SADRŽAJ

SADRŽAJ ......................................................................................................................................... 1

1. UVOD ........................................................................................................................................... 3

2.HIDROELEKTRANE ............................................................................................................... 5
2.1 Definicija hidroelektrana .................................................................................................. 5

2.2 Podjela hidroelektrana.............................................................................................................. 5

2.2.1. Podjela prema načinu korištenja ................................................................................................ 5
2.2.1.1 Akumulacione hidroelektrane ................................................................................................. 5
2.1.1.2 Reverzibilne hidroelektrane .................................................................................................... 6
2.2.2 Prema smještaju postrojenja ....................................................................................................... 8
2.2.3 Prema padu vodotoka ................................................................................................................. 8
2.2.4 Prema načinu punjenja akumulacijskog bazena ......................................................................... 9
2.2.5 Prema udaljenosti strojarnice od brane ...................................................................................... 9
2.2.6 Prema smještaju strojarnice ........................................................................................................ 9
2.2.7 Prema ulozi u energetskom sistemu ........................................................................................... 9
2.2.8 Prema instaliranoj snazi ............................................................................................................. 9

3. SNAGA DOBIJENA U HIDROELEKTRANA .............................................................. 10

4. DIJELOVI HIDROELEKTRANE ....................................................................................... 11

4.1 Brana .......................................................................................................................................... 11

4.1.1. Vrste brana ............................................................................................................................. 11
4.1.1.1 Vrste brana prema visini ....................................................................................................... 11
4.1.1.2 Vrste brana prema materijalu ................................................................................................ 12
4.1.1.3 Vrste brana prema suprostavljanu tlaku vode ....................................................................... 12

4.2 Dovodni tunel .......................................................................................................................... 13

4.3 Tlačni cjevovod ....................................................................................................................... 13

4.4 Vodna komora ......................................................................................................................... 13

4.5 Strojarnica ................................................................................................................................ 14

4.5.1 Vodena turbina ..................................................................................................................... 14

4.6 Odvod iz strojarnice ............................................................................................................... 15

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI HIDROELEKTRANA .................................................. 16

1
6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 18

7. LITERATURA ......................................................................................................................... 19

2
 1.UVOD

Korištenje hidroenergije je započelo u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000.

godina, kada se ona koristila za navodnjavanje. Hidroenergija se svugdje koristila. U Indiji se
koristilo vodeničko kolo i vodenica, kao i u Rimskom Carstvu, za mljevenje žita u brašno. U
Kini se vodenice koriste još od dinastije Han.

Hidroenergija se svugdje koristila. U Indiji se koristilo vodeničko kolo i vodenica, kao i u

Rimskom Carstvu, za mljevenje žita u brašno. U Kini se vodenice koriste još od dinastije
Han.

Hidroenergija se koristila u Rimskom Carstvu i za rudarstvo, a sastojalo se se u potkopavanju

planine velikim količinama vode, koja je dovođena putem akvedukata s obližnjih planinskih
rijeka. Isti akvedukti su rabljeni u ispiranju velikih količina zlata. Ta se metoda koristila u
rudnicima Las Médulas u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, i ne samo za vađenje zlata, nego i
za olovo i kositar. Kasnije se to razvilo u hidraulično rudarenje, a to je korištenje mlazeva
vode visokog pritiska, za ispiranje stijena i sedimenata, posebno prisutno za vrijeme zlatne
groznice u SAD u 19. stoljeću.

Kad je započela industrijska revolucija, parni stroj je preuzimao sve više posla, ali je
hidroenergija još uvijek koristila, kao za puhanje mjehova za zrak kod visokih peći,
za mlinove, prijevoz teglenica, pogon uspinjača itd.

