijeme Arpadovića. U to bi vrijeme povremeno
koji došljak, mahom njemački trgovac ili Židov s njemačkoga govornog područja došao u
doticaj s Varaždincima. Kasnije, dolaskom Habsburgovaca te ulaskom Ugarske i Hrvatske
(1527.) u Habsburšku Monarhiju, njemački utjecaji postajali su češći. U toj velikoj
višenarodnosnoj državi, Varaždinci su, kao i drugi Hrvati, bili upućeni na ostvarivanje
trgovačko-gospodarskih, političkih i kulturnih veza s Nijemcima, Mađarima, Slovencima,
Slovacima i Rumunjima.
Osmanlije (ili Turci, kako ih se češće naziva u narodu i u književnim vrelima) ulaze na
hrvatske prostore, pustoše ih i zauzimaju još od 15. stoljeća, gotovo ne nailazeći na snažniji i
organiziraniji otpor sve do 17. i 18. stoljeća. U svijesti naroda i usmenoj predaji uz ime Turaka
često se veže kontekst otimanja, paleža i ubojstava. Varaždin, kao sjedište generalata u obrani
protiv Osmanlija (17. stoljeće), bio je u jednome razdoblju svoje povijesti svjedok suživota s
brojnim vojnicima i časnicima koji su u Varaždinu i okolici našli svoj privremeni dom. Vojna
Krajina, utemeljena u 16. stoljeću, trebala je služiti kao vojna granica, prva crta obrane protiv
osmanlijskih upada, a reorganizirana je krajem 16. stoljeća u Karlovački i početkom 17. stoljeća
u Varaždinski generalat. U tome pograničnom području, poseban status imali su Vlasi293, kao
slobodni stočari ratnici, čiji su se status i obaveze regulirali Vlaškim statutima 1630. godine.
7.4.3. Prezime Horvat u Varaždinu

Prezime Horvat najčešće je hrvatsko prezime (prema Hrvatskome prezimeniku godine
2001. bilo je 22 225 nositelja toga prezimena), a u varaždinskome prezimenskom sustavu
nalazimo ga u svakome povijesnom razdoblju. Osim u prezimenu Horvat, etnonim Hrvat
293
Danas postoji više tumačenja za pojam Vlaha te ga je nemoguće točno definirati za svaki pojedini slučaj bez
povijesnoga konteksta. Općenito, ali i u najstarijemu značenju, Vlasi su u srednjemu vijeku bili stočari iz balkanske
unutrašnjosti. Vlasima se označavaju i stočari ratnici, pravoslavci, nastanjeni na granici s Osmanlijama radi njezine
obrane. Vlah je za Dubrovčane stanovnik hercegovačkoga pojasa na granici s Dubrovačkom Republikom
(Leksikon Marina Držića, http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/vlasi/). Vlasima se imenuju i Rumunji (Cincari). U
pejorativnome značenju, Vlah označava općenito pravoslavca, dok će tim imenom u Istri imenovati svakoga
došljaka, osim starosjedilaca.
(Prema: Hrvatski jezični portal, http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19vXRV8)
211
(Horvat) odrazio se i u prezimenima Horvatić i Horvatek. Podatke o pojavnosti spomenutih
prezimena unijeli smo u tablicu koja slijedi.
Tablica 7.9. Potvrde prezimena Horvat, Horvatić i Horvatek od 16. do 20. stoljeća
prezime
Horvat Horvatić Horvatek
vrijeme
Horwath, 1520. Hervatich, 1593. –
16. stoljeće Horwat, 1587., 1588.
Horvatt, 1596.
17. stoljeće Horvath, 1672., 1684. Hervatich, 1620. Horvatek, 1672.
18. stoljeće Horvath, 1707., 1750., 1793. Horvatich, 1707. –
Horvat, 1875. Horvatić, 1849. – Horvatek, 1849. –
19. stoljeće 1854. 1954.
Horvat, 1924., 1948., 1990., Horvatić, 1924., Horvatek, 1924.,
20. stoljeće 2001. 1948., 2001. 1948., 1990., 2001.
Iz Tablice 7.9. iščitavamo da prezimena Horvat i Horvatić imaju kontinuitet u

varaždinskome onimijskome fondu, dok prezime Horvatek takav kontinuitet nema. Bez obzira
na to, možemo pretpostaviti da je od najranije pojave potonjega prezimena u 17. stoljeću pa sve
do 20. stoljeća bilo njegovih nositelja (iako nam nedostaje potvrda za 18. stoljeće).
Prezime Horvat najviše je rasprostranjeno u sjevernome dijelu Hrvatske, području koje
je zbog svoje geopolitičke važnosti tijekom povijesti bilo mjesto presizanja i nametanja
isključive vlasti najprije ugarskih, a zatim njemačkih vladara. Stoga i ne čudi potreba
stanovnika ovoga prostora da se sačuva neprijeporna pripadnost hrvatskome narodu jasno
naznačena u prezimenu – Horvat.
Prema povijesnim zapisima, prezime Horvat u Varaždinu nalazimo vrlo rano, sredinom
15. stoljeća (1464. godine), nešto ranije nego ga navodi Šimunović koji ga pronalazi u godini
1484. (Šimunović 1985: 306).
Zaključujemo da su Varaždinci – živeći na prostoru gdje se nije začela hrvatska
državnost, a koji je kasnije u najranjivijim razdobljima hrvatske povijesti (usp. „reliquiae
reliquiarum“294) imao ključnu ulogu u očuvanju hrvatske kulture – prezimenom Horvat
(kontinuirano potvrđenome u dijakronijskome rasponu varaždinske prošlosti) pokazali i
dokazali pripadnost hrvatskomu narodu.
294
„Reliquiae reliquiarum“, naziv za osvajanjima smanjeni prostor Hrvatske i Slavonije u 16. stoljeću, koji nije
bio pod Osmanlijama i Mlečanima.
212
7.5. ŽENSKA PREZIMENA
U prikupljenoj građi 16. – 20. stoljeća sporadično nailazimo na malobrojna ženska
prezimena, tj. prezimena tvorena dodavanjem sufikasa koji upućuju na žensku osobu295.
Izdvajamo ženska prezimena:
– u 16. stoljeću: Changiekoicza, Czasichka, Gelianicza, Hansekoicza, Hinkoicza,
Mahmotovichka, Sambaricza
– u 17. stoljeću: Changiekoicza, Czasichka, Hadroyca
– u 18. stoljeću: Faifarichka, Kelnerin, Kocianka, Koharin, Kollarichka, Kristoficza,
Herczogin, Horvaticza (i: Horvatichka, Horvath), Laczkovicza, Lyeczitaricza, Mayerin,
Megyimorka, Primusicza, Purgaricska, Sostarichka (i: Sostaricza), Szakmardicza
O prikupljenim ženskim prezimenima zaključujemo:
– ženska prezimena tvore se uglavnom sufiksima -ica (Hansekoicza, Hinkoicza, Horvaticza,
Primusicza…) i -ka (Kollarichka, Horvatichka, Mahmotovichka…), rjeđe njemačkim sufiksom
-in kojim se označava ženska osoba (Kelnerin, Koharin, Herczogin, Mayerin)
– u 16. i 17. stoljeću takvih je prezimena manje jer je, s obzirom na narav izvora (pravni
zapisnici), više zabilježenih imenovanja muškaraca nego žena; češće je imenovanje žena u
nekoj od imenskih formula koja uključuje apelativ udovica (vidua, relicta), supruga (consors)
ili gospođa (domina)
– u 18. stoljeću više je zabilježenih primjera ženskih prezimena nego u prijašnjim stoljećima
jer su ekscerpirana iz matičnih knjiga u koje se obavezno unosilo osobno ime i prezime obaju
roditelja (međutim, imenovanje majki ženskim prezimenom u matičnim knjigama nije pravilo,
nego je ovisilo o tome tko je bilješku o krštenju upisivao – svećenici nisu vodili bilježenje na
isti način).
Ženska prezimena zadržala su se do danas, ali ne više kao dio službene, nego neslužbene
komunikacije.
7.6. DVOSTRUKA PREZIMENA SA SASTAVNICOM ALITER

Tijekom ekscerpiranja prezimenske građe iz izvora uočili smo i sporadične primjere
dvostrukih prezimena povezanih s aliter (lat. 'na drugi način, drugačije'). Neka takva dvostruka
prezimena izdvojio je Rudolf Strohal (1932: 177) navodeći samo da „u varaždinskoj je županiji
295
Petar Šimunović (2009: 179) iznosi kako su žene „tek od Tridentskog koncila dobivale prezime: po očevu
koljenu djevojačko, a udajom po muževljevu. Gramatičkim sredstvima isticala se posvojnost, a time i socijalna
ovisnost žene: Mila Gojsalića, Katarina Zrinska. (…) No u nas je nekad ta distinkcija postojala, posebno za
djevojačko, a posebno za muževljevo prezime: Jurićeva (otac je Jurić) – Jurićka (muž je Jurić).
213
bio običaj, da su neke porodice imale po dva prezimena“ ne ulazeći u detaljniju analizu i
objašenjenje zašto je to tako.
Dvostruka prezimena sa sastavnicom aliter koja smo ekscerpirali razvrstali smo u
tablicu prema motivirajućemu leksemu prvoga prezimena.
Tablica 7.10. Dvostruka prezimena sa sastavnicom „aliter“

Stoljeće Motivirajući leksem u prvome prezimenu Potvrde prezimena
– nadimak Zmok aliter Chaffich
Fintek aliter Gelian
16. Tubak aliter Sganiar dicti
stoljeće
– naziv zanimanja Sganiar aliter Tubak vocati
– riječ koja održava podrijetlo Plovdinecz aliter Czvettkovich

– osobno ime Baletich aliter Nagy
Blaskovich aliter Blasich
Brozovich aliter Maihenovich
Giurichko aliter Taczlin
Stipkovich aliter Siroki
17. – nadimak Glavina aliter Plantak
stoljeće Nagy aliter Baletich
– naziv zanimanja Korparich aliter Iugh

Rihtarich aliter Sestak
– riječi koje odražavaju podrijetlo Bregovich aliter Horvatek

Horvath aliter Kopiar
Megimorcz aliter Giuraicz
Kako je uzorak ekscerpiranih dvostrukih prezimena premalen za pronalaženje

pravilnosti ili snažnijih zaključaka, možemo izdvojiti samo sljedeća zapažanja:
– od 17 dvostrukih prezimena, više je potvrda zabilježeno u 17. stoljeću
– veći broj prvih sastavnica dvostrukih prezimena motiviran je osobnim imenom i nadimkom
(po 5 potvrda) te riječima koje odražavaju podrijetlo (4 potvrde)
– dvojica nositelja imenovana su na dva načina, zamjenom poretka prezimena (Sganiar aliter
Tubak vocati, Tubak aliter Sganiar dicti i Nagy aliter Baletich / Baletich aliter Nagy), što
214
možemo pokušati objasniti pojavom da se u 16. i 17. stoljeću (uvjetno) još oblikuju prezimena
(do Jozefinskoga patenta 1780., do kada bi svi trebali imati (stalno, nepromjenjivo, nasljedno)
prezime), a spomenuti primjeri svjedoče upravo o nestalnosti prezimena (pitamo se preziva li
se nositelj Sganiar ili Tubak, koje prezime ima prednost ako se ista osoba imenuje tako da oba
prezimena mijenjaju poredak)
– možda se u nekim zapisima krije začetak nove grane obitelji koja će rabiti samo jedno
prezime (primjerice, u povijesnim zapisima stoji kako plemićka obitelj iz varaždinske okolice
Saloczy aliter Kyss, ima dvije grane, a jedna grana obitelji nikada nije rabila oblik Saloczy;
izvor: http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11045)
– možda prezime koje slijedi nakon aliter upućuje na prezime obitelji koje je nositelj pridodao
svojemu nakon smrti posljednjega člana obitelji s kojom su bili povezani ženidbenom vezom
(kao što je obitelj Kukuljević pridodala kroatizirano prezime Sakcinski (< Bassani de Sacci),
nakon što obitelj Basssani s kojom su bili povezani više nije imala muških nasljednika)
– možda je druga sastavnica u toj prezimenskoj formuli obiteljski nadimak.
7.7. AUTOHTONA VARAŽDINSKA PREZIMENA
Iz ukupne prezimenske građe izdvojili smo prezimena koja se kontinuirano pojavljuju

u najmanje trima stoljećima (od 16. do 20. stoljeća). Takvih je prezimena 74. Ona su pregledno
prikazana u Rječniku prezimena koja se kontinuirano pojavljuju u varaždinskome
prezimenskom sustavu (16. – 20. stoljeće) kao prilog u radu, a uz svako su prezime uz
motivacijsku i tvorbenu raščlambu, izdvojeni i drugi podaci (broj nositelja prezimena i broj
domaćinstava prema popisima 1948. i 2001. godine, zapisi prezimena u onodobnoj grafiji te
kontekst iz kojega je prezime ekscerpirano).
Tragajući među ovako izdvojenim prezimenima koja su od njih varaždinska autohtona,
služili smo se sljedećim kriterijem:
– da se na popisu iz 1948. godine to prezime nalazi zabilježeno u barem jednome naselju
varaždinske okolice s najmanje 30 nositelja.
Na taj način dobili smo 41 prezime, kako je prikazano u Tablici 7.11. koja slijedi. Riječ
je o prezimenima: Biškup, Bregović, Brlek, Cafuk, Flajšman, Golub, Golubić, Herceg, Horvat,
Horvatić, Hrženjak, Ivančić, Kolar, Kolarić, Koren, Kos, Koščak, Kovač, Kovačić, Kranjčić,
Kranjec, Križanec, Lacković, Leskovar, Lončarić, Martinčević, Međimurec, Novak, Novoselec,
Plantak, Posavec, Ribić, Sokol, Šantek, Šestak, Turković, Vincek, Vrbanec, Vrček, Zadravec i
Zagorec. Kao autohtona varaždinska prezimena možemo definirati: prezimena koja imaju
215
dijakronijski kontinuitet i osvjedočena su većim brojem nositelja, osim u Varaždinu, i u
varaždinskoj okolici. Od 41 prezimena 27 ih je zabilježeno od 16. stoljeća (u tablici su pisana
masnim slovima).
Usporedimo li autohtona varaždinska prezimena s popisom porodičnih imena vlastele i
kmetova Rudolfa Strohala (1932: 165–167; 172–175), dolazimo do podataka da su neka
varaždinska autohtona prezimena nosili vlastelini (iz Tablice 7.12: Biškup, Golub, Horvat,
Lacković), a neka kmetovi (Golubić, Herceg, Horvat, Horvatić, Kovačić, Kranjčić, Kranjec,
Novak i Vincek). Potonja prezimena, kojih je ukupno 13, potvrđuju da su neki niži plemići
(vlastela) i oslobođeni kmetovi, doselivši se u Varaždin, postali njegovi punopravni građani
(cives), o čemu je već bio govora u povijesnome dijelu rada. Prema tome, možda možemo
zaključiti da je preostalih 30 prezimena nastalo u Varaždinu, tj. da su ih nositelji dobili nakon
doseljenja u Varaždin, o čemu bi još trebalo provesti podrobnije istraživanje za svakoga
nositelja. Vjerujemo da u prilog ovomu zapažanju možda djelomično pridonosi podatak da je
nešto više od polovice potonjih 30 prezimena motivirano nazivom zanimanja (7 prezimena) te
riječima koje odražavaju podrijetlo (9 prezimena). Kako je već bilo izneseno u povijesnome
dijelu rada, prvotno varaždinsko stanovništvo povećalo se u 16. i 17. stoljeću zbog doseljavanja
obrtnika i prebjega iz Osmanlijama opustošenih krajeva. Prezime Horvat, najčestotnije
hrvatsko prezime, nosili su i vlastelini i kmetovi, ali i građani (najstariji zapis prezimena Horvat
datira iz 1464. godine, a nalazi se u spisu koji se odnosi na Varaždin).
Tablica 7.11. Autohtona varaždinska prezimena
PREZIME MJESTO, BROJ NOSITELJA / BROJ DOMAĆINSTAVA (1948.)

Biškup Varaždin 31/11
Bregović Peščenica Vinička 36/5
Brlek Lukavec 54/10
Cafuk Vidovec 55/14, Domitrovec 48/11, Kućan Donji 36/7
Flajšman Domitrovec 38/9
Golub Svibovec 44/7
Golubić Biškupec 30/5, Ljubešćica 46/13, Završje 33/5
Herceg Beretinec 33/6, Ladanje Gornje 31/7, Majerje 80/18
Horvat Kaštelanec 127/28, Kućan Donji 38/8
Horvatić Varaždin Breg 63/21
Hrženjak Vrtlinovec 55/10
Ivančić Vratno Gornje 84/19
Kolar Črešnjevo 43/9, Greda 30/6
Kolarić Kneginec Donji 41/9
Koren Ključ 76/13, Presečno 41/7
Kos Črešnjevo 36/4
216
Koščak Doljan 52/11, Oštrice 134/29, Strmec 91/17, Škriljevac 57/9
Kovač Ključ 60/11
Kovačić Sračinec 127/18, Vidovec 30/5, Vratno Gornje 33/6
Kranjčić Nova Ves 62/12
Kranjec Podrute 86/13
Križanec Sračinec 96/20
Lacković Remetinec 35/5
Leskovar Ladanje Gornje 60/13, Petrijanec 49/9
Lončarić Črnec 62/10
Martinčević Ladanje Gornje 33/7
Međimorec Zamlaka 37/6
Novak Jakopovec 45/12, Šijanec 35/9, Štefanec 30/6
Novoselec Črešnjevo 47/8, Podevčevo 38/8
Plantak Bela 31/6, Ledinec 69/10, Sračinec 193/40
Posavec Beletinec 33/6, Bikovec 45/7
Ribić Križanec 43/7
Sokol Žigrovec 61/44
Šantek Ključ 37/7, Krč 71/13, Nedeljanec 62/13
Šestak Remetinec 34/5, Tomaševec 35/6
Turković Remetinec 50/10
Vincek Črnec 55/13, Margečan 42/7, Podevčevo 36/7, Završje 46/9
Vrbanec Maruševec 39/8, Selnik 47/9
Vrček Jalkovec 90/20, Sračinec 30/9, Svibovec 58/9
Zadravec Tuhovec 39/7
Zagorec Margečan 35/5, Prekno 47/8
Tablica 7.12. Autohtona varaždinska prezimena – porodična prezimena vlastele, kmetova i

ona koja su mogla biti oblikovana u samome Varaždinu
Prezimena koja su Prezimena koja su Prezimena koja su mogla biti oblikovana u
prema Strohalu prema Strohalu samome Varaždinu
porodična porodična
(razvrstana prema motivaciji)
prezimena vlastele prezimena kmetova
Biškup, Golub, Golubić, Herceg, OSOBNO IME: Brlek, Ivančić, Križanec,
Horvat, Lacković Horvat, Horvatić, Martinčević, Vrbanec (6)
(4) Kovačić, Kranjčić,
NADIMAK: Koren, Kos, Koščak, Plantak, Sokol,
Kranjec, Novak,
Šantek, Šestak, Vrček (8)
Vincek (9)
NAZIV ZANIMANJA: Cafuk, Flajšman, Kolar,
Kolarić, Kovač, Lončarić, Ribić (7)
RIJEČI KOJE ODRAŽAVAJU PODRIJETLO:
Bregović, Hrženjak, Leskovar, Međimorec,
Novoselec, Posavec, Turković, Zadravec, Zagorec (9)
217
8. ZAKLJUČAK
Predmet našega onomastičkoga istraživanja bila su varaždinska prezimena u

dijakronijskome rasponu od 500 godina, od prvoga poznatog popisa građana iz 1520. godine
do danas. Nakon pregleda varaždinske povijesti analizirali smo imenske formule Varaždinaca
u razvijenome i kasnome srednjem vijeku (od 12. do kraja 15. stoljeća) pokazujući raznovrsnost
imenovanja u razdoblju koje je prethodilo ustaljivanju prezimena.
Povijesna vrela iz kojih smo crpili građu bile su povijesne povelje i drugi dokumenti,
zapisnici poglavarstva, matične knjige krštenih, novine te popisi stanovništva iz 1948. i 2001.
godine.
Pod pojam varaždinska prezimena sveli smo prezimena nositelja nastanjenih u
Varaždinu ili za koje se iz povijesnih izvora moglo utvrditi da su bili varaždinski građani u
istraživanome razdoblju.
Imajući na umu činjenicu da su prezimena sociolingvistički znak, smatrali smo da je za
objašnjenje njihove pojavnosti u varaždinskome antroponimijskom sustavu te za tumačenje
njihova doimenskog sadržaja važno poznavati gospodarsku, kulturnu i društveno-političku
povijest Varaždina. Stoga smo tu povijest u uvodnome dijelu detaljnije prikazali.
U uvodnome dijelu dali smo i prikaz imenovanja od najstarijih zapisa do kraja 15.
stoljeća. Na taj se prikaz nadovezala onomastička raščlamba prezimena stanovnika Varaždina
od prvoga poznatog popisa (1520.) do konca 20. stoljeća.
Prikupljenu građu koja je bila predmet našega rada raščlanili smo tvorbeno-motivacijski
unutar svakoga stoljeća primjenjujući sociolingvistički pristup.
Prezimenski je korpus najprije razvrstan u stoljeću iz kojega datira izvor. Prezimena
smo zapisivali izvornom grafijom, intervenirajući samo u slučajevima očite pogreške
zapisivača (npr. očigledna zamjena grafema). Iz odabranih izvora najprije smo prezimensku
građu zapisivali u tablicu koja je uz ime izvora sadržavala i polja za prezime te motivacijsko-
-tvorbenu raščlambu. Zatim smo građu prenijeli u tablicu koja objedinuje motivaciju i tvorbu u
povijesnome kontekstu. Nakon toga izradili smo rječnik u kojemu su prezimena poredana
abecednim redom te smo uz svako donijeli motivacijsko-tvorbenu raščlambu. Tu smo
raščlambu komentirali, popratili statističkim tablicama, grafikonima te drugim slikovnim
prikazima.
U prezimenskom korpusu od 1617 prezimena prema motivaciji ima gotovo podjednako
prezimena nadimačkoga postanja i prezimena od osobnih imena (29 %). Više je asufiksalnih
218
(47 %) nego sufiksalnih prezimena, a među potonjima najzastupljeniji je prezimenski sufiks
-ić (55 %) (v. Tablicu 14.2.3. na str. 322).
S obzirom na povijesne okolnosti, na upućenost grada uglavnom na mađarski i njemački
jezični areal (personalna unija s Mađarima do početka 16. stoljeća, vladari Habsburgovci od
16. stoljeća, mađarski i njemački vlasnici Varaždinske tvrđe, prisutnost stranaca u gradu),
vidljivi su spomenuti jezični utjecaji i u varaždinskome prezimeniku.
Da bismo što bolje opisali varaždinska prezimena, motivacijsko-tvorbenu analizu

popratili smo povijesnim podacima nastojeći tako objasniti pojavnost pojedinih prezimena i
njihovu mijenu u promatranim razdobljima.
Nakon provedene onomastičke raščlambe upotpunjene komentarima vezanim uz
izvanjezičnu zbilju varaždinske povijesti, potvrdili smo pretpostavke od kojih smo krenuli u
istraživanje, te smo došli do sljedećih zaključaka:
– već u najstarijemu popisu varaždinskih stanovnika (1520.) očito je da su prezimena uglavnom
ustaljena antroponimijska kategorija, a ne više promjenjivi, nestalni i nenasljedni pridjevci; što
upućuje na zaključak da varaždinski prezimenski počeci sežu u srednjovjekovno razdoblje
– tijekom promatranoga razdoblja (16. – 20. stoljeće) neka su prezimena „trajala“ kraće, neka
duže, a nekima se kontinuitet može pratiti od najranijih zapisa do danas (v. rječnik u završnome
dijelu rada: Rječnik prezimena koja se kontinuirano pojavljuju u varaždinskome prezimenskom
sustavu)
– varaždinska se prezimena uklapaju u sliku hrvatskoga prezimenskog sustava: potvrđena su
prezimena svih četiriju temeljnih prezimenskih motivacijskih skupina, a prezimenske
izvedenice tvorene su pretkazivim prezimenskim sufiksima među kojima se čestotnošću izdvaja
sufiks -ić (-ović/-ević)
– glavnina današnjih prezimena koja nose Varaždinci, potomci starih purgera, može se pratiti
od 18. stoljeća (neka sežu i dublje u prošlost), što je povezano s napretkom grada za vrijeme
Marije Terezije (Varaždin je sjedište Hrvatskoga kraljevskog vijeća 1767. – 1776.) te
Jozefinskim patentom o obaveznom imanju prezimena (1780.)
– od 77 prezimena koja se kontinuirano pojavljuju u varaždinskome prezimeniku (16. – 20.
stoljeće), nakon usporedbe s popisom stanovništva 1948. i 2001., 41 prezime možemo opisati
kao autohtono varaždinsko prezime (Biškup, Bregović, Brlek, Cafuk, Flajšman, Golub,
Golubić, Herceg, Horvat, Horvatić, Hrženjak, Ivančić, Kolar, Kolarić, Koren, Kos, Koščak,
Kovač, Kovačić, Kranjčić, Kranjec, Križanec, Lacković, Leskovar, Lončarić, Martinčević,
219
Međimurec, Novak, Novoselec, Plantak, Posavec, Ribić, Sokol, Šantek, Šestak, Turković,
Vincek, Vrbanec, Vrček, Zadravec i Zagorec)
– usporedimo li potonja prezimena s popisom porodičnih imena vlastele i kmetova (Strohal
1932: 165–167; 172–175), dolazimo do podataka da su neka varaždinska autohtona prezimena
nosili vlastelini (Biškup, Golub, Horvat i Lacković), neka kmetovi (Golubić, Herceg, Horvat,
Horvatić, Kovačić, Kranjčić, Kranjec, Novak i Vincek), a ostala prezimena (27) mogla bi biti
prezimena koja su se oblikovala u Varaždinu
– većini smo prezimena sa sigurnošću opisali motivaciju i prikazali tvorbenu strukturu, nekima
od njih pretpostavili smo postanak, a neka su nam (zbog vremenskoga odmaka od vremena
nastanka te vjerojatne promjene zapisa tijekom vremena) ostala nepoznanicom pozivajući na
daljnje traganje za odgovorom na pitanje što znači riječ u prezimenskoj osnovi.
220
9. POPIS IZVORA I LITERATURE
IZVORI
Rani i razvijeni srednji vijek, 12. – 15. stoljeće
SMIČIKLAS, Tadija, ur. (1904): Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae.
Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Vol. II., JAZU, Tisak
dioničke tiskare, Zagreb.
TANODI, Zlatko, ur. (1942): Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina:
Sv. 1: Zbornik isprava 1209. – 1526. iz Arhiva grada Varaždina, Svobodina ˝Narodna tiskara˝,
Varaždin.
TANODI, Zlatko; WISSERT, Adolf, ur. (1944): Poviestni spomenici slobodnoga i

kraljevskoga grada Varaždina: Sv. 2/1 : Gradski zapisnici iz g. 1454. – 1464. i 1467. – 1469.,
Svobodina ˝Narodna tiskara˝, Varaždin.
16. stoljeće
1520. godina: popis varaždinskih građana iz Brandenburger Literalien296, akt. 1119/1-10
1587. godina: iz zapisnika u BARBARIĆ, Josip; KOLANDER, Ivan; WISSERT, Adolf (1990):
Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak I., Državni arhiv u
Varaždinu, Varaždin.
1588. godina: popis podanika tvrđe u ANDROIĆ, Mirko (2008a): Starogradska varaždinska
općina, Državni arhiv u Varaždinu, Varaždin. Državni arhiv u Varaždinu, Varaždin
1596. godina: iz zapisnika u BARBARIĆ, Josip; KOLANOVIĆ, Josip (1991): Zapisnici

poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak II., Državni arhiv u Varaždinu,
Varaždin.
296
Zahvaljujući ljubaznosti djelatnika u nirnberškome arhivu (Staatsarchiv Nürnberg), služili smo se digitalnom
kopijom izvora na optičkome disku koji su nam poslali.
221
1597. godina: iz zapisnika u BARBARIĆ, Josip; KOLANOVIĆ, Josip (1992): Zapisnici
poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak III., Državni arhiv u Varaždinu,
Varaždin.
17. stoljeće
1620. i 1622. godina: iz zapisnika u BARBARIĆ, Josip; KOLANOVIĆ, Josip (1993): Zapisnici
poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak IV., Državni arhiv u Varaždinu,
Varaždin.
1672., 1674. i 1684. godina: iz zapisnika u BARBARIĆ, Josip (2000): Zapisnici poglavarstva
slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak VIII., Državni arhiv u Varaždinu, Varaždin.
18. stoljeće
1707. godina: Matica krštenih Župe svetog Nikole, Državni arhiv Varaždin, Varaždin.
1735. – 1740. godine: Matica krštenih Župe svetog Nikole, Državni arhiv Varaždin, Varaždin.
1750. godina: Matica krštenih Župe svetog Nikole, Državni arhiv Varaždin, Varaždin.
1787. – 1798. godine: zapisnici u Androić, Mirko (2008b): Spomenici starogradske varaždinske
općine, Državni arhiv Varaždin, Varaždin.
19. stoljeće
1820. – 1850. godine: zapisnici u Androić, Mirko (2008b): Spomenici starogradske varaždinske
općine, Državni arhiv Varaždin, Varaždin
1875. godina: prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima tjednika Pučki prijatelj
1885. godina: prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima tjednika Varaždinski glasnik
1849. – 1854., 1891. – 1892. godine: Matica krštenih Župe svetog Nikole, Državni arhiv
Varaždin, Varaždin
1891. godina: Matica krštenih Župe svetog Vida, Državni arhiv Varaždin, Varaždin
1879., 1917. i 1919. godina: Matica rođenih Rabinata bogoštovne općine Varaždin, Državni
arhiv Varaždin, Varaždin
222
20. stoljeće
1901. i 1905. godina: Matica krštenih Župe svetog Nikole, Državni arhiv Varaždin, Varaždin
1924. godina: prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima novina Naše pravice
1929. godina: prezimena osoba koje se spominju u svim brojevima lista Varaždinske novosti
1929. godina: prezimena osoba koje se spominju u jedina dva sačuvana broja lista Varaždinec
1937. godina: prezimena osoba koje se spominju u novinama Hrvatsko jedinstvo
1948. godina: popis prezimena (po naseljima), rukopis (čuva se u Institutu za hrvatski jezik i
jezikoslovlje); PUTANEC, Valentin; ŠIMUNOVIĆ, Petar (ur.) (1976): Leksik prezimena
Socijalističke Republike Hrvatske, Nakladni zavod Matice hrvatske i Institut za jezik, Zagreb.
1950. godina: popis rođenih u svim brojevima novina Varaždinske vijesti
1990. godina: popis rođenih u svim brojevima novina Varaždinske vijesti
2010. godina: popis rođenih u svim brojevima lista Regionalni tjednik
2001. godina: popis prezimena (po naseljima) u Šimunović, Petar; Maletić, Franjo (prir.)
(2008): Hrvatski prezimenik: Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, 1-3,
Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.
RJEČNICI i PRAVOPISI297
ANIĆ, Vladimir (1998): Rječnik hrvatskoga jezika, treće prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb.
ANIĆ, Vladimir; GOLDSTEIN, Ivo (1999): Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb.
ANIĆ, Vladimir; SILIĆ, Josip (2001): Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber – Školska
knjiga, Zagreb.
BABIĆ, Stjepan; FINKA, Božidar, MOGUŠ, Milan (1996): Hrvatski pravopis, 4. izdanje,
Školska knjiga, Zagreb.
297
Ovdje popisani rječnici i pravopisi nisu citirani u radu, ali su bili stalno uporište u raščlambi građe.
223
BELOSTENEC, Ivan (1740): Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium…,
Zagreb. Dostupno kao digitalizirana knjiga na: Warasdiniensia, digitalizirana zavičajna zbirka
Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović Varaždin
(http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2379)
ČILAŠ ŠIMPRAGA, Ankica (ur.); IVŠIĆ MAJIĆ, Dubravka; VIDOVIĆ, Domagoj

(2018): Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
Zagreb.
GRČEVIĆ, Martina (2008): Imena hrvatskih naselja, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka.
JOZIĆ, Željko (ur.) (2013.): Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
Dostupan i na mrežnim stranicama pravopis.hr
KÁZMÉR, Miklós (1993): Régi magyar családnevek szótára: XIV–XVII. század. Magyar
Nyelvtudományi Társaság, Budapest.
KEBER, Janez (2008): Leksikon imen. Onomastični kompendij. Celjska Mohorjeva družba,
Celje.
KLAIĆ, Bratoljub (1985): Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
KOHLHEIM, Rosa; KOHLHEIM, Volker, ur. (2000): Duden Familiennamen. Herkunft und
Bedeutung von 20 000 Nachnamen. Dudenverlag, Mannheim – Leipzig – Wien – Zürich.
MARESIĆ, Jela; MIHOLEK, Vladimir (2011): Opis i rječnik đurđevečkoga govora, Gradska
knjižnica Đurđevac, Đurđevac.
MAREVIĆ, Jozo; MEĐERAL, Franjo (2008): Latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski školski

rječnik s kratkom gramatikom, Školska knjiga, Zagreb.
224
Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, sv. 1–14, HAZU (JAZU) i Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1984. – 2017., 241–250.
SNOJ, Marko (1997): Slovenski etimološki slovar, Mladinska knjiga, Ljubljana. Dostupno i na
mrežnim stranicama Fran, Slovarji Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU
(https://fran.si/iskanje?FilteredDictionaryIds=193&View=1&Query=%2A)
SUČEVIĆ MEĐERAL, Krešimir i sur. (2013): Mađarsko-hrvatski rječnik, Institut za hrvatski

jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
ŠIMUNDIĆ, Mate (2006): Rječnik osobnih imena, drugo izdanje, Matica hrvatska, Zagreb.
ŠKALJIĆ, Abdulah (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo.
UROIĆ, Marija; HURM, Antun (2004): Njemačko-hrvatski rječnik: s gramatičkim podacima

i frazeologijom, Školska knjiga, Zagreb.
VEČENAJ, Ivan; LONČARIĆ, Mijo (1997): Rječnik govora Gole: srednjopodravska

kajkavština, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
LITERATURA
ADAMČEK, Josip (1983): Sukob grada Varaždina i varaždinske vlastele u XVI. i XVII.
stoljeću, Varaždinski zbornik: zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog u Varaždinu od
1. do 3. listopada 1981. godine povodom obilježavanja 800. godišnjice grada, 233–243.
ALVIŽ, Josipa (2015): Slikarstvo XVII. i XVIII. stoljeća u kapucinskim crkvama i samostanima
u Hrvatskoj, doktorski rad (rukopis), Filozofski fakultet, Zagreb.
ANDROIĆ, Mirko (1972): Varaždin u 18. stoljeću i političko kameralni studij, Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb.
225
ANDROIĆ, Mirko (2008a): Starogradska varaždinska općina, Državni arhiv u Varaždinu,
Varaždin.
ANDROIĆ, Mirko (2008b): Spomenici starogradske varaždinske općine, Državni arhiv

Varaždin, Varaždin.
BELOŠEVIĆ, Stjepan (1932): Zagorskom željeznicom i njezinim pobočnim prugama, Narodna

Tiskara B. Svobode, Varaždin.
BERTOŠA, Slaven (2001): Etnička struktura Pule i njezinih sela u prvoj polovici XVII.
stoljeća, Vjesnik Istarskog arhiva, br. 6 – 7, 253-296.
BUDANEC, Goran (2009): Srednjovjekovni prikazi udvorne ljubavi i društvenih igara,

Autsajderski fragmenti, br. 1 – 2, 171–185.
BUDAK, Neven (1994): Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Nakladna kuća „Dr.
Feletar“, Koprivnica.
BUDAK, Neven (2009): Varaždin – od postanka do „zlatnog doba". 800 godina slobodnog
kraljevskog grada Varaždina: 1209. – 2009.: zbornik radova s međunarodnog znanstvenog
skupa održanog 3. i 4. prosinca 2009. godine u Varaždinu. Varaždinska županija, Grad
Varaždin, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Varaždin, 1–8.
BUREK, Višnja (2012): Društvene i ekonomske značajke varaždinskog gradskog plemstva u

17. stoljeću. Historia Varasdiensis: časopis za varaždinsku povjesnicu, sv. 2, br. 1, 123–151.
CESAR, Đurđica (2009): Varaždin u vrijeme vladavine Arpadovića, 800 godina slobodnoga
kraljevskog grada Varaždina 1209. – 2009. (zbornik), Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Varaždinu, Varaždin.
CVEKAN, Paškal (1978): Djelovanje franjevaca u Varaždinu: povijesno-kulturni prikaz

sedamsto godišnje prisutnosti Franjevaca u gradu Varaždinu, vlastita naklada, Varaždin.
226
DELIĆ, Simona (2017): Opis ženske ljepote u pjesničkoj tradiciji europskih balada i u
petrarkističkim pjesmama, Narodna umjetnost, sv. 54, br. 2, 49–68.
DOBROVŠAK, Ljiljana (2005): Emancipacija Židova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i

Dalmaciji u 19. stoljeću, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, sv. 37, br. 1, 125–143.
DOBROVŠAK, Ljiljana (2017): Židovi u Hrvatskom zagorju. Studia lexicographica, sv.

10/11, br. 19/20, 63–118.
EBNER, Ladislav (1927): Historisch statistisch topographische Beschreibung der königl.

Freystadt Varasdin, Varaždin.
FILIĆ, Krešimir (1935): Varaždinski gradski suci, Spomenica Varaždinskog muzeja: 1925. –
1935., Varaždin.
FILIĆ, Krešimir (1968): Varaždinski mesarski ceh: Zapisnici ceha od godine 1589. do
uključivo godine 1708, Kulturno-prosvjetno vijeće općine Varaždin, Varaždin.
FILIPAN, Božena (2004): Utjecaj topografije na gospodarski razvoj Varaždinskih Toplica,

Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama, zbornik radova znanstveno-stručnih skupova
Matice hrvatske 2001. – 2003., Ogranak Matice hrvatske – Varaždinske Toplice.
FRANČIĆ, Anđela (1993): Međimurska prezimena motivirana zanimanjem, Folia onomastica

Croatica, br. 2, 67–78.
FRANČIĆ, Anđela (2000): O prezimenu Zagorec. Folia onomastica Croatica, br. 9, 43–55.
FRANČIĆ, Anđela (2002): Međimurska prezimena, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,

Zagreb.
FRANČIĆ, Anđela (2011): Osobna imena u Rječniku varaždinskoga kajkavskog govora

Tomislava Lipljina, Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, sv. 37, br. 2,
381–391.
227
FRANČIĆ, Anđela (2015): Odslik hrvatsko-mađarskih dodira u hrvatskim prezimenima
Ljubljana University Press, Faculty of Arts, 230–239.
FRANČIĆ, Anđela (2016): Prezimena – vrela dijalektnih podataka. Hrvatski dijalektološki

zbornik, br. 20, 43–55.
FRANČIĆ, Anđela (2019): Geolingvistika i antroponomastička istraživanja: prezimena od

naziva za osobu koja kroji i šije odjeću. Hrvatski dijalektološki zbornik, br. 23, 55–80.
Glasnik br. 3 Općine Zlatar Bistrica (2010), dostupan u digitalnome zapisu na: zlatar-
bistrica.hr/wp-content/uploads/2010/06/Glasnik-3.pdf (pristupljeno 20. 8. 2018.)
Glasnik hrvatskoga plemićkog zbora, br. 9 (2011), dostupan u digitalnome zapisu na

http://plemstvo.hr/content/include/glasnik/HPZ-glasnik-No9.pdf (pristupljeno 15. 7. 2018.)
GROSS, Mirjana (1981): O društvenim procesima u sjevernoj Hrvatskoj u drugoj polovici 19.
stoljeća. Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do 20. stoljeća, SNL, Zagreb, 343–371.
GUŠIĆ, Marijana (1967): Etnička grupa Bezjaci Etnička grupa Bezjaci Etnička grupa Bezjaci,
Zbornik za narodni život i običaje, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 43,
7–124.
HERKOV, Zlatko (1983): Organizacija uprave grada Varaždina i njezin djelokrug od 15. do
18. stoljeća, Varaždinski zbornik: zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog u Varaždinu
od 1. do 3. listopada 1981. godine povodom obilježavanja 800. godišnjice grada, 219–232.
HERKOV, Zlatko (1989): O varaždinskom gradskom sudu (s osobitim obzirom na srednji

vijek), Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, br. 3, str. 75–98.
HORBEC, Ivana; ŠVOGER,Vlasta (2010): Školstvo kao politicum: Opći školski red iz 1774.,
Anali za povijest odgoja - Annals for the History of Education, br. 9, 5–47.
228
HORVAT, Joža (2018): Toponimija ludbreške Podravine, doktorski rad (rukopis), Filozofski
fakultet, Rijeka.
HORVAT, Rudolf (1993): Povijest grada Varaždina, Hrvatska akademija znanosti i

umjetnosti, Varaždin.
ILIJANIĆ, Mira (1970): Prilog istraživanju historijsko-urbanističke dokumentacije u 17.

st., Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, sv. 4, br. 4, 61–70.
ILIJANIĆ, Mira (1975): Osvrt na nastanak i razvoj dvaju varaždinskih trgova, Godišnjak
Gradskog muzeja Varaždin, sv. 5, br. 5, 47–51.
ILIJANIĆ, Mira; KAPUSTIĆ, Slavko (1983): Prilog istraživanju stanovništva i urbanog

razvoja Varaždina do zaključno 16. stoljeća, Varaždinski zbornik: zbornik radova sa
Znanstvenog skupa održanog u Varaždinu od 1. do 3. listopada 1981. godine povodom
obilježavanja 800. godišnjice grada, 169–190.
ILIJANIĆ, Mira (1999): Urbanizam, graditeljstvo, kultura: zbornik radova, TIVA, Varaždin.
Ivan Zakmardi i njegovo naslijeđe (2010), katalog izložbe, Hrvatski državni arhiv, Zagreb.
Katalog je dostupan i na: http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/tjedan/2010/zakmardi-
katalog-WEB.pdf
Izvješće o višoj i nižoj pučkoj djevojačkoj školi Uršulinskoga samostana u Varaždinu za školsku
godinu 1900-1901 (1901): Knjigotiskarski zavod St. Platzera, Varaždin,.
Izvještaj kr. velike gimnazije u Varaždinu za školsku godinu 1901.-2., Tiskom J. B. Stiflera,
1902.
JANKOVIĆ, Julije (1898): Pabirci po povjesti Županije varaždinske: sa 6 slika i jednim

nacrtom, vlastita naklada, Varaždin.
JEMBRIH, Alojz (2014): Pergošićev Erazmo Rotterdamski u Varaždinu (1587.), Kairos:

Evanđeoski teološki časopis, sv. 8, br. 1, 93–119.
229
JEŽ, Ivančica (2011): Neka obilježja preporodnog razdoblja nacionalnog pokreta u Varaždinu
(1838. - 1848.), Historia Varasdiensis: časopis za varaždinsku povjesnicu, sv. 1 br. 1, 145–165.
KLAIĆ, Nada (1972): Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Školska knjiga, Zagreb.
KOLANOVIĆ, Josip (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb.
KOLANOVIĆ, Josip; KRIŽMAN, Mate (2001): Statut grada Varaždina, Državni arhiv u
KRAČMANOV VALJAVEC, Matija (1890): Narodne pripovjesti u Varaždinu i okolici, 2.

izdanje, Knjižara Dioničke tiskare, Zagreb.
KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Ivan (1857): Varašdin, kratki nacrt s gledišta historičkog,

Brzotiskom dra. Ljud. Gaja, Zagreb.
LADIĆ, Zoran (2009): Labinsko društvo u ranom novom vijeku u zrcalu bilježničkih
dokumenata bilježnika Bartolomeja Gervazija, Historijski zbornik, sv. 62, br. 1, 47–70.
LIPLJIN, Tomislav (2002): Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, Garestin d. o. o.,

Varaždin.
LIPLJIN, Tomislav (2013): Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, drugo prošireno

izdanje, Stanek d. o. o., Varaždin.
LONČARIĆ, Magdalena (2003): Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu, Gradski

muzej Varaždin, Varaždin.
LONČARIĆ, Magdalena (2007): Tiskarstvo u Varaždinu 1586.-1946., Gradski muzej

Varaždin, Varaždin.
LONČARIĆ, Mijo (1988): Govor Varaždina i okolice, Radovi Zavoda za znanstveni rad
Varaždin, br. 2, 477–486.
230
LONČARIĆ, Vid (1997): GRADIVO: Uredba Poglavarstva grada Varaždina iz 1811. o
dopuštenom broju, pravima i obvezama Židova u Varaždinu. Fontes: izvori za hrvatsku
povijest, sv. 3, br. 1, 311–320.
MALEKOVIĆ, Vladimir (2006): Hrvatska pavlinska redozajednica i barok u Varaždinu,

Radovi zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 16–17, 163–171.
MARESIĆ, Jela (2010): Izvješće o dijalektološkom istraživanju u Goli kraj Koprivnice, Kaj,
br. XLIII/5 – 6, 93–100.
MARKOVIĆ, Mirko (1983): Geografske i historijske odrednice Varaždina tijekom proteklih

800 godina, Varaždinski zbornik: zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog u Varaždinu
od 1. do 3. listopada 1981. godine povodom obilježavanja 800. godišnjice grada, 25–40.
MATIJEVIĆ-SOKOL, Mirjana (2009): Povlastica Andrije II. Varaždinu iz 1209. godine:

povijesno-diplomatička analiza. 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina: 1209. –
2009.: zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog 3. i 4. prosinca 2009.
godine u Varaždinu. Varaždinska županija, Grad Varaždin, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Varaždin, 19–26.
MAŽURANIĆ, Vladimir (1908 – 1922): Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb.
MEDVED, Jasmin (2013): Obrtništvo grada Varaždina u XV. stoljeću, Radovi Zavoda za
znanstveni rad Varaždin HAZU, br. 24, 423–456.
MODRIĆ-BLIVAJS, Dunja (2007): Utjecaj školskog zakonodavstva na razvoj školstva u

Banskoj Hrvatskoj od 1774. do 1850. godine, Povijesni prilozi, sv. 32, br. 32, 209–220.
MOGOROVIĆ CRLJENKO, Marija (2006): Nepoznati svijet istarskih žena. Položaj i uloga
žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću, Srednja Europa,
Zagreb.
MULJAČIĆ, Žarko (1963): Osobna imena u Dubrovniku (Župa grad) od 1800. do 1900. god.
(Prilog statističko-strukturalnoj analizi naših antroponima). Filologija, br. 4, 111–128.
231
Obiteljski zakon, stupio na snagu 1. studenoga 2015., NN 103/15.
PAP, Zlatko (2012): Stari gradovi Ivanščice i drugi gradovi i utvrde, Hrvatski planinar, sv. 802,
br. 6, 268–277. Dostupno i na: https://www.hps.hr/hp-arhiva/201206.pdf (pristupljeno 22. 8.
2018.)
PERČI, Ljerka (1986): Popis građana Varaždina iz 1520. godine, Radovi Zavoda za znanstveni
rad Varaždin, br. 1, 267–276.
PERČI, Ljerka (2002): Polja prošlosti, Državni arhiv Varaždin, „Tonimir“, Varaždinske
Toplice, Varaždin – Varaždinske Toplice.
PETRIĆ, Hrvoje (2012): Dolenci i Bezjaci: prilog poznavanju hrvatsko-slovenskih migracija u

ranome novom vijeku, Podravina, sv. 11, br. 22, 66–71.
PETRIĆ, Hrvoje (2007): Varaždin – kratko putovanje kroz povijest, Hrvatski povijesni portal,
https://povijest.net/varazdin (pristupljeno 20.7. 2018.)
PIASEK, Gustav (1995): Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu, Novi

Omanut: prilog židovskoj povijesti i kulturi, br. 11, 8.
PIASEK, Gustav; PIASEK, Martina (2006): Tradicija hospitala (ksenodohija) u Varaždinu,

Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, br. 57, 459–468.
Radni zadaci uz izložbu „Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta“, Hrvatski
povijesni muzej, Gradski muzej Varaždin, 2016./2017. (u radu označeno s GMV 2017, jer je
izložba bila postavljena u Gradskome muzeju Varaždin od travnja do srpnja 2017.).
RADOVIĆ, Ljubica (2003): Društvene i gospodarske i kulturne prilike u Varaždinu na početku

18. stoljeća, Zbornik 300 godina uršulinki u Varaždinu: zbornik radova s međunarodnog
znanstvenog skupa održanog 18. listopada 2003. u Varaždinu, Hrvatska akademija znanosti i
232
umjetnosti Zavod za znanstveni rad u Varaždinu, Uršulinski samostan u Varaždinu, Zagreb –
Varaždin.
RADOVIĆ, Ljubica (2004): Varaždin na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Zbornik Adolf Jurinac
i njegovo djelo 1854. – 2004., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za znanstveni
rad u Varaždinu, Gradski muzej Varaždin, Gimnazija Varaždin, 27–38.
RATKOVIĆ, Boris (2012): Varaždin – putovanje u prošlost, Mediem, Varaždin.
REĐEP, Milivoj; ŽUGAJ, Miroslav (1991): Gospodarske karakteristike varaždinske županije

koncem 19. i početkom 20. stoljeća, Journal of Information and Organizational Sciences, br.
15, 187-202.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I. – XXIII, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb, 1880. – 1976. Dostupan na mrežnim stranicama DiZbi.HAZU Digitalna
zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
http://dizbi.hazu.hr/?object=linked&c2o=94664 (pristupljeno 22. 8. 2018.)
SKOK, Petar (1971. – 1974.): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I – IV,
Zagreb. Dostupno i u digitalnome obliku na: https://www.scribd.com/doc/32934467/Petar-
Skok-Etimologijski-Rjecnik-Hrvatskoga-Ili-Srpskoga-Jezika
Skraćeni prospekt uvrštenja u Kotaciju javnih dioničkih društava Mundus d.d. Varaždin (2003).
Dostupno na: https://www.zse.hr/userdocsimages/prospekti/Prospekt-MNDS.pdf (pristupljeno
15. 2. 2019.)
SVOBODA, Branko (1967): Stare vinogradske kurije i klijeti II, Kulturno-prosvjetno društvo
Hrvatskih zagoraca ''Matija Gubec'', Zagreb.
STANČIĆ, Nikša (2005): Hrvatski narodni preporod – ciljevi i ostvarenja, Cris: časopis
Povijesnog društva Križevci, sv. 10, br. 1, 6–17.
STJEPOVIĆ, Stijepo (2014): Višejezičnost imenske formule na granici slavenskog i

romanskog svijeta, Europa Orientalis, br. 33, 293–329.
233
STROHAL, Rudolf (1932): Varaždinska županija od g. 1550. – 1660., Zbornik za narodni život
i običaje, knjiga 48, str. 159– 192. Dostupno i na: http://dizbi.hazu.hr/object/13089
(pristupljeno 23. 8. 2018.)
ŠČUKANEC, Aleksandra (2009): Njemačka prezimena u Zagrebu i okolici i načini njihova

prilagođivanja hrvatskom jezičnom sustavu, Folia onomastica Croatica, br. 18, 149–169.
ŠIDAK, Jaroslav, ur. (1952): Historijska čitanka za hrvatsku povijest, Školska knjiga, Zagreb.
ŠIMEK, Marina (1998): Rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja i konzervatorskih

zahvata na području Varaždinske županije, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin HAZU,
br. 10–11, 455–575, Varaždin.
ŠIMEK, Marina (2004): Naseljavanje u prapovijesti i ranoj povijesti, Katalog Život uz Dravu
nekad i danas, skupina autora (ur. Bregović, Anica), Gradski muzej Varaždin, Varaždin.
ŠIMUNDIĆ, Mate (1982): Značenje osobnih imena tuđega podrijetla iz XI. stoljeća, Čakavska
rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, sv. 10, br. 1–2, 11–22.
ŠIMUNOVIĆ, Petar (1985): Naša prezimena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
ŠIMUNOVIĆ, Petar (1997): Hrvatska antroponimija nakon II. svjetskog rata, Suvremena
lingvistika, sv. 43–44, br. 1–2, 379–386.
ŠIMUNOVIĆ, Petar (2006): Hrvatska prezimena, Golden marketing – Tehnička knjiga,

Zagreb.
ŠIMUNOVIĆ, Petar (2009): Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing – Tehnička

knjiga, Zagreb.
ŠIMUNOVIĆ, Petar (2013): Predantički toponimi u današnjoj (i povijesnoj) Hrvatskoj, Folia

onomastica Croatica, br. 22, 147–214.
234
ŠIMUNOVIĆ, Petar; MALETIĆ, Franjo (prir.) (2008): Hrvatski prezimenik: Pučanstvo
Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.
ŠIŠIĆ, Ferdo (1903): Hrvati na Bečkom sveučilištu od god. 1453–1630., Vjesnik Kr. zemaljskog
arhiva u Zagrebu, sv. 2-3, br. 1, 61-71 .
ŠKILJAN, Filip; VUKIĆ, Aleksandar (2015): Migracije Slovenaca na područje sjeverozapadne

Hrvatske (Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija). Podravina. Časopis za multidisci-
plinarna istraživanja, sv. 14, br. 27, 175–189.
ŠTEBIH GOLUB, Barbara (2010): Germanizmi u kajkavskome književnom jeziku, Institut za

hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
ŠVOB, Melita; BRČIĆ, Carmen; PODGORELEC, Sanja (1994): Židovi u Hrvatskoj s

posebnim osvrtom na grad Zagreb, Migracijske i etničke teme, sv. 1, br. 1, 55–84.
TRSTENJAK, Tonči (1998): Isusovci i gimnazija u Varaždinu, Radovi Zavoda za znanstveni

rad Varaždin HAZU, br. 10–11, 119–124.
VAĐUNEC, Ines (2009): Položaj žene u srednjem vijeku na hrvatskim prostorima, Pro
tempore, br. 6/7, 48–73.
VALENTIĆ, Mirko (1990): Turski ratovi i hrvatska dijaspora u XVI. stoljeću, Senjski zbornik,
sv. 17, br. 1, str. 45–60.
VEDRIŠ, Tihomir (2015): Pokrštavanje i rana kristijanizacija Hrvata, poglavlje u knjizi Nova
zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550. − oko 1150.).
POVIJEST HRVATA I. (ur. sv. Nikolić Jakus, Zrinka), Matica hrvatska, Zagreb.
Dostupno i na: na https://bit.ly/2DfE8eK (pristupljeno 25. 8. 2018.)
VELJKOVIĆ, Žarko B. (2018): Starohrvatska imena kegьlj (*keglja) i *prkьlj iz

balkanoromanskog vrela. Fluminensia: časopis za filološka istraživanja, sv. 30, br. 2, 157–169.
235
VRANJEŠ-ŠOLJAN, Božena (2009), Stanovništvo Banske Hrvatske. Demografska slika
Banske Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910., Educa, Zagreb.
VUKELIĆ, Deniver (2014): Uvod u klasifikaciju verbalne magije i verbalna magija u zapisanoj
usmenoj tradiciji, Studia mythologica Slavica, Inštitut za slovensko narodopisje, br. 17, 243–
270.
VULIĆ, Sanja (2012): O imenici varoš u čakavštini, štokavštini i kajkavštini, Čakavska rič.
Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, sv. XL, br. 1–2, 13–19.
Zakon o osobnom imenu, stupio na snagu 30. listopada 1992., NN 69/92.
Zakon o osobnom imenu, stupio na snagu 3. studenoga 2012., NN 118/12.
Zakon o osobnom imenu, stupio na snagu 27. srpnja 2017., NN 118/12, 70/17.
ZLATKOVIĆ WINTER, Jelena (1993): Imigracije u Hrvatskoj: skica povijesnog toka,

Migracijske i etničke teme, sv. 9, br. 3–4, 303 – 323.
Mrežne stranice leksikona i enciklopedija
FamOs: Familiennamen Österreichs. Österreichische Akademie der Wissenschaften, Institut

für Österreichische Dialekt- und Namenlexika, http://hw.oeaw.ac.at/famos
Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://hbl.lzmk.hr
Hrvatska encikopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://enciklopedija.hr
Proleksis encikopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://proleksis.lzmk.hr
Židovski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://zbl.lzmk.hr
236
Mrežne stranice časopisa i članaka (početne stranice)
HRČAK, Portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa, https://hrcak.srce.hr

*
CENDO.HR, članak Židovska općina Varaždin, http://www.cendo.hr/Opcine.aspx?id=25
DNEVNO.HR, članak Kako je Židov Varaždinec Adolf Steiner preživio holokaust imenjaka
Hitlera, www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kako-je-zidov-varazdinec-adolf-steiner-prezivio-
holokaust-imenjaka-hitlera-61995
DIGITALNA KNIŽNICA I ČITAONCA METELGRAD (http://library.foi.hr/metelgrad)

Pojam: Zlatko Tanodi
http://library.foi.hr/m3/autor.php?B=1&O=1&UK=1&A=0000000217&mg=1&lang=hr&H=
METELGRAD&upit=TANODI,%20Zlatko%20Aurelio
FAMILY SEARCH, mrežno mjesto s digitaliziranim izvorima (npr. Matica rođenih i Matica
krštenih): https://www.familysearch.org/en/
GRADSKI MUZEJ VARAŽDIN, najava predavanja Kuda Jura hodi, tuda polje rodi:
Jurjevski narodni običaji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/kuda-jura-hodi-tuda-polje-rodi--jurjevski-narodni-obicaji-u-
sjeverozapadnoj-hrvatskoj,5428.html?t=d; članak Varaždinske uršulinke:
http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/varazdinske-ursulinke-,8176.html?t=i
HOUSE OF NAMES, članci o prezimenima Radler i Kleinschmidt, www.houseofnames.com

(https://www.houseofnames.com/radler-family-crest,
https://www.houseofnames.com/kleinschmidt-family-crest)
LAUDATO.HR, članak Popis od 107 marijanskih svetišta u hrvatskom narodu,

http://www.laudato.hr/Novosti/Zanimljivosti/Popis-od-107-marijanskih-svetista-u-hrvatskom-
naro.aspx
237
MATICA HRVATSKA, članak Kukuljevićevi dani.U znaku proslave 820. godišnjice pisane
povijesti Varaždinskih Toplica i Varaždina, www.matica.hr/vijenac/203/kukuljevicevi-dani-
15377
POVIJEST.NET, članak Hrvoja Petrića Varaždin – kratko putovanje kroz povijest (2014.)
http://povijest.net/varazdin
TOURISM-VARAZDIN.HR, članak http://www.tourism-varazdin.hr/povijesna-jezgra
VARAŽDIN.HR, članak Povijest i gradski grb, http://varazdin.hr/povijest-gradski-grb
Ostalo: https://putevimapravoslavlja.info/danas-se-obelezava-usekovanje-glave-svetog-
jovana-krstitelja; http://www.radiolabin.hr/news_details.php?id=12841
Mrežni izvori za slike i fotografije (početne stranice)
Croatia.hr, https://croatia.hr/Images/t900x600-
17059/central_croatia_varazdin_sermage_palace_001.jpg
Muzej grada Zagreba, Planovi i vedute Varaždina od 14. do 19. stoljeća,

http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/planovi-i-vedute-varazdina-od-14-do-19-
stolje%C4%87a,269.html
Varaždinski.rtl.hr, https://varazdinski.rtl.hr/vijesti/drustvo/3149339/vz-kalendar-grof-marko-
bombelles-vlasnik-prvog-automobila-u-hrvatskoj
FamilySearch.org., https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899X-
SS74?wc=9R23-BZ8%3A391644801%2C392103401%2C392103701&cc=2040054
238
Cjeloviti popis svih mrežnih mjesta koja se citiraju u radu
(razvrstanih prema ključnome pojmu i mrežnome mjestu)
Abraham http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=175 (pristupljeno 3. ožujka

2018.)
Banija (Banovina) http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5741 (pristupljeno 8. ožujka
2018.)
Celjski, Fridrik II. i http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=11185 (pristupljeno 8.
Ulriku II. ožujka 2018.)
Drašković, Ivan http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16189 (pristupljeno 9.
ožujka 2018.)
Drašković, obitelj http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11007 (pristupljeno 9. ožujka
2018.)
Eberhard, sveti https://www.velecasnisudac.com/index.php?option=com_icagenda&view=lis
t&layout=event&id=73&Itemid=1874 (pristupljeno 3. ožujka 2018.)
Erdödy, Toma http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5722 (pristupljeno 23. ožujka 2018.)
Filić, Krešimir http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=57735 (pristupljeno 7. travnja
2018.)
Fodroci, obitelj http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19992 (pristupljeno 21.
travnja 2018.)
Galjuf, obitelj http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_1334 (pristupljeno 21. travnja
2018.)
Glavač http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22212 (pristupljeno 3. ožujka
2018.)
Gorički, grofovi http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22722 (pristupljeno 21.
travnja 2018.)
Jagić, Vatroslav http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28503 (pristupljeno 2.
svibnja 2018.)
Jagić, Vatroslav http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28503 (pristupljeno 2.
svibnja 2018.)
Jura, sveti http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/kuda-jura-hodi-tuda-polje-rodi--jurjevski-
narodni-obicaji-u-sjeverozapadnoj-hrvatskoj,5428.html?t=d (pristupljeno 22.
svibnja 2018.)
Karlovački mir http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30593 (pristupljeno 3. ožujka
2018.)
Keglević, obitelj http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31094 (pristupljeno 5.
travnja 2018.)
Kiš Šaulovečki, obitelj http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11045 (pristupljeno 3. ožujka
2018.)
Kleinschmidt https://www.houseofnames.com/kleinschmidt-family-crest (pristupljeno 3.
ožujka 2018.)
Konstantin Ćiril https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/ciril-i-metoda (pristupljeno 7. ožujka
2018.)
239
Košćec, Franjo http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=61636 (pristupljeno 2. svibnja
2018.)
Kraüterblüth http://zbl.lzmk.hr/?p=849 (Židovski biografski leksikon) (pristupljeno 5.
(Krajanski) travnja 2018.)
Kukuljević Sakcinski, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34496 (pristupljeno 3.
Ivan ožujka 2018.)
Leitner, obitelj http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6994 (pristupljeno 5. travnja 2018.)
Leitner, obitelj http://zbl.lzmk.hr/?p=1034 (pristupljeno 5. travnja 2018.)
Marija Terezija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49925 (pristupljeno 25.
travnja 2018.)
marijanska svetišta http://www.laudato.hr/Novosti/Zanimljivosti/Popis-od-107-marijanskih-
svetista-u-hrvatskom-naro.aspx) (pristupljeno 5. travnja 2018.)
Niczky, grofovska http://www.tourism-varazdin.hr/povijesna-jezgra (pristupljeno 27. travnja
obitelj 2018.)
Niczky, Stjepan https://varazdin.hr/povijest-gradski-grb (pristupljeno 5. travnja 2018.)
Oršić, obitelj http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11566) (pristupljeno 12. svibnja
2018.)
Padovec, Ivan http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46096 (pristupljeno 12.
svibnja 2018.)
Padovec, Ivan http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46096 (pristupljeno 12.
svibnja 2018.)
Radler https://www.houseofnames.com/radler-family-crest (pristupljeno 3. ožujka
2018.)
Ratkaj http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51935 (pristupljeno 2.
svibnja 2018.)
Razvoj Varaždina kroz http://varazdin.hr/povijest-gradski-grb (pristupljeno 5. travnja 2018.)
povijest (povijest i
gradski grb)
Saloczy aliter Kyss http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_11045 (pristupljeno 2. svibnja
2018.)
Steiner, Adolf http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kako-je-zidov-varazdinec-adolf-
steiner-prezivio-holokaust-imenjaka-hitlera-61995 (pristupljeno 5. travnja
2018.)
Tanodi, Zlatko http://library.foi.hr/m3/autor.php?B=1&A=0000000217&Upit=TANODI&m
g=&lang=&H=METELGRAD&broj=1) (pristupljeno 2. svibnja 2018.)
trikraljevske kolede http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=32376) (pristupljeno 27.
veljače 2018.)
Turci ili Osmanlije https://povijest.hr/drustvo/narodi/turci-ili-osmanlije-koja-je-razlika
(pristupljeno 1. ožujka 2018.)
uršulinke http://www.gmv.hr/hr/dogadjanja/varazdinske-ursulinke-,8176.html?t=i
(pristupljeno 27. veljače 2018.)
Varaždin - judenfrei http://evarazdin.hr/nasim-krajem/iz-povijesti-varazdin-je-bio-prvi-u-hrvata-
grad judenfrei-grad-208101 (pristupljeno 27. veljače 2018.)
240
Varaždin u 20. stoljeću http://blog.dnevnik.hr/drustvopovjesnicara/2009/06/1626431428/odrzano-
(S. Težak) predavanje-varazdin-u-20-stoljecu.html (pristupljeno 27. veljače 2018.)
Varaždinske Toplice http://zmvt.com.hr/arheoloski-park-aquae-iasae (pristupljeno 25. veljače
2018.)
Vlah ttp://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19vXRV8
(pristupljeno 23. travnja 2018.)
Vlasi Leksikon Marina Držića, http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/vlasi
(pristupljeno 23. travnja 2018.)
Zakmardi, obitelj http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/tjedan/2010/zakmardi-katalog-
WEB.pdf (pristupljeno 21. svibnja 2018.)
10. POPIS TABLICA
Tablica 1. Popis korištenih izvora i broj prikupljenih prezimena 4
Tablica 3.1. Potvrde imena Varaždin u najstarijim dokumentima (od 12. do početka 16. stoljeća) 36
Tablica 4.1. Dvoimenske formule s jednorječnim pridjevkom 50
Tablica 4.2. Dvoimenske formule u kojima je dominantna sastavnica dvorječnog pridjevka

toponim, naziv zanimanje (službe ili časti) te rodbinska veza 52
Tablica 4.3. Dvoimenske formule s trorječnim i višerječnim pridjevkom 55
Tablica 4.4. Imenske formule žena u Varaždinu od 13. do 15. stoljeća 59
Tablica 4.5. Imenske formule u kojima nakon osobnoga imena slijedi pridjevak/prezime u
nastajanju (Pr) 62
Tablica 4.6. Osobna imena u imenskim formulama srednjovjekovnoga Varaždina 64
Tablica 5.1. Prezimena u kojima možemo iščitati motivaciju nazovom zanimanjq (prema
Popisu varaždinskih građana, 1520.) 69
Tablica 5.2. Imenske formule muškaraca i žena u popisu Varaždinaca 1520. godine 74
241
Tablica 5.3. Prezimena iz popisa varaždinskih građana (1520.), zapisanih prema četvrtima
u kojima su su stanovali njihovi nositelji 75
Tablica 6.1. Varaždinska prezimena u 16. stoljeću 88
Tablica 6.2. Tvorba prezimena u 16. stoljeću 90
stoljeću 92
stoljeću 114
stoljeću 136
stoljeću 159
Tablica 6.13. Bilježenje prezimena prije i nakon 1849. godine 165
242
stoljeću 183
Tablica 6.17. Popis obitelji (kućedomaćina) koje su se doselile u Varaždin 1811. godine 188
Tablica 6.18. Židovska prezimena u Varaždinu (1772. – 1941.) 191
Tablica 7.1. Prezimenska građa razvrstana po motivaciji i stoljećima 195
Tablica 7.2. Prezimena po motivaciji i tvorbi (16. – 20. stoljeće) 196
Tablica 7.3. Nadimačka prezimena raščlanjena po tvorbi (16. – 20. stoljeće) 198
Tablica 7.4. Odimenska prezimena raščlanjena po tvorbi (16. – 20. stoljeće) 200
Tablica 7.5. Osobna imena koja su motivirala najveći broj prezimena 201
Tablica 7.6. Motivacija svetačkim, narodnim i ostalim osobnim imenima (16. – 20. stoljeće) 203
Tablica 7.7. Prezimena motivirana nazivom zanimanja raščlanjena po tvorbi

(16. – 20. stoljeće) 205
Tablica 7.8. Prezimena motivirana etnikom i etnonimom raščlanjena po tvorbi (16.

– 20. stoljeće) 207
Tablica 7.9. Potvrde prezimena Horvat, Horvatić i Horvatek od 16. do 20. stoljeća 212
Tablica 7.10. Dvostruka prezimena sa sastavnicom „aliter“ 214
Tablica 7.11. Autohtona varaždinska prezimena 216
Tablica 7.12. Autohtona varaždinska prezimena – porodična prezimena vlastele,

kmetova i ona koja su mogla biti oblikovana u samome Varaždinu 217
14.2.1. Tablica svih prezimena po stoljećima 287
14.2.2. Tablica raspodjele svih prezimena po motivaciji 320
243
14.2.3. Tablica svih prezimena po tvorbi i motivaciji 320
11. POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Udio pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu 16. stoljeća 90
Grafikon 4. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome sustavu

16., 17. i 18. stoljeća 135

18. i 19. stoljeća 157

18., 19. i 20. stoljeća 181
Grafikon 9. Broj Židova u Varaždinu prema popisima 1900., 1910., 1921., 1931., 1991.
i 2001. 193
Grafikon 10. Prezimena po motivaciji u ukupnoj prezimenskoj građi (16. – 20. stoljeće) 195
Grafikon 11. Usporedba udjela pojedinih motivacijskih skupina u prezimenskome

sustavu 16. – 20. stoljeća 197
Grafikon 12. Udio svih prezimena po motivaciji (16. – 20. stoljeće) 320
244
12. POPIS SLIKA
Slika 1. Crtež Varaždina (Martin Stier, oko 1660.) 23
Slika 2. Varaždin s juga – najpoznatija veduta grada Varaždina 25

(Sigismund Kapp, 1732.)
Slika 3. Grof Bombelles u svom autu 31
Slika 4. Prva stranica popisa građana iz 1520. godine 67

(Brandenburger Literalien 1119/4)
Slika 5. Varaždin 1568. godine (Daniel Specklin, 1578.) 95
Slika 6. Palača Prašinski-Sermage. Barokna palača s elementima rokokoa

danas je u vlasništvu Gradskoga muzeja Varaždin 117
Slika 7. Matična knjiga krštenih Župe sv. Nikole u Varaždinu, str. 237. (18. rujna 1830.) 164
Slika 8. Matična knjiga krštenih Župe sv. Nikole u Varaždinu, str. 313 (siječanj 1849.); početna
stranica pisana hrvatskim jezikom 164
13. POPIS KARATA
potvrđena u Varaždinu u 16. stoljeću (izrađeno pomoću programa Google Maps) 97
potvrđena u Varaždinu u 17. stoljeću (izrađeno pomoću programa Google Maps) 119
245
14. PRILOZI
14.1. RJEČNIK PREZIMENA KOJA SE KONTINUIRANO POJAVLJUJU

U VARAŽDINSKOME PREZIMENSKOM SUSTAVU (16. – 20.
STOLJEĆE)
Sastavnice ovoga rječnika čini 77 prezimena koja odgovaraju sljedećim uvjetima: da se

njihova pojavnost ostvaruje u najmanje tri starija istraživana razdoblja (16. – 19. stoljeća) te da
se njihov kontinuitet može pratiti i u 20. stoljeću.
Izdvojena prezimena popraćena su komentarom koji sadrži sljedeće sociolingvističke
podatke: motivacijsku i tvorbenu raščlambu, broj nositelja prezimena i broj domaćinstava
prema popisima iz 1948. i 2001. godine, zapise prezimena u grafiji toga razdoblja u kojem su
zabilježena298 te podatke o nositelju toga prezimena iz razdoblja u kojemu je ono zabilježeno.
Kako su izvori uglavnom pravni dokumenti (imovinski te kupoprodajni zapisnici, oporuke i sl.)
pokušali smo oslikati povijesni kontekst tako da smo uz prepričan sadržaj zapisa naveli i dio
originalnoga teksta koji sadrži antroponimijske podatke, najčešće ime i prezime spominjane
osobe. Izvor za povijesni kontekst navodili smo u zagradi i to tako da iza kratice naslova izvora
s rednim brojem sveska stoji broj stranice na kojoj se nalazi podatak, npr. (MCV IV: 154).
Legenda:
M – motivacija (osobno ime, nadimak, zanimanje, etnik / etnonim)
T – tvorba (asufiksalna, sufiksalna)
1948. – broj nositelja prezimena / broj domaćinstava prema popisu iz 1948.
2001. – broj nositelja / broj domaćinstava prema popisu iz 2001.
Izvori za povijesni kontekst:

MCV – Barbarić, Josip, ur. Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina,
svezak I. –VIII., 1587. – 1714., Varaždin, 1990. – 2003.
Spomenici – Androić, Mirko, Spomenici starogradske varaždinske općine, Varaždin, 2008.
Izvori za prezimena:
1520. – popis varaždinskih građana iz Brandenburger Literalien, akt. 1119/1-10
298
Ako je prezime u izvorima iz kojih smo ekscerpirali građu bilježeno na različite načine, uz svaki zapis stoji i
godina.
246
1587. – 1589. – iz zapisnika u: Barbarić, Josip; ur. (1990): Zapisnici poglavarstva slobodnog i
kraljevskog grada Varaždina, svezak I., Historijski arhiv Varaždin, Varaždin.
1588. – popis podanika tvrđe u: Androić, Mirko (2008a): Starogradska varaždinska općina,
Državni arhiv u Varaždinu, Varaždin. Državni arhiv u Varaždinu, Varaždin
1592., 1593., 1596. i 1597. – iz zapisnika u: Barbarić, Josip; ur. (1991): Zapisnici poglavarstva
slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak II., Historijski arhiv Varaždin, Varaždin.
1615. – 1617., 1620. i 1622. – iz zapisnika u: Barbarić, Josip; ur. (1993): Zapisnici poglavarstva
slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak IV., Historijski arhiv Varaždin, Varaždin.
1672. – 1676., 1678., 1680., 1683. – 1684. – iz zapisnika u: Barbarić, Josip, ur. (2000): Zapisnici
poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, svezak VIII., Državni arhiv u
1707., 1735. – 1740. i 1750. – Matica krštenih Župe svetog Nikole

1787. – 1798. – zapisnici u Androić, Mirko (2008): Spomenici starogradske varaždinske
1820. – 1850. – zapisnici u Androić, Mirko (2008): Spomenici starogradske varaždinske
1875. – tjednik Pučki prijatelj
1885. – tjednik Varaždinski glasnik
1849. – 1854., 1891. – 1892. – Matica krštenih Župe svetog Nikole
1891. – Matica krštenih Župe svetog Vida
1901. i 1905. – Matica krštenih Župe svetog Nikole
1924. – novine Naše pravice
1929. – list Varaždinske novosti
1929. – list Varaždinec
1937. – novine Hrvatsko jedinstvo
1948. – popis prezimena (po naseljima), rukopis (čuva se u Institutu za hrvatski jezik i
jezikoslovlje); Putanec, Valentin; Šimunović, Petar (ur.) (1976): Leksik prezimena
Socijalističke Republike Hrvatske, Nakladni zavod Matice hrvatske i Institut za jezik, Zagreb.
1950. – novine Varaždinske vijesti
1990. – novine Varaždinske vijesti
247
2001. – popis prezimena (po naseljima) u Šimunović, Petar; Maletić, Franjo (prir.) (2008):
Hrvatski prezimenik: Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, 1–3, Golden
marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.
2010. – list Regionalni tjednik
1. ANTOLOVIĆ
M: osobno ime (Antol)
T: sufiksalna:
Antolović < Antol- [< Antun (< lat. Antonius)] + -ović
Antolović < Antol- [< mađ. Antal (< lat. Antonius)] + -ović
1948.: Antolović 1/1
2001.: Antolović 8/1
16. – 19. stoljeće 20. stoljeće

Antolowych, Antilowich, Antylowich, 1620. 1929. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Antolovich, 1675. + +
Antilowich, 1587., Antilovich, 1596., 1620. Antolović
Prezime se prvi put spominje u MCV za 1620. godinu, kada njegov nositelj Ivan
(Ioannes Antolowych) prosvjeduje protiv Petra Hoveka zbog uvreda izrečenih mu pred sudom
(MCV IV: 154).
Čitav je zapis zanimljiv jer se u samo nekoliko redaka teksta prezime sina i oca zapisuje
djelomično različito (Antolowych – Antilowich): Eodem die, Ioannes Antolowych, filius
Michaelis condam Antilowich… sed acquisita dedisset eidem Michaeli Antylowich, et nemini
alteri).
Ako pretpostavimo da je riječ o pisarskoj nedosljednosti osvjedočenoj na ovome mjestu,
tada možemo dopuniti tablicu i potvrdama za prezime Antilović, čime početke prezimena
Antolović pomičemo u 16. stoljeće (Antilowich, 1587., Antilovich, 1596.).
248
2. BABIĆ
M: nadimak (baba 'baka, starica'; tur. baba, babo 'otac')
T: sufiksalna: Babić < bab(a)- / bab(o)- + -ić
1948.: 15/4
2001.: 50/21

Babich, 1587., 1735. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Babić, 1892. + + +
Babić
Prezime Babić nalazimo zapisano u Zapisnicima poglavarstva grada Varaždina za 1587.

godinu, gdje se u zapisu (bez nadnevka) o razdiobi drva za ogrjev i ostalih božićnih darova kao
jedan od primatelja navodi Mate Babić (Mathe Babich) (MCV I: 101).
3. BALOG
M: nadimak (mađ. balog 'ljevorouk')
T: asufiksalna
1948.: 5/2
2001.: 1/1
Balogh, 1587., 1672. 1918. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Ballog, Balogh, 1735. – 1736. + + +
Balog, 1849. – 1854. Balog
Prezime Balog nalazimo najranije zapisano u MCV za 1587. godinu, gdje se spominje
nositelj toga prezimena, Nikola (Nicolaus Balogh), kao jedan od svjedoka u oporuci Jelene
Taclin (Elenae Taczlin) (MCV I: 94).
249
4. BARTOLIĆ
M: osobno ime (Bartol < lat. Bartholomaeus)
T: sufiksalna: Bartolić < Bartol- + -ić
1948.: 1/0
2001.: 14/5

Bartolich, 1587., 1596., 1620. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Bartolić, 1891. + +
Bartolić
Prezime Bartolić prvi se put spominje u MCV za 1587. godinu (Bartolich). Njegov se
nositelj Matija (Mathias) nalazi na popisu vanjskih dekuriona (exteriores) druge četvrti
(secundi quartalionis) (MCV I: 61).
5. BENKOVIĆ
M: osobno ime (Benko)
T: sufiksalna: Benković < Benk(o)- [< Benedikt < lat. Benedictus] + -ović
1948.: 10/4
2001.: 16/5

Benkovich, 1672. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Benkovicz, 1750. + +
Benkovich, 1820. – 1840. Benković
Mihael Benković (Michael Benkovich) prodaje kuću i zemljište 1672. godine (MCV
VIII: 109). Zahvaljujući tomu zapisu, nalazimo prezime Benković zabilježeno već u 17.
stoljeću.
250
6. BIŠKUP
M: naziv zanimanja (biškup 'biskup')
T: asufiksalna
1948.: 31/11
2001.: 99/43

*Bistup, 1520. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Biskup, 1620. + +
Biskup, 1707. Biškup
Pretpostavljamo da je prezime Bistup, koje nalazimo zapisano u prvome popisu

Varaždinaca 1520. godine, vjerojatno pogrešan zapis prezimena Biškup.
7. BLAŠKOVIĆ
M: osobno ime (Blaško < Blaž < lat. Blasius)
T: sufiksalna: Blašković < Blašk(o)- + -ović
1948.: 1/1
2001.: -

Blaskovich, 1596., 1672., 1750. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+
Blašković
Franjo Blašković, krojač (Franciscus Blaskovich, sartor), prodaje kuću godine 1596.
(MCV II: 348). To je nastariji zapis prezimena Blašković u istraživanoj prezimenskoj građi.
Godine 1672. prezime se bilježi u formuli Blaskovich aliter Blasich što može upućivati
na to da se jedna grana obitelji identificirala samo prezimenom Blažić. Nositelja prezimena
Blažić bilo je 1948. godine 7, a 2001. godine 8.
251
8. BREGOVIĆ
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnikoid (breg 'brijeg')
T: sufiksalna: breg- + -ović
1948.: 11/4
2001.: 34/18

Bregovich, 1672., 1684., 1735. – 1740., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1750. + +
Bregović, 1891. Bregović
Prezime Bregović nalazimo u zapisu iz 1672. godine. Nositelj prezimena Matija

(Matthias Bregovich) ulaže prosvjed protiv Magdalene Riđanec (Magdalena Rigianecz) (MCV
VIII: 108).
9. BRLEK
M: osobno ime (Brle/Brlo)
T: sufiksalna: Brlek < Brl(e/o)- [< Bernardin < njem. Bernhard] + -ek
1948.: 26/10
2001.: 97/37

Sberlech, 1520., Berlek, 1684., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Berleg/Brlek, 1750. + +
Brlek
Prezime Brlek čitamo u najranijem popisu građana Varaždina iz 1520. godine

(Sberlech), dok ga u zapisu Berlek nalazimo 1684. godine (Petrus Berlek) (MCV VIII: 145). U
današnjem zapisu (Brlek) pojavljuje se od 1750. godine.
252
10. BUNIĆ
M: nadimak (buna 'pobuna, otpor')
T: sufiksalna: Bunić < bun(a)- + -ić
1948.: 2/1
2001.: 68/27

Bunich, 1596., 1735. – 1740.,1750., 1850. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Bunić
U kupoprodajnome zapisu iz 1596. godine stoji da Uršula (Ursula, Nicolai fabris filiae),
kći kovača Nikole, prodaje kuću Luciji Bunić (Luciae Bunich) (MCV II: 347).
11. CIMERMAN
M: naziv zanimanja (cimerman < nvnjem. Zimmermann 'tesar')
T: asufiksalna
1948.: 0
2001.: 5/2

Zimerman, 1520.; Czimerman/Zimerman 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1596., Zimerman, 1707., Czimerman, 1820. +
Cimerman
Prezime Cimerman nalazimo u najstarijem popisu stanovnika grada Varaždina iz 1520.

godine (Zimerman).
253
12. CVETKOVIĆ
M: osobno ime (Cvetko)
T: sufiksalna: Cvetković < Cvetk(o)- + -ović
1948.: 2/1
2001.: 6/5

Plovdinecz, Plovdinecz aliter Czvettkovich, 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1595., 1596.; Czvetkovich, 1620., 1684., + +
Czvetkovich, 1747. Cvetković
Prezime Cvetković zabilježeno je u kupoprodajnome zapisu od 26. siječnja 1595.

godine, kada Baltazar Plovdinec (Balthasar Plovdinecz) prodaje vinograd Antunu Plovdincu
Cvetkoviću (…super quadam vinea venedita Antonio Plovdinecz aliter Czvettkoich) (MCV II:
285).
13. DIVJAK
M: nadimak (divjak 'koji je divlji, nesputan')
T: asufiksalna
1948.: 13/3
2001.: 32/15

Diviak, 1684., 1735. – 1740., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Divjak, 1891. + +
Divjak
U zapisu iz 1684. godine zabilježeno je da Magdalena, supruga Andrije Divjaka

(Magdalena, consors Andreae Diviak), prodaje kuću (MCV VIII: 418).
254
14. GOLOB, GOLUB
M: nadimak (golub 'ptica iz porodice Columbidae')
T: asufiksalna
1948.: Golob 5/2, Golub 6/2
2001.: Golob 4/2, Golub 63/25

Golob, 1672. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Golub, 1684., 1707., 1747., 1891. + +
Golob, Golub
Prezime Golub (Golob) nalazimo zapisano 1672. godine u kupoprodajnome zapisu, gdje
se izriče kako Elizabeta Jakopović, supruga Petra Goluba, uz pristanak svojega muža i rodbine,
prodaje djedovsku kuću, vrt, zemlju i pet rali oranice (…honesta foemina Elizabeth Iakopovich,
circumspecti Petri Golob consors…) (MCV VIII: 97). Ista se osoba samo nekoliko mjeseci
poslije, u drugome zapisu, identificira kao Golub (Petrus Golub). Oba prezimenska lika (Golob
i Golub) zadržala su se do 20. stoljeća.
15. GOLUBIĆ
M: nadimak (golub 'ptica iz porodice Columbidae')
T: sufiksalna: golub- + -ić
1948.: 19/5
2001.: 87/34

Golubich, 1620., 1672., 1750., 1891. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Golubić
Prezime Golubić najranije je u našoj građi zabilježeno u kupoprodajnome ugovoru iz

1620. godine. Nositelj prezimena postolar Ambroz (Ambrosius Golubich, sutor) posjedovao je
kuću na zapadnoj strani nekretnine koja se prodavala (MCV IV: 365).
255
16. HERCEG
M: naziv zanimanja (herceg < mađ. herceg 'princ; knez, vojvoda')
T: asufiksalna
1948.: 56/19
2001.: 114/56

Herczegh, 1587., 1596.; Herczegh, 1676.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Herczog, 1707.; Herczogh, 1747.; Herczeg, + + + + +
1850. Herceg
Prezime Herceg nalazimo u najranijem zapisu u MCV za 1588. godinu (Herczegh. Te

je godine njegov nositelj, brijač Juraj (Georgius barber Herczegh, novus iuratus), izabran za
novoga sudskog prisežnika (MCV I: 62).
17. HIŽAK
M: nadimak (možda: hižak 'koji ima hižu, kuću')
T: asufiksalna
1948.: 11/3
2001.: 38/15

Hisak, 1592. 1596., 1620., 1707.; Hysak, 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1620., Hissak, 1672., Hižak, 1891. + +
Hižak
Prezime Hižak nalazimo u zapisima iz 1592. godine kada se nositelj toga prezimena,
Juraj (Georgius Hisak), spominje kao svjedok u nagodbi između dvojice sugrađana (MCV II:
136).
256
18. HORVAT
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnonim (Hrvat < mađ. Horvát 'Hrvat' (< hrv.))
T: asufiksalna
1948.: Horvat 137 /47, Horvath 1/1
2001.: 398/167

Horwath, 1520.; Horwat, 1587., 1588.; 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Horvatt, 1596.; Horvath, 1672., 1684., + + + +
Horvath, 1707., 1750., 1793.; Horvat, Horvat
1875.
Prezime Horvat najranije je zabilježeno u prvome popisu građana 1520. godine

(Horwath). U zapisnicima grada Varaždina 1587. godine, prezime Horvat stoji u zapisniku
sudskoga spora oko vinograda na Dugome vrhu između Martina Horvata (… Martinus, filius
condam Guray Horwat…) i Doroteje, njegove majke, udovice Đure Horvata (MCV I: 82).
Srednjovjekovni spomen prezimena Horvat nalazimo u Varaždinu sredinom 15. stoljeća
(1464. godine). To je najraniji spomen prezimena Horvat u hrvatskoj povijesti.
19. HORVATIĆ
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnonim (Hrvat < mađ. Horvát 'Hrvat' (< hrv.))
T: sufiksalna: Horvat- + -ić
1948.: 40/16
2001.: 50/20

Hervatich, 1593., 1620.; Horvatich, 1707., 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1849. – 1854. + + +
Horvatić
Prezime Horvatić (Hervatich) nalazimo u kupoprodajnome zapisu 7. ožujka 1593.

godine, gdje se bilježi da Matija Ljubenić (Matthia Liubenich) prodaje dvije čestice vinograda
Urbanu Horvatiću (Urbanus Hervatich) (MCV II: 185).
257
20. HRŽENJAK
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Hrženjak 'stanovnik naselja Hrženica')
T: asufiksalna
1948.: 38/8
2001.: 46/18

*Erseny, 1589. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
*Ersenyak, 1620. + +
Hersenyak, 1840.-1850. Hrženjak
* Pretpostavlja se da prezime u zapisu iz 1589. i 1620. odgovara (današnjemu) prezimenu Hrženjak.
Martin Erženj (Martinus Erseny) spominje se kao svjedok u jednome od sudskih

zapisnika u istrazi protiv Blaža Škrinjarića (Blasius Skrinyarich) (MCV I: 442).
21. IVANČIĆ
M: osobno ime (Ivanac, Ivanec)
T: sufiksalna: Ivančić < Ivan(a/e)c- [< Ivan- (< grč. Ioánnes) + -ac/-ec) ] + -ić
1948.: 19/6
2001.: 20/9

Ivanchich, 1596.; Ivanchich, 1750., 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Ivančić, 1891. + +
Ivančić
Prezime Ivančić nalazimo potvrđeno 1596. godine, kada Elizabeta Besedić (Elizabeta
Beszedicz), supruga Nikole Ivančića, prodaje zemljište (Nicolaus Ivanchich) (MCV II: 363).
258
22. JANKOVIĆ
M: osobno ime (Janko)
T: sufiksalna: Jank(o)- [< Jan- (< grč. Ioánnes) + -ko] + ović
1948.: 7/3
2001.: 15/6

Iankovicz, 1594. 1905. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Iankovich, 1735. – 1740. + +
Janković, 1891. Janković
Prezime Janković godine 1594. postoji posvjedočeno kao žensko prezime (Catherina
Iankovicz) (MCV II: 266), a u Matičnoj knjizi krštenih Župe sv. Nikole najranije je zabilježeno
u razdoblju 1735. – 1740. godine kao Iankovich.
23. JURKOVIĆ
M: osobno ime (Jurko)
T: sufiksalna: Jurković < Jurk(o)- [< Juraj < lat. Georgius] + -ović
1948.: 7/2
2001.: 5/4

Iurkovich, 1684., 1735. – 1740., 1750., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1891. + +
Jurković
Prezime Jurković stoji zabilježeno 1684. godine u kupoprodajnome zapisu. Naime,

nasljednici pokojnoga Stjepana Jurkovića (Stephanus Iurkovich) držali su dvije rali zemlje u
zakupu, koja se ugovorom prenosi na kupca, Suzanu Rahović (Susanna Rahovich) (MCV VIII:
433).
259
24. KOLAR
M: naziv zanimanja (kolar 'koji izrađuje kola')
T: asufiksalna
1948.: 28/8
2001.: 53/23

Kolar, 1587. 1615., 1735. – 1740. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Kolar
Na popisu unutarnjih i vanjskih dekuriona za godinu 1587. godinu, za treću četvrt

izabran je Mihael Janio, Kolarov zet (Micheal Ianio, gener Kolar) (MCV I: 61).
25. KOLARIĆ
M: naziv zanimanja (kolar 'koji izrađuje kola')
T: sufiksalna: Kolarić < kolar- + -ić
1948.: 20/8
2001.: 87/33

Kolarich, 1587., 1596., 1750., 1787., 1840. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
– 1850.; Kolarych, 1620. + + + +
Kolarić
Prezime Kolarić nalazimo zapisano u Zapisnicima poglavarstva grada Varaždina za

1587. godinu, gdje se u zapisu (bez nadnevka) o razdiobi drva za ogrjev i ostalih božićnih
darova kao jedan od primatelja navodi Petar Kolarić (Petrus Kolarich) (MCV I: 101).
260
26. KOŠČAK, KOŠĆAK
M: nadimak (košćak 'koščat i mršav čovjek')
T: asufiksalna
1948.: Koščak 2/1
2001.: Košćak 50/19, Koščak 33/11

Koschak, 1620., 1684., 1750., 1787. – 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1798., 1891. + +
Košćak
U kupoprodajnome zapisu 1620. godine stoji da Ivan Antilović (Ioannis Antilovich)

prodaje alodij. Susjed s istočne strane alodija jest Nikola Koščak (Nicolaus Koschak) (MCV
IV: 369).
27. KOVAČIĆ
M: naziv zanimanja (kovač)
T: sufiksalna: Kovačić < kovač- + -ić
1948.: 106/36
2001.: 150/68

Kowachich, (1584.) 1587.; Kovachich, 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1596., 1620., 1684., 1707.; + + + + +
Kovachich/Kovachics, 1735-1736; Kovačić
Kovachics, 1750.; Kovachich, 1840-1850.
Godine 1587. u prijepisu oporuke (izvorno sastavljene 1584. godine) kao jedan od
svjedoka spominje se Frane Kovačić (Frane Kowachich) (MCV I: 21). Godine 1596. prezime
Kovačić spominje se u oporuci Marice Kovačić (Maricza, relicta condam Georgii Kowachich),
koja svojoj djeci Barbari (Barbara, filia Mariczae Kowachich) i Gašparu (filio meo Gasparo)
ostavlja nasljedstvo (MCV I: 43). Iste godine spominje se Stjepan Kovačić (Stephanus pellio
Kowachich) na popisu četvrte četvrti (quarti quartalionis) kao unutarnji dekurion (interior) i
odbornik gradskoga vijeća (MCV I: 1).
261
28. KRAJAČIĆ
M: naziv zanimanja (krajač 'krojač')
T: sufiksalna: Krajačić < krajač- + -ić
1948.: 1/1
2001.: 4/1

Krayachich, 1588., Krayachych, 1620.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kraiachich, 1672., 1684.; Krajačić, 1875. + +
Krajačić
Prezime nalazimo na popisu „pogoreleca“ kojima je kuća na Kraljevu trgu izgorjela

1588. godine. Spominju se Michael Krayachich i Lucas Krayachich (MCV I: 183).
Prezime nalazimo i u kupoprodajnome zapisu iz 1620. godine, gdje stoji da se vinograd Gregora
Krajačića (… inter vineas ab oriente prudentis Gregorii Krayachych…), nalazi istočno od
vinograda koji je na prodaju (MCV IV: 274).
29. KRAMAR, KRAMER

M: naziv zanimanja (kramar < njem. Krämer 'trgovac raznolikom sitnom robom')
T: asufiksalna
1948.: 6/3
2001.: 5/3

Kramer, 1520., 1707., 1750., 1849. – 1854. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kramar, 1616. + + +
Kramar
Prezime Kramar nalazimo u najstarijemu popisu Varaždinaca z 1520. godine. Nadalje,

nositelj ovoga prezimena spominje se 1616. godine kao vlasnik oranice (… inter terras ab
occasu eiusdem mentis a meridie vero Michaelis Kramar…) koja je jedna od graničnih onoj
koju prodaje Barbara Mesar (Barbara Meszaricz) (MCV IV: 201).
262
30. KRANJČIĆ
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik/etnonim (Kranjec 'stanovnik Kranjske, pokrajine u
Sloveniji; Slovenac')
T: sufiksalna: Kranjčić < Kranj(e)c- + -ić
1948.: 30/9
2001.: 36/18

Kranchich, 1588., 1684. 1901. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kranjčić, 1891. + + +
Kranjčić
Godine 1588. Blaž Kranjčić iz Nedelišća (Blasius Kranchich) podiže tužbu protiv
brijača Franje Svršića (Franciscus Zwerssich) zbog ostavštine Blaževe sestre (MCV I: 208).
31. KRANJEC
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik/etnonim (Kranjec 'stanovnik Kranjske, pokrajine u
Sloveniji; Slovenac')
T: asufiksalna
1948.: 1/1, Kranjac 1/1, Kranjc 5/1, Krajnc 3/1
2001.: 30/11

Kraniecz, 1587., 1674. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kranecz, 1596. + + +
Kranyeiz, 1735. – 1740., 1849. – 1854. Kranjec
Prezime je zabilježeno 1587. godine: na popisu za razdiobu drva za ogrjev i ostalih

božićnih darova navodi se Kranjec (Kraniecz), kojemu osobno ime nije zabilježeno (MCV I:
100).
263
32. KRIŽANEC
M: osobno ime (Križan)
T: sufiksalna: Križanec < Križan- [< Križ(o)- (< Kristofor, Chrysogonus i sl.) + -an] + -ec
1948.: 16/6
2001.: 35/14

Krizanecz, 1750., Križanec, 1891. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ + +
Prezime Križanec upisano je u Maticu krštenih 1750. godine. Gotovo 250 godina
poslije, na pragu 21. stoljeća, to prezime nosi više od 30 nositelja.
33. KUHAR
M: naziv zanimanja (kuhar)
T: asufiksalna
1948.: 18/6
2001.: 46/17

Kohar, 1707., 1735. – 1740. 1905. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kuhar, 1790., 1849. – 1854., 1891. + + +
Kuhar
Najraniji zapis prezimena Kuhar (Kohar) nalazimo u Matici krštenih Župe svetoga
Nikole 19. svibnja 1707. godine, kada su Ivan i Marija Kuhar (Ioannes i Maria Kohar) krstili
svoje dijete Ivana (Ioannes).
264
34. KUHARIĆ
M: naziv zanimanja (kuhar)
T: sufiksalna: Kuharić < kuhar- + -ić
1948.: 7/2
2001.: 1/1

Kwharich, 1589., Kuharich, 1750.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Kuharcz, 1683. + + +
Kuharić
O prezimenu Kuharić čitamo već krajem 16. stoljeća, u jednome od zapisa vezanih uz
suđenje Blažu Šrinjariću (Blasius Sckriniarich) iz 1589. godine. Naime, u prisezi koju daje Blaž
Škrinjarić da nije počinio preljub s Uršulom Geljan (Ursula Gelianicza), među svjedocima
spominje se i Matija Kuharić (Mattheus Kwharich) (MCV I: 466).
35. KOREN
M: nadimak (koren 'korijen')
T: asufiksalna
1948.: 8/2
2001.: 35/12

Koren, 1707., 1850. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ + +
Koren
Prezime Koren nalazimo među prvim zapisima u Matici krštenih Župe sv. Nikole.
Godine 1707. spominje se Magdalena koja je te godine, 4. ožujka, bila kuma (Magdalena
Koren).
265
36. KOS
M: nadimak (kos 'ptica')
T: asufiksalna
1948.: 52/16
2001.: 121/47

Kosz, 1707., 1840. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Kos
Prezime Kos (Kosz) zapisano je u Matici krštenih 1707. godine, a potom 1840. godine
kada Helena Kos (Hellena Kosz) tuži Uršu Plavec (Ursa Plavecz) da nije vratila dug od 9 forinti
i 4 ½ krajcera (Androić 2008b: 144).
37. LACKOVIĆ
M: osobno ime (Lacko)
T: sufiksalna: Lacković < Lack(o)- [< Lac(o)- (< (V)ladislav i sl.) + -ko]+ -ović
1948.: 21/9
2001.: 52/19

Laczkovich, 1596., 1620., 1750.; 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Lacković, 1891. + + +
Lacković
Prezime Lacković nalazimo prvi put zapisano u MCV za 1596. godinu. Nositelj toga
prezimena, plemeniti Gregor, bilježnik (egregius Gregorius literatus Laczkovich) donosi
zabilježene prihode i podavanja nasljednika Jurja Flajšmana (Georgius Flaisman) gradu
Varaždinu (MCV II: 235).
266
38. LONČARIĆ
M: naziv zanimanja (lončar)
T: sufiksalna: Lončarić < lončar- + -ić
1948.: 33/8
2001.: 55/25

Loncharich, 1587., 1596., 1735. – 1740. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Lončarić, 1891. + +
Lončarić
U Zapisnicima poglavarstva grada Varaždina za 1587. godinu nalazimo prezime

Lončarić (Vincentius Loncharich) na popisu primatelja za razdiobu drva za ogrjev i ostalih
božićnih darova (MCV I: 100).
39. LESKOVAR
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Leskovar 'stanovnik naselja imena Leskovec')
T: asufiksalna
1948.: 37/13
2001.: 90/33

Leszkouar, 1675.; Leszkovar, 1787.-1798.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1820.-1840; Leszkovary, 1850.; Leskovary, + +
1750.; Leskovar, 1787. Leskovar
Prezime Leskovar nalazimo 1675. godine: u jednome zapisu stoji da Uršula Gašparić
(Ursula Gasparich), udovica Mihaela Leskovara (…relictae viduae Michaelis condam
Leszkovar…) prodaje dvije rali oranice (MCV VIII: 168).
267
40. LEVAK
M: nadimak (levak 'ljevak, ljevoruk')
T: asufiksalna
1948.:1/1
2001.: 27/14

Levak, 1596., 1678., 1750. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Levak
U zapisu iz 1596. godine nalazimo zabilježeno prezime Levak. Nositelj toga prezimena,
Mihael (Michael Levak) spominje se kao gradski prisežnik u tužbi Martina Cika (Martinus
Czik) protiv Jurja Hercega (Georgio barber Herczeg) (MCV II: 104).
41. LUKAČIĆ
M: osobno ime (Luka)
T: sufiksalna:
Lukačić < Lukač- [< Luk(a)- (< lat. Lucas)+ -ač] + -ić
Lukačić < Lukač- [< mađ. Lukács (< lat. Lucas)] + -ić
1948.: 4/1
2001.: 18/10

Lukachich, 1596., 1684.; Lukačić, 1891. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Lukačić
Nositelj ovoga prezimena, Petar (Petrus Lukachich), spominje se u kupoprodajnome

ugovoru iz 1596. godine kao kupac zapuštenoga vinograda (MCV II: 371).
268
42. MALTARIĆ
M: naziv zanimanja (maltar 'ubirač maltarine')
T: sufiksalna: Maltarić < maltar- + -ić
1948.: 6/3
2001.: 1/1

Maltarich, 1596., 1620., 1840. – 1850. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Maltarić
Godine 1596. Pavao Geljan (Paulus Gelian) prodaje oranicu Matiji Maltariću (Matthias
Maltarich) za 9 i pol ugarskih forinti (MCV II: 357).
43. MARIĆ
M: osobno ime (Marija)
T: sufiksalna: Marić < Mar(a)- [< Marija < lat. Maria] + -ić
1948.: 18/7
2001.: 47/25

Marich, 1683., 1684.; Marhich, 1794. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Marić, 1891. + +
Marić
Nositeljica ovoga prezimena Katarina (Catharina Marich) potpisuje 1683. godine

bračni ugovor s Matijom Kučićem (Matthias Kuchich). U slučaju da Matija umre prije supruge
bez potomstva, njoj će pripasti sva dobra. Na isto se obvezuje i Katarina umre li bez potomstva
prije supruga (MCV VIII: 378).
269
44. MARKOVIĆ
M: osobno ime (Marko)
T: sufiksalna: Marković < Mark(o)- + -ović
1948.: 12/6
2001.: 31/16

Markovich, 1684., 1750., Marković, 1849. – 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1850. + +
Marković
Iz kupoprodajnoga zapisa 1684. godine saznaje se da Barbara Turk, udovica Jurja

Svrtana (Barbara Turk, condam Georgii Zvertan relicta vidua), prodaje kuću i zemljište
Stjepanu Galoviću i njegovoj supruzi Barbari Marković (Stephanus Gallovich et consortis sua
Barbara Markovich) (MCV VIII: 416).
45. MARTINČEVIĆ
M: osobno ime (Martin(e)c)
T: sufiksalna: Martinčević < Martin(e)c- [< Martin- (< lat. Martinus) + -ec] + -ević
1948.: 19/8
2001.: 93/34

Martinchevich, 1684., 1735. – 1740., 1850. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Martinčević
Godine 1684. prezime Martinčević zabilježeno je u kupoprodajnome zapisu: Helena

Lunjek (Helena Lunyek) prodaje zemljište Magdaleni Martinčević (Magdalena Martinchevich)
(MCV VIII: 419).
270
46. MEĐIMOREC, MEĐIMUREC
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Međimurec < Međimurje)
T: asufiksalna
1948.: Međimorec 5/2 (popisivač Međimurec, Medjimorec 3/1)
2001.: Međimurec 25/8, Međimorec 3/1

Meghimorcz, 1592., Megyimorka, 1675., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1707., Megymorcz, 1707. + +
Međimurec
Prezime Međimorec (Meghimorcz) nalazimo na popisu lađara kojima je 1592. godine

isplaćena pristojba (MCV II: 170).
47. NAGY (NAĐ)

M: nadimak (mađ. nagy 'velik')
T: asufiksalna
1948.: Nađ 1/1, Nagy 3/1, Nadj 6/2 (od toga u potpisu Nađj 2/1)
2001.: Nađ 13/4, Nagy 6/2

Nagh, 1592.; Nagy, 1595., 1596., 1620., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1672., 1684., 1891. + +
Nagy, Nadj, Nađ, Nađj
Prezime Nađ (Nagy) nalazimo u zapisu godine 1592. u MCV gdje stoji zabilježeno kako
je Matija Kostić (Matthia Kosthis) primio neke stvari svoje pokojne majke, Katarine, udovice
Stjepana Nađa (nobili domina Catherina, relicta egregii condam Stephani Nagh) (MCV 2, 93).
Ista osoba je 1595. godine zabilježena kao Stephanus Nagy (MCV 2: 311).
271
48. MIHALIĆ
M: osobno ime (Mihael)
T: sufiksalna: Miha(e)l- (< lat. Michael) + -ić
1948.: 17/8
2001.: 37/16

Michalich, 1520. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Mihalicz, 1735. – 1740., 1849. – 1854. + +
Mihalić, 1891. Mihalić
Prezime Mihalić (Michalich) jedno je od prezimena zabilježenih u najstarijemu popisu

Varaždinaca 1520. godine.
49. NOVAK
M: nadimak (novak 'koji je nov, novi doseljenik')
T: asufiksalna
1948.: 173/59
2001.: 252/114
Nowak, 1520.; Novak, 1617., 1674., 1707, 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1735.-1736., 1750., 1891. + + +
Novak
Prezime Novak prvi se put spominje u najstarijemu popisu varaždinskih građana (iz
1520.) gdje stoji zahvaljujući Tomi Novaku (Thomas Nowak). Zatim se može kontinuirano
pratiti u MCV i matičnim knjigama krštenih (1707., 1735.-1736., 1891.).
272
50. NOVOSELEC
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Novoselec < Novo Selo, naselje)
T: asufiksalna
1948.: 5/2
2001.: 73/30

Nowozelecz, 1588., Novoszelecz, 1672., 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1735. – 1740., 1891. + +
Novoselec
Najranija bilješka ovoga prezimena seže u 1588. godinu. Prezime nalazimo u oporuci
varaždinskoga lončara Bartola Detića, u kojoj se najprije donosi popis dugovanja, a zatim se
raspoređuju nekretnine. Stanoviti Mihael Novoselec (Mihael Nowozelecz), kolon iz Gornjega
Kneginca duguje Detiću 40 denara (MCV I: 72).
51. PETKOVIĆ
M: osobno ime (Petko)
T: sufiksalna: Petković < Petk(o)- [< Pet(o)- (< lat. Petrus) + -ko] + -ović
1948.: 35/12
2001.: 32/13

Petkovich, 1620., 1707., 1735. – 1740., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1875. + + +
Petković
Godine 1620. Juraj Kovačić (Georgius Kovachich) prodaje vinograd Stjepanu

Petkoviću (Stephanus Petkovich) za 23 ugarske forinte (MCV IV: 350).
273
52. PETROVIĆ
M: osobno ime (Petar)
T: sufiksalna: Petrović < Pet(a)r- + -ović
1948.: 19/9
2001.: 50/20

Petrowich, 1587., Petrovich, 1672., 1684., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Petrovics, 1750., Petrović, 1891. + + +
Petrović
Prezime Petrović nalazimo 1587. godine u MCV. Njegov je nositelj Leonardo

(Leonardus Petrowich) koji je o redovnome godišnjem izboru odabran za sudskoga prisežnika
(iurati per iudicemi) (MCV I: 62).
53. PLANTAK
M: nadimak (plantak 'hroma, šepava osoba')
T: asufiksalna
1948.: 31/5
2001.: 141/55

Plantak, 1588., 1684., 1707., 1820. – 1840. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Plantak
Godne 1588. Varaždinci prosvjeduju protiv nasilja vojnih časnika te upućuju dopis banu
Tomi Erdödyju. Na kraju dopisa stoji popis vlasnika dobara (zemlje) za koju vlasnik
Varaždinske tvrđe nema pravo tražiti naknadu. U tome popisu spominje se Osvald Plantak
(Oswaldus Plantak) (MCV I: 215).
274
54. PLAVEC
M: nadimak (plavec 'koji je plavokos ili plavook'; plavec 'plivač')
T: asufiksalna
1948.: 4/1
2001.: 20/7

Plauecz, 1672.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Plavecz, 1735. – 1740., 1840. + +
Plavec
Prezime Plavec nalazimo u kupoprodajnome zapisu iz 1672. godine gdje stoji

zabilježeno da udovica Matije Plaveca (… providi olim Matthia Plauecz relictae viduae…)
prodaje vinograd za 33 forinte (MCV VIII: 275).
55. POSAVEC
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Posavec 'koji dolazi iz Posavine')
T: asufiksalna
1948.: 50/15
2001.: 126/52

Poszavecz, 1676.; Posavac, 1707.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Posavac / Posavec, 1891. + + +
Posavec
U kupoprodajnome zapisu iz 1676. godine saznajemo da ral oranice koju prodaje Ana
Meršćak, supruga Stjepana Duhovića (…Anna Merschak, prudentis Stephani Duhovich
consors…) graniči sa zapadne strane s posjedom Martina Posavca (… ab occidentali Martini
Poszavecz…) (MCV VIII: 208).
275
56. RIBIĆ
M: naziv zanimanja (ribić 'ribič')
T: asufiksalna
1948.: Ribič 2/2, Ribić 16/8, Ribarić (popisivač), Ribić (potpis) 1/1
2001.: 43/22

Bribich, 1520. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Ribich Zoboyko, 1596. + + + +
Ribich, 1707., 1750. Ribić
Prezime Ribić nalazimo najranije zapisano na najstarijemu popisu Varaždinaca iz 1520.

godine (Bribich). U zapisnicima MCV za 1596. godinu čitamo kako se nositelj toga prezimena,
Martin (Martinus Ribich Zoboyko, coloni hospitalis), spominje kao granični susjed uz posjed
koji se prodaje (MCV II: 350).
57. ROŽMAN
M: naziv zanimanja (njem. Rossmann 'trgovac konjima; uzgajivač konja')
T: asufiksalna
1948.: Rožman 5/2, Rozman 9/2
2001.: Rožman 5/4, Rozman 20/8

Rosman, 1589., 1620., 1735. – 1740. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Rožman
Godine 1589. na popisu građanina kojima je dovezeno ogrjevno drvo, nalazi se i Mihael
Rožman (Michael Rosman) (MCV I: 459).
276
58. SAJKO
M: nadimak (mađ. szajkó 'šojka')
T: asufiksalna
1948.: 9/4
2001.: 57/18

Sajko, 1787. – 1798.; Szaiko, 1840. – 1850. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Sajko
Prezime Sajko nalazimo zabilježeno u istraživanoj građi u razdoblju 1787. – 1798.

godine. U zapisu o izboru službenika starogradske varaždinske općine iz 1791. godine, gdje
stoji da je nositelj prezimena Toma, izabran za kvartira (quartirisatione) u Slopanskoj ulici (In
Szlopanszka ulicza: Thomas Sajko) (Androić 2008b: 17).
59. SOKOL
M: nadimak (sokol 'ptica grabljivica')
T: asufiksalna
1948.: ‒
2001.: 28/14

Szokoll, 1672., 1735.-1736.; Szokol, 1740. – 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1750. - + +
Sokol
O nositelju prezimena Sokol (Szokoll) saznajemo iz bilješke 1672. godine: Stjepan, sin
pokojnoga Fabijana Sokola i Jelene Zajec, prije ulaska u franjevački red ostavlja svoj dio stvari
i dobara bratu Ivanu. Ako brat umre bez potomstva, polovicu dobara mora ostaviti očuhu
Andriji Gajanskomu, a drugu polovicu franjevačkomu samostanu u Varaždinu (…
circumspectus Stephanus Szokoll, filius Fabiani olim Szokoll, ex honesta olim foemina Helena
Zaiecz, consorte eiusdem, progenitus, ubi religionem sancti Francisci intrare et professionem
facere vellet…) (MCV VIII: 101).
277
60. SOMOGY
M: riječi koje odražavaju podrijetlo (Somogy, naselje u Mađarskoj)
T: asufiksalna (transonimizacija)
1948.: ‒
2001.: Somođi 6/3

Somogy 1615., 1684.; Somogji, 1875. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ ? +
Somođi
Godine 1615. među novoizabranim članovima gradske uprave zabilježen je Ambroz

Somođi (Ambrosius Somogy) kao jedan od viri communes (MCV IV: 149).
61. STRELEC
M: naziv zanimanja (strelec 'strijelac, koji gađa strijelom i lukom')
T: asufiksalna
1948.: 10/6
2001.: 25/11

Ztrelecz, 1588., 1620. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Strelec, 1891. + +
Strelec
Prezime Strelec najranije je zabilježeno u 16. stoljeću, zahvaljujući oporuci Blaža

Streleca (Blasius Ztrelecz) 1588. godine (MCV I: 317.)
278
62. SVETEC
M: nadimak (svetec 'svetac')
T: asufiksalna
1948.: 13/3
2001.: 63/19

Zwetecz, 1620.; Szvetecz, 1735. – 1740., 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1850. + + +
Svetec
Prezime Svetec zabilježeno je 1620. godine u kupoprodajnome dokumentu iz kojega je

vidljivo da Mihael Jambor prodaje dvije rali oranice Ivanu Svetecu (Ioannes Zwetecz) (MCV
IV: 347).
63. ŠANTEK
M: nadimak (šantek 'koji je hrom, šepav' < mađ. sánta 'hrom, šepav')
T: asufiksalna
1948.: Šantek 6/2 (Šamtek 1/0)
2001.: Šantek 79/30

Santek, 1588., 1735. – 1740. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Santak, 1596., 1672, 1707. + +
Šantek
Godine 1588. među svjedocima u tužbi Benedikta Voriha (Benedictus Worih) protiv
Sigismunda Palffyja (Sigismundus Palffy) zbog nanesene štete spominje se Nikola Šantek
(Nicolaus Santek) (MCV I: 329).
279
64. ŠESTAK
M: nadimak (šestak 'šesto dijete u obitelji')
T: asufiksalna
1948.: 20/7
2001.: 77/28

Rihtarich aliter Sestak, 1680. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Sesztak, 1750.; Šestak, 1891. + +
Šestak
Nositelji prezimena Šestak, supružnici Nikola Rihtarić i Ana (Nicolaus Rihtarich aliter
Sestak et Anna Sestak) godine 1680. prodaju kuću (MCV VIII: 333). Ovdje je zanimljivo da je
suprug imenovan prezimenskom formulom Rihtarich aliter Sestak, a supruga samo Šestak
(Sestak).
65. ŠOŠTARIĆ
M: naziv zanimanja (šoštar < ksrvnjem. schuoster)
T: sufiksalna: Šoštarić < šoštar- + -ić
1948.: 5/3
2001.: 28/11

Sostarich, 1673., 1684., 1707., 1891. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ + +
Šoštarić
U kupoprodajnome zapisu iz 1673. godine, između Jakoba i Ivana Rožmanića (Iacobus

et Ioannes Rosmanich) kao prodavatelja te Petra Bosakovića (Petrus Boszakovich) i supruge
Jelene Dučić (Helena Duchich) kao kupaca, spominje se da se kuća Kaspera Šoštarića nalazi
istočno od kuće na prodaju (… ab inter domos, ab oriente Caspari Sostarich…) (MCV VIII:
118).
280
66. TKALEC
M: naziv zanimanja (tkalec 'tkalac')
T: asufiksalna
1948.: 4/2
2001.: 30/12

Tkalcheicza, 1596. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Tkalecz, 1672., 1850.; Tkalec, 1875. + +
Tkalec
Prezime Tkalec nalazimo u MCV za 1596. godinu – njegova je nositeljica udovica koja
se na popisu primatelja haramijske pristojbe spominje samo ženskim prezimenom (relicta
Tkalcheicza) (MCV II: 169).
67. TURKOVIĆ
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnonim (Turk 'Turčin')
T: sufiksalna: Turković < Turk- + -ović
1948.: 47/15
2001.: 78/33

Turkovich, 1620., 1684., 1707., 1735. – 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
1740. + +
Turković, 1891. Turković
U kupoprodajnome zapisu 1620. godine Juraj Turković (Georgius Turkovich) spominje

se kao kupac oranice (MCV IV: 359).
281
68. VINCEK
M: osobno ime (Vincencije)
T: sufiksalna: Vincek < Vinc(e)- [< Vincencije < lat. Vincentius] + -ek
1948.: 23/6
2001.: 104/37

Vinczek, 1673., 1684., 1750. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
+ +
Vincek
Godine 1673. Barbara Sprinčić (Barbara Sprinchich) prodaje tri i pol rali oranice Nikoli
Rokaju (Nicolaus Rokay) na mjestu Posrednjak (Poszredniak), koje na istoku graniče sa
zemljom Jurja Vinceka (… in loco Poszredniak dicto, inter terras, ab oriente Georgii
Vinczek…) (MCV VIII: 116).
69. VINKOVIĆ
M: osobno ime (Vincencije)
T: sufiksalna: Vinković < Vink(o)- [< Vincencije < lat. Vincentius] + -ović
1948.: 19/7
2001.: 18/7

Vinkovich, 1672., 1684., 1735. – 1740. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Vinković, 1849. – 1854. + +
Vinković
U kupoprodajnome zapisu 1672. godine zabilježeno je da Mihael Jambreković

(Michael Iambrehovich) prodaje kuću s tri zemljišta u Varaždinu pred svjedocima, gradskim
zastupnicima, među kojima se nalazi i Ivan Vinković (Ioannes Vinkovich) (MCV VIII: 94).
282
70. VLAHOVIĆ
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnonim (Vlah 'stočar; pravoslavac; Rumunj')
T: sufiksalna: Vlahović < Vlah- + -ović
1948.: 9/3
2001.: 40/12

Vlahovich (Wlahovich), 1676.; 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Vlahouitsch, 1788.; Vlahovich, 1839. + +
Vlahović
Prezime Vlahović spominje se u zapisu iz 1676. godine iz kojega saznajemo da Ivan

Puškadija (Ioannes Puskadia), zakonski zastupnik Jelene Vlahović (… honestae foeminae
Elenae Wlahovich…), ulaže sudski prosvjed protiv Jelenina pastorka zbog nasljedstva (MCV
VIII: 210).
71. VRČEK
M: nadimak (vrček 'vrčić, mali vrč')
T: asufiksalna
1948.: 25/7
2001.: 55/29

Werchek, 1520.; Verchek, 1678.; Vrček, 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1891. + + + +
Vrček
Prezime Vrček (Werchek) nalazimo u najstarijemu popisu Varaždinaca iz 1520. godine.

Godine 1678. nositelj toga prezimena Mihael (Michael Verchek) jedan je od vlasnika posjeda
koji graniči s posjedom koji je predmet kupoprodajnoga ugovora (MCV VIII: 288).
283
72. VUK
M: osobno ime (Vuk)
T: asufiksalna
1948.: Vuk 10/2
2001.: Vuk 37/16

Vok / Vook, 1596. 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
Farkas alias Wok, Vok, 1597. + + +
Wok, 1620.; Vuk, 1735.-1736. Vuk
Prezime Vuk nalazimo u MCV za 1596. godinu. Istoj osobi, Petru, prezime je zapisano
kao Vok i Vook u istome tekstu (MCV II: 396). Godinu dana poslije, u sudskoj zabrani prodaje
dobara pokojnoga Matije Farkaša koji nema nasljednika (… filii Michaeli solim similiter
Farkas alias Wok dicti) (MCV II: 193), prezime Wok dio je prezimenske formule u kojoj je
druga sastavnica prevedenica mađarskoga prezimena (usp. Veber Tkalčević).
73. ZADRAVEC
M: riječ koja odražava podrijetlo – etnik (Zadravec 'koji je (živio) za Dravom, s druge strane
Drave')
T: asufiksalna
1948.: 30/13
2001.: 61/23

Zadravecz, 1684., 1735.-1756.; Zadravec, 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1850. + + + +
Zadravec
Prezime Zadravec (Zadravecz) stoji zapisano godine 1684. (MCV VIII: 432) jer je Ivan
Krištolovec (Ioannes Kristolovecz), pavlin, prodavao sva svoja posjedovna prava stečena
poslije sestrine smrti Jurju Zadravcu (… prudenti et circumspecto Georgio Zadravecz, civitatis
huius Varasdiensis civi…) i njegovoj ženi Jeleni Šišković (Helena Siskovich).
284
74. ZAJEC
M: nadimak (zajec 'zec')
T: asufiksalna
1948.: 24/6
2001.: 32/12

Zaiecz, 1672., 1684. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Zajecz, 1735. – 1740., 1750. + +
Zajec, 1891. Zajec
U istome zapisu gdje se spominje Stjepan Sokol, koji ulazi u samostan (v. prijašnju
bilješku o prezimenu Sokol), nalazi se zabilježeno i prezime Zajec. Nositeljica je prezimena
Stjepanova majka (Helena Zaiecz).
75. ZEBEC
M: nadimak (zeba 'ptica pjevica')
T: sufiksalna: Zebec < zeb(a)- + -ec
1948.: 11/5
2001.: 38/16

Zebecz, 1584., 1618., 1735. – 1740., 1924. 1929. 1948. 1950. 1990. 2001.
1891. + +
Zebec
U kupoprodajnome zapisu Jelena Zebec, udovica pokojnoga Valentina prodaje kuću (…

honestae foeminae Elenae, prudentis condam Valentini Zebecz relictae viduae…) (MCV IV:
306).
285
76. ŽGANJAR
M: naziv zanimanja (žganjar 'koji žge, peče rakiju')
T: asufiksalna
1948.: -
2001.: 8/4

Sganyar, 1587., 1735. – 1740. 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Sganiar, 1596. +
Žganjar, 1891. Žganjar
Godine 1587. Petar Žganjar (Petrus Sganyar) tuži svojega sina Antuna koji ga je ranio.
Petar traži da se njegov sin uhiti i kazni (MCV I: 99).
77. ŽUPANIĆ
M: naziv zanimanja (župan 'koji je na čelu župe; seoski glavar; knez; koji je na čelu županije)
T: sufiksalna: Županić < župan- + -ić
1948.: 12/4
2001.: 17/7

Supanich, 1587., Suppanich, 1620, 1924. 1937. 1948. 1950. 1990. 2001.
Supanich, 1735. + +
Županić
Matija, nositelj prezimena Županić (Matthia Swpanich), spominje se u oporuci

svećenika Mihaela Sedinića, prebendara grada Varaždina, 1588. godine (Michael, presbiter
Zedinich) (MCV I: 135).
286
14.2. TABLICE I GRAFOVI
14.2.1. Tablica svih prezimena po stoljećima

16. 17. 18. 19. 20.
PREZIMENA
stoljeće stoljeće stoljeće stoljeće stoljeće
Abrahamich (Abrahamić) +
Abramović +
Achman +
Adamko +
Adamovics, Adamovich (Adamović) +
Adler + +
Agnezović +
Albrecht +
Ambrošić +
Andrec +
Andrelič +
Anthilowich, Antilovich (Antilović)
+ + + + +
- Antollovich, Antololowych, Antolović
Antolchich (Antolčić) + +
Antolich, Antolić + +
Antolkovich, Antolković + + +
Antonius +
Antonÿ (Antoni) +
Augustinich (Augustinić) +
Aušperger +
Avar +
Babich, Babić + + + +
Baboselac +
Bajs +
Bak +
Bakač +
Bakšaj +
Balasko (Balaško) +
Balaskovich (Balašković) +
Balog + + + + +
Balych (Balić) +
Ban (Ban) +
Banich, Banić + + +
Banyess (Banješ) +
287
Barabaš +
Baretich, Baretič (Baretić) +
Barich (Barić) +
Barilar +
Barlovich (Barlović) +
Bartok +
Bartholich, Bartolić + + +
Barulek + +
Bassich, Bašić + + +
Bastez (Bastec) +
Bašek +
Bauer +
Bauman +
Baysz, Bajs + +
Bayzich (Bajcić/Bajsić) +
Bedačić +
Bedekovich (Bedeković) + +
Bekez (Bekez, Bekec) / Bekecz (Bekec) + +
Bellaÿ, Belay, Belaj + +
Belchics (Belčić) + +
Belić +
Bellosich (Belošić) +
Bellovary (Belovari) +
Belušić +
Benchachich (Benčačić) +
Benchak (Benčak) +
Benchich +
Bencko (Benko) +
Bencz (Benc) +
Bencze (Bence) +
Benczetich (Bencetić) +
Benček + +
Benedichak (Benedičak) +
Bengher, Bengeri + + +
Benko +
Benkovich (Benković) + + +
Berczkoich, Berczkovich (Brckoić, Brcković) +
Berdar +
Berger +
Bergštein +
Berlek, Brlek + + + + +
Besedicz (Besedić) +
Bezjak + +
Bilichich (Biličić) +
Bistup, Biskup (Biškup) + + + +
288
Bizthrovich (Bistrović) +
Blasekovic, Blažeković + +
Blasichevich (Blašičević/Blažičević) +
Blaskovich (Blašković) + + +
Blazek (Blažek) +
Blažić +
Blažon +
Bochkay (Bočkaj) +
Bogdanich (Bogdanić) +
Bogdanovich (Bogdanović) +
Bogiek (Bogek) +
Bogovich (Bogović) + +
Bohmec +
Bohyn (Bohin) +
Bojnić +
Bolchevics (Bolčević) +
Bolenez (Bolenec) +
Boltissar, Boltižar + + +
Borko +
Borkovecz (Borkovec) +
Borkovich (Borković) +
Borović + +
Borovnyak (Borovnjak) +
Bosich, Božić + +
Boszil, Bosilj + +
Boszakovich (Bosaković) +
Braćko +
Bradanović +
Branković +
Bratinšćak +
Braynovich (Brajnović) +
Brebrovich (Brebrović) +
Bregovich (Bregović) + + + +
Brezovachky (Brezovački) + +
Brezovecz (Brezovec) +
Breztovszky (Brestovski) +
Brisski (Briški) +
Brombauer +
Brosz (Bros), Broz + +
Brozovich (Brozović) + +
Bubanić +
Bubetich (Bubetić) +
Budanec + +
Budinski +
Bukovachky (Bukovački) +
289
Bukovich (Buković) +
Bunek +
Bunich (Bunić) + + +
Bwkowecz (Bukovec) +
Cafuk + + +
Canjuga +
Capek +
Car + +
Cecelja + +
Cepanec + +
Cernčec (Cernčec, Crnčec) +
Cerovečki +
Cesar + +
Cesarec +
Cestar +
Chaffich (Čafić, možda Čavić) +
Chalapia (Čalapija) + +
Changiek (Čanjek), Changiekoicz +
Chaniawecz (Čanjavec) +
Chanicz (Čanić) + +
Chavecz (Čavec) +
Chavlek (Čavlek) +
Chemernyak (Čemernjak) +
Chernichich (Černičić) +
Chernichkÿ (Černički, Črnički) +
Chernko (Černko, Črnko) +
Chernkoich (Černkoić / Črnkoić / Crnković) + +
Cherny (Černi/Črni) +
Chernyak (Černjak/Črnjak) +
Chesnek (Češnek) +
Chesnyak (Češnjak) +
Choklecz (Čoklec) +
Choklich (Čoklić) + +
Ciglar +
Cziczach (Cicač/Cikač), Czikach, Cikač + + +
Cindrić +
Cmrečki +
Crkvenac +
Crleni, Črleni, Čerleni + +
Crnčec +
Csikory (Csikori) +
Cvetko + +
Czafwuk (Cafuk) +
Czanczar (Cancar) +
Czanyuga (Canjuga) +
290
Czapek (Capek) +
Czasich, Kastich, Scastiz (Casić/Cašić/Kašić) +
Czeglecz +
Czelenk (Celenk, možda Zelenko) +
Czena (Cena) +
Cziglarics (Ciglarić) +
Czyk, Czik (Cik) + + +
Czindery (Cinderi) +
Czolak (Colak) +
Czura, Kwra (Cura, Kura) +
Czvetkovich (Cvetković) + + + +
Čačković +
Čavličar +
Čepin +
Česi +
Čoh +
Čorko +
Črncec, Črnčec +
Čukac +
Čus +
Ćirić +
Damjanić +
Danko +
Dannich (Danić) +
Darabos +
Darabus, Darabuš + +
Debeli + +
Debellechich (Debelečić) +
Deduš + +
Dejanović +
Delija +
Demetrich (Demetrić) +
Dervar (Drvar) +
Dervenkar, Drevenkar +
Despoch (Despoč) +
Detich (Detič) +
Deutsch +
Deželić +
Dianessich (Dijanešić) + +
Dianosich (Dijanošić) +
Dijack, Dyak (Dijak) + +
Dijamnark (Diamnark) +
Dijanuš +
Dionisij (Dionisij) +
Diviak (Divjak) + + +
291
Dobranicz (Dobranić) +
Dobrawecz (Dobravec) +
Dobrinovich (Dobrinović) +
Dobrotich (Dobrotić) + +
Dolachki (Dolački) +
Dolechich (Dolečić) + +
Dolencz (Dolenc) +
Dolovschak (Dolovčak) +
Domianicz (Domjanić) +
Dominich (Dominić) +
Dominko +
Domitrovich (Domitrović) +
Dovecher (Dovečer) +
Draganich (Draganić) + +
Dragochich (Dragočić) +
Dragossich (Dragošić) +
Dragotta (Dragota) +
Drakh (Drak) +
Draskovich, Drašković + +
Dretar +
Drosgyek, Droždjek, Drožđek + + +
Druskoczy (Druškoci) +
Duboveček +
Dudich (Dudić) +
Dugački +
Duhovich (Duhović) + +
Dukovachky (Dukovački) + +
Dušak +
Dvorschak + +
Dvorski +
Đurđek +
Đurović +
Erdeödy, Erdödi (Erdődy) + +
Érsek, Ershek (Eršek) + +
Fabianchich (Fabijančić) + +
Fabich (Fabić) + +
Fabijanović +
Faifar (Fajfar) +
Fajfarić +
Farkas (Farkaš) + +
Farkastich (Farkašić) +
Fer (Fer) +
Ferenčak +
Ferenček +
Ferk +
292
Filić +
Filipašić + +
Filipec +
Filipić +
Philipovich, Filipović + +
Firšt +
Fischich (Fišić) +
Fiškuš +
Fišter +
Fištrek +
Flaisman (Flajšman) + +
Fleis +
Foderr (Foder) +
Fodrek (Fodrek) +
Fodroczy +
Fortuna + +
Francelj +
Franchich (Frančić) + +
Franković +
Franya (Franja) +
Frich (Fric) +
Fridrih +
Friščić + +
Fruk + + +
Fuorar (Fuorar) +
Furjan +
Furko +
Fürster +
Fyerczigh (Fircih) +
Gaianzki (Gajanski) +
Gajski +
Galekovich, Gallekouich (Galeković) + +
Galich (Galić) +
Galinec +
Gall +
Galliuff (Galjuf) +
Gallovich, Galović + +
Galoich (Galoić) +
Galosich (Galošić) + +
Gasparich, Gašparić + + +
Gasperlin (Gašperlin) +
Gašpar +
Gdanecz (Gdanec) +
Gegelia (Gegelja) +
Gerdak (Gerdak/Grdak) +
293
Gerdakowich (Grdaković) +
Gerden (Gerden/Grden) +
Gergich (Grgić) +
Ghurekich (Đurekić) +
Giuraich (Đuraić) +
Giurgievich (Đurđević) +
Gjuraj +
Gjuranics (Đuranić) +
Gjurasek, Đurasek + +
Gjurgjina (Đurđina) +
Gjurin (Đurin) +
Gladowan, Gladovan + +
Gladović
Glavach (Glavač) +
Glavica +
Glavič, Glavić + +
Glavina (Glavina) +
Glavnik + +
Glogowecz (Glogovec) +
Glossich (Glošić) +
Gluhak + +
Godek +
Golack (Golak) +
Gold +
Goldman +
Goldschmid +
Goliak, Golhak (Goljak) + +
Gollijan (Goljan) +
Golebić, Gollubich, Golubich, Golubić + + + + +
Golub + + + +
Golubar +
Gombolth (Gombolt) +
Gomboly (Gomboli) +
Gorianecz (Gorjanec) +
Gorichky (Gorički) +
Goriczaÿ (Goricaj) +
Gortan +
Götcz +
Gott +
Govedić +
Grabar + + +
Graczky (Gracki) +
Gradečak +
Gradiški +
Grah +
294
Grahek +
Gregorecz (Gregorec) +
Gregorina +
Gregorinčić +
Gregurich, Gregurić + +
Grieh +
Grivec +
Grossich +
Grozdek +
Grueber +
Gruns (Gruns) +
Gumbas +
Gunek +
Gužvinec +
Gyuraich (Đuraić) + +
Gyurgian (Đurđan) + +
Habaich (Habaić) +
Habdelich (Habdelić) + +
Habek +
Habianich, Habjanić + +
Habich (Habić) +
Habijan +
Habula +
Habulan +
Habunek + +
Hader (Hader) +
Hadernijack (Hadernjak) +
Hadroycza (Hadroica) +
Haider (Hajder) +
Haidina (Hajdina) +
Haidinich (Hajdinić) +
Haiduk, Hajduk + +
Hajdinjak + +
Hajnžek +
Halaszy (Halasi) +
Halužan +
Hans +
Hansekoic (Hanšekoić) +
Hanžeković +
Haramia, Haramija +
Harmiczar, Harmicar + +
Hegedich, Hegedić + +
Hegedus +
Herczegh, Herczeg, Herceg + + + +
Herczer +
295
Herczogh (Hercog) +
Heriavecz, Herjavec + +
Herkowich, Herkovič (Herković) + +
Herlich (Herlić) + +
Herman + +
Hervoy (Hervoj, Hrvoj) +
Herzenyak, Herseniak (Herženjak, Hrženjak):
+ + + +
Ersenyak (Hrženjak); Hrženjak
Hinko +
Hirss, Hirš + +
Hysak, Hisak, Hižak + + +
Hisman, Hižman + +
Hižak +
Hlebar +
Hlebecz, Hlebec + +
Hochurschak (Hočurščak) +
Hočevar +
Hodnik +
Hoffmann +
Holzman +
Harwath, Hrowath, Horwath; Horvath, Horvat + + + + +
Horvatek + + +
Hrewatich, Herwatich, Hrobatich; Horvatić + + + + +
Hoszniak (Hošnjak) +
Hoszny (Hosni) +
Hoziak (Hozjak, možda Huzjak) +
Hrany, Hranj + +
Hrastić +
Hren +
Hrenić +
Hrg +
Hribar +
Hrnčić +
Hrupek +
Hruskovich (Hrušković) +
Hruškar + +
Hržin +
Hudika +
Hudobecz (Hudobec) +
Hudoiell (Hudojel) +
Huettier +
Hungarius +
Hunjadi +
Husar +
Husko +
296
Husnjak +
Hutinski +
Huz (Hus) +
Hwalec (Hvalec) +
Hwdoyell (Hudojel) +
Hwis (Hujs) +
Iagatich (Jagatić) +
Iagerberger (Jagerberger) +
Iagetich (Jagetić) +
Iagodich, Jagodiach; Jagodić + +
Iakopovich, Jakopović + + +
Iaky (Jaki) +
Iambor (Jambor) + +
Iambrehovich, Iambrekovich + +
Iambresich (Jambrešić) +
Iambross (Jambroš) +
Ianesich (Janešić) +
Ianichich, Ianechich (Janičić, Janečić) +
Ianio +
Iankach +
Iankovicz, Iankovich, Iankovics, Janković + + + + +
Iannich (Janić) +
Iembrissak (Jembrišak) +
Ieremich (Jeremić) +
Ierenchich (Jerenčić) +
Illianich (Ilijanić) +
Iohan (Johan) +
Ipša +
Iuraich (Juraić) +
Iurievich (Jurjević) +
Iurinovich (Jurinović) +
Iurjanovich (Jurjanović) +
Iurkovich, Jurković + + + +
Ivanchich, Ivančić + + + +
Ivanich (Ivanić) +
Ivanussa (Ivanuša) +
Ivek + +
Ivic +
Ivich (Ivić) + +
Iwanoich (Ivanoić) +
Jagar +
Jagič, Jagić (Jagić) +
Jakić +
Jakopcheich (Jakopčić) +
Jakopeich, (Jakop(e)ić, Jakopić + +
297
Jaksich (Jakšić) +
Jambrek +
Jambreković +
Jambrošić +
Jambrović + +
Jančić +
Janussics, Janušić + +
Jarnÿ (Jarni) +
Javorović +
Jeghudek (Jehudek) +
Jelačić +
Jelenić +
Jereb +
Jeretić +
Jerneij (Jernej) +
Jezidžić +
Ježuvita +
Jisak (Isak) +
Iugh, Jugh, Jug + + +
Jugović +
Junačko +
Jungman +
Juranich (Juranić) +
Juranko +
Jurechich (Jurečić) +
Jurgec +
Jurinac +
Jurinak (Jurinak, Jurinjak) +
Jurinecz, Jurinec + +
Jurinić +
Kachich (Kačić) +
Kaiser + +
Kalčić + +
Kalez (Kalec, Kalež?) +
Kallander (Kalander) +
Kamenšćak +
Kamnichanecz (Kamničanec) +
Kanisich (Kanižić, Kanišić) + +
Kaniški + +
Kansiz, Kanisa (Kanžic, Kaniža) +
Karassinecz +
Karlovary (Karlovari) +
Karlovčec +
Karlsberger +
Katančić +
298
Katanecz, Katanec + +
Katich (Katić) + +
Kavur +
Kefelja +
Keglevich (Keglević) +
Kekec +
Kelemen +
Kelemenich (Kelemenić) +
Khelner, Kelner, Kellner + + +
Kellovics (Kelović) +
Kelnerich, Kelnerić + +
Kemiveš +
Kenjel (Kenjel, Kenđel) +
Kerchki (Kerčki, Krčki) +
Kernjak +
Kerpar (Kerpar) +
Kerpich (Krpić) +
Kervarich (Kervarić, Krvarič) +
Kesegi +
Khernsnar (Krnznar / Krznar) +
Khremer, Kramer (Kremer, Kramer) +
Kirinich (Kirinić) +
Kirović +
Kiszelyak, Kiseljak + +
Kissich +
Kississek, Kišiček +
Kistroich (Kištroić) +
Kiš Šaulovečki +
Klajić +
Klarics, Klarić + +
Klein +
Kleinberger +
Klemen +
Klemenčić + +
Klen +
Kliak (Kljak) + +
Kliček + +
Klinec + +
Klobwchar, Klobučar + + +
Klučar +
Knez +
Knezević +
Knezoczy (Knezoci) +
Kochan (Kočan) +
Kochis (Kočiš) +
299
Koczian (Kocijan), Kocianka (Kocijanka) + +
Kociper + +
Kokotec +
Kokotich (Kokotić) +
Kolačko +
Kolar + +
Kolarics, Kolarić + + + +
Koledniak (Kolednjak) +
Kolenko +
Kolenz (Kolenc) +
Kollar (Kolar)
Kolman, Kalman (Kolman, Kalman) + +
Kolmanich (Kolmanić) +
Komesz, Komes (Komes) +
Komljenović +
Kontak +
Konyarich (Konjarić) +
Kopiar, Kopjar + +
Koprivecz (Koprivec) +
Koren + + +
Korpar + +
Korparich (Korparić) +
Kosz, Kos + + +
Koschak (Koščak) + + +
Koschewich (Košević) +
Koschez (možda Koščec) +
Koscis (Kočiš) +
Kosich (Košić) +
Kossecz (Košec) +
Kostanjevac +
Kostar (Koštar) +
Kosthis, Kostić + +
Koszovich (Kosović) +
Kosztanjevecz (Kostanjevec) +
Košak + +
Košek +
Košič, Košić + +
Košir +
Koštarić +
Kotniak (Kotnjak) +
Kowach, Kovach, Kovač + + +
Kowachich, Kovachich, Kovačić + + + + +
Kovačec +
Kowachevich, Kovačević + +
Kozarich, Kozarich + +
300
Koziak, Kozjak + +
Kraiachich, Krajačić
+ + +
Carijachich, Kraiachich (Karijačić, Krajačić)
Krajanski +
Krajina +
Kralevich, Kralyevich (Kraljević) + +
Kraly, Kralj + + +
Kralek, Kralyek, Kraljek + + +
Kralyich, Kraljić + +
Kramar +
Kramer + + +
Kramarich (Kramarić) + +
Kranchich, Kranjčić + + + +
Kranyeiz, Kranjec + +
Krasnik (Krasnik) +
Kraszinay (Krasinaj) +
Kraš +
Krawarich (Kravarić) +
Krcmar (Krčmar) +
Krisan (Križan) +
Krisanich (Križanić) + + +
Kristoffich, Kristoficza (Krištović) + +
Kristolovecz (Krištolovec) + +
Krizanecz, Križanec + + +
Krizman +
Krizmanić +
Križnjak + +
Krklec +
Kruhek +
Krushak (Krušak) +
Krušić +
Krznarich, Kerznarich (Krznarić) + +
Kubić +
Kuchich (Kučić) +
Kućar, Kučar + +
Kudelić +
Kuesleck (Kueslek) +
Kohar, Kuhar + + +
Kuharics, Kuharić + +
Kuhta +
Kukavecz (Kukavec) +
Kukecz, Kukec + + +
Kukulich (Kukuljić) +
Kukuljevich, Kukuljevič (Kukuljević Sakcinski) +
Kula (Kula) +
301
Kuly (Kulj) +
Kunovich (Kunović) +
Kuntics (Kuntić) +
Kupinich (Kupinić) +
Kupinovecz (Kupinovec) +
Kursur (Kursur) +
Kuskoczi, Kwaskoczi, Kuskoczy (Kuškoci) + +
Kuster, Kušter + +
Kuszman (Kusman), Kuzman + +
Kutnyak (Kutnjak) + +
Kutossi (Kutoši) +
Kuzmich (Kuzmić) +
Kvasz (Kvas) +
Kuchinich, Kwczinich (Kučinić) + +
Kwdel (Kudel) +
Kwpffer (Kupfer) +
Kwreij (Kurej) +
Kwssen (Kusen) +
Kyss (Kiš) +
Labas (Labaš) +
Lachen (Lačen) +
Laczkovich, Laczkovicza, Lacković + + + + +
Ladić +
Lah +
Lalić +
Laporschack, Laparschack (Laporščak,
+ +
Laparščak); Laperschak (Laperšćak)
Laschich, Lassich (Lašić) + +
Laszinger +
Latin +
Lazar +
Lebar (Lebar) +
Lebich (Lebić) +
Lehkec + +
Lenarth (Lenart) +
Lenarthich (Lenartić) +
Lencz (Lenc) +
Lendvay, Lendvaj + +
Lepen +
Lesar + +
Lesziak, Lesjak + + +
Leszkouar, Leszkovar, Leskovar + + + +
Lesnik (Lešnik) +
Lešnjak +
Levačić +
302
Lewak, Levak + + +
Levanich, Levanić + + +
Lyber, Liber + + +
Lipovecz, Lipovec + +
Liubenich (Ljubenić) +
Loborec +
Logožar +
Loncharich, Lončarić + + + +
Lončar +
Lorbergh, Lorbeg, Lorbek + + +
Lovrekovics (Lovreković) +
Lovrencic, Lovrenčić + +
Lovrinchich (Lovrinčić) +
Luibach (Lujbah) +
Lukachich (Lukačić) + + +
Lukavečki +
Lukmon +
Lukovachki (Lukovački) +
Lukovich (Luković) +
Luksich, Lukšić + +
Lunyek (Lunjek) +
Lyeczitaricza (Licitarica) +
Lyubasich (Ljubašić) +
Lyubich (Ljubić) +
Ljubek +
Machek, Maček + + +
Mađar +
Magdalenić + +
Magdalich (Magdalić) +
Magdić +
Magić +
Magyer (Mađer) +
Mahmotovich (Mahmotović) + +
Mahonich (Mahonić) +
Maiczenich (Majcenić) +
Maihenich (Majhenić) +
Maihenovich (Majhenović) +
Mayczen, Majczen, Majcen + + +
Majcenović +
Mayer, Majer; Mayerin + + +
Majnarić +
Mak +
Makar + + +
Makowecz, Mockowez (Makovec, Mokovec) +
Malchec, Malčec + +
303
Malechich (Malečić) +
Malecz (Malec) +
Malekovich (Maleković) + +
Malner +
Malovich, Malović + +
Malrotter (Malrotter) +
Maltar +
Maltarich (Maltarić) + + +
Malj (Malj) +
Marčec +
Marhich, Marić + + + +
Markovich, Marković + + + +
Markulin +
Markus +
Markušić + +
Marschak (Maršak) +
Marsich, Maršić + +
Martinchakovich (Martinčaković) +
Martinchevich, Martinčević + + + +
Martinecz (Martinec) +
Martinich (Martinić) +
Martinković +
Martinuš +
Martinyacz (Martinjac) +
Martinjak +
Maruševac +
Masnyak (Masnjak) +
Mastalarich (Mastalarić) +
Masteliz (Mastelić) +
Mašić +
Matteak, Matejak + +
Matekovich (Mateković) +
Mathenich (Matenić) +
Matijašec +
Matijašević +
Matijašić +
Mattachich (Matačić) +
Mattoš +
Maurekovich (Maureković) +
Mautiner (Mautiner) +
Mavrek +
Mayahanovich (Majahanović) +
Medenyak (Medenjak) +
Medved + +
Medvedec + +
304
Meghymorcz (Međimorec) + + +
Meijekich (Mejekić / Mijekić / Mikić) +
Mekota +
Melnaijak, Melniak (Melnjak) + +
Merlić +
Merschak (Meršćak) +
Meszaricz, Mesarić + + +
Mesaroš +
Mesek +
Mesnarich (Mežnarić) +
Messar, Mezar (Mesar) +
Mežnar +
Michalecheich (Mihalečić, možda Mihalčić) +
Michalich, Mihalicz (Mihalić) + + + +
Mickawich (Mikavić) +
Mihajlovski +
Mihalovich (Mihalović) +
Mihaly (Mihalj) +
Mihaljinec +
Mihanovich (Mihanović) +
Mihelčić +
Mihich (Mihić) +
Miholić +
Mikac + +
Mikefalway (Mikefalvaj) +
Miketich (Miketić) +
Miklossich (Miklošić) +
Miklovchich (Miklovčić) +
Miklovuschich (Miklovušić) +
Mikovich (Miković) +
Mikšić +
Mikulchich (Mikulčić) + + +
Mikulecz, Mikulec + +
Mikulyich, Mikulić + +
Mikulinczics (Mikulinčić) +
Milchich (Milčić) +
Miletics, Miletić + +
Milković +
Millecz (Milec) +
Miller (Miler) +
Millnar (Milnar) +
Miroszlavich (Miroslavić) +
Missich (Mišić) +
Miškec + +
Mixich (Mihić) +
305
Mlakarich (Mlakarić) +
Mlinar + +
Mlinarich (Minarić) + + +
Mochen (Močen) +
Modrich (Modrić) +
Moharich (Moharić) +
Mollay (Molaj) +
Molnar +
Monger +
Mor +
Moroichki (Moroički) +
Moses (Mozeš) +
Mozer (Moser) +
Mrak + +
Mraz +
Mucko +
Müller +
Mumlek + +
Murko +
Musić +
Musinich (Mužinić) +
Mustačević +
Mustaff +
Mužar +
Mužek + +
Mužina +
Nagh, Nagy + + +
Naimon (Najmon) +
Nastić +
Negovecz (Negovec), Njegovec + +
Nell +
Nemčić +
Nyemecz, Niemecz, Nemec + + +
Nemeth +
Noiman (Nojman), Neumann + +
Nickauelich (Nikavelić) +
Niczky +
Nikolić +
Noihauzer (Noihauzer) +
Nowachich, Novachich (Novačić) + +
Nowak, Novak + + + +
Novakovich (Novaković) + + +
Novosel + +
Novoszelecz, Novoselec + + + + +
Obadich + +
306
Obradovich (Obradović) +
Oczvirek (Ocvirek) +
Oglavnik +
Ogorelecz (Ogorelec) +
Omerović +
Oressich (Orešić) +
Oressky, Oreški + + +
Orešković +
Oršić +
Osegoich (Ožegović) +
Oskoruš + +
Osterman +
Ovčarić +
Ozimecz (Ozimec) +
Ožeg + +
Ožegović +
Pachich (Pačić) +
Padovec +
Paitak, Paytak, Pajtak + + +
Palffy (Palffy) + +
Paly (Pali) +
Palyak (Paljak) +
Papecz +
Papić +
Pasarić +
Patthatich (Patačić) + + +
Pauechich (Pavečić) +
Paulesich (Paulešić) +
Paulich (Paulić) +
Paulinecz (Paulinec) +
Pavec +
Pavetić +
Pawich, Pavich (Pavić) + +
Pavičić + +
Pavlekovicz (Pavleković) +
Pavletich (Pavletić) +
Pavliček +
Pavlina +
Pavlinek +
Pavlinović +
Pavlovich (Pavlović) +
Pawlekoich, Paulekoiz (Pavlekoić) +
Pawochich, Pawohich (Pavočić) +
Pechell, Pekel + +
Peckh, Pek + +
307
Peharda + +
Pekich (Pekić) +
Penezich (Penezić) +
Penzes (Penez) +
Perchich (Perčić) +
Perecz, Perec + +
Perger (Perger) +
Pergossich (Pergošić) +
Perić +
Perkho (Perko) + +
Perkovich (Perković) +
Perovich (Perović) +
Perprenniak (Perprenjak) +
Petak +
Petanek +
Pethek, Petek (Petek) +
Pethronyak (Petronjak) +
Petkovich (Petković) + + + +
Petrechich (Petrečić) +
Petrek +
Petrekovich (Petreković) +
Petričić +
Petrić ++
Petrinecz (Petrinec) +
Petrinić +
Petrinjak +
Petroczy (Petroci) +
Petrony +
Petrowich, Petrovics, Petrovich, Petrović + + + + +
Pevecz (Pevec) +
Picek +
Pichok (Picok) +
Pierak (Perak) +
Pikecz (Pikec) +
Pintarich (Pintarić) + + +
Pinter (Pinter) +
Piskač +
Piszachich, Pisačić (Pisačić) +
Pitak (Pitak) +
Planinc +
Plantak + + + + +
Plantić + +
Plauecz (Plavec) + + +
Plavich (Plavić) +
Plečk, Plećko + +
308
Pleh +
Plepellecz (Plepelec) +
Pletershek (Pleteršek) +
Plowdinecz (Plovdinec) +
Počakal +
Podgajski +
Podgorelec +
Podklopnyak (Podklopnjak) +
Podobnik +
Podolski +
Podoreški +
Pogachich (Pogačić) +
Pogledich (Pogledić) + +
Pogorelecz, Pogorelec +
Poiaszar (Pojasar) +
Pokavecz (Pokavec) +
Pokos +
Polak +
Polanec +
Poldrwg (Poldrug) +
Polyak, Poljak + +
Polztar (Polstar) + +
Pomozibog +
Pongracz (Pongrac) + +
Pongračić +
Popiać, Popijač +
Posarko (Požarko) +
Posavacz (Posavac) +
Poszavecz, Posavec + + +
Posavich (Posavić) + +
Posevszky (Posevski) +
Posgay (Požgaj) + +
Pospiš +
Potochnijak (Potočnjak) +
Potocsnik, Potochnik, Potoćnik (Potočnik) + +
Potočki +
Poztarich (Poštarić) +
Prahić +
Praunsperger, Pransperger, Pramberger + + +
Prassinzky de Prassno (Prašinski) +
Prekupec +
Premosich (Premošić) +
Premuš +
Premušić, Premužić + +
Premužaj +
309
Prepelić +
Priger +
Primos (Primoš, Primož) +
Primuz (Primuž) +
Prizl +
Proszenyak (Prosenjak) +
Prstec +
Ptiček +
Puklavecz, Puklavec + + +
Punčec + +
Punek +
Purgar +
Purgarich (Purgarić), Purgaricska (Purgarićka),
+ +
Purgarić
Purger (Purger) + +
Puskadia, Puškadija + +
Puskarich, Puškarić + +
Pust +
Putar +
Putrich (Putrić) +
Pwtanecz (Putanec) +
Pyanecz (Pianec) +
Rački +
Radej +
Radigovich, Radigović + + +
Radler (Radler) +
Radosich (Radošić) +
Rahouich (Rahović) +
Rainholecz (Rainholec) +
Rajnar +
Rak + +
Rakovac +
Rasich (Rašić) +
Ratkajec +
Ratkovich, Ratković + +
Ratthky (Ratkaj) +
Raucher +
Rauss, Raush (Rauš) + + +
Rebrek +
Remenar +
Remetich (Remetić) +
Renaud (Renaud) +
Repich, Repić + + +
Resetarich (Rešetarić) +
Rešetar +
310
Ribich, Ribić + + +
Richtarich, Rihtarić + +
Riemer (Remer) +
Riganecz (Riđanec) + + +
Rihter + +
Rittachich (Ritačić) +
Rittak (Ritak) +
Rogecz (Rogec) + +
Rogich (Rogić) +
Rogina + +
Roich (Rojić) +
Rojic +
Rokay (Rok) +
Rosenberg +
Rosich, Rožić + +
Rosman, Rožman + + + +
Rosmanich (Rožmanić, Rozmanić) + +
Rotar +
Roth +
Rubin + +
Rumell +
Ruogh (Rog) +
Rupics (Rupić) +
Rusich (Ružić) + +
Russecz, Rušec + +
Ruszak (Rusak) +
Ruszan (Rusan) +
Ruszek (Rušek) +
Rutić +
Ruzlin (Ružlin) +
Sabich (Šabić) + +
Sabolić +
Saffran, Šafran + + +
Saijler (Sajler) +
Sajko + + +
Sakač +
Sala (Zala) +
Saloczy (Šaloci) +
Samac +
Sambar, Schambar (Šambar) + +
Sambolec +
Sambolek +
Samec +
Santak (Šantak) + +
Schanteck, Santek (Šantek) + +
311
Santic (Šantić) +
Santo +
Sargach (Šargač) +
Sartory (Sartori) +
Schantich (Šantić) +
Schaulowechki (Šaulovečki) +
Scherer (Šerer) +
Schirochich (Širočić) +
Schlesinger +
Schmidt +
Schnaider +
Schuster (Schuster) +
Schvelich (Švelić) +
Sebastian +
Sedlar +
Sedmak +
Sekely, Sekelj + +
Seketin +
Sekovanić +
Sellipar (Sellipar) +
Semlych (Zemljić, možda Žemljić) +
Serpak (Serpak, Srpak) +
Sestek (Šestek) +
Sever +
Sgoinich (Sgojnić) +
Shamecz (Šamec) + +
Shantalab (Šantalab) +
Shneider (Šnajder) +
Shostarich, Šoštarić + +
Shukacz (Sukač) +
Siklossi (Sikloši) +
Silecz, Schilez (Šilec) +
Silich (Šilić) +
Simek (Šimek) +
Simich (Šimić) +
Simunchich (Šimunčić) +
Simunich (Šimunić) + +
Singer +
Sinko (Šinko) +
Siposs (Šipoš) +
Siprak (Šiprak) +
Siročić +
Siskovich (Šišković) +
Sissinacsky (Šišinački) +
Sitar +
312
Syvko, Sivko (možda Živko) + +
Skaricza (Škarica) +
Skerlecz (Škrlec) +
Szkok, Skok + + +
Skorianecz (Škorjanec) +
Skrilevecz (Škriljevec) +
Skrinyarich (Škrinjarić) +
Szkupniak, Zkupnyak, Skupnjak, + + +
Skvarich (Škvarić) +
Sladović +
Slamenec (Slamenec) +
Slamijak (Slamjak, Slamljak) +
Slepchich (Slepčić) +
Sliber (Šliber) +
Slivar (Slivar) +
Slunjski + +
Smicz (Šmic) +
Smiljanić +
Smith (Šmit) +
Smolković +
Smrekar (Smrekar) +
Snidar (Žnidar) +
Szokach, Sokač + +
Sokolić +
Solar (Solar) +
Soldat + +
Somogji, Szomogyi (Somođi) + + + +
Sook, Sok (Sok) +
Sorgach (Sorgač) +
Sostar (Šoštar) + +
Sostarich (Šoštarić) +
Sović +
Spanich (Španić) +
Sparer (Sparer) +
Spek (Špek) + +
Spiegel +
Spoliarich (Špoljarić) +
Srnec +
Stanković + + +
Star +
Steffanicz (Štefanic) +
Steiner +
Stepančec +
Stephanek, Stepanek (Stepanek, Štefanek) + +
Stephanovich (Stepanović, Štefanović) +
313
Sterlek (Štrlek) +
Stević +
Stipan +
Stipkovich (Stipković) +
Stojko/Stoijko (Stojko) +
Strah +
Strahonja +
Strassberger +
Ztrelecz, Strelec + + + +
Strnišćak +
Strukel (Štrukel) +
Sudec +
Sudler (Sudler) +
Sukačić + +
Sunecz (Žunec) +
Supanchich (Župančić) +
Supanich (Županić) + + +
Susterko (Šušterko) +
Svarz, Švarc + +
Svelich (Švelić) + +
Zwetecz, Szvetecz, Svetec + + + +
Svorcz (Švorc) +
Swerssich, Zwerssich (Sveršić, možda Svršić) +
Swinyarich (Svinjarić) +
Szabol (Sabol) +
Szabolek + +
Szabolich (Sabolić) +
Szacher (Sačer) +
Szakmardi (Zakmardi) +
Szaleniak (Salenjak) +
Szegedin (Segedin) +
Szekovanich (Sekovanić) + +
Szellenschak (Zelenščak) +
Szentgiorgy (Sentđorđi) +
Szermage (Sermage) +
Szinkovich (Sinković) + +
Szirovecz +
Szlivec (Slivec) +
Szmerchek (Smrček) +
Szokachich (Sokačić) +
Szokol, Szokoll (Sokol) + + +
Szovich (Sović) +
Szrebernar (Srebrnar) +
Sztajer (Štajer) +
Sztanchich, Ztanchich (Stančić) +
314
Sztipan (Stipan) +
Szudecz (Sudec) +
Szuplika (Šuplika) +
Szuschich (Sučić) +
Szvertan (Svrtan) +
Šaffarić
Šafranić +
Šagi +
Šainovič, Šajnović +
Šalamon +
Šantavec +
Šantek + +
Šanjek +
Šarec + +
Šaško +
Šebastijan +
Sestak, Sesztak (Šestak), Šestak + + + +
Šimunčić +
Šipek +
Škender +
Škoranec + +
Škrinjar +
Škrinjarić +
Šmit, Šmic + +
Špac +
Španiček +
Španić +
Špiegl +
Špoljarić +
Štefan +
Štefanec +
Štefanić +
Štefek +
Štifter +
Šumečki +
Šuplika + +
Švarc +
Švec +
Teppes, Tepeš + +
Terbar (Terbar) +
Terchich (Terčić, Trčić) +
Terdinich + +
Tergovchich, Trgovčić + + +
Terstenjak, Trstenjak + +
Težak +
315
Thomasek (Tomašek) +
Thomaskovich, Tomašković + + +
Thomassich, Tomassic, Tomašić + + +
Thomek (Tomek) +
Thomich (Tomić) + +
Tišljar +
Tkalchecz (Tkalčec) +
Tkalchevich (Tkalčević) + +
Tkalčec +
Tkalčić +
Tkalecz, Tkalec + + + + +
Todorović +
Tokach (Tokač) + +
Tomasko (Tomaško) +
Tomašec +
Tomašević +
Tomažin +
Tompa +
Tončić +
Topalović +
Toplyak, Toplak + + +
Topliczay (Toplicaj) + +
Topolko +
Topolovec +
Toth +
Traub +
Troian (Trojan) +
Trojak + +
Tropiniak (Tropnjak) +
Trumbetas (Trumbetaš) +
Trupak (Trupak) +
Tsarek (Carek) +
Turchich (Turčić) +
Turchin (Turčin) +
Turchinich (Turčinić) +
Turčak +
Turk (Turk) +
Turkovich (Turković) + + +
Turry (Turi) +
Tussek, Tushek, Tušek + +
Tvrdy +
Tyslarich (Tišlarić) +
Unger (Unger) +
Uršić +
Uuchinouich (Vučinović) +
316
Wagner, Vagner + +
Vagrius (Vagrius) +
Vajda +
Vajdić + +
Valdec +
Valenchich (Valenčić) + +
Valentak + +
Valentić +
Valputis, Valpotić + + +
Valjak +
Vankovich (Ivanković) +
Varga + + +
Velikaš +
Verbanich, Vrbanić + + +
Verbich (Vrbić) +
Verbnyak, Verbnjak, Vrbnjak + + +
Werbanecz, Verbanecz, Vrbanec + + +
Werchwek, Verchek, Vrček (Verček, Vrček) + + + +
Verchkovickoh (Vrčković) +
Vergles +
Vertesy, Vertuš + +
Veseli +
Veverič +
Vidachich (Vidačić) +
Vidakoich (Vidakoić, vjerojatno Vidaković),
+ +
Vidaković
Vidović +
Vinczek, Vincek + + + +
Vincetić + +
Vinczetich (Vincetić) +
Vindiss, Vindiš + +
Vindussich (Vindušić) +
Vinkoich (Vinkoić, vjerojatno Vinković) + + + +
Vinter +
Višnić +
Višnjić +
Vitez + +
Vlah +
Vlahek, Wlahek (Vlahek) + +
Wlackoijk, Wlahovich, Vlahouitsch, Vlahovich
+ + + +
(Vlahović)
Vlašić, Wlassich + + +
Volarić +
Volf +
Volich (Volić) +
Vrabecz, Vrabec + + +
317
Vragovich (Vragović) + +
Vran +
Vrassich (Vražić) +
Vučetić +
Vugrin +
Vugrinchics (Vugrinčić) + +
Vugrinec + +
Wok, Vok, Vuk + + + +
Vukalović +
Vukasovič +
Vukelić +
Vukmanić +
Vukoia (Vukoja) +
Vuković +
Vuzem + +
Vydan, Widan (Vidan) +
Waldmann +
Weber, Veber + + +
Weinberger +
Weiss +
Wiziak (Vizjak) +
Wodopia (Vodopija) +
Wogrin (Vogrin) +
Wolf +
Wolyawecz (Voljavec/Valjavec) +
Wramecz (Vramec) +
Wučić +
Wunderlich +
Zabavnik +
Zadravecz, Zadravec + + + + +
Zagorcz (Zagorec) + +
Zagorsky
Zaiecz, Zajec + + + +
Zalonya (Salonja) +
Zamuda +
Zamudić +
Zavrtnik +
Zdelar +
Zebeck, Zebecz, Zebec + + + +
Zedinich (Sedinić) +
Zemlić +
Zerpak (Srpak) +
Zgorelecz (Zgorelec) +
Zgrabias (Zgrabias) +
Zgrebec +
318
Zidarić +
Ziegler, Zigler (Cigler) +
Zigetchan (Sigečan) +
Zimerman, Cimerman + + +
Zimich, Zimić + +
Zink (Cink) +
Zirowec (Sirovec) +
Zitaricz (Sitarić) +
Zkochecz (Skočec) +
Zlamnych (Slamnić) +
Zlatarovich (Zlatarović) + +
Zlatkovics (Zlatković) +
Zlovenchich (Slovenčić) +
Zmok (Smok) +
Zorković +
Zrinjan +
Ztanich (Stanić) +
Ztarkoiz (Starkoić) +
Ztobichan (Stobičan) +
Zvetigalich (Svetigalić) +
Zvezdarich (Zvezdarić) +
Zvonar +
Zyrko (Sirko) +
Zywchich (Sivčić, Živčić) +
Žganec +
Sganiar, Sganyar, Žganjar + + + +
Žimbrek
Žitnjak +
Žnidarić +
Žugec +
Žunković +
Županić +
319
14.2.2. Tablica raspodjele svih prezimena po motivaciji
MOTIVACIJA PREZIMENA
razdoblje:
16. – 20. riječi koje ostalo
osobno naziv
stoljeće nadimak odražavaju
ime zanimanja
podrijetlo
UKUPNO 472 473 245 241 186
Udio svih prezimena po motivaciji

(16. ̶ 20. stoljeće)
9%
15% 29%
17%
30%
osobno ime nadimak naziv zanimanja riječi koje odražavaju podrijetlo ostalo
Grafikon 12. Udio svih prezimena po motivaciji (16. – 20. stoljeće)
14.2.3. Tablica svih prezimena po tvorbi i motivaciji
TVORBA PREZIMENA
motivacija
ukupno po
motivaciji
SUFIKSALNA TVORBA
ASUFIKSALNA
TVORBA -ović
razdoblje: -ević
ostalo
16. – 20. O 121 187 99 19 25 18 4 473

stoljeće
N 272 95 43 28 19 13 2 472
Z 155 71 4 10 5 0 0 245
Ek/Em 209 15 5 5 5 2 0 241
(187/22) (6/9) (2/3) (4/1) (4/1) (2/0) (205/36)
368 151 62 54 33 6 /
UKUPNO 757 186
674
Ukupno asufiksalnih i sufiksalnih prezimena: 1431
Ukupno s ostalim prezimenima: 1617
320
15. ŽIVOTOPIS
Martina Hranj rođena je 4. ožujka 1982. u Đevđeliji (Republika Sjeverna Makedonija),

a od 1985. živi u Varaždinu, gdje je završila osnovnu (IV. osnovna škola) i srednju školu (Prva
gimnazija Varaždin, opći smjer). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 2000. godine upisala je
dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti te povijesti. Diplomirala je 2005. godine
radom Osobna imena u Varaždinu sredinom 19. i krajem 20. stoljeća.
Nakon završetka studija kratkotrajno je radila u zagrebačkoj Gimnaziji Lucijana
Vranjanina (2005.), u varaždinskoj izdavačkoj kući „Katarina Zrinski” kao lektorica i urednica
metodički oblikovane lektire (2005. – 2013.), u varaždinskoj IV. osnovnoj školi kao profesorica
hrvatskoga jezika (2006. – 2008.), a od rujna 2008. zaposlena je u Medicinskoj školi u
Varaždinu, gdje predaje hrvatski jezik i povijest. U suautorstvu s dr. sc. Dunjom Modrić-Blivajs
objavila je dva stručna rada u časopisima: Metodika („Stavovi učenika zagrebačkih gimnazija
o nastavi povijesti“, br. 6, 2005.) i Povijest u nastavi („Obrazovna tehnologija u funkciji
nastave povijesti“, br. 6, 2005.).
Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture upisala je u akademskoj godini
2005./2006. Godine 2010. na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
odobren joj je sinopsis.
Majka je troje djece: Manuele (11 godina), Mihaele (8 godina) i Marka (5 godina).
Zanima je funkcionalna primjena alata informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi te
usmeno pripovijedanje.
Sudjelovala je izlaganjem na prvom CARNet-ovu susretu nastavnika (TeachMeet
2017.). Gostovala je u HRT-ovoj emisiji Društvena mreža u kojoj je bilo riječi o e-Školi (2017.).
Na CARNet-ovoj korisničkoj konferenciji (CUC 2017. i 2018.) sudjelovala je izlaganjem i
provedbom radionice. Moderirala je i sudjelovala svojim izlaganjima na 1., 2. i 3. Konferenciji
o pripovijedanju (2017., 2018. i 2019.), Državnoj smotri djece i mladih u pripovijedanju (2018.
i 2019.) te je održala više edukacija o usmenome pripovijedanju (2017. – 2019.). Lektorirala je
više knjiga iz područja ekonomije i poslovnoga uspjeha te je uredila više lektirnih naslova
metodički usmjerenim zadacima. Jedna je od 510 dobitnika nagrade za najuspješnije odgojno-
-obrazovne radnike Ministarstva znanosti i obrazovanja za školsku godinu 2018./2019.
321

Hranj Martina Doktorski Rad 2020

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Hranj Martina Doktorski Rad 2020

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hranj Martina Doktorski Rad 2020

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Varaždinska prezimena

Doctoral thesis / Disertacija

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:628578

Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.

Download date / Datum preuzimanja: 2024-05-03

ODRAZ - open repository of the University of Zagreb

FAMILY NAMES IN VARAŽDIN –

Posebno i toplo zahvaljujem svojoj obitelji na razumijevanju tijekom izrade disertacije:

Najveću zahvalu i poljubac zaslužuju

Ključne riječi: Varaždin, imenska formula, prezime, prezimena od nadimaka, prezimena od

Keywords: Varaždin, family name, nickname, personal name, suffix -ić

2. TEORIJSKI OKVIR RADA 6

3. POVIJEST VARAŽDINA I RAZVOJ IMENOVANJA U VARAŽDINU 10

4. IMENSKA FORMULA U RANOJ VARAŽDINSKOJ POVIJESTI (RANI I

5. IMENOVANJE GRAĐANA U VARAŽDINU 1520. GODINE 67

6. MOTIVACIJSKO-TVORBENA RAŠČLAMBA VARAŽDINSKIH

7. ZAVRŠNA RAŠČLAMBA I KOMENTAR 195

9. POPIS IZVORA I LITERATURE 221

10. POPIS TABLICA 241

11. POPIS GRAFIKONA 243

12. POPIS SLIKA 244

15. ŽIVOTOPIS 321

1.1. RAZLOG I CILJ PROUČAVANJA

Za doktorski rad naslovljen Varaždinska prezimena – pregled mijena prezimenskoga

Pod pojmom varaždinska prezimena razumijevamo prezimena za čije se nositelje iz

Analizirajući i interpretirajući prikupljenu građu, nastojat ćemo iz gotovo petstoljetnoga

Prikupljenu građu, koja je predmet našega rada, analizirali smo u povijesnome

1.5. IZVORI PREZIMENSKIH POTVRDA

Kako varaždinska prezimena dosada nisu bila predmetom sustavnoga znanstvenog

Tablica 1. Popis korištenih izvora i broj prikupljenih prezimena

2.1. POJAVA PREZIMENA

Prezime je najmlađa antroponimijska kategorija. U njoj je sačuvan spomen na

Prezimenski počeci u Hrvatskoj

Današnja se službena hrvatska imenska formula sastoji od osobnoga imena i prezimena

3.1. POVIJEST GRADA VARAŽDINA – VAŽNIJI POVIJESNI DOGAĐAJI I

3.1.1. Od paleolitika do srednjega vijeka – najranija povijest Varaždina i okolice

Varaždin se nalazi u plodnom nizinskom području Varaždinskoga polja ispresijecanoga

3.1.2. Varaždin pod dinastijom Arpadovića

3.1.3. Povlastice slobodnoga kraljevskoga grada

3.1.4. Varaždin kao renesansni grad i gradnja wasserburga, najpoznatije varaždinske

3.1.5. Utjecaj plemića u gradskoj upravi te isusovačka barokna katolička reforma

3.1.6. Varaždin u vrijeme prosvijećenoga apsolutizma Marije Terezije i Josipa II.

Varaždin u 18. stoljeću doživljava gospodarski i politički uspon zahvaljujući svojem

3.1.9. Varaždin u 20. stoljeću

Etimologijom imena Varaždin bavili su se jezikoslovci Petar Skok i Mijo Lončarić,

Warasd …maxime fidele PS,92 sv. I , str. 1

Worost …hospites nostri in PS, sv. I , str. 3

Worosdinum …insula hospitibus

Worosdiensis ...quod Cure ciue PS, sv. I , str. 8

Worosdinum …quod accendetes ad PS, sv. I , str. 13

Warosdiensis …et populorum PS, sv. I , str. 18

Warosd … ciuis de Worosd ad Zagrebački kaptol potvrđuje svoju

… vicecomites Zagrebački kaptol izvješćuje kraljicu

…nobis iudex et iurati

Warasd ...ciues et hospites Kraljica Marija osuđuje plemića od

Varosdiensis …ciues ciuitatis nostre Kralj Žigmund prepisuje i potvrđuje

Warasd ..ciues et hospites de Zagrebački kaptol potvrđuje da je PS, sv. I , str. 37

Warasd …inter hospites et PS, sv. I , str. 42