MF Vjezbe PDF

Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Zavod energetska postrojenja, energetiku i ekologiju
Katedra za mehaniku fluida
Mario Šavar - Zdravko Virag - Ivo Džijan
Mehan ika fl ui d a
Skripta – vježbe
Zagreb 2014
Predgovor
Gradivo izneseno u ovoj skripti predstavlja dio materijala vježbi kolegija Mehanika
fluida koji se na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu predaje
studentima smjerova: Mehatronika i robotika, Proizvodno strojarstvo, Računalno
inženjerstvo, Industrijsko inženjerstvo i menadžment. Skripta je prvenstveno namijenjena
za lakše razumijevanje praktičnih i primijenjenih znanja na realnim situacijama. Nadamo
se da će materijali dani u ovoj skripti omogućiti studentima da lakše prate vježbe, te da ta
znanja kasnije lakše usvoje. Svrha i cilj ove skripte nije bio da zamjeni zbirke zadataka iz
Mehanike fluida, već je u njoj dan samo materijal koji omogućuje studentima da
kvalitetnije, preglednije i lakše usvoje potrebna znanja iz Mehanike fluida.
Izbor zadataka koji je iznesen u ovoj skripti rezultat je gotovo četrdeset godina
kontinuiranog nastavnog rada na Katedri za mehaniku fluida. Na ovome mjestu se želimo
zahvaliti našim učiteljima i prethodnicima prof. dr. Mladenu Fancevu i prof. dr. Zdravku
Dolineru, na čijem je konceptu formiran kolegij u današnjem obliku.
U Zagrebu, 06.02.2014.
Mario Šavar, Zdravko Virag, Ivo Džijan
Mehanika fluida – vježbe I

Popis najvažnijih oznaka
POPIS NAJVAŽNIJIH OZNAKA
Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija Jedinica u

SI sustavu
površina poprečnog presjeka A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastičnosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifična unutrašnja energija u L2T-2 J/kg
volumen fluida V L3 m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile W ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoća fluida  ML-3 kg/m3
koeficijent kinematičke viskoznosti  L2T-1 m2/s
koeficijent dinamičke viskoznosti  ML-1T-1 Pa∙s
brzina vrtnje  T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja  - -
naprezanje  ML-1T-2 N/m2
kut  - rad
PREPORUČENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida – odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveučilište u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnička enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics – Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
Mehanika fluida – vježbe II

Zadaci
1. Vježbe
1.1 Zapišite u Gibbsovoj notaciji te nizom skalarnih jednadžbi izraze za:
a) moment sile F u odnosu na ishodište
b) rad sile F na putu d r .
1.2 Odredite jedan jedinični vektor s u čijem smjeru nema promjene polja p  6 x 2  yz
u točki T(1,2,3).
1.3 Izračunajte vrijednost integrala F   pn d S , gdje je S površina kugle polumjera R =

S
3, sa središtem u točki S(2,1,3) a n je vanjska normala na površinu, ako je

p  x 2  y 2  z 2 . Kolika bi bila vrijednost F za slučaj p = konst?
1.4 Odredite fluks vektora : Q   v  n dS po površini S kocke brida a=2 s centrom u

S
ishodištu T (0,0,0) . Površina S je orijentirana vektorom vanjske normale n , a vektor

v je v   3z  y  i  2 xj   4 x  z  k .
1.5 U točki T fluida tenzor naprezanja ima sljedeće komponente u odnosu na koordinatni
sustav Oxyz
 xx  xy  xy   7 0 2 
 
 ij    yx  yy  yz    0 5 0 
 
 zx  zy  zz   2 0 4 
 
 2 2 1
Odredite vektor naprezanja na ravninu orijentiranu normalom n   ,  ,  , te apsolutnu
 3 3 3
vrijednost toga vektora.
Mehanika fluida – Vježbe 1 / 24

Zadaci
2. Vježbe
2.1 Na visini h=1 m, prema slici, nalazi se otvor cijevi iz koje izlazi mlaz fluida stalnom
brzinom v=8 m/s, pod kutom =49°. Uz pretpostavku idealnog fluida i uz
zanemarenje trenja između zraka i fluida odredite maksimalnu visinu H i duljinu L
koju će mlaz dosegnuti.
pa v
g

2.2 Blok mase m=10 kg kliže po glatkoj površini kosine nagnute pod kutom =20.
Odredite brzinu U bloka koja će se ustaliti, ako se između bloka i kosine nalazi uljni
film debljine h=0,1 mm. Koeficijent dinamičke viskoznosti ulja je =0,38 Pas, a
površina bloka u dodiru s uljem A=0,15 m2. Pretpostavite linearni profil brzine u
uljnom filmu.
U=?

m
 A
2.3 Newtonska kapljevina gustoće  =920 kg/m3, kinematičkog koeficijenta viskoznosti

=510-4 m2/s struji preko nepomične stijenke. Profil brzine uz stijenku dan je
izrazom
3
u 3 y 1 y
   
U 2  2 

Zadaci

u(y)
gdje je y udaljenost od stijenke, a  udaljenost na kojoj je brzina u  U . Odredite

veličinu i smjer tangencijalnog naprezanja na površini stijenke, u zavisnosti od U i
.
2.4 U cilindričnoj posudi polumjera R0=220 mm, nalazi se cilindar polumjera R=216 mm
koji rotira stalnom brzinom vrtnje n=200 o/min za što se troši snaga P = 46 W.
Odredite koeficijent dinamičke viskoznosti  kapljevine koja ispunjava prostor
između cilindra i posude u kojem pretpostavite linearni profil brzine, a utjecaj dna
zanemarite. Zadano je: h=20 cm.
g n=konst
POSUDA cilindar
h
=?
R
R0

Zadaci
3. Vježbe
3.1 U jedan krak U-cijevi u kojoj se nalazi voda gustoće =999,1 kg/m3 nadoliveno je
ulje gustoće 0=820 kg/m3, prema slici. Ako je visina stupca ulja h0=150 mm,
odredite razliku visina h razina ulja i vode.
pa g pa
h=?
h0
ulje
3.2 Odredite apsolutni i manometarski tlak u točki A spremnika, za otklone manometra i

barometra prema slici. Zadano je:  =999 kg/m3, 1 =771 kg/m3, 0 =13560 kg/m3,
h=5 cm, h0=17,5 cm, h1=12,5 cm, ha=752 mm.
A h0
ha
h
h1
3.3 Hidrostatski manometar može se iskoristiti za mjerenje količine fluida u spremniku

oblika paralelopipeda. Odredite zavisnost visine l žive gustoće 0 u lijevom kraku
manometra o volumenu V nafte gustoće  u spremniku dimenzija dna LxB. Visina h
se mjeri od ravnotežnog položaja žive prije punjenja spremnika i priključne cijevi
naftom.

Zadaci
pa
nafta
pa
spremnik dimenzija dna
LxB
priključna h
cijev
l
ravnotežni položaj žive
l
živa
3.4 Osjetljivost hidrostatskog manometra (definirana odnosom otklon manometra /

mjerena razlika tlakova) povećava se naginjanjem kraka manometra. Za
mikromanometar na slici, duljina l u nagnutom kraku mjeri se od položaja meniskusa
kod jednakih tlakova p1 i p2.
Odredite kut nagiba kraka da bi osjetljivost manometra bila 1mm/Pa. Zadano je:  =800
kg/m3.
h2
h1
d
D=10 d
3.5 Na slici je shematski prikazan princip rada hidrauličke preše. Odredite kojom silom F
treba gurati ručicu da se ostvari sila prešanja F2=4800 N. Zadano je: m=25 kg,
D=200 mm, h=1,3 m, l1= 52 cm, l2=12 cm, A1=19,6 cm2,  =820 kg/m3.

Zadaci
F2 otpresak
m g
D
F=?
h
l1
A1 l2

Zadaci
4. Vježbe
4.1 Odredite rezultantnu silu tlaka (veličinu, smjer i hvatište) na kvadratni poklopac
dimenzije a=0,8 m, čije se težište nalazi na dubini H=1,8 m, za slučajeve prema
slikama (a), (b) i (c). Zadano je: h=0,8 m, H1=1,2 m,  =998,2 kg/m3, 1 =820 kg/m3,
=70o.
g
g h
. . . . . .
. . .
. . . .
. . . . .
. . .
 
H H
C C
a
(b)
(a)
H
H1
a
(c)
4.2 Potrebno je odrediti na koju visinu h treba spustiti razinu vode, da bi se poklopac
jedinične širine, okretljiv u točki O, prema slici, otvorio uslijed vlastite težine.

Zadaci
Gustoća poklopca je jednolika, a masa mu je m =250 kg. Zadano je: L=160 cm ,

  15 , =998 kg/m3.
g pa
pa
L
h=?
poklopac

O

4.3 Treba odrediti silu F koja drži u ravnoteži poklopac AB jedinične širine, zglobno
vezan u točki A, u položaju prema slici. Zadano je : a=0,84 m; H=0,65 m; h=35,5
cm; =999 kg/m3.
pa B F
.
g
... ... p0=?
.
. .. . .
a
h H pa
poklopac


Zadaci
5. Vježbe
5.1 Kvadratična greda zglobno je učvršćena u bridu A. Odredite silu F kojom treba
djelovati na gredu jedinične duljine da bi bila u ravnoteži u položaju prema slici.
Zadano je: a=1 m; =999 kg/m3.
pa F=? g
a
 pa
5.2 Drvena homogena greda gustoće  =940 kg/m3, duljine L=8 m i promjera D=0,5 m,
pričvršćena je pod vodom gustoće v=999kg/m3 u točki O, oko koje se može okretati.
Kolika će u ravnotežnom položaju biti duljina l uronjenog dijela grede?
 g
pa
L
?
l=
D
v
5.3 Homogena čelična kugla gustoće c=7800 kg/m3 radijusa R=8 cm zatvara otvor na
ravnoj stjenci promjera d=12 cm. Treba odrediti kut nagiba kose stjenke da kuglica
oslobodi otvor kada u spremniku nastupi pretlak od pM=5000 Pa.
pa
g
R
d
=?
plin
pM=konst.

Zadaci
5.4 Tankostijena bačva mase m=94 kg, volumena V=600 l, potpuno je potopljena pod
vodu gustoće =998,2 kg/m3. Do polovine volumena ispunjena je zrakom zanemarive
težine i privezana užetom za dno. Odredite silu F u užetu.
pa
g

. . . . . .
. . . .
. . . . . .
. . .
. . . . .
. . .
.zrak
.
.
. .
. .
.
.
. . . . . .
voda
uže

Zadaci
6. Vježbe
6.1 Treba odrediti rezultantnu silu na zatvarač, oblika polucilindra, jedinične širine B,
prema slici. Zadano je: H=3 m, R=1 m, =60o, =998,2 kg/m3.
pa

g
H
pa C
R
6.2 Treba odrediti silu F u vijcima, kojima je pričvršćen poklopac, oblika stošca, mase m
= 474 kg, prema slici. Zadano je: H=1,4 m, h=0,9 m, R=0,8 m, pM0=2800 Pa, =998
kg/m3.
g
.. . ..
. . ..
. . .
.
. ..
pM0 poklopac
.
.. .
..
.
.
H
h
R

6.3 Kocka gustoće 0=495 kg/m3, brida a=0,44 m, zglobno je vezana u bridu O i zatvara
kvadratični otvor na dnu spremnika, prema slici. Treba odrediti silu F potrebnu za
podizanje kocke. Zadano je: H=1,2 m, =35o, =999 kg/m3.
g
pa
H
a
F=?

O 
pa 

Zadaci
7. Vježbe
7.1 Odredite minimalni protok Q u nestlačivom strujanju fluida kod kojeg će ejektor
početi usisavati fluid kroz vertikalnu cjevčicu. Zadano je A2=14 cm2, A1=3,5 cm2,
h=0,9 m.
A2
A1
Q=? pa

h
g pa
7.2 Odredite visinu zB kraja B sifona, pri kojoj se u neviskoznom strujanju fluida
ostvaruje maksimalni protok Q nestlačivog fluida gustoće =995,6 kg/m3, tlaka
isparavanja pv =4241 Pa, ako je: pa =1010 mbar, z1=34 m, z0=30,5 m, d=150 mm.
1
g z1
pa
0
z0

zB=?
pa
7.3 Voda neviskozno struji između dva velika spremnika u kojima je razlika visina razina
H, kroz cijev promjera d. Odredite postotno povećanje protoka Q ako se na cijev
ugradi difuzor izlaznog promjera D=2d.
pa
0 g
H 1 pa
 d
D

Zadaci
7.4 Odredite visinu h koju će dosegnuti mlaz vode (=1000 kg/m3) na izlazu iz račvaste
cijevi, prema slici, ako su manometarski tlakovi pM1= pM2=2,68 bar. Zadano je:
D1=200 mm, D2=150 mm, d=100 mm, H=8 m.
pa
h=?
g
3
d
H
1 2
z=0
pM1 D1 D2 pM2
7.5 Odredite promjer d mlaznice u sustavu prema slici uz uvjet da fluid u priključnoj
cijevi spremnika 2 miruje. Pretpostavite neviskozno strujanje. Zadano je H=3,4 m,
h=2,6 m, D=100 mm.
pa 1 g
pa
1 
2 
H
h
D pa
2 3 d=?

Zadaci
8. Vježbe
8.1 Odredite brzinu v1 i tlak p1 zraka (z =1,23 kg/m3) u simetrali cijevi promjera D=50
mm, pomoću mjernog sustava s Prandtl-Pitotovom cijevi prema slici. Pretpostavite
neviskozno strujanje i uzmite u obzir debljinu Prandtl-Pitotove cijevi. Zadano je: d=5
mm, L=100 mm, =11, a=800 kg/m3, h=40 mm, pa=101325 Pa.
3 d
1 2 D
p1, v1=?
z
L
z h
a
a
8.2 Odredite protok vode mjeren Venturijevom cijevi, prema slici. Uzmite u obzir i
koeficijent korekcije brzine. Pri kojem bi protoku, za isti smjer strujanja i apsolutni
tlak p1=1,96 bar nastupila kavitacija u presjeku 2. Zadano je: =998,2 kg/m3, pv
=2337 Pa, 0=13546kg/m3, h0=360 mm, L=0,75 m, D1=300 mm, D2=150 mm,
kinematička viskoznost vode =1,00410-6 m2/s.
,pv g
D2
D1
h0
Q 0
8.3 Odredite horizontalnu silu vode na redukcijsku spojnicu prema slici, uz pretpostavku
neviskoznog strujanja fluida. Zadano je: D=200 mm, d=100 mm, =1000 kg/m3,
pM1=1,6 bar, pM2=0,9 bar.