Prve hidroelektrane

1770.-tih francuski inženjer Bernard Forest de Bélidor izdaje knjigu Architecture

Hydraulique, koja opisuje hidraulične strojeve sa horizontalnom i vertikalnom osi.[2] Krajem
19. stoljeća, razvijeni su prvi električni generatori, što je otvorilo mogućnost izgradnje prvih
hidroelektrana. 1881. na slapovima Niagare prva moderna hidrocentrala je počela proizvoditi
električnu struju, što označava veliku pobjedu Teslina sustava izmjenične struje, koji, za
razliku od Edisonova, omogućava prijenos velikih količina električne energije na daljinu. 28.
kolovoza 1895., pušten je u pogon prvi hrvatska hidroelektrana Jaruga, koja je druga najstarija
hidroelektrana u svijetu i prva u Europi.

3
Kada se promatra količina hidro-energije, tj. električne energije proizvedene u
hidroelektranama, tijekom nekog perioda, valja razlikovati dva pojma. Nominalnu snagu koju
ta hidroelektrana može ostvariti kada bi cijeli promatrani period radila punim kapacitetom, te
stvarnu proizvedenu snagu u promatranom periodu. Omjer godišnje, stvarno proizvedene,
snage te instalirane snage je faktor kapacitivnosti. Instalirana snaga je zbroj svih generatora
neke države kada bi radili pri nominalnoj snazi tijekom cijele godine. [11]

U tablici se nalaze podaci o godišnjoj proizvodnji električne energije koju je objavio BP

Statistical Review –Full Report 2009

Godišnja proizvodnja
Instalirana Faktor Postotak od ukupne
Država hidro-električne energije
snaga (GW) kapacitivnosti proizvodnje el. energ.
(TWh)

Kina 585,2 171,52 0,37 17,18

Kanada 369,5 88,974 0,59 61,12

Brazil 363,8 69,080 0,56 85,56

SAD 250,6 79,511 0,42 5,74

Rusija 167,0 45,000 0,42 17,64

Norveška 140,5 27,528 0,49 98,25

Indija 115,6 33,600 0,43 15,80

Venecuela 86,8 - - 67,17

Japan 69,2 27,229 0,37 7,21

Švedska 65,5 16,209 0,46 44,34

Paragvaj (2006.) 64,0 - - -

Francuska 64,4 25,335 0,25 11,23

Jedine zemlje koje većinu električne energije osiguravaju pomoću hidroelektrana su Brazil,
Paragvaj, Kanada, Norveška, Švicarska i Venecuela. Međutim, Paragvaj ne samo da proizvodi
dovoljno električne energije, putem hidroelektrana, za domaće potrebe, već on iizvozi svoju
električnu energiju Brazilu i Argentini.

4
 2. HIDROELEKTRANE

2.1. DEFINICIJA HIDROELEKTRANA

Hidroelektrana je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara
u kinetičku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila turbine te,
konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Hidroelektranu u širem smislu čine i
sve građevine i postrojenja, koje služe za prikupljanje (akumuliranje), dovođenje i odvođenje
vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali, cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne
turbine, generatori ) , transformaciju i razvod električne energije (rasklopna postrojenja,
dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim sustavom .

2.2. PODJELA HIDROELEKTRANA

Hidroelektrane se mogu podijeliti prema njihovom smještaju, padu vodotoka , načinu
korištenja vode , volumenu akumulacijskog bazena , smještaju strojarnice , ulozi u
elektroenergetskom sustavu , snazi itd.

2.2.1. Podjela prema načinu korištenja

Prema načinu korištenja vode, odnosno regulacije protoka, hidroelektrane se dijele na:

- akumulacijske, kod kojih se dio vode prikuplja (akumulira) kako bi se mogao koristiti kada
je potrebnije .

- protočne, kod kojih se snaga vode iskorištava kako ona dotječe .

- reverzibilne ili crpno-akumulacijske, kod kojih se dio vode koji nije potreban pomoću viška
struje u sustavu crpi na veću visinu, odakle se pušta kada je potrebnije.

2.2.1.1 Akumulacijske hidroelektrane

Akumulacijske hidroelektrane su najčešći način dobivanja električne energije iz energije

vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premali za
funkcioniranje elektrane. U tom slučaju se brana mora zatvoriti i potrebno je održavati bar
razinu vode koja je biološki minimum. Veliki problem je i dizanje razine podzemnih voda.
Potrošnja električne energije ovisi o dobu dana, danu u tjednu, godišnjem dobu itd. U

5
ponedjeljak je špica potrošnje, vrlo velika potrošnja je i svim ostalim radnim danima.
Vikendom obično pada potrošnja električne energije. Za popunjavanje dnevnih špica
potrošnje grade se reverzibilne hidroelektrane. Postoje dvije izvedbe akumulacijskih
hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod same brane, a
derivacijska je smještena puno niže od brane i cjevovodima je spojena na akumulaciju. Glavni
dijelovi akumulacijske elektrane su akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna
komora, zasunska komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvod vode.

Slika 1 . Akumulacijska hidroelektrana Lešće

2.2.1.2 Reverzibilne hidroelektrane

Za popunjavanje dnevnih špica potrošnje grade se reverzibilne hidroelektrane.

Reverzibilne hidroelektrane slične su derivacijskim, ali protok vode je u oba smjera kroz
derivacijski kanal. Reverzibilna hidroelektrana ima dva skladišta vodene mase.
To su:
- gornja akumulacija – istovjetna je akumulacijskom jezeru klasičnih hidroelektrana.
Gradnjom brane osigurava se akumulacija vode, koja protiče kroz postrojenje i rezultira
proizvodnjom električne energije.

6
- donja akumulacija - voda koja izlazi iz hidroelektrane ulijeva se u drugo, donje,
akumulacijsko jezero, umjesto da se vraća u osnovni tok rijeke. Kad je potrošnja električne
energije mala voda se pumpa iz donjeg jezera tj. iz nižeg spremnika u gornju akumulaciju tj. u
viši spremnik vode. To se obično radi noću, jer je tada potrošnja energije najmanja.
Reverzibilna turbina/generator može se ponašati i kao pumpa i kao turbina (obično kao
Francis turbina). Danju se prebacuje na proizvodnju električne energije i tada se prazni gornja
akumulacija, voda se propušta kroz turbinu, natrag u niži rezervoar i pritom se generira
električna struja.
To nije baš energetski najbolje rješenje, ali je bolje nego napraviti još nekoliko termoelektrana
za pokrivanje dnevnih špica potrošnje.

Na sljedećim slikama ćemo vidjeti shemu i izgled reverzibilne hidroelektrane :

Slika 2 . shema reverzibilne hidroelektrane

7
 Slika 3 . Reverzibilna hidroelektrana Velebit

2.2.2. Prema smještaju samih postrojenja

Prema smještaju samih postrojenja, odnosno prema vodenom toku čiju energiju iskorištavaju,
hidroelektrane mogu biti:

- "klasične", na kopnenim vodotokovima: rijekama, potocima, kanalima i sl.

- na morske valove

-na morske mijene: plimu i oseku.

Energija plime i oseke spada u oblik hidroenergije koja gibanje mora uzrokovano morskim
mijenama ili padom i porastom razine mora, koristi za transformaciju u električnu energiju i
druge oblike energije. Za sad još nema većih komercijalnih dosega na eksploataciji te
energije, ali potencijal nije mali.

2.2.3. Prema padu vodotoka

Prema padu vodotoka, odnosno visinskoj razlici između zahvata i ispusta vode (klasične)
hidroelektrane se mogu podijeliti na:

-niskotlačne, s padom do 25 m

-srednjotlačne, s padom između 25 i 200 m

-visokotlačne, s padom većim od 200 m.

8
2.2.4. Prema načinu punjenja akumulacijskog bazena
Prema načinu punjenja, odnosno veličini akumulacijskog bazena hidroelektrane mogu biti:

- s dnevnom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni po noći, a prazni po danu

- sa sezonskom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnog, a prazni

tijekom sušnog razdoblja godine

- s godišnjom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnih, a prazni tijekom
sušnih godina.

2.2.5. Prema udaljenosti strojarnice od brane

Prema udaljenosti strojarnice od brane hidroektrane se dijele na:

- pribranske, čija je strojarnica smještena neposredno uz branu, najčešće podno nje

- derivacijske, čija je strojarnica smještena podalje od brane.

2.2.6 Prema smještaju strojarnice

Prema smještaju strojarnice hidroektrane se dijele na:

- nadzemne, kod kojih je strojarnica smještena iznad razine tla

- podzemne, kod kojih je strojarnica smještena ispod razine tla.

2.2.7. Prema ulozi u elektroenergetskom sistemu

Prema njihovoj ulozi u elektroenergetskom sustavu hidroelektrane se mogu podijeliti na:

- temeljne, koje rade cijelo vrijeme ili većinu vremena

- vršne, koje se uključuju kada se za to pokaže potreba, npr. za pokrivanje vršne potrošnje.

2.2.8. Prema instaliranoj snazi

Prema instaliranoj snazi (učinku) hidroelektrane mogu biti:

-velike , male , mikro , piko ;

9
Razlika između velikih i malih hidroelektrana, odnosno donji i gornji granični iznosi snage u
cijelom svijetu pri tome nisu jednoznačno određeni pa se, na primjer, mogu kretati od 5 kW (u
Kini) do 30 MW (SAD-u), dok se kod nas malom smatra HE snage između 50 i 5000 kW.
Također valja reći da u nekim zemljama postoji i dodatna podjela hidroelektrana malih snaga
na mikro, mini i male hidroelektrane.

Velike hidroelektrane su megagrađevine i obično imaju snagu od nekoliko stotina MW do

preko 20 GW.
Neke zamlje poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i Belgije su prihvatila 10 MW kao
gornju granicu instalirane snage za male hidroelektrane.
Mikroelektrane uglavnom imaju snagu do 100 KW, i obično se grade za male odvojene
zajednice ili su povezane na dalekovode kao izvor jeftine i obnovljive energije.
Piko elektrane uglavnom imaju snagu ispod 5 kW. Povoljne su za jedno ili nekoliko
domaćinstava.

3. SNAGA DOBIJENA U HIDROELEKTRANAMA

Ovisno o veličini hidroelektrane, odnosno volumnom protoku rijeke, snaga hidroelektrane se
izračunava pomoću formule:

P=q×ρ×g×h× k

gdje je:

P - dobivena snaga struje i električna energija (električna snaga), W;

q - raspoloživi volumni protok vode, m3/s;

ρ - gustoća vode (uzima se približna vrijednost 1000 kg/m3);

g - ubrzanje sile teže(gravitacijske sile), 9,81 m/s2;

h - visina vodenog stupca, tj. raspoloživi vodeni pad (m);

k- koeficijent djelovanja hidroelektrane koji poprima vrijednosti između 0 i 1;

Koeficijent k ovisi isključivo o vrsti turbina ugrađenih u hidroelektrane. Što su turbine veće i
modernije koeficijent, k se približava vrijednosti 1.

10
 4. DIJELOVI HIDROELEKTRANE

4.1 Brana
Brana je hidrotehnička građevina koja pregrađuje vodotok ili drugu vodenu masu radi
zadržavanja razine vode na željenoj visini. Služi za različite namjene, kao što su
stvaranje akumulacija (kontrolirano ispuštanje vode) iliretencija (privremeno zadržavanje
vode), zahvat vode (za vodoopskrbu ili navodnjavanje), kanaliziranje vodotokova i u druge
svrhe.

4.1.1 Vrste brana

Brane mogu biti stalne, pokretne ili mješovite. Stalne brane u cijelosti su nepomične masivne
građevine, kojima se ne može regulirati vodostaj uzvodno od brane, a suvišak vode se
prelijeva preko krune brane. Brane mogu biti nasute, od kamena (danas rijetko) iliarmirano-
betonske. Ako se vodostaj ne može regulirati, podižu se stalne brane većinom samo u gornjem
toku planinskih vodotoka ili u duboko usječenim koritima, gdje dizanje vodostaja kod
prelijevanja velikih voda ne prouzrokuje štete na obalnom području. Stalne se brane grade do
visine od približno 15 m; ako im je visina veća ili ako zatvaraju dolinu u brdovitom terenu,
zovu se dolinske pregrade, a ako se grade od zemljanog nasipa, zovu se usporni nasipi. Brane
visine do 15 m nazivaju se niske, više od toga nazivaju sevisoke. Pokretne brane sastoje se od
pokretnih konstrukcija, tzv. zapornica, smještenih među stupovima. Dizanjem ili spuštanjem
zapornica otvara se proticajni presjek vodotoka među stupovima. Tako se regulira proticanje
vode kroz branu, a time i vodostaj uzvodno od brane.

4.1.1.1 Vrste brana prema visini

Niska brana predstavlja građevinu koja uglavnom ima zadatak da skreće vodni tok ili da
podiže vodostaj u koritu i na taj način omogući plovidbu. Svaka niska brana stvara
koncentraciju pada i time omogućava iskorištenje vodne snage, može se iskoristiti za vodene
sportove, može služiti i za zadržavanje nanosa, za sprječavanje erozije i sl. Niske brane služe i
za skretanje vode u cilju napajanja kanala za navodnjavanje polja, kanala za opskrbu
industrijskih postrojenja, plovnih kanala, kao i tunela koji odvode vodu do hidroelektrana.

11
Visoke brane služe za stvaranje umjetnog jezera, koje se može upotrijebiti za
pogon hidroelektrane, navodnjavanje ili dulju plovidbu. Najviša brana na svijetu je brana
Nurek u Tadžikistanu.

4.1.1.2 Vrste brana prema materijalu

Na masivnoj pregradi razlikuju se uzvodni dio (izdignut iznad korita) ili tijelo brane, koje se
suprostavlja tlaku vode, i nizvodni dio, manje više u obliku ploče položene po koritu, koji se
zove slapište. Prednji uzvodni dio, obično okomit, produžuje se do stjenovite ili nepropusne
podloge preko priboja ili pražnog zida. Na isti način se završava i prag slapišta na nizvodnom
dijelu. Masivne brane stalnog karaktera danas se grade isključivo od betona. Glavni problem u
vezi s ovim branama prestavlja propuštanje velike količine vode. Problem se rješava
ostavljanjem protočnih polja ili preljeva u tijelu brane, na kojima se smještaju pokretne ustave
ili zapornice. Visina ustava, širina i broj protočnih polja zavise
od topografskih i hidroloških uvjeta; one mogu obuhvaćati cijelu dužinu brane ili samo jedan
dio. Širina jednog polja može iznositi do 50 m, kod valjkastog tipa ustava. Kod drugih ona
obično ne prelazi 30 m. Najviše ustave ne prelaze visinu od 20 m.

Nasute se mogu podijeliti u dvije grupe: zemljane brane od homogenog materijala, te

zemljane i kamene brane od nehomogenog materijala. Grade se ili na stijeni ili na zemljanom
tlu. Nisu jako osjetljive na nejednolika slijeganja, kao ni na potrese. Materijal od kojeg se
grade, uvijek u izvjesnoj mjeri propušta vodu, pa postoji procjeđivanje iz gornje u donju vodu.
Zbog toga je brana do depresijske linije zasićena vodom, a iznad te linije diže se
još kapilarna voda. Ako je temeljni sloj nepropusan, voda izlazi na nizvodnoj strani kao izvor.
Da bi se ovo spriječilo, postavlja se drenaža.

4.1.1.3 Vrste brana prema načinu suprostavljanja tlaku vode

Gravitacijske brane se odupiru opterećenju od vode i drugih sila vlastitom težinom. Na svaku
branu djeluju vanjske sile kao što je tlak na uzvodnoj strani, uzgon vode na spojnici između
temelja i tla, tlak leda u umjetnom jezeru (u hladnim predjelima), tlak zemlje i tlak
istaloženog nanosa (mulj). Od unutrašnjih sila na branu djeluje vlastita težina, tlak vode u
porama (kapilare), sile koje nastaju uslijed promjene temperature betona i sile uslijed
skupljanja betona (zaostala naprezanja).

Lučne brane prestavljaju zapravo zakrivljene ploče, preko kojih se opterećenje prenosi na
temelje u dnu i na bokove. Ako imaju i neke elemente gravitacijske brane, onda se

12
zovu lučno-gravitacijske brane, a ako su dio rotacijskih tijela raznog oblika, zovu se ljuskaste
ili kupolne brane. Lučne brane nastale su sa idejom da se uštedi na troškovima materijala i
vremenu gradnje. Zbog smanjenih dimenzija imaju mnogo veće deformacije, pa je za njih od
velikog značaja i pitanje čvrstoće betona.

Rasčlanjene brane se sastoje od više elemenata. Obično su to stupovi ili potpore na koje se
oslanjaju ploče ili svodovi. Svaki od stupova mora na tlo prenositi opterećenje jednog polja.
Ideja je isto ušteda na troškovima materijala i vremenu gradnje, kada se ne mogu izvesti lučne
brane. Uglavnom se razlikuju tri tipa brana s međusobno odijeljenim elementima:

-olakšane gravitacijske brane

-nagnute ploče oslonjene na potpore ili kontrafore
-lukovi oslonjeni na potpore ili kontrafore .

4.2 Dovodni tunel

Dovodni kanali su u pravilu provodnici sa slobodnim vodnim licem, a cjevovodi provodnici s
tečenjem pod tlakom. Razlikujemo tunele s tečenjem sa slobodnim vodnim licem i tečenjem
pod tlakom. Dovodni tunel hidroelektrana obično je kružnog presjeka, jer je
to hidraulički i statički najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutrašnjim tlakovima tuneli imaju
oblik potkove. Optimalni je oblik D kružnog tunela, jer je zbroj troškova u
elektroenergetskom sustavu minimalan. Prosječna brzina vode u dovodnom tunelu je od 3 do
4 m/s. Ulazna brzina ne treba iz hidrauličkih razloga biti veća od 1,2 m/s. Zbog toga, ulaz
tunela ima ljevkasti oblik.

4.3 Tlačni cjevovod

Tlačni cjevovod (engl. penstock) je čelični cjevovod (dio cijevi može biti i betonski), koji je
postavljen koso ili u nekim slučajevima okomito, a služi da se voda provodi do strojarnice, te
završava nesimetričnom račvom kojom se voda dijeli pojedinim vodnim turbinama.

4.4 Vodna komora

Vodna komora ili vodostan se gradi u slučaju da je dovodni tunel dugačak (može biti i 10 do
20 km), te pri pokretanju hidroelektrane se vodna masa ne može u kratkom roku (10-20
sekundi) pokrenuti i dobiti brzinu da bi se na vodnim turbinama stvorila dovoljna snaga za
proizvodnju električne energije. Da bi se umanjilo neželjeno djelovanje tromosti vode, kao i
da bi se izbjegli utjecaji koji nastaju zbog njene stišljivosti (vodni udar), u blizini turbine se

13
grade vodne komore. Osnovna zadaća vodne komore je da se pri ulasku turbine u pogon
osigura dio vode prije nego što on poteče u dovoljnoj količini kroz dovodni tunel, te da
prihvati dio vode koja se kreće dovodnim tunelom pri zaustavljanju turbina. Na taj način se
izbjegava nagla promjena brzine u dovodnom tunelu i pojava vodnog udara .

4.5 Strojarnica
Strojarnica je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u kinetičku
energiju njezinog strujanja,a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila vodne turbine te,
konačno, u električnu energiju uelektričnom generatoru. Iskorištavanje energije vodnog
potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnog
goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvori energije. U zadnjih trideset godina
proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan je za 50 %, za to je
vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama povećana za 100 puta, a udio oko 80 puta.

4.5.1 Vodena turbina

Vodna turbina je rotirajući motor koji preuzima energiju gibajuće vode. Tok vode se
usmjerava na lopatice rotora turbine, stvarajući silu na lopaticama. Uzevši u obzir da se rotor
vrti, sila djeluje na putu (sila koja djeluje na putu je definicija rada). Na taj način energija se
prenosi sa toka vode na turbinu. Na sljedećoj slici možemo vidjeti princip rada turbine :

Slika 4 . Princip rada turbine

Vodne turbine se dijele na dvije skupine; reaktivne turbine i impulsne turbine.

Na reaktivne turbine dolazi voda, čiji se tlak mijenja kako prolazi kroz turbinu i predaje svoju
energiju. Moraju biti u kučištu da bi se održao tlak vode (ili vlak), ili moraju biti u potpunosti
uronjene u vodenom toku. Od većine vodnih turbina, u upotrebi su reaktivne turbine i koriste

14
se pri niskom ili srednjem hidrostatskom tlaku. U reaktivnoj turbini pad tlaka se pojavljuje na
stacionarnim i pokretnim lopaticama. U reaktivne turbine ubrajamo : Francisova , Kaplanova
, Tysonova , Gorlova , Vodeničko kolo i Arhimedov vijak

Impulsne turbine mijenjaju brzinu vodenog mlaza. Mlaz udara na zakrivljene lopatice turbine
koje mijenjaju smjer mlaza. Rezultirajuća promjena količine gibanja (Impuls_sile) uzrokuje
silu na lopaticama turbine. Zbog vrtnje turbine, sila djeluje na put, rad i preusmjereni vodeni
tok ima smanjenu energiju. Prije udara u lopatice turbine, mlaznica pretvara pritisak vode
(Potencijalna energija) u kinetičku energiju i usmjerava ju na turbinu. Na lopaticama turbine
ne dolazi do promjene tlaka, pa turbini nije potrebno kućište za rad. U impulsne turbine
ubrajamo : Peltonova , Turgo , turbina sa križmim protokom , Ossberger , Banki , Jonvalova i
Teslina turbina .

Na sljedećoj slici ćemo vidjeti kako izgledaju : Peltonova, Francisova i Kaplanova turbina .

Slika 5 . Vrste turbina

4.6 Odvod iz strojarnice

Nadzemne strojarnice nalaze se uz rijeku; iz turbine voda otječe neposredno u korito rijeke
ili kanalom, ako je strojarnica udaljena od obale. Kanal se gradi kao u niskotlačnim
hidroelektranama, iako ima potpuno obloženih kanala, kada nema poteškoća s podzemnom
vodom. Iz podzemnih hidroelektrana voda se odvodi tunelom, koji završava u koritu rijeke ili
u odvodnom kanalu. Ako je tunel dug, a protok velik ili se razina vode u koritu znatno
mijenja, voda otječe pod tlakom, pa je potrebna donja vodna komora, koja se dimenzionira na
istim principima, kao i gornja. Gornji dio donje vodne komore povezan je s atmosferom, i to

15
obično kroz pristupni tunel. Brzine vode u odvodnom tunelu iznose 2 do 3 m/s. Tlačni tuneli
su obično obloženi radi smanjenja hrapavosti. Na kraju tunela moraju se predvidjeti vodilice
za postavljanje pomoćnihzatvarača i uređaji za njihovo podizanje, da bi se kanal mogao
pregledati i popraviti.

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI HIDROELEKTRANA

Ključna prednost obnovljivih izvora energije, pa tako i hidroelektrana, je smanjena ili u

potpunosti eliminirana emisija stakleničkih plinova. Emisija stakleničkih plinova je u
potpunosti eliminirana, ako se isključivo promatra samo proces proizvodnje električne
energije. Isto se ne može reći za cijelu hidroelektranu, kao sustav sačinjen od brane, turbine i
električnog generatora, te hidro akumulacijskog jezera. Međutim, zanimljiva je studija koja je
provedene u suradnji Paul Scherrer Institut-a i Sveučilišta u Stuttgartu. Ona je pokazala da su,
među svim izvorima energije, hidroelektrane najmanji proizvođači stakleničkih plinova.

Velika prednost je što ne koriste fosilna goriva kao pokretač turbine, odnosno električnog
generatora. Time električna energija nastala u hidroelektranama postaje rentabilnija, te
neovisna o cijeni i ponudi fosilnih goriva na tržištu. Hidroelektrane također imaju predviđen
dulji životni vijek nego elektrane na fosilna goriva. Ono što je bitno, u razmatranju
hidroelektrana s ekonomskog aspekta, jest da današnje, moderne, hidroelektrane zahtijevaju
vrlo malen broj osoblja, zbog velikog stupnja automatiziranosti. Nadalje, cijena investicije u
izgradnju hidroelektrane se povrati u razdoblju do desetak godina.

Ključni dio hidroelektrane je njena brana. Urušavanje brane može dovesti do velikih
katastrofa za cijeli ekosustav nizvodno od brane. Sama kvaliteta gradnje, konstrukcije i
održavanje brane nije dovoljna garancija da je brana osigurana od oštećivanja. Brane su vrlo
primamljiv cilj tijekom vojnih operacija, terorističkih činova i tomu sličnih situacija. Također
jedan primjer koji svjedoči opasnosti ljudskim životima je hidroelektrana

Rijeka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku pijeska i mulja. To s vremenom dovodi
do taloženja toga materijala u vodenom bazenu, a posljedica toga je smanjivanje dubine
vodenog bazena. Zahvaljujući tome, vodeni bazen gubi svoju ulogu. Akumulaciju vodene
mase tijekom kišnih razdoblja, a korištenja iste tijekom suhih razdoblja godine. To se može
izbjeći gradnjom raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice, te se tako odvodi taj

16
sediment. Rezultat je da svaka hidroelektrana ima svoj životni vijek, nakon kojeg postaje
neekonomična.

Također uočeni, negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nužnost uništavanja

gospodarskih, kulturoloških i prirodnih dobara. Prilikom punjenja hidro akumulacijskog
jezera dolazi do nužnog potapanja svega onoga što se našlo ispod površine samoga jezera.
Fauna toga područja je primorana na preseljenje, također kao i ljudi. Što se flore tiče, situacija
je malo drugačija, prvenstveno u tropskim područjima. Do 2008. se procjenjuje da je kod
gradnji hidroelektrana preseljeno sveukupno izmedu 40 do 80 milijuna ljudi širom svijeta.

17
 6. ZAKLJUČAK

Električna energija predstavlja jedan od najčišćih oblika energije. Mogućnosti dobivanja

električne energije su raznovrsni. Najprihvatljiviji su načini dobivanja iz obnovljivih izvora
energije, kao što su hidroelektrane,vjetroelektrane te solarne elektrane. Od obnovljivih izvora
energije hidroelektrane su najraširenije. Njihov udio među obnovljivim izvorima energije je
oko 88% (podatak za 2005. godinu). To je posljedica više čimbenika. Za razliku
od vjetra ili sunca, čiji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorološkim prilikama, voda,
odnosno njen volumni protok, je puno stabilniji i stalniji tokom godine. To znači da je i
opskrba električnom energijom pouzdanija. Također, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana
su reverzibilne hidroelektrane, koje omogućavaju dva režima rada, te kao takve su vrlo
isplative i poželjne za izgradnju. Procjenjuje se da je 2005. godine 20%
ukupne svjetske potrošnje električne energije bilo opskrbljeno upravo energijom iz
hidroelektrana, što je približno 816 GW.

18
 7. LITERATURA

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroelektrana

2. elektroenergetika.info/he-bih.htm

3. www.riteh.uniri.hr/

4 . www.izvorienergije.com/energija_vode.html

5 . " Električna postrojenja " Rajko Misita

19
20