Zadaci
pa
1
2
D Q
d

pM2
pM1
8.4 Odredite rezultantu silu vode na račvu prema slici uz pretpostavku neviskoznog
strujanja. Volumen vode u račvi je V=0,11 m3. Zadano je: H=3,8 m, h=2,1 m, h1=1 m,
D1=300 mm, D2=200 mm, D3=300 mm,  =1000 kg/m3.
pa
g
 pa
D1 
H
D2 h
h1
D3

Zadaci
9. Vježbe
9.1 Treba odrediti rezultantnu silu fluida (veličinu i smjer) na difuzor s koljenom, prema
slici, uz protok Q=389 l/s. Pretpostaviti strujanje idealnoga fluida. Volumen difuzora
je Vd =3,27 m3, a volumen koljena do priključka je Vk=0,16 m3. Napomena: uzeti u
obzir i silu hidrostatskog tlaka koja djeluje izvana na difuzor. Zadano je: D=1,2 m,
d=0,3 m, H=6,6 m, h=1,2 m, =1011 kg/m3.
pa d h
Q H

9.2 Mlaz fluida nastrujava u neviskoznom strujanju u horizontalnoj ravnini protokom

Q=0,03 m3/s, brzinom v=3 m/s, na okomito postavljenu ploču prema slici. Treba
odredite silu fluida na ploču ako je Q1=0,01 m3/s. Zadano je: =1000 kg/m3.
z=konst.
Q2
pa
Q
v

Q1 ploča
9.3 Potrebno je odrediti silu F kojom treba pridržavati lopaticu mase m =4,8 kg okretljivu
oko točke O, prema slici, da bi bila u horizontalnom položaju. Pretpostaviti
neviskozno strujanje fluida. Za proračun obujma vode u lopatici pretpostaviti
poprečni presjek mlaza konstantnim i jednakim presjeku na ulazu u lopaticu. Zadano
je: L=1,4 m, L1=0,9 m, R=0,28 m, h=1,9 m, d=40 mm, vm=10,6 m/s, =999 kg/m3.

Zadaci
L
g
L1 F=?
T
pa
O
mg R
pa

h
vm
d
9.4 Fluid nastrujava u horizontalnom ravninskom neviskoznom strujanju na ploču

jedinične širine nagnutu pod kutom =36°. Treba odrediti pretlak u presjeku A-A ako
je ploča uravnotežena silom F=680 N, prema slici. Zadano je: h=25 mm, H=40 mm,
=42°, =1000 kg/m3.
pa
z = konst.
 H A
h
pM=?
  Q A
F
9.5 Osnosimetrična posuda prema slici otvorena je prema atmosferi, a u početnom je

trenutku ispunjena nestlačivim fluidom do visine H. Treba odrediti vrijeme pražnjenja
posude ako otvor na dnu ima koeficijent protoka Cd=0,96. Zadano je: D=42 cm, d=12
mm, H=59,5 cm, h=29 cm.
D
pa
d Cd
pa

Zadaci
10. Vježbe
10.1 Ispitajte dimenzionalnu nezavisnost sljedećih skupova fizikalnih veličina:
a) p,  i v
b) Q, L i 
c) g, L i Q
d) F, M i t
e) , p i V
gdje su: p - tlak,  - smično naprezanje, v - brzina, Q - protok, L - karakteristična duljina, 

- dinamička viskoznost, g - ubrzanje sile teže, F - sila, M - moment sile, t - vrijeme i
V - volumen.
10.2 Formirajte bezdimenzijske  parametre od veličina: vrijeme t, gravitacija g, sila F,

moment M, tlak p i dinamička viskoznost  s pomoću dimenzionalno nezavisnog
skupa: gustoća , brzina v i duljina L.
10.3 Moment M fluida na rotor aksijalne turbine zavisi od gustoće fluida , promjera D
rotora, kutne brzine  rotacije rotora i volumenskog protoka Q fluida kroz turbinu.
Primjenom dimenzionalne analize treba odrediti opći oblik zavisnosti momenta M od
preostalih veličina. Ako se zna da moment M linearno zavisi od protoka Q (pri čemu
je za Q=0, M=0), treba odrediti postotnu promjenu momenta M za geometrijski sličnu
turbinu 10% manjeg promjera koja rotira 15% većom kutnom brzinom i koristi isti
fluid pri istom protoku Q.
10.4 Otvorena cilindrična posuda promjera D, koja na dnu ima otvor promjera d,
koeficijenta protoka Cd je ispunjena fluidom do visine H. Posuda se potpuno isprazni
u vremenu t1=36,5 s. Primjenom Pi-teorema treba odrediti za koje bi se vrijeme t2
ispraznila geometrijski slična posuda tri puta većih dimenzija (što znači da je i otvor
na dnu tri puta veći) istog koeficijenta protoka Cd otvora na dnu posude u istom polju
gravitacije. Uputa: pretpostaviti da je t=f(D, d, Cd, H, g).

Zadaci
11. Vježbe
11.1 Treba odrediti kutnu brzinu vrtnje 0 i protok Q0 kroz slobodno rotirajuću svinutu
cijev prema slici. Kolika je dobivena snaga PT i protok QT za slučaj da cijev rotira
kutnom brzinom T=0/2. Koliku snagu PP (i pri kojem protoku QP) treba uložiti da
bi se cijev okretala kutnom brzinom P=20. Pretpostavite neviskozno strujanje
fluida, a gubitke trenja u ležaju zanemarite. Zadano je: H=0,6 m, R=0,6 m, d=60 mm,
pM0=0,31 bar, =35o, =1000 kg/m3.
. .. .. . . . . . . . . . . . . . .. .. ..
.. . .. . . . . . . .. . .. . . .
. ..
. p
. . . . . . . ..
.
.. 0
.M0 . .. . . . . . .
.

g
H
R
d
1

d
pa
tlocrt
11.2 Primitivna turbina preko remenice predaje korisnu snagu PM=730 W, pri konstantnoj
brzini vrtnje N=30 o/min i pri ukupnom protoku kroz turbinu Q=28,5 l/s. Treba
odrediti snagu PS koju predaje spremnik, snagu PT turbine i snagu PI fluida na izlazu
PM
iz turbine, mehanički stupanj korisnosti m i ukupni stupanj korisnosti
PT
PM
u . Pretpostavite jednodimenzijsko strujanje idealnog fluida. Zadano je H=1,3
PS
m, R=1,2 m, D=40 mm, =15o, =1000 kg/m3.

Zadaci
pM0
 g
remenica
H=konst.
A A
N=konst.
D Presjek A-A
R N

Zadaci
12. Vježbe
12.1 Propeler vanbrodskog motora pogoni brodicu brzinom v=8,3 m/s. Promjer propelera
D=250 mm, a kroz njega se ostvaruje protok od Q=0,5 m3/s. Odredite potisnu silu,
ukupnu snagu predanu vodi i stupanj djelovanja propelera. Zadano je =1000 kg/m3.
12.2 Peltonova turbina promjera radnog kola D=3 m i kuta lopatice =160 o okreće se
konstantnom kutnom brzinom n=240 o/min. Mlaz vode (gustoće =1000
kg/m3)napušta mlaznicu promjera d=5 cm brzinom v=60 m/s. Odredite silu F na
lopaticu te moment M i snagu P radnog kola.
12.3 Odredite snagu predanu jednom stupnju radnog kola aksijalne turbine srednjeg
promjera R=0.32 m rotora. Odredite kutove statorske lopatice 3 i 4 ako su ulazni i
izlazni kut rotora jednaki i iznose 1 2 25 o . Zadano je: Q=0.031 m3/s,
(protok kroz turbinu), =1000 kg/m3, =10.472 rad/s, b=10 mm (visina rotorske
lopatice).
12.4 Centrifugalna pumpa radi na N=1750 o/min, a apsolutna brzina na ulazu u lopatični
prostor je radijalna (1=90o). Kut lopatica na ulaznom bridu u odnosu na negativni
smjer obodne brzine je 1=30o, a na izlaznom 2=45o. Uz pretpostavku neviskoznog
strujanja i beskonačnog broja beskonačno tankih lopatica (tangencijalne relativne
brzine na lopatice) odredite protok Q vode gustoće =1000 kg/m3 kroz pumpu, te
visinu dobave hp pumpe, snagu Pp koju pumpa predaje vodi i prirast tlaka p2-p1 kroz
pumpu. Promjer lopatičnog vijenca na ulazu je D1=100 mm, a na izlazu D2=250 mm,
visina lopatica na ulazu je b1=15 mm, a na izlazu b2=8 mm.

Zadaci
13. Vježbe
13.1 Voda se prepumpava iz nižeg u viši spremnik, protokom Q=14 l/s. Odredite visinu
dobave hp pumpe i potrebnu snagu PM motora za pokretanje pumpe ako su
iskoristivost pumpe P=0,75, visina gubitaka do ulaza u pumpu hF1-2=1,5 m, visina
gubitaka od izlaza iz pumpe do ulaza u viši spremnik hF3-4=1,5m. Zadano je: =998,2
kg/m3, D=71,4 mm, z1=6,2 m, z5=12,5 m.
g 4
pa
1
z5
D
z1
Q 3
 2
pumpa
D p
13.2 Pumpa dobavlja vodu mlaznici protokom Q=0,056 m3/s. Motor predaje pumpi snagu
PM=40,2 kW, a ukupna iskoristivost pumpe je 85%. Na ulazu u pumpu je izmjeren
manometarski tlak pM2=-0,351 bar. Odredite visinu gubitaka energije hF1-2 od razine
vode u spremniku do ulaza u pumpu, te hF3-5 od izlaza iz pumpe do izlaza iz mlaznice.
Skicirajte energetsku i hidrauličku-gradijentnu liniju. Zadano je: h=1,5 mm, =998,2
kg/m3, D2=150 mm, D3=100 mm, D5=50 mm.
D3 D5
Q
g pa
pa h
pumpa
D2 p
13.3 Odredite gubitke tlaka pri strujanju zraka (ρ=1,225 kg/m3=konst., =1,4607·10-5
m2/s) protokom Q=5 m3/s kroz cjevovod duljine L=60 m pravokutnog presjeka
axb=600x300 mm. Cijev je od galvaniziranog željeza.
b

a

Zadaci
14. Vježbe
14.1 Odredite promjer D2 cjevovoda da bi razina fluida u spremniku 2 prema slici ostala
konstantna. Zadano je: ρ=997 kg/m3, =0,86·10-6 m2/s, H=18,2 m, h=11,4 m, L1=898
m, D1=200 mm, k1=k2=0,02 mm i L2=2610 m.
pa
 g
1 H
pa
Q=?
2 
h
L1,k1, D1 pa
L2, k2,D2=?
14.2 Treba odrediti snagu koju pumpa predaje fluidu u sustavu za hlađenje kada je izveden
kao otvoreni, prema slici (a), te kao zatvoreni prema slici (b). U oba je slučaja protok
u sustavu Q=0,005 m3/s, a promjena gustoće i viskoznosti s temperaturom se može
zanemariti. Zadano je: =998,2 kg/m3, =1,2.10-6 m2/s, La=10,4 m, D=80 mm, k=0,05
mm, H=2,4 m, h=0,5 m, svi lokalni gubici u otvorenom sustavu Ka=4,2, a u
zatvorenom Kb=4,8, Lb=La+H.
hlađeni hlađeni
objekt objekt
1
g
Q g Q
H
La Lb=La+H
D D
k pa k hladnjak

h
pumpa pumpa
Pa=? Pb=?
(a) (b)
14.3 Treba odrediti promjer D cjevovoda da bi se na izlazu iz mlaznice dobilo 92%

raspoložive potencijalne energije u obliku kinetičke energije izlaznog mlaza uz protok
od Q=0,552 m3/s. Koliki je promjer D3 mlaznice. Zadano je: =998,2 kg/m3,
=1,139.10-6 m2/s, L=390 m, k=0,2 mm, H=274 m, Ku=0,1, Km=0,06.

Zadaci
pa

Ku ? g
D=
H
L, k
Km D3
pa
14.4 Treba odrediti visinu h, protok Q i snagu PF koja se troši na svladavanje trenja, u
situaciji prema slici. Koliku bi visinu hid dosegao mlaz i koliki bi bio protok Qid da je
fluid idealan. Zadano je: =999 kg/m3, =1,13.10-6 m2/s, D=65 mm, d=30 mm,
Luk=9,9 m, k=0,045 mm, H=2,4 m, Kk=0,9, Ku=0,5, Km=0,05 (uz izlaznu brzinu),
pM0=0,86 bar.
g
pa
pM0
 h=?
Ku H
d
Km
D, k
Kk Kk
Luk

1. Vježbe
1. VJEŽBE
1.1 Zapišite u Gibbsovoj notaciji te nizom skalarnih jednadžbi izraze za:
a) moment sile F u odnosu na ishodište
b) rad sile F na putu d r .
Rješenje:
z a)
F M  r F
M x  ry Fz  rz Fy  yFz  zF
r M y  rz Fx  rx Fz  zFx  xx F
x y M z  rx Fy  ry Fx  xFy  yFx
r  (rx , ry , rz )  ( x, y, z )
F  ( Fx , Fy , Fz )
z F b)
dW  F  d r
dr d W  Fx d x  Fy d y  Fz d z
r
Napomena:
y dW
Snaga je P =
x dt
dW dr
P= F  F v
dt dt
1.2 Odredite jedan jedinični vektor s u čijem smjeru nema promjene polja p  6 x 2  yz
u točki T(1,2,3).
Rješenje:
- općenito:
grad P
- s može biti bilo koji vektor u
ravnini koja je tangencijalna na
p = konst. u točki T
T
z
si p p p
grad p  p  i j k 
x y z
p=konst.  p p p 
y  , , 
x  x y z 
p
 12 x ;
p p
y U točki T p T  12;3; 2 
 z;
x y z
Mehanika fluida – Vježbe 1/4

1. Vježbe
Uvjet okomitosti grad p i s
p p p
p  s  0 sx  sy  sz  0
xx xy xz
 p  s T  0 12sx  3sy  2sz  0
Proizvoljno odabiremo sx  sy  1 pa je
sz 
1
2
 12sx  3sy     7,5
15
2
s  sx2  s y2  sz2  12  12   7,5   58, 25
2
 1 1 7,5 
s  ; ;    0,131;0,131; 0,983
 58, 25 58, 25 58, 25 
1.3 Izračunajte vrijednost integrala F   pn d S , gdje je S površina kugle polumjera

S
R = 3, sa središtem u točki S(2,1,3) a n je vanjska normala na površinu, ako je

p  x 2  y 2  z 2 . Kolika bi bila vrijednost F za slučaj p = konst?
Rješenje:
F   pn d S   p dV
S V
p  x2  y 2  z 2 p p p
 2x ;  2y ;  2z
x y z
4
Fx   2 x dV  2 x s V  2  2  33  144 
V
3
4
Fy   2 y dV  2 y s V  2 1 33  72 
V
3
4
Fz   2 z dV  2 z s V  2  3  33  216 
V
3
F  144 ,72 , 216  
Za p = const. i p  (0,0,0) slijedi r  (0,0,0)

1. Vježbe
1.4 Odredite fluks vektora : Q   v  n dS po površini S kocke brida a=2 s centrom u

S
ishodištu T (0,0,0) . Površina S je orijentirana vektorom vanjske normale n , a vektor

v je v   3z  y  i  2 xj   4 x  z  k .
Rješenje:
Formula Gauss-Ostrogradski
y
x
Q   v  nd S     vd V
S V
vx vy vz

v    1
x y z
0 0 1
Q   1 d V  1V  8
V
  3z  y dz dy   3z  y dz dy
1 1 1 1
Q   v  nd S   x 1
 x 1

1 1 1 1
S
 2 x dz dx y 1  1 1  2 x dz dx y 1  1 1  4 x  z dx dy z 1  1 1  4 x  z dx dy z 1
1 1 1 1 1 1 1 1

1 1
1
 4 x  1dxdy  1 1  4 x  1dxdy  1 1  2 dxdy  1 2 x 1dy 
1 1 1 1 1 1 1
Q
1 1
1
  4dy 4 y 1  8
1
1

1. Vježbe
1.5 U točki T fluida tenzor naprezanja ima sljedeće komponente u odnosu na koordinatni
sustav Oxyz
 xx  xy  xy   7 0 2 
 
 ij    yx  yy  yz    0 5 0 
 
 zx  zy  zz   2 0 4 
 
 2 2 1
Odredite vektor naprezanja na ravninu orijentiranu normalom n   ,  ,  , te
 3 3 3
apsolutnu vrijednost toga vektora.
Rješenje:
 7 0 2 
 2 2 1
 ij    0 5 0  n   , , 
   3 3 3
 2 0 4 
  n  ji
2 1
 x  nx  xx  ny  yx  nz  zx   7    2  4
3 3
2 10
 y  nx  xy  ny  yy  nz  zy    5 
3 3
2 1
 z  nx  xz  ny  yz  nz  zz   2    4   0
3 3
 10 
   4; ;0 
 3 
2
 10 
        4     5, 21
2
x
2
y
2
z
2
 3

2. Vježbe
2. VJEŽBE
2.1 Na visini h=1 m, prema slici, nalazi se otvor cijevi iz koje izlazi mlaz fluida stalnom
brzinom v=8 m/s, pod kutom =49°. Uz pretpostavku idealnog fluida i uz
zanemarenje trenja između zraka i fluida odredite maksimalnu visinu H i duljinu L
koju će mlaz dosegnuti.
pa v
g

Rješenje:
Mlaz fluida je sa svih strana okružen zrakom pod konstantnim atmosferskim tlakom, tako
da je rezultirajuća sila tlaka na svaku česticu fluida u mlazu jednaka nuli, te od vanjskih
sila ostaje samo sila težine. Prema tome, svaka čestica fluida u mlazu gibat će se poput
materijalne točke u polju gravitacije (kosi hitac). Budući da svaka čestica u izlaznom
mlazu ima brzinu v, dovoljno je promatrati gibanje jedne čestice fluida, a gibanje svih
ostalih čestica će biti potpuno identično. Stoga će oblik mlaza biti jednak obliku putanje
što bi ga opisala jedna materijalna točka izbačena brzinom v pod kutom  s visine h u
odnosu na koordinatni sustav prikazan na slici.
z vB
vA=v tB
 g
dm .g
tA=0
dm .g
tC
x
dm .g vC

2. Vježbe
Gibanje se rastavlja u smjeru osi x i osi z. U svakom trenutku na česticu djeluje samo sila
težine d F  d m  g , te prema drugom Newtonovom zakonu d m  a  d F , vrijedi a  g , ili
d2 x
ax  x  =0
dt 2
d2 z
az  z  = -g (1)
dt 2
Jednadžbe (1) se integriraju u vremenu nakon čega slijedi:
dx
x = vx = C1
dt
dz
z = vz = - g t + C2 (2)
dt
Konstante C1 i C2 se određuju iz početnih uvjeta. Vremenski trenutak t=0 odgovara

trenutku nailaska čestice fluida u točku A u kojoj se komponente brzine
vx = v  cos 
vz = v  sin  ; za t=0 (3)
Uvrštavanjem (3) u (2) slijedi da je
C1 = v  cos  i C2 = v  sin  (4)
odnosno vrijedi
dx
= vx = v  cos 
dt
dz
= vz = v  sin  g t (5)
dt
Integriranjem jednadžbi (5) dobije se promjena puta čestice fluida u vremenu:
x = v  cos   t  C3
1
z = v  sin   t  gt 2  C4 (6)
2
Konstante integracije C3 i C4 se ponovo dobiju iz početnih uvjeta, tj. U trenutku t=0 čestica
fluida se nalazi u točki A s koordinatama x=xA=0 i z=zA=h, što uvršteno u (6) daje: C3 = 0
i C4 = h , odnosno:
x = v  cos   t
1
z = h + v  sin   t  gt 2 (7)
2

2. Vježbe
Položaje točaka B i C moguće je odrediti iz jednadžbi (5) i (7).
Do točke B mlaz fluida ide prema gore, odnosno brzina vz je pozitivna, a nakon točke B
brzina vz je negativna, što znači da je u točki B brzina vz jednaka nuli, te se iz jednadžbe (5)
može izračunati vrijeme tB potrebno da čestica fluida dođe od točke A do točke B.
v  sin
vzB = 0 = v sin  g tB  tB  (8)
g
Iz jednadžbe (7) za t= tB slijede koordinate točke B
v  sin  v 2 sin   cos 

xB = v  cos     3, 23 m
g g
 v  sin  
2
zB = H = h+  2,86 m (9)
2g
U točki C je t=tC i zC=0 te iz jednadžbe (7) slijedi
1
0 = h + vsin   tC  g  tC2 (10)
2
Rješenje kvadratne jednadžbe (10) je:
vsin  v 2sin 2  2 gh
tC = (11)
g
gdje je očito samo jedno rješenje fizikalno (tC mora biti pozitivno)
vsin  v 2sin 2  2 gh
tC =  1,379 s
g
Uvrštenjem tC u jednadžbu (7) za x-koordinatu točke C slijedi:
xC = L = v  cos   tC  7, 24 m .

2. Vježbe
2.2 Blok mase m=10 kg kliže po glatkoj površini kosine nagnute pod kutom =20.
Odredite brzinu U bloka koja će se ustaliti, ako se između bloka i kosine nalazi uljni
film debljine h=0,1 mm. Koeficijent dinamičke viskoznosti ulja je =0,38 Pas, a
površina bloka u dodiru s uljem A=0,15 m2. Pretpostavite linearni profil brzine u
uljnom filmu.
U=?

m
 A
Rješenje:
h U
 
h
F    A
F  mg sin 
F U
  A  mg sin 
h

mg mg sin   h
U
A
in
mg s
10  9,80665  sin 20  0,1103
U
0,38  0,15
U  0,0588 m/s
Napomena: Za konstantu g se koristi vrijednost g  9,80665 m/s2 .

2. Vježbe
2.3 Newtonska kapljevina gustoće  =920 kg/m3, kinematičkog koeficijenta viskoznosti

=510-4 m2/s struji preko nepomične stijenke. Profil brzine uz stijenku dan je
izrazom
3
u 3 y 1 y
   
U 2  2 
y

u(y)
gdje je y udaljenost od stijenke, a  udaljenost na kojoj je brzina u  U . Odredite

veličinu i smjer tangencijalnog naprezanja na površini stijenke, u zavisnosti od U i
.
Rješenje:
du du
   
dy y 0
dy y 0
du  3 1 3 y2  du 3U
U     3   
dy 2  2   dy y 0
2
3U
  
2
3 U
  920  5 104  
2 
U m/s
 N/m  0, 69 
 m
2
Tangencijalno naprezanje fluida na stijenku djeluje u smjeru relativne brzine fluida u

odnosu na stijenku.

2. Vježbe
2.4 U cilindričnoj posudi polumjera R0=220 mm, nalazi se cilindar polumjera R=216 mm
koji rotira stalnom brzinom vrtnje n=200 o/min za što se troši snaga P = 46 W.
Odredite koeficijent dinamičke viskoznosti  kapljevine koja ispunjava prostor
između cilindra i posude u kojem pretpostavite linearni profil brzine, a utjecaj dna
zanemarite. Zadano je: h=20 cm.
g n=konst
POSUDA cilindar
h
=?
R
R0
Rješenje:
 n u
 ; u R;  
30 R0  R
F    2R h ; M  F  R ; P  M 
u
P  F  R      2 R 2  h    2 R 2  h  
R0  R
 2 R3  3n2 R3
P  2   h  2 h
R0  R 900  R0  R 
450P  R0  R 

 3n2 R3h
450  46   0, 220  0, 216 


 3  2002  0, 2163  0, 20
  0,0331 Pa  s

3. Vježbe
3. VJEŽBE
3.1 U jedan krak U-cijevi u kojoj se nalazi voda gustoće =999,1 kg/m3 nadoliveno je
ulje gustoće 0=820 kg/m3, prema slici. Ako je visina stupca ulja h0=150 mm,
odredite razliku visina h razina ulja i vode.
pa g pa
h=?
h0
ulje
Rješenje:
Jednadžba manometra od A do B:
pa   g  h0  h   0 gh0  pa
pa B
 h0   h  0 h0  0
pa h
A h0   
h0-h h  h0 1  0 
  
 820 
h  0,15 1  
 999,1 
h  0,0269 m  26,9 mm

3. Vježbe
3.2 Odredite apsolutni i manometarski tlak u točki A spremnika, za otklone manometra i

barometra prema slici. Zadano je:  =999 kg/m3, 1 =771 kg/m3, 0 =13560 kg/m3,
h=5 cm, h0=17,5 cm, h1=12,5 cm, ha=752 mm.
A h0
ha
h
h1
Rješenje:
Barometar: pa  0 gha  99999,6 Pa = 1000 mbar = 1000 hPa
0,001 bar  1 mbar  1 hPa
Manometar : pA  pa  0 g  h0  h1   1 gh1   gh
Apsolutni tlak u točki A: pA  138458 Pa=1385 mbar
Manometarski tlak u točki A: pMA  pA  pa  38458 Pa = 385 mbar

3. Vježbe
3.3 Hidrostatski manometar može se iskoristiti za mjerenje količine fluida u spremniku

oblika paralelopipeda. Odredite zavisnost visine l žive gustoće 0 u lijevom kraku
manometra o volumenu V nafte gustoće  u spremniku dimenzija dna LxB. Visina h
se mjeri od ravnotežnog položaja žive prije punjenja spremnika i priključne cijevi
naftom.
pa
nafta
pa
spremnik dimenzija dna
LxB
priključna h
cijev
l
ravnotežni položaj žive
l
živa
Rješenje:
V
V  LBH  H (1)
LB
p   g  H  h  l   20 gl  p (2)
a a
(1) u (2)
 V 
  h   l  2 0   
 LB 
  V 
l   h
2 0    L  B 
Slučaj V=0, priključna cijev puna, l  l0
 h
l0 
2 0  

3. Vježbe
3.4 Osjetljivost hidrostatskog manometra (definirana odnosom otklon manometra /

mjerena razlika tlakova) povećava se naginjanjem kraka manometra. Za
mikromanometar na slici, duljina l u nagnutom kraku mjeri se od položaja meniskusa
kod jednakih tlakova p1 i p2.
Odredite kut nagiba kraka da bi osjetljivost manometra bila 1mm/Pa. Zadano je:
 =800 kg/m3.
h2
h1
d
D=10 d
Rješenje:
h2  l  sin  (1)
J.M. p2   g  h1  h2   p1 (2)
D 2 d 2
h1  l
4 4 (3)
2
d
iz(3) h1  l   (3a)
D
(1) i ( 3a) u (2)
 d  2 
  g  l    sin    p1  p2
 D   (4)
l 1
osjetljivost    103 m Pa
p1  p2  d  2 
 g    sin  
 D   (5)
 d  
2
10  d  3 2
103  g    sin    1  sin     0, 017

 D    g  D 
sin   0,017
  6,75  6 4445

3. Vježbe
3.5 Na slici je shematski prikazan princip rada hidrauličke preše. Odredite kojom silom F
treba gurati ručicu da se ostvari sila prešanja F2=4800 N. Zadano je: m=25 kg,
D=200 mm, h=1,3 m, l1= 52 cm, l2=12 cm, A1=19,6 cm2,  =820 kg/m3.
F2 otpresak
m g
D
F=?
h
l1
A1 l2
Rješenje:
F2
F2
otpresak mg
F2
F2
stap 2 mg
p2 A2
p2 F
h
ulje l1
F1 F1
p1
p1 l2
A1

3. Vježbe
Poluga: F   l1  l2   F1  l2 (1)
F1
Stap 1: p1 A1  pa A1  F1  p1  pa 
(2)
A1
Jednadžba p2  p1   gh (3)
manometra
F2  mg
p2 A2  pa A2  F2  mg  p2  pa 
Stap 2: D 2 (4)
4
Nepoznanice: F, F1, p1, p2
(2) i ( 4) u (3)
F2  mg F
p a   p a  1   gh
D2
A1
4
 
 F  mg 
F1  A1   gh  2 2 
 D 
 4 
F1  335 N
l2
F  F1
l1  l2
F  62,9 N

4. Vježbe
4. VJEŽBE
4.1 Odredite rezultantnu silu tlaka (veličinu, smjer i hvatište) na kvadratni poklopac
dimenzije a=0,8 m, čije se težište nalazi na dubini H=1,8 m, za slučajeve prema
slikama (a), (b) i (c). Zadano je: h=0,8 m, H1=1,2 m,  =998,2 kg/m3, 1 =820 kg/m3,
=70o.
g
g h
. . . . . .
. . .
. . . .
. . . . .
. . .
 
H H
C C
a
(b)
(a)
H
H1
a
(c)

4. Vježbe
Rješenje:
(a)
z
Fh   gH  a 2  11277 N
O
H
yC   1,92 m
70 o
sin 
H a4
I ξξ 12 a2
y     0, 0278 m
yC
yC  S yC  a 2 12  yC
Fh
C
Sile konstantnog tlaka pa izvana i iznutra

se poništavaju.
y
(b) 1. način
Izvana djeluje sila uslijed atmosferskog

h tlaka pa, a iznutra sila uslijed konstantnog
. . . . . . . . tlaka p0.
.
. . . . . . .
. Razlika tih dviju sila je sila F0 pretlaka
. . . .
pM0 iznutra.
Sila Fh uslijed hidrostatskog tlaka je ista

kao pod (a).
H
Jednadžba manometra
pa   gh  p0
C
pM0  p0  pa   gh  7831 Pa
a
F0  pM0  a 2  5012 N
poklopac FR F0 Rezultantna sila :

y R
y
FR  F0  Fh  16289 N
C
Fh M i  MR
FR  yR  Fh  y
F
y  y  h  0, 0193 m
R FR

4. Vježbe
(b) 2. način
Ako se pretlak pM0
z
pretvori u visinu tlaka
pM0
 h dolazi se do
O fiktivna g
slobodna fiktivne slobodne
površina površine na kojoj vlada
h atmosferski tlak, te na
.
. . . . . .
. površinu djeluje samo sila
. . . .
.
. . . .
. . uslijed hidrostatskog tlaka
računata na osnovu
 dubine mjerene od
fiktivne slobodne
yC
HH površine.
Fh  FR   g  H  h   a 2  16289 N
C H h
yC   2, 77 m
sin 
a4
y R
I
yR  ξξ  12 2
yC  S yC  a
a2
yR   0, 0193 m
12  yC
(c)
Sile konstantnog tlaka pa se
poništavaju.
 Sila Fh uslijed hidrostatskog

tlaka je ista kao pod (a).
H
y FR Fh1  1 gH1  a 2  6176 N

H1 R
H
yC1  1  1, 28 m
C sin 
Fh y a4
I
 y1 y1  ξξ  12 2  0, 0418 m
yC1  S yC1  a
Fh1 FR  Fh  Fh1  5101 N
M C 0
Fh  y  Fh1  y1  FR  yR
Fh y Fh1y1
y   0, 0109 m
R FR

4. Vježbe
4.2 Potrebno je odrediti na koju visinu h treba spustiti razinu vode, da bi se poklopac
jedinične širine, okretljiv u točki O, prema slici, otvorio uslijed vlastite težine.
Gustoća poklopca je jednolika, a masa mu je m =250 kg. Zadano je: L=160 cm ,
  15 , =998 kg/m3.
g pa
pa
L
h=?
poklopac

O

Rješenje:
Na poklopac djeluje
pa vlastita težina i sila
hidrostatskog tlaka.
 Poklopac će se otvoriti
mg
kada moment sile težine
pa L u odnosu na točku O
h
C yC bude veći od momenta
sile hidrostatskog tlaka.
 x
Krak sile težine u odnosu
O y Fh  L
na točku O je, cos  a
2
krak sile Fh hidrostatskog
L
tlaka je  y , te vrijedi
2
L L 
mg cos   Fh     y  (a)
2  2 
Sila hidrostatskog tlaka je definirana izrazom
Fh   ghC A   g  yC sin   L 1 (b)
a pomak
I  1 L3 L2
y    (c)
yC A 12  yC  L 1 12  yC

4. Vježbe
Uvrštavanjem izraza (b) i (c) u (a) slijedi izraz za yC
m L
yC  ctg    0,851 m (d)
L 6
Iz slike (a) slijedi granična visina h fluida
 L
h  x sin    yC   sin   0, 427m (e)
 2
Očito je h  L sin  = 0,414 m, što znači da je razina fluida iznad gornjeg ruba poklopca,
kao što je pretpostavljeno na slici (a). Da to nije tako, trebalo bi ponoviti proračun uz
pretpostavku da je samo dio površine poklopca u dodiru s fluidom.
4.3 Treba odrediti silu F koja drži u ravnoteži poklopac AB jedinične širine, zglobno
vezan u točki A, u položaju prema slici. Zadano je : a=0,84 m; H=0,65 m;
h=35,5 cm; =999 kg/m3.
pa B F
.. .
g
. ... .. . p0=?
.. .
a
h H pa
poklopac


4. Vježbe
Rješenje:
U ovom primjeru nije pogodno
pa B F uvoditi fiktivnu slobodnu
hC=yC=H/2 .. površinu, jer površina AB nije
.
2 .... .. p0
.
čitava uronjena u fluid. Na dio
1 . . površine poklopca koji se
a nalazi iznad fluida, djeluje
F0 samo sila konstantnog tlaka p0,
h H a/2
H/2 a na potopljeni dio površine i
Fh sila tlaka p0 i sila hidrostatskog
A tlaka. Zbog toga je u ovom
y
slučaju jednostavnije računati

silu F0 (uslijed konstantnog
 tlaka p0) na čitavu površinu,
koja djeluje u težištu poklopca
AB i silu hidrostatskog tlaka
Slika (a) Sile na poklopac Fh, na dio poklopca ispod
stvarne slobodne površine, kao
što je prikazano na slici (a).
Sila težine poklopca prolazi točkom A, te u ravnoteži momenata nije bitna. S obzirom da
fluid u spremniku miruje, tlak p0 će se odrediti iz jednadžbe manometra od točke 1 u
piezometričkoj cijevi do točke 2 na slobodnoj površini, koja glasi
pa   gh   gH  p0 (a)
iz koje je manometarski tlak
pM0  p0  pa   g  h  H   2890Pa (b)
Negativni predznak ukazuje da se radi o podtlaku, te će sila F0
F0  pM0  a 1  2428N (c)
biti negativna, odnosno usmjerena suprotno nego što je ucrtano na slici (a). Sila Fh je
H
Fh   g   H 1  2070 N (d)
2
a pomak hvatišta sile Fh je
1 H 3
I H
 y    12   0,108 m (e)
yC A H  H 1 6
2

4. Vježbe
Sila F se određuje iz uvjeta ravnoteže momenata u odnosu na točku A, koja glasi
a H H
F  a  F0   Fh    (f)
2 2 6
U gornjoj se jednadžbi sila F0 uvrštava s negativnim predznakom, te slijedi sila F=-680 N,

što znači da na poklopac treba djelovati silom F u suprotnom smjeru od smjera na slici (a).
S obzirom da se poklopac naslanja na stjenku u točki B, sila F će biti sila reakcije između
poklopca i stjenke, te za držanje poklopca u ravnoteži neće trebati djelovati silom izvana.

5. Vježbe
5. VJEŽBE
5.1 Kvadratična greda zglobno je učvršćena u bridu A. Odredite silu F kojom treba
djelovati na gredu jedinične duljine da bi bila u ravnoteži u položaju prema slici.
Zadano je: a=1 m; =999 kg/m3.
pa F=? g
a
 pa
Rješenje:
1. način – površina se tretira kao zbroj la 2
ravnih površina l 3B
1 l
pa F F1   g a  l  B l1  12 
2 1 6
l l  B
2
a F1 C1
C1 l 3B
3 l
F2   g a  l  B l2  12 
2 3
l  l  B 18
a C2C 2
2
1  1 
F2 F  2a  F1  l  l1   F2  l  l2   0
2  2 
 A  1 1 5
F   gl 2 B      gl 2 B
 12 3  12
F  8164 N

5. Vježbe
2. način – površina se tretira kao zakrivljena površina
z B=1
pa
x Sx   B   2a 
Sx
B   2a 
3
hC=a 2a 3
Cx I   
H=2a 12 3
h 
C2
H

A
projekcija površine
Horizontalna komponenta Fh
Fh     g  hC  Sx     g  a   2a   2 ga 2  19593 N
2  a3
I 1
h    3  a  0,333 m
hC S x a  2a 3
Vertikalna komponenta Fv
a
2a  a
V  a2
2
Fv   gV   ga 2  9797 N
2a = T
1
 x  a  0,333 m
3


A
A
pa F Uvjet ravnoteže:
M A 0
F  2a  Fv  x  Fh  a  h 
Fh Fv 2a
1  a 2a 
F  Fv   Fh  
2a  3 3
F  8164 N
A

5. Vježbe
5.2 Drvena homogena greda gustoće  =940 kg/m3, duljine L=8 m i promjera D=0,5 m,
pričvršćena je pod vodom gustoće v=999kg/m3 u točki O, oko koje se može okretati.
Kolika će u ravnotežnom položaju biti duljina l uronjenog dijela grede?
 g
pa
?
l=
D
v
Rješenje:
D 2
G  g L
4
Fb
D 2
Fb   v g l
4

M O 0
l/ 2
L l
G  cos   Fb  cos 
2
2 2
L/
O
G D 2 L2 D 2 l 2
g  cos    v g  cos 
4 2 4 2

lL  7, 76 m
v

5. Vježbe
5.3 Homogena čelična kugla gustoće c=7800 kg/m3 radijusa R=8 cm zatvara otvor na
ravnoj stjenci promjera d=12 cm. Treba odrediti kut nagiba kose stjenke da kuglica
oslobodi otvor kada u spremniku nastupi pretlak od pM=5000 Pa.
pa
g
R
d
=?
plin
pM=konst.
Rješenje:
Od vanjskih sila na kuglu djeluju sila težine G u težištu C
kugle, te sila F0 uslijed pretlaka pM koja je okomita na
k projekciju dijela površine kugle izložene pretlaku pM, te
također prolazi težištem C kugle, kao što prikazuje slika
C (a). Gledajući raspored sila može se zaključiti da će se
A R kuglica pomaknuti kada moment sile F0 bude veći od
 momenta težine, a kuglica će se gibati oko točke O u
F0   kojoj će biti nepoznata sila reakcije, koju nije nužno
odrediti jer se postavlja momentna jednadžba oko točke
O
O u obliku
G d
F0   G  k (a)
d/2 2
Sila F0 konstantnog tlaka je jednaka umnošku pretlaka i
projekcije površine pod pretlakom, što u ovom slučaju
glasi
Slika (a) Sile na kuglu
d 2
F0  pM   56,5 N (b)
4
Sila težine je
4 3
G  mg  c R  g  164 N (c)
3
Krak k sile težine, prema slici (a) je
k  R cos     (d)
gdje se kut  može odrediti iz pravokutnog trokuta AOC prema slici (a), iz jednadžbe
d 2
cos      41, 4o (e)
R
Uvrštavanje izraza (d) u izraz (a) daje
F d
cos      0 (f)
2R  G
odakle je
    75o , odnosno   33, 6o . (g)

5. Vježbe
5.4 Tankostijena bačva mase m=94 kg, volumena V=600 l, potpuno je potopljena pod
vodu gustoće =998,2 kg/m3. Do polovine volumena ispunjena je zrakom zanemarive
težine i privezana užetom za dno. Odredite silu F u užetu.
pa
g

. . . . . .
. . . .
. . . . .
. . .
.
. . . . .
. . .
.zrak
. . .
.
. .
.
.
. . . . . .
voda
uže
Rješenje:
V
Fb Fb   g
2
. .
. .
. . .
.
G  mg
. .
. . . . . .
. . .
. . . .
Fb  F  G  0
. .
.
. .
F .
.
.
.
. . . .
. . . .
. .
V
mg F  Fb  G   g  mg
2
F  2015 N

6. Vježbe
6. VJEŽBE
6.1 Treba odrediti rezultantnu silu na zatvarač, oblika polucilindra, jedinične širine B,
prema slici. Zadano je: H=3 m, R=1 m, =60o, =998,2 kg/m3.
pa

g
H
pa C
R

Rješenje:
Ishodište koordinatnog sustava Oxz je

z smješteno na slobodnu površinu. Sile
atmosferskog tlaka pa izvana i iznutra se
G H I x poništavaju tako da na zatvarač djeluje samo
O  sila hidrostatskog tlaka, koja se razlaže na
V horizontalnu i vertikalnu komponentu.
Horizontalna komponenta sile se računa iz
A H izraza
n C Fx pCx Sx (a)
2Rsin
B
n gdje je Sx projekcija površine zatvarača, a pCx
 hidrostatski tlak u njenu težištu. Gledajući

D F sliku (a), horizontalne sile na dijelu površine
E DEF zatvarača se međusobno poništavaju jer
2Rcos je projekcija dijela EF jednaka projekciji DE,
a suprotnog je predznaka.
Slika (a) Sile na zatvarač
Projekcija Sx se dakle odnosi na dio ABD površine zatvarača, oblika je pravokutnika

površine 2BRsin i pozitivna je, jer vektor normale n na površinu čini s pozitivnim
smjerom osi x kut manji od 90o. Težište projekcije površine Sx je u točki C u kojoj je
hidrostatski tlak pCx gH , te je
Fx gH 2R sin B 50,9 kN (b)
Negativni predznak sile Fx kazuje da sila gleda u negativnom smjeru osi x, tj. u lijevo.
Vertikalna komponenta sile je po veličini jednaka težini fluida u volumenu od površine

zatvarača do slobodne površine. Volumen je definiran vertikalama AH i FI, povučenim iz

6. Vježbe
rubnih točaka površine zatvarača. Vertikala BG dijeli površinu zatvarača na dijelove s

pozitivnom i negativnom projekcijom Sz. Dio AB površine ima negativnu projekciju Sz, te
vertikalna sila na taj dio površine gleda u pozitivnom smjeru osi z, a definirana je
volumenom ABGHA. Dio površine BDEF ima pozitivnu projekciju Sz, na koju vertikalna
komponenta sile hidrostatskog tlaka gleda prema dolje, a definirana je težinom fluida u
volumenu BDEFIGB.
G H G I H I
A A
+ =
B B B
D F D E F
E
Kada se ove dvije sile zbroje dobije se ukupna vertikalna komponenta sile hidrostatskog
tlaka koja gleda prema dolje, a definirana je volumenom ABDEFIHA, koji je osjenčan na
slici (a). Veličina tog volumena se računa kao umnožak zbroja površina polukruga i
trapeza AFIH sa širinom B zatvarača, te je izraz za silu Fz
D2
Fz g 2 R cos H B 44, 7 kN (c)
8
Negativni predznak sile Fz ukazuje da ona gleda prema dolje.
Za određivanje hvatišta rezultante u općem bi slučaju bilo potrebno prvo odrediti položaj
hvatišta horizontalne i vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka. Za slučaj cilindrične
površine to nije nužno, jer se unaprijed zna da će rezultanta prolaziti točkom C jer i sve
elementarne sile pndS prolaze točkom C.
Rezultantna sila je po veličini jednaka
FR Fx2 Fz2 67,7 kN (d)

C

a djeluje pod kutom  prema slici (b)
FR Fz
arctg 41,3o (e)
Fx
Slika (b) Položaj rezultantne sile

6. Vježbe
6.2 Treba odrediti silu F u vijcima, kojima je pričvršćen poklopac, oblika stošca, mase m
= 474 kg, prema slici. Zadano je: H=1,4 m, h=0,9 m, R=0,8 m, pM0=2800 Pa,
=998 kg/m3.
.. . ..
. . ..
. . .
.
. ..
pM0 poklopac
.
.. .
..
.
.
H
h
R

Rješenje:
Na slici (a) su prikazane sile koje djeluju na

.. . poklopac. Osim sile težine samog poklopca i sile
pM0 Fv u vijcima (koja je pretpostavljena tako da
.. . rš
sl. povina izaziva vlačna naprezanja u vijcima), djeluje još
. . .. . .
F0 r H vertikalna sila F0 konstantnog pretlaka pM0 i sila
V Fz hidrostatskog tlaka. Horizontalne sile tlaka se
h Fz međusobno poništavaju. Sila F0 konstantnog
pretlaka je jednaka umnošku pretlaka i ploštine
mg projekcije Sz površine stošca sa strane pretlaka
R pM0. Projekcija Sz je oblika kruga polumjera R i
negativna je, te je sila jednaka
Fv
F0 pM0 R2 5630 N (a)
Slika (a) Sile na poklopac i gleda prema gore.
Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka je po veličini jednaka težini fluida u

prostoru od površine stošca u dodiru s fluidom do slobodne površine. Taj volumen je
osjenčan na slici (a). Njegov je obujam
h 2
V R2 h R r2 Rr (b)
3
Nepoznati polumjer r se određuje iz sličnosti trokuta, prema kojoj je
r R H h
r R 0, 286 m (c)
H h H H
što uvršteno u izraz (b), daje obujam V=0,914 m3. Sila Fz također gleda prema gore (jer je
projekcija površine u dodiru s fluidom negativna), a po veličini je

6. Vježbe
Fz gV 8945 N (d)
Iz ravnoteže vertikalnih sila, prema slici (a), slijedi tražena sila u vijcima
Fv F0 Fz mg 9930 N (e)
Fiktivna slobodna površina

Do istog se rezultata moglo doći i na drugi
način. Ako se poklopcem smatra sve ono
što se nalazi iznad ravnine A-B, prema slici
.. .
hF
.
pM0 (b), odnosno iznad otvora polumjera R,

.
tada će i fluid unutar stošca pripadati

.. .
..
.
.
poklopcu. Ako se sa hF pM0 g , prema

h slici (b), označi visinu pretlaka pM0, koja
definira položaj fiktivne slobodne površine,
A B tada će sila F na poklopac biti jednaka
težini fluida u osjenčanom volumenu.
Slika (b)
Fiktivna slobodna površina

Ako se toj sili oduzme težina fluida u
zatvaraču, dobije se situacija prikazana na
slici (c), gdje osjenčani dio volumena od
.. .
hF
.
pM0 stvarne do fiktivne slobodne površine

.
definira silu F0, a osjenčani volumen ispod

.. .
..
.
.
stvarne slobodne površine definira silu Fz,

h jednako kao u prvom načinu.
A B
Slika (c)

6. Vježbe
6.3 Kocka gustoće 0=495 kg/m3, brida a=0,44 m, zglobno je vezana u bridu O i zatvara
kvadratični otvor na dnu spremnika, prema slici. Treba odrediti silu F potrebnu za
podizanje kocke. Zadano je: H=1,2 m, =35o, =999 kg/m3.
g
pa
a
F=?

O 
pa 
Rješenje:
pa pa
H F1 H F1
F2
F2
F4
pa O pa O
F3
A F4 A F3
Slika (a) Sile tlaka na kocku Slika (b)
Na slici (a) su prikazane sile tlaka koje djeluju na kocku. Sile koje djeluju na plohe kocke
koje su paralelne ravnini slike, međusobno se poništavaju. Ako se na plohi OA doda i
oduzme sila F4 hidrostatskog tlaka, kao što je prikazano na slici (b), tada suma sila F1 , F2 ,
F3 i sile F4 izvana, daju silu uzgona, koja djeluje u težištu kocke, te osim nje ostaje sila
hidrostatskog tlaka F4 iznutra na plohu OA, kao što je prikazano na slici (c), na kojoj je
ucrtana i sila težine kocke, odgovarajući krakovi sila, te veličine yC i y za silu F4. Iz slike
(c) slijedi
L a sin a cos 0,613 m (a)
k L2 0,306 m (b)

6. Vježbe
pa H a
yC 1, 68 m
cos 2
(c)
k=L/2 hC yC cos 1,38 m

H (d)
yC
Fb F Na temelju čega je
F4 g hC A g yC cos a2
O  C F4
mg F4 2618 N
pa
 a4

A I 12
y
y
asin acos yC A yC a 2
L a2
y 0, 011 m
12 yC
Slika (c) Sile na kocku
Fb gV ga3 834,5 N
Kocka će se podići kada moment sile F (u odnosu na točku O) svlada momente ostalih sila,
tj.
a L
F L F4 y mg Fb (e)
2 2
odakle je sila F 776 N .

7. Vježbe
7. VJEŽBE
7.1 Odredite minimalni protok Q u nestlačivom strujanju fluida kod kojeg će ejektor
početi usisavati fluid kroz vertikalnu cjevčicu. Zadano je A2=14 cm2, A1=3,5 cm2,
h=0,9 m.
A2
A1
Q=? pa

h
g pa
Rješenje:
Da bi ejektor počeo usisavati fluid kroz vetikalnu cjevčicu, tlak p1 u presjeku A1 mora biti
manji od hidrostatskog tlaka koji vlada pri mirovanju fluida u vertikalnoj cjevčici.
p1  pa   gh (a)
Bernoullijeva jednadžba od presjeka A1 do presjeka A2 glasi:
p1 v12 p v2
  2  2 (b)
 g 2g  g 2g
Jednadžba kontinuiteta
Q Q
v1 A1  v2 A2  Q  v1  i v2  (c)
A1 A2
Uvrštavanjem (c) i (a) u (b)
pa   gh Q 2 pa Q2
  
g 2 gA12  g 2 gA22
odakle je:
A1 A2
Q 2 gh  1,52 103 m3 s
A A
2
2
2
1

7. Vježbe
7.2 Odredite visinu zB kraja B sifona, pri kojoj se u neviskoznom strujanju fluida
ostvaruje maksimalni protok Q nestlačivog fluida gustoće =995,6 kg/m3, tlaka
isparavanja pv =4241 Pa, ako je: pa =1010 mbar, z1=34 m, z0=30,5 m, d=150 mm.
1
g z1
pa
0
z0

zB=?
pa
Rješenje:
Spuštanjem izlaznog kraja sifona brzina strujanja se povećava, a tlak u najvišoj točki
sifona smanjuje. Pri minimalnom tlaku u najvišoj točki, koji odgovara tlaku isparavanja pv
postiže se maksimalno moguća brzina.
Iz Bernoullijeve jednadžbe od točke 1 do točke B slijedi:
2
pv vmax p v2
  z1  a  max  zB
 g 2g  g 2g
odakle je:
pa  pv
zB  z1   24,1 m
g
Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do B slijedi:
v2
z0   zB  v  2 g  z0  zB   11, 2 m/s
2g
d 2 d 2
Q  v   2 g  z0  zB   0, 2 m3 s
4 4

7. Vježbe
7.3 Voda neviskozno struji između dva velika spremnika u kojima je razlika visina razina
H, kroz cijev promjera d. Odredite postotno povećanje protoka Q ako se na cijev
ugradi difuzor izlaznog promjera D=2d.
pa
0 g
H 1 pa
 d
D
Rješenje:
pa pa v 2
B.J. 0-1 H  
g  g 2g
v  2 gH
Ova Bernoulijjeva jednadžba vrijedi i za cijev konstantnog promjera d i za cijev s

difuzorom promjera D, a v je brzina utjecanja u spremnik.
d 2 D 2
Stoga će u prvom slučaju protok biti Q0  v  , a u drugom slučaju Q  v  , odakle
4 4
Q D2
je   4 što znači da bi se protok povećao četiri puta.
Q0 d 2
Komentar: Iz gornjeg slijedi da bi se povećanjem promjera D mogao dobiti po volji veliki

protok, što u stvarnosti nije slučaj.
1) Povećanjem protoka Q povećava se brzina u cijevi promjera d, viskozni gubici

postaju značajni što smanjuje brzinu i protok.
2) Kod velike razlike promjera D i d dolazi do

odvajanja strujanja od stijenke difuzora, te je
izlazna brzina v veća od prosječne brzine koja bi
bila za slučaj jednolikog profila brzine po presjeku D
što dovodi do većih gubitaka, odnosno smanjenje
protoka Q.

7. Vježbe
7.4 Odredite visinu h koju će dosegnuti mlaz vode (=1000 kg/m3) na izlazu iz račvaste
cijevi, prema slici, ako su manometarski tlakovi pM1= pM2=2,68 bar. Zadano je:
D1=200 mm, D2=150 mm, d=100 mm, H=8 m.
pa
h=?
g
3
d
H
1 2
z=0
pM1 D1 D2 pM2
Rješenje:
Budući je cijev horizontalna, a u presjecima 1 i 2 vlada pretlak može se zaključiti da će
voda strujati od oba presjeka prema izlazu, te se može postaviti Bernoullijeva jednadžba od
1 do 3 i od 2 do 3. U izlaznom presjeku 3, pretlak je jednak nuli, a brzina jednaka v3 pa
vrijedi:
pM1 v12 v2
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 3   3 H (1)
 g 2g 2g
pM2 v22 v32

Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3   H (2)
 g 2g 2g
Gornje jednadžbe imaju jednake desne strane, a budući su jednaki pretlaci pM1= pM2
zaključuje se da je v1= v2.
Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi

Q3 Q1  Q2  Q3 (3)
D12 D 2 d 2
Q1 Q2 ili v1   v2  2  v3 
4 4 4
D12  D22
odakle je v3  v1  (4)
d2
Uvrštavanjem (4) u (1) slijedi:

7. Vježbe
v 2  D1  D2 
2 2 2
pM1 v12
  1  H
 g 2g 2g d4
v32
2g
ili
2
pM1  2 gH

v1   3,16 m s
 D12  D22 
2
1
d4
v3  19,7 m s
Iz Bernoullijeve jednadžbe od 3 do 4
v32
 h  h  19,8 m
2g

7. Vježbe
7.5 Odredite promjer d mlaznice u sustavu prema slici uz uvjet da fluid u priključnoj
cijevi spremnika 2 miruje. Pretpostavite neviskozno strujanje. Zadano je H=3,4 m,
h=2,6 m, D=100 mm.
pa 1 g
pa
1 
2 
H
h
D pa
2 3 d=?
Rješenje:
Ako fluid u priključnoj cijevi u spremniku 2 miruje. Znači da u točki 2 vlada hidrostatski
tlak p2  pa   gh ili pM2   gh
v32
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 3 H  v3  2 gH
2g
v2 p
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 H  2  M 2  v2  2 g  H  h 
2g  g
h
D12 d 2 v2
v2   v3   dD
4 4 v3
H h
dD 4  69, 7 mm
H
U slučaju d < 69,7 mm protok Q bi bio manji, brzina v2 manja, a tlak p2 veći, te bi došlo
do strujanja u spremnik 2.
U slučaju d > 69,7 mm fluid bi istjecao iz spremnika 2.

8. Vježbe
8. VJEŽBE
8.1 Odredite brzinu v1 i tlak p1 zraka (z =1,23 kg/m3) u simetrali cijevi promjera D=50
mm, pomoću mjernog sustava s Prandtl-Pitotovom cijevi prema slici. Pretpostavite
neviskozno strujanje i uzmite u obzir debljinu Prandtl-Pitotove cijevi. Zadano je: d=5
mm, L=100 mm, =11, a=800 kg/m3, h=40 mm, pa=101325 Pa.
3 d
1 2 D
p1, v1=?
z
L
z h
a
a
Rješenje:
Točka 2 je točka zastoja, a u točki 3 će zbog smanjenja presjeka brzina v3 biti veća od
brzine v1, a tlak p3 manji od tlaka p1. Diferencijalni manometar s kosom cijevi mjeri razliku
tlaka p2  p3 , a U cijev razliku tlaka p3  pa (ako se u jednadžbama manometra zanemari
gustoća zraka što je moguće jer je gustoća zraka z puno manja od gustoće alkohola a u
manometrima).
Postavljanjem Bernoullijevih jednadžbi, jednadžbe kontinuiteta i jednadžbi manometra

slijedi:
p1 v2 p
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2  1  2 (1)
z g 2 g z g
p2 p v2
Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3  3  3 (2)
z g z g 2 g
Jednadžba kontinuiteta v1 
D 2
 v3 
 D2  d 2  
(3)
4 4
Jednadžba diferencijalnog manometra p2  p3  a g L sin  (4)
Jednadžba manometra pa  p3  a g h (5)

8. Vježbe
U gornjem sustavu s pet jednadžbi nepoznanice su: p1, v1, p2, p3, i v3.
iz (5) p3  pa  a g h  101325 Pa
iz (4) p2  p3  a g L sin   101161 Pa
2
iz (2) v3   p2  p3   15, 6 m s
z
D2  d 2
iz (3) v1  v3   15, 44 m s
D2
vidimo da je korekcija neznatna pa se najčešće zanemaruje debljina Prandtl-Pitotove cijevi
1
iz (1) p1  p2  z v12  100841 Pa
2

8. Vježbe
8.2 Odredite protok vode mjeren Venturijevom cijevi, prema slici. Uzmite u obzir i
koeficijent korekcije brzine. Pri kojem bi protoku, za isti smjer strujanja i apsolutni
tlak p1=1,96 bar nastupila kavitacija u presjeku 2. Zadano je: =998,2 kg/m3,
pv =2337 Pa, 0=13546kg/m3, h0=360 mm, L=0,75 m, D1=300 mm, D2=150 mm,
kinematička viskoznost vode =1,00410-6 m2/s.
,pv g
D2
D1
h0
Q 0
Rješenje:
D12 D22
Jednadžba kontinuiteta Q  v1   v3 
4 4
(1)
,pv
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2
2 2
v2, p2 p1 8Qid p 8Qid
  L 2  (2)
 g gD1 4 2
 g gD24 2
2
L Jednadžba manometra
1 p1   g  x  h0   0 gh0   g  x  L   p2 (3)
x
v1, p1
h0
p1  p2  
Iz (3)  L  h0  0  1 (4)
g   
0
 D12 D22  p  p2 
Iz (2) Qid  2g  1  L (5)
4 D D1
4 4
2  g 
 D12 D22  
Qid  2 gh0  0  1  171,9 l s
4 D D1
4 4
2   

8. Vježbe
Stvarni protok Q  CC Qid
v1id  D1 4Qid
Re1    7, 27 105  105
   D1 
pa je prema dijagramu u Tehničkoj enciklopediji broj 8 str. 148 CC  0,984
Q  0,984 Qid  0,1692 m3 s
Kavitacijski protok uz p1=1,96 bar i p2 =pv =2337 Pa i CC=0,984 je prema (5)
 0,32  0,152  1,96 105  2337 

Qkav  0,984 2g   0, 75 
4 0,34  0,154  998, 2 g 
Qkav  0,347 m3 s

8. Vježbe
8.3 Odredite horizontalnu silu vode na redukcijsku spojnicu prema slici, uz pretpostavku
neviskoznog strujanja fluida. Zadano je: D=200 mm, d=100 mm, =1000 kg/m3,
pM1=1,6 bar, pM2=0,9 bar.
pa
1
2
D Q
d

pM2
pM1
Rješenje:
pM1 v12 pM2 v22
Bernoullijeva jednadžba    (1)
 g 2g  g 2g
D 2 d 2
Jednadžba kontinuiteta Q  v1   v2  (2)
4 4
4Q 4Q
Iz (2) v1  ; v2  2 (3)
D
2
d 
(3) u (1)
pM1  pM2
Q   0, 096 m3 s
 1 1 
8  4  4 
d D 
iz (3) v1  3,05 m s; v2  12, 2 m s
Sila se određuje iz jednadžbe količine gibanja:
K.P. D 2
I1    v12  pM1    5320 N
4
I1
d 2
I 2    v2  pM2  
x 2
 1880 N
4
K.V.
Impulsne funkcije su izračunate s pretlakom što znači da smo obračunali silu atmosferskog
tlaka izvana.
Fx  I1  I 2  3440 N
S obzirom da se radi o neviskoznom strujanju, brzine i tlakovi u presjecima 1 i 2 bi bili isti

da je strujanje protokom Q u suprotnom smjeru, te bi impulsne funkcije I1 i I2 ostale iste,
pa bi sila Fx ostala ista po veličini i po smjeru.

8. Vježbe
8.4 Odredite rezultantu silu vode na račvu prema slici uz pretpostavku neviskoznog
strujanja. Volumen vode u račvi je V=0,11 m3. Zadano je: H=3,8 m, h=2,1 m, h1=1 m,
D1=300 mm, D2=200 mm, D3=300 mm,  =1000 kg/m3.
pa
g
 pa
D1 
H
D2 h
h1
D3
Rješenje:
0 Budući je točka 0 na najvećoj geodetskoj, a
ujedno i piezometričkoj visini, a točka 3 na

4 najnižoj, fluid će sigurno strujati od točke 0
prema 3 te vrijedi Bernoullijeva jednadžba
od 0 do 3

H v32
h H   v3  2 gH  8, 63 m s
2g
1 2
Budući nema viskoznih gubitaka, a točka 4 je
h1
niža od točke 0, doći će do strujanja u
spremnik te Bernoullijeva jednadžba od 0 do
3 4 uz gubitke utjecanja glasi
v2
H  h  2  v2  2 g  H  h   5, 77 m s
2g
Brzina u presjeku 1 se određuje iz jednadžbe kontinuiteta
D12 D 2 D 2
v1   v2  2  v3  3
4 4 4
v2 D22  v3 D32
v1   3,53 m s
D12
Za određivanje impulsnih funkcija potrebno je poznavati pretlake u presjecima 1 i 2, koji

se određuju iz Bernoullijevih jednadžbi od 1 do 3 i od 1 do 2

8. Vježbe
pM1 v12 v2
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 3   h1  3
 g 2g 2g

pM1 
2
v 2
3  v12    gh1  21244 Pa
pM1 v12 pM2 v22

Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2   
 g 2g  g 2g

pM2  pM1 
2
v2
1  v22   10787 Pa
Sila na račvu se određuje iz jednadžbe količine gibanja.

D12
z I1   pM1   v  
2
1  2380 N
I1 4
D 2
I 2   pM2   v22   2  1386 N
4
I3 x D
2
I 3    v32   3  585 N
4
K.V.
G G   gV  1079 N
Fx  I3  585 N
Fz   I1  I 2  G  4845 N
z
Fx x F  Fx2  Fz2  4880 N

Fz
  arctg  83,1
Fz F Fx

9. Vježbe
9. VJEŽBE
9.1 Treba odrediti rezultantnu silu fluida (veličinu i smjer) na difuzor s koljenom, prema
slici, uz protok Q=389 l/s. Pretpostaviti strujanje idealnoga fluida. Volumen difuzora
je Vd =3,27 m3, a volumen koljena do priključka je Vk=0,16 m3. Napomena: uzeti u
obzir i silu hidrostatskog tlaka koja djeluje izvana na difuzor. Zadano je: D=1,2 m,
d=0,3 m, H=6,6 m, h=1,2 m, =1011 kg/m3.
pa d h
Q H

Rješenje:
d 0 Slika (a) prikazuje sustav koljena i difuzora s
ucrtanim karakterističnim točkama. Iz
zadanog protoka Q je moguće izračunati
h brzine u cijevi i na izlazu iz difuzora. Brzina
2
v0 na ulazu u koljeno je

Q H
4Q
1 v0 5,5 m s (a)
z=0 d2
D
a na izlazu iz difuzora brzina v1 je
Slika (a) 4Q
v1 0,344 m s (b)
D2
Pretpostavlja se da je prostor u kojeg fluid istječe iz difuzora dovoljno veliki da se strujanje

fluida u tom prostoru može zanemariti, tj. pretpostavlja se da u njemu vlada hidrostatski
tlak kao u fluidu u mirovanju. Prema tome je pretlak pM1 u točki 1 na izlazu iz difuzora
jednak pM1 gH 65440 Pa . Nepoznati pretlak pM0 u točki 0 na ulazu u koljeno slijedi
iz Bernoullijeve jednadžbe postavljene od točke 0 do točke 1 koja glasi
pM0 v02 pM1 v12

H h (c)
g 2g g 2g
Uzimajući u obzir da je pM1 g H , jasno je da jednadžba (c) prelazi u Bernoullijevu

jednadžbu postavljenu od točke 0 do točke 2 na slobodnoj površini, u kojoj bi član v12 2 g
označavao gubitke utjecanja u veliki spremnik, a koji nastaju od točke 1 do točke 2 prema
slici (a). Iz jednadžbe (c) slijedi

9. Vježbe
1
pM0 v12 v02 gh 27147 Pa (d)
2
što ukazuje na činjenicu da na ulazu u koljeno vlada podtlak. Ovdje treba naglasiti da je u
ovom primjeru pretpostavljeno strujanje idealnoga fluida kod kojeg je moguće strujanje
bez odvajanja i kod ovako velikog omjera promjera D d 4 , što kod realnog fluida ne bi
dolazilo u obzir. Pojavom odvajanja strujanja u realnoj situaciji bi izlazni presjek difuzora
bio efektivno manji, a i gubici mehaničke energije ne bi bili zanemarivi. U tom smislu ovo
treba shvatiti kao školski primjer.
Nakon što su određene brzine i tlakovi u karakterističnim presjecima može se primjenom
jednadžbe količine gibanja izračunati sila fluida na difuzor.
I0 Slika (b) prikazuje kontrolni volumen koji obuhvaća

unutarnjost koljena i difuzora. Na ulaznoj površini je
veličina impulsne funkcije
d2
I0 pM 0 v02 243 N (e)
K.V. 4
G
z a na izlaznoj
2 D2
x I1 I1 pM 1 v1 74140 N (f)
4
Slika (b)
Težina G fluida u koljenu i difuzoru je
G g Vk Vd 34000 N (g)
Na slici (b) se vidi da su horizontalna komponenta F i vertikalna komponenta Fzu sile
x
u
fluida na koljeno i difuzor
Fxu I0 243 N (h)

Fzu I1 G 40140 N (i)
i gledaju u pozitivnim smjerovima izabranog koordinatnog sustava. S obzirom da su

impulsne funkcije računate s manometarskim tlakom, u ovim komponentama sile je već
obračunata sila atmosferskog tlaka koja djeluje izvana na difuzor, te ostaje još za izračunati
silu hidrostatskog tlaka, koja djeluje na difuzor. Vertikalna komponenta sile hidrostatskog
tlaka na površinu potopljenu u mirujući fluid je po definiciji jednaka težini fluida u
volumenu između promatrane površine i slobodne površine.
Slika (c) prikazuje taj volumen za ovaj primjer. Očito je obujam V

V fluida koji definira vertikalnu komponentu sile hidrostatskog
Fhz H tlaka jednak obujmu valjka promjera D visine H, umanjenom za
obujam Vd difuzora, tj.
Vd
D D2
V H Vd 4,19 m3 (j)
4
Slika (c)

9. Vježbe
Vertikalna komponenta Fzv sile hidrostatskog tlaka gleda prema dolje, a po veličini je
jednaka
Fzv gV 41590 N (k)
Horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka na difuzor je jednaka nuli. Rezultantna

sila F na koljeno i difuzor je zbroj sile F u koja djeluje iznutra i sile hidrostatskog tlaka
Fzv , koja djeluje izvana, tj.
Fx Fxu 243 N
(l)
Fz Fzu Fzv 1451 N
Rezultantna sila je F Fx2 Fz2 1471 N , a djeluje

Fx
o
x pod kutom artg Fz Fx 80,5 u odnosu na
pozitivnu smjer osi x, kao što prikazuje slika (d).

Fz F
Slika (d)

9. Vježbe
9.2 Mlaz fluida nastrujava u neviskoznom strujanju u horizontalnoj ravnini protokom

Q=0,03 m3/s, brzinom v=3 m/s, na okomito postavljenu ploču prema slici. Treba
odredite silu fluida na ploču ako je Q1=0,01 m3/s. Zadano je: =1000 kg/m3.
z=konst.
Q2
pa
Q
v

Q1 ploča
Rješenje:
Strujanje je neviskozno, stacionarno i ravninsko te vrijedi Bernoullijeva jednadžba po kojoj
p v2
zbroj z ostaje konstantan duž strujnice. Strujanje je u horizontalnoj ravnini
g 2g
z=konst. pri atmosferskom tlaku p=pa=konst. iz čega se zaključuje da i brzina v mora biti
konstantna. Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi da je protok Q2 Q Q1 0,02 m3 s .
Slika (a) prikazuje kontrolni volumen koji

Q2 I2 obuhvaća mlaz. Na ulaznoj površini djeluje
y
impulsna funkcija I , a na izlaznim površinama
Q 
I impulsne funkcije I1 i I 2 . Ostali dijelovi
x
kontrolne površine su nepropusni za fluid s tim
Q1 da je samo na dijelu kontrolne površine između
K.V. F fluida i ploče tlak različit od atmosferskog te će
se sila Fw u jednadžbi količine gibanja odnositi
samo na tu površinu. Ako se u izraz za
impulsnu funkciju uvrštava pretlak, sila Fw će
I1
Slika (a) biti rezultantna sila fluida na ploču umanjena za
silu atmosferskog tlaka s desne strane ploče.
Veličina impulsne funkcije na ulaznoj površini je I v2 A Qv . Analogno su veličine

impulsnih funkcija na izlaznim površinama I1 Q1v i I 2 Q2v . Pretpostavka o
neviskoznom strujanju ima za posljedicu da u fluidu nema smičnih naprezanja, pa tako ni
između fluida i ploče, a s obzirom da je ploča ravna, sila fluida na ploču mora biti okomita
na nju, tj. djeluje u smjeru osi x prema slici (a). Iz ravnoteže impulsnih funkcija u smjeru
osi y slijedi jednadžba
I1 Q1
I1 I 2 sin 0 sin 0,5 (a)
I2 Q2
iz koje je kut =30o. Iz x-komponentne jednadžbe količine gibanja slijedi tražena sila na
ploču
F I I 2 cos v Q Q2 cos 38,0 N (b)

9. Vježbe
9.3 Potrebno je odrediti silu F kojom treba pridržavati lopaticu mase m =4,8 kg okretljivu
oko točke O, prema slici, da bi bila u horizontalnom položaju. Pretpostaviti
neviskozno strujanje fluida. Za proračun obujma vode u lopatici pretpostaviti
poprečni presjek mlaza konstantnim i jednakim presjeku na ulazu u lopaticu. Zadano
je: L=1,4 m, L1=0,9 m, R=0,28 m, h=1,9 m, d=40 mm, vm=10,6 m/s, =999 kg/m3.
L
g
L1 F=?
T
pa
O
mg R
pa

h
vm
d
Rješenje:
U ovom je primjeru lopatica zglobno vezana u točki O, te se uvjet ravnoteže izražava
činjenicom da suma momenata svih sila koje djeluju na lopaticu mora biti jednaka nuli.
F
T
O
mg gV
I2 I1
Slika (a)
Slika (a) prikazuje lopaticu s ucrtanim silama koje djeluju na nju. Fluid svojim strujanjem
kroz lopaticu izaziva silu koja želi podići lopaticu, a sila težine lopatice je želi spustiti.
Pretpostavlja se da je moment sile fluida na lopaticu veći od momenta sile težine lopatice
te je za postizanje ravnoteže potrebno djelovati silom F prema dolje kao što je prikazano
na slici (a). Za određivanje momenta sile fluida na lopaticu je potrebno primijeniti
jednadžbu količine gibanja na kontrolni volumen koji obuhvaća fluid unutar lopatice. U
ovom slučaju strujanje se smatra jednodimenzijskim, a promjer ulazne i izlazne površine
mlaza je mali u odnosu na udaljenost tih površina od točke O, te se moment količine
gibanja na tim površinama može zamijeniti momentom impulsnih funkcija. U tom se
slučaju moment sile fluida na lopaticu zamjenjuje sumom momenata
impulsnih funkcija umanjenom za moment sile težine fluida u kontrolnom volumenu, tj.
impulsne funkcije se mogu smatrati silama koje djeluju u težištima ulazne i izlazne

9. Vježbe
površine, kao što je prikazano na slici (a). Na ulaznom i izlaznom presjeku vlada
atmosferski tlak te su impulsne funkcije
I1 v12 A1
(a)
I2 v22 A2
Iz ravnoteže momenata oko točke O slijedi izraz za silu F oblika

F L L R I1 L R I 2 mgL1 gVL (b)
za čije je određivanje potrebno poznavati brzine v1 i v2, ploštine ulazne A1 i izlazne A2

površine te obujam V fluida u kontrolnom volumenu. Tražene veličine će se odrediti
primjenom Bernoullijeve jednadžbe i jednadžbe kontinuiteta.
Slika (b) prikazuje mlaz s ucrtanim karakterističnim

točkama. Točka 0 je postavljena na izlazu iz
pa mlaznice, u njoj vlada atmosferski tlak, a brzina
2 strujanja je vm. Strujanje je neviskozno, te
1
Bernoullijeva jednadžba postavljena od točke 0 do
točke 1 glasi
h
vm2 v12
h (c)
g 0 2g 2g
z=0
a od točke 0 do točke 2
Slika (b) vm2 v22

h (d)
2g 2g
Usporedbom jednadžbi (c) i (d) se zaključuje da su brzine v1 i v2 jednake, tj.

v1 v2 vm2 2 gh 8,66 m s (e)
Treba naglasiti da u viskoznom strujanju brzine v1 i v2 ne bi bile jednake, jer bi došlo do

gubitka mehaničke energije. S obzirom da je strujanje pri konstantnom atmosferskom
tlaku, a da su točke 1 i 2 na istoj visini zaključuje se da se jedino može smanjiti kinetička
energija, tj. brzina v2 bi bila manja od brzine v1. Jednadžba kontinuiteta kaže da je protok
fluida u mlazu konstantan, tj.
d2
vm v1 A1 v2 A2 (f)
4
iz koje je
d 2 vm
A1 A2 15, 4 10 4 m2 (g)
4 v1
Obujam fluida u lopatici se prema zadatku aproksimira obujmom polutorusa čiji je presjek
površine A1, a duljina poluopseg kruga polumjera R, tj.
V R A1 13,52 10 4 m3 (h)
Konačno se iz izraza (b) može izračunati sila F

9. Vježbe
v12 A1 2 L mgL1 gVL

F 187 N (i)
L
9.4 Fluid nastrujava u horizontalnom ravninskom neviskoznom strujanju na ploču
jedinične širine nagnutu pod kutom =36°. Treba odrediti pretlak u presjeku A-A ako
je ploča uravnotežena silom F=680 N, prema slici. Zadano je: h=25 mm, H=40 mm,
=42°, =1000 kg/m3.
pa
z = konst.
 H A
h
pM=?
  Q A
F
Rješenje:
Slika (a) prikazuje sustav s ucrtanim
pa z = konst. karakterističnim točkama. Strujanje je
1
ravninsko neviskozno i stacionarno te
Q1 H vrijedi Bernoullijeva jednadžba, a profil
A brzine po poprečnom presjeku mlaza je
0
pM jednolik. S obzirom da je strujanje u
Q horizontalnoj ravnini pri stalnom tlaku iz
Q2 A Bernoullijeve jednadžbe postavljene od
2 točke 0 do točke 1 i od točke 0 do točke 2
slijedi da je brzina u točkama 1 i 2 jednaka
Slika (a)
brzini u točki 0, tj. vrijedi v1=v2=v0=v.
Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi (uz jediničnu širinu B  1 m )
Q v h B Q1 Q2 (a)
Slika (b) prikazuje kontrolni volumen koji

I1 obuhvaća mlaz od izlaza iz mlaznice do
izlaznih rubova ploče. Na ulaznoj površini je
y postavljena impulsna funkcija I , a na izlaznim

površinama impulsne funkcije I1 I I 2 . Od
x preostalih dijelova kontrolne površine, postoji
 sila samo na površini između fluida i ploče, a
koja je jednaka negativnoj vrijednosti sile F ,
F tako da vrijedi
Slika (b) Fx F cos

(b)
Fy F sin

9. Vježbe
gdje su Fx i Fy komponente sile fluida na ploču. Veličine impulsnih funkcija su

Q2
I3 v2 h B Q v
h B (c)
I1 Q1 v i I 2 Q2 v
te jednadžba količine gibanja za smjer x glasi
Fx F cos I3 I1 I 2 cos (d)
a za smjer osi y
Fy F sin I1 I 2 sin (e)
Iz jednadžbe (e) je
sin
I1 I2 F (f)
sin
što uvršteno u (d) daje vrijednost impulsne funkcije I
Q2 sin
I3 F cos F cos (g)
h B sin
odakle je protok Q
F h B cos sin ctg

Q 168 l s (h)
Brzina v u točki 0 je v Q h B 6,73 m s , a brzina vA u presjeku A-A je

vA Q H B 4, 2 m s . Iz Bernoullijeve jednadžbe postavljene od točke A do točke 0
prema slici (a), koja glasi
pM vA2 v2
(i)
g 2g 2g
slijedi traženi pretlak pM 0,5 v2 vA2 13800 Pa .

9. Vježbe
9.5 Osnosimetrična posuda prema slici otvorena je prema atmosferi, a u početnom je

trenutku ispunjena nestlačivim fluidom do visine H. Treba odrediti vrijeme pražnjenja
posude ako otvor na dnu ima koeficijent protoka Cd=0,96. Zadano je: D=42 cm, d=12
mm, H=59,5 cm, h=29 cm.
D
pa
d Cd
pa
Rješenje:
U ovom je primjeru promjer D posude znatno veći od
D promjera d otvora, te se može pretpostaviti sporo
pa spuštanje slobodne površine, odnosno mogu se
A(z)
zanemariti vremenske promjene brzine. Ova
pretpostavka prestaje vrijediti u zadnjem stadiju
dz
pražnjenja koji traje vrlo kratko, pa to neće bitno
narušiti točnost ukupnog vremena pražnjenja.
H
Opći integral za određivanje brzine pražnjenja
z
h
spremnika slijedi iz jednadžbe kontinuiteta
d 2 dz
Q  Cd 2 gz   A  z  (vidjeti predavanja), a
t1 4 dt
z=0 d Cd
glasi:
pa
1 A z
dt 2
dz (a)
Slika (a) d z
Cd 2g
4
gdje je A(z) ploština poprečnog presjeka posude na visini z, na kojoj se nalazi razina
fluida.
Problem će se riješiti u dva koraka. Prvo će se izraz (a) integrirati za cilindrični dio posude,
gdje je A z D2 4 konstantno, visina z se mijenja od H do h, a vrijeme t od nula do t1.
Zamjenom mjesta donje i gornje granice integrala na desnoj strani izraza (a) mijenja se i
predznak integrala te se može pisati.
H
D2 dz D2
t1 2 H h 134, 2 s (b)
Cd d 2 2 g h
z Cd d 2 2 g

9. Vježbe
U koničnom dijelu posude promjer se mijenja od vrijednosti d na visini z=0 do D na z=h.

z
Jednadžba pravca između te dvije točke glasi D z d D d , što daje izraz za
h
ploštinu A z oblika
2 z2 2 2d z
A z D z d2 D d D d (c)
4 4 h2 h
Integriranje izraza (a) uz A z prema izrazu (c), gdje se vrijeme mijenja od t1 do t2, a
visina z od h do 0 daje
t2 h 2
1 d2 D d 2d D d
dt 2 2
z3 2 z dz (d)
t1
Cd d 2g 0
z h h
odnosno
1 2 2 4
t2 t1 2d 2 D d d D d h (e)
Cd d 2 2 g 5 3
Izraz (e) definira ukupno vrijeme pražnjenja t2 198,7 s .

10. Vježbe
10. VJEŽBE
10.1 Ispitajte dimenzionalnu nezavisnost sljedećih skupova fizikalnih veličina:
a) p,  i v
b) Q, L i 
c) g, L i Q
d) F, M i t
e) , p i V
gdje su: p - tlak,  - smično naprezanje, v - brzina, Q - protok, L - karakteristična
duljina,  - dinamička viskoznost, g - ubrzanje sile teže, F - sila, M - moment sile,
t - vrijeme i V - volumen.
Rješenje:
a) p, , v
Skup fizikalnih veličina je dimenzionalno nezavisan ako se dimenzije niti jedne veličine iz
skupa ne mogu prikazati dimenzijama preostalih veličina u skupu.
Veličina p  v
Dimenzija ML-1T-2 ML-1T-2 L-3 T-1
Imamo skup od tri fizikalne veličine (n=3) u čijim se dimenzijama pojavljuju tri osnovne
dimenzije (k=3). Očito je da p i  imaju istu dimenziju, pa je skup sigurno dimenzionalno
zavisan. To se može pokazati pomoću teorema o dimenzionalno nezavisnom skupu po
kojem se traži rješenje sustava
a b c
p v M0 L0T0
gdje npr.  p  označava dimenziju tlapa p u osnovnom sustavu mjernih dimenzija (MLTΘ).
a b c
ML-1T-2 ML-1T-2 LT-1 M0 L0T0
Ma L-a T-2a Mb L-bT-2b LcT-c M0L0T0
Ma b L-a -b c T-2a -2b-c M0 L0T0
M: a b =0 (1)
L: a b +c =0 (2)
T: 2a 2b c =0 (3)
(1) u (2)  c=0
Za c=0 jednadžbe (1), (2) i (3) su iste, te trebamo riješiti sustav s dvije nepoznanice a, b
povezane jednom jednadžbom a b 0 . Postoji dakle bezbroj rješenja koja
zadovoljavaju jednadžbu a = -b , a b može biti bilo koji broj; pa je prema teoremu o
dimenzionalno nezavisnom skupu skup p,  i v dimenzionalno zavisan.

10. Vježbe
Bezdimenzijski parameatr od veličina iz tog skupa je
a
p
p a a 0
v što je jasno jer p i  imaju istu dimenziju.
b) Q, L, 
Veličina Q L 
3 -1
Dimenzija LT L ML-1 T-1
n3 k 3
a b c
Q L M0 L0T0
a b c
L3T-1 L ML-1 T-1 M0 L0T0
M: c =0 (1)
L: 3a b c =0 (2)
T: a c =0 (3)
Iz (1) c=0, iz (3) a=0, iz (2) b=0. Sustav ima samo trivijalno rješenje a  b  c  0 što
znači da je skup Q, L,  dimenzionalno nezavisan.
c) g, L, Q
Veličina g L Q
Dimenzija LT-2 L L3T-1
n=3
k=2
U skupu n=3 veličine pojavljuju se k=2 dimenzije te skup ne može biti dimenzionalno
Q2
nezavisan. Očito g
L5
d) F, M, t
Veličina F M t
-2 2 -2
Dimenzija MLT ML T T
n=3
k=3

10. Vježbe
a b c
F M t M0 L0T0
a 2 b c
MLT-2 ML2T T M0 L0T0
M: a b =0 (1)
L: a 2b =0 (2)
T: 2a 2b c =0 (3)
(1)-(2)  b=0
iz (1) a=0, iz (3) c=0.
Skup F, M, t je dimenzionalno nezavisan.
e) , p, V
Veličina  p V
-3 -1 -1
Dimenzija ML ML T L3
n=3
k=3
a b c
p V M0 L0T0
a b c
ML-3 ML-1 T-1 L3 M0 L0T0
M: a b =0 (1)
L: 3a b 3c =0 (2)
T: b =0 (3)
iz (3) b=0, iz (1) a=0, iz (2) c=0
Skup , p, V je dimenzionalno nezavisan.

10. Vježbe
10.2 Formirajte bezdimenzijske  parametre od veličina: vrijeme t, gravitacija g, sila F,

moment M, tlak p i dinamička viskoznost  s pomoću dimenzionalno nezavisnog
skupa: gustoća , brzina v i duljina L.
Rješenje:
I način: primjenom definicijskih jednadžbi
Brzina v je definirana kao promjena puta u vremenu, iz čega slijedi da je dimenzija brzine
jednaka omjeru dimenzija duljine i vremena,
L
v (a)
t
iz čega je očito je da će odnos veličina Sh L vt biti bezdimenzijski parametar koji se u
mehanici fluida naziva Strouhalovim brojem.
Gravitacija g ima dimenziju ubrzanja koje je definirano kao promjena brzine u vremenu
v
g (b)
t
Uzimajući izraz (a), jasno je da je odnos veličina v 2 gL je bezdimenzijski parametar, a u
mehanici fluida se definira kao Froudeov broj u obliku Fr v gL .
Sila F je prema drugom Newtonovom zakonu razmjerna masi i ubrzanju F m a , te

3
uz pomoć (b) i činjenice da je masa umnožak gustoće i volumena (ovdje L ) vrijedi
3
v2
F L (c)
L
F
pa je jasno da je bezdimenzijski parametar. Ako se umjesto L2 uzme karakteristična
v L
2 2
površina A, tada se definira uobičajeni bezdimenzijski parametar oblika

1 2
CF F v A koji se u mehanici fluida naziva koeficijentom sile, u kojemu je
2
1 2
v dinamički tlak. (Jasno je da je umnožak tlaka i površine jednak sili)
2
Moment M je umnožak sile i kraka, pa će bezdimenzijski koeficijent momenta biti

definiran analogno koeficijentu sile u obliku:
1 2
CM M v AL
2

10. Vježbe
Tlak p. Jasno je da se dijeljenjem tlaka p s dinamičkim tlakom dobije bezdimenzijski

1 2
parametar, a taj odnos se naziva Eulerovim brojem Eu p v .
2
Dinamičke viskoznost  ima dimenziju = ML-1T-1 , te ako se dimenzija mase izrazi

umnoškom dimenzije gustoće i treće potencije duljine, a dimenzija vremena prema
jednadžbi (a) odnosno dimenzije duljine i brzine, slijedi dimenzija koeficijenta dinamičke
viskoznosti izražena s pomoću dimenzija  , v i L u obliku
1 v
= ML-1T -1 L3 Lv (d)
L L
Bezdimenzijski parametar koji slijedi iz (d) se u mehanici fluida naziva Reynoldsovim

brojem i ima oblik Re vL .
II način: primjenom pravila
Do rješenja zadatka se može doći i traženjem eksponenata potencija dimenzija , v, L koji

čine dimenzije tražene fizikalne veličine.
-Jednadžba koja definira dimenziju vremena t glasi
 v l
a b c
t (e)
odnosno, prikazano dimenzijama
a b c
ML-3 LT-1 L M0 L0T1
Izjednačavanjem eksponenata nad istim bazama slijedi
M: a =0
L: -3a +b +c =0 (f)
T: -b =1
Rješenje sustava (f) je a=0, b=-1, c=1, što uvršteno u (e) daje
-1 1
t v L što odgovara izrazu (a)
Pri određivanju eksponenata za ostale fizikalne veličine koeficijenti sustava jednadžbi

ostaju isti, a mijenja se samo desna strana. Tako bi za određivanje eksponenata a, b i c koji
odgovaraju dimenziji dinamičke viskoznosti  ( = ML-1T-1 ) stupac desne strane u izrazu
(f) imao vrijednosti (1,-1,-1), pa bi rješenje sustava glasilo a=1, b=1, c=1, što daje
vL kao u izrazu (d).

10. Vježbe
10.3 Moment M fluida na rotor aksijalne turbine zavisi od gustoće fluida , promjera D
rotora, kutne brzine  rotacije rotora i volumenskog protoka Q fluida kroz turbinu.
Primjenom dimenzionalne analize treba odrediti opći oblik zavisnosti momenta M od
preostalih veličina. Ako se zna da moment M linearno zavisi od protoka Q (pri čemu
je za Q=0, M=0), treba odrediti postotnu promjenu momenta M za geometrijski sličnu
turbinu 10% manjeg promjera koja rotira 15% većom kutnom brzinom i koristi isti
fluid pri istom protoku Q.
Rješenje:
Popis utjecajnih veličina u pojavi dat je u donjoj tablici
Veličina M Q  D 
Dimenzija ML2T-2 L3T-1 ML-3 L T-1
U dimenzijama navedenih pet fizikalnih veličina (n=5) pojavljuju se tri osnovne dimenzije
(k=3) te će se izabrati skup od tri dimenzionalno nezavisne veličine. U taj skup se neće
uključiti moment M i protok Q jer je u zadatku zadana njihova linearna zavisnost, koju je
najlakše iskoristiti ako se svaka od tih veličina nalazi samo u po jednom  parametru. Za
dimenzionalno nezavisan skup ostaju veličine , D,  za koje je iz tablice dimenzija očito
da su dimenzionalno nezavisne jer se dimenzija gustoće ne može prikazati pomoću
dimenzija L i T sadržanih u D i , dimenzija  se ne može prikazati pomoću dimenzija  i
 jer se iz dimenzije gustoće ne može s dimenzijom T iz  poništiti dimenzija mase M.
U ovom se primjeru mogu jednostavno formirati  parametri. Tako se dimenzija momenta
može prikazati u obliku
5 2 5 2
M ML2T-2 ML-3 L T-1 D (a)
iz čega slijedi parametar 1 oblika
M
1 (b)
D5 2
i analogno za dimenziju volumenskog protoka
3 3
Q L3T-1 L T-1 D (c)
iz čega slijedi parametar 2 oblika
Q
2 (d)
D3
Opći oblik zavisnosti parametra 1 od parametra 2 glasi
M Q
1 2 ili (e)
D5 2
D3

10. Vježbe
Ako se zna da moment M linearno zavisi od protoka Q tada opći izraz (e) prelazi u oblik
M Q
C C1 (f)
D5 2
D3
gdje su C i C1 bezdimenzijske konstante. Zbog uvjeta da je za M=0, Q=0, konstanta C1 je

također jednaka nuli, te je konačni izraz za moment
M C D2 Q (g)
Za smanjenje promjera od 10% vrijedi D1=0,9D, a za povećanje kutne brzine za 15%

vrijedi 1=1,15 što uvršteno u izraz (g) daje
2
M1 C 0,9 D 0,9315 C D 2 Q
1,15 Q (h)
M
smanjenje momenta M1 u odnosu na M za 6,85%.

10. Vježbe
10.4 Otvorena cilindrična posuda promjera D, koja na dnu ima otvor promjera d,
koeficijenta protoka Cd je ispunjena fluidom do visine H. Posuda se potpuno isprazni
u vremenu t1=36,5 s. Primjenom Pi-teorema treba odrediti za koje bi se vrijeme t2
ispraznila geometrijski slična posuda tri puta većih dimenzija (što znači da je i otvor
na dnu tri puta veći) istog koeficijenta protoka Cd otvora na dnu posude u istom polju
gravitacije. Uputa: pretpostaviti da je t=f(D, d, Cd, H, g).
Rješenje:
Pojavom upravlja n=6 veličina čiji je popis dan u sljedećoj tablici
Veličina t D d Cd H g
Dimenzija T L L 1 L LT-2
Iz tablice je vidljivo da se u dimenzijama utjecajnih veličina pojavljuju dvije osnovne

dimezije L i T (k=2), te je moguće izabrati skup od dvije dimenzionalno nezavisne
veličine. U taj skup neće ući vrijeme t jer se traži zavisnost vremena t od preostalih
veličina, a mora ući gravitacija g jer je to jedina preostala veličina koja sadrži dimenziju
vremena. Koeficijent protoka CD je bezdimenzijska veličina, te je sama po sebi 
parametar i ne može ući u skup dimenzionalno nezavisnih veličina. Za drugu veličinu
dimenzionalno nezavisnog skupa ostaje izbor između D, d, i H, te se izabire promjer
posude D. Nakon izbora osnovnog skupa trebalo bi dokazati njegovu dimenzionalnu
nezavisnost, što je u ovom primjeru nepotrebno jer je očito da se pomoću dimenzije
promjera ne može prikazati dimenzija gravitacije, pa se može odmah pristupiti formiranju
n-k=4  parametra.
Parametar 1 formira se od vremena t u obliku
 t g a Db (a)
ili pomoću dimenzija
a b
L0T0 T LT-2 L
što nakon izjednačavanja eksponenata nad istim bazama daje sustav linearnih jednadžbi
L: 0 a b
(b)
T: 0 1 -2a
rješenje kojeg je a=1/2, b=-1/2, što uvršteno u izraz (a) daje
g
 t (c)
D
Parametar 2 formira se od promjera otvora d, koji ima istu dimenziju kao i promjer D iz
skupa dimenzionalno nezavisnih veličina, te direktno slijedi

10. Vježbe
d

D
a isto vrijedi i za  parametar koji se formira od visine H
H

D
Koeficijent protoka Cd je sam po sebi  parametar te se može pisati
 Cd
Dakle, fizikalni zakon između 6 fizikalnih veličina izražen funkcijom f oblika
t = f (D, d, Cd, H, g)
primjenom Pi-teorema prelazi u zakon među četiri  parametra oblika
  , , 
odnosno
g d H
t  , , Cd
D D D
Iako je funkcija  nepoznata funkcija, ipak se može odgovoriti na pitanje u zadatku.

Naime, u zadatku je u obje situacije isti koeficijent Cd, a za geometrijski slične posude
parametri 2 i 3 su jednaki iz čega slijedi da je vrijednost nepoznate funkcije  ista u oba
slučaja, što povlači jednakost parametara 1 u obliku
g g
t1 t2
D1 D2
D2
iz čega slijedi t2 t1 t1 3 63, 2 s .
D1

11. Vježbe
11. VJEŽBE
11.1 Treba odrediti kutnu brzinu vrtnje 0 i protok Q0 kroz slobodno rotirajuću svinutu
cijev prema slici. Kolika je dobivena snaga PT i protok QT za slučaj da cijev rotira
kutnom brzinom T=0/2. Koliku snagu PP (i pri kojem protoku QP) treba uložiti da
bi se cijev okretala kutnom brzinom P=20. Pretpostavite neviskozno strujanje
fluida, a gubitke trenja u ležaju zanemarite. Zadano je: H=0,6 m, R=0,6 m, d=60 mm,
pM0=0,31 bar, =35o, =1000 kg/m3.
. .. .. . . . . . . . . . . . . . .. .. ..
.. . .. . . . . . . .. . .. . . .
. ..
. p
. . . . . . . ..
.
.. 0
.M0 . .. . . . . . .
.

g
H
R
d
1

d
pa
tlocrt
Rješenje:
Zadatak se rješava primjenom osnovnih jednadžbi: jednadžbe kontinuiteta, Bernoullijeve
jednadžbe za rotirajuću strujnicu i osnovne Eulerove jednadžbe za turbostrojeve.
Jednadžba kontinuiteta za rotirajuću cijev kaže da je protok
d2
Q w konst . (a)
4
Za konstantni promjer d cijevi i relativna brzina w ostaje konstantna duž cijevi.

Bernoullijevu jednadžbu za rotirajuću strujnicu se postavlja duž simetrale cijevi od
slobodne površine fluida u spremniku do izlaza iz cijevi (točka 1 na slici uz zadatak).
Bernoullijeva jednadžba za rotirajuću strujnicu, postavljena od točke 0 do točke 1 (prema
slici uz zadatak) glasi
pM0 w2 u 2
H (b)
g 2g
Uzimajući u obzir da je obodna brzina u na ulazu u cijev jednaka nuli izraz za snagu P za
rotirajuću cijev se svodi na
uv u0v 0
P gQhTS gQ Q uv (c)
g

11. Vježbe
gdje su
u R
(d)
v u w cos
obodna brzina i projekcija apsolutne brzine na obodni smjer u izlaznom presjeku cijevi.
Kut  je kut između relativne i obodne brzine.
Kod slobodno rotirajuće cijevi snaga P je jednaka nuli, tj.

w projekcija v je jednaka nuli, što je slučaj kada je apsolutna

brzina v okomita na obodnu brzinu u , kao što prikazuje
v slika (a).
Jasno je da kod slobodno rotirajuće cijevi brzina u gleda u
w

negativnom smjeru projekcije relativne brzine w na obodni
smjer.
u
Slika (a)
Iz izraza (d) za v =0 i iz slike (a) slijedi da je
u w cos (e)
što uvršteno u jednadžbu (b) daje izraz za veličinu relativne brzine, oblika
2
pM 0 gH
w 15, 0 m s (f)
1 cos 2
Iz jednadžbe (e) obodna brzina je u w cos 12,3 m s , a tražena brzina vrtnje

0 u R 20, 4 rad s . Iz jednadžbe (a) protok je Q0=42,3 l/s.
Slobodno rotirajuća cijev se vrti bez vanjskog utjecaja, a ako se želi da se cijev vrti sporije,
znači da ju treba kočiti, tj. kočenjem odvoditi energiju od cjevčice što znači da će cjevčica
raditi kao turbina. Za kutnu brzinu T 0 2 10, 2 rad/s , obodna brzina će biti
uT TR 6,13 m s , što uvršteno u jednadžbu (b) daje
2
wT pM 0 gH uT2 10, 6 m s (g)
a protok QT je prema jednadžbi (a) QT=29,8 l/s.

11. Vježbe
vT Slika (b) prikazuje trokut brzina na izlazu iz cijevi.

Projekcija apsolutne brzine vT na smjer obodne brzine je
vT wT
prema izrazu (d)
v uT wT cos 2,51 m s (h)

uT Brzina v je negativna što ukazuje na turbinski rad, a

snaga turbine je prema izrazu (c) PT QTuT v 460 W .
Slika (b)
Ako se želi da se cjevčica vrti brže nego kod slobodne rotacije očito će trebati dovoditi
snagu kao i kod pumpe. Za kutnu brzinu P 2 0 40,8 rad/s , obodna brzina će biti
uP PR 24,5 m s , a relativna brzina wP 26,0 m s , i protok QP=73,5 l/s.
vP vP Slika (c) prikazuje trokut brzina na izlazu iz cijevi. Brzina vP je
wP vP uP wP cos 3, 24 m s (i)
Brzina vP je pozitivna što ukazuje da se snaga dovodi, a prema


izrazu (c) snaga PP je
uP
PP QPuP vP 5,84 kW (j)
Slika (c)

11. Vježbe
11.2 Primitivna turbina preko remenice predaje korisnu snagu PM=730 W, pri konstantnoj
brzini vrtnje N=30 o/min i pri ukupnom protoku kroz turbinu Q=28,5 l/s. Treba
odrediti snagu PS koju predaje spremnik, snagu PT turbine i snagu PI fluida na izlazu
PM
iz turbine, mehanički stupanj korisnosti m i ukupni stupanj korisnosti
PT
PM
u . Pretpostavite jednodimenzijsko strujanje idealnog fluida. Zadano je H=1,3
PS
m, R=1,2 m, D=40 mm, =15o, =1000 kg/m3.
pM0
 g
remenica
H=konst.
A A
N=konst.
D Presjek A-A
R N
Rješenje:
U ovom primjeru treba izvršiti makroskopsku bilancu energije u sustavu. Fluid se u
spremniku nalazi pod nepoznatim pretlakom na visini H u odnosu na izlazni presjek
turbine, a uz pretpostavku velikog spremnika se može smatrati da fluid u njemu miruje.
Svaka čestica fluida ima specifičnu energiju (po jedinici težine fluida), koja odgovara
piezometričkoj visini. Ako fluid iz spremnika istječe protokom Q kroz turbinu, tada je
snaga PS koju daje spremnik jednaka umnošku piezometričke visine (npr. slobodne
površine u spemniku) i težinskog protoka fluida, tj.
PS pM0 gH Q (a)
Ta se snaga dijelom predaje turbini, a dijelom, kroz izlazni mlaz turbine, odlazi u okolinu.
Uz pretpostavku idealnog strujanja fluida snaga PT turbine je definirana izrazom
PT Quv (b)
gdje je Q ukupni protok kroz turbinu (kroz oba kraka). U izrazu (b) je uzeto u obzir da su
obodne brzina i projekcija apsolutne brzine na smjer brzine u jednake u oba izlazna

11. Vježbe
presjeka turbine, te da je na ulazu u turbinu obodna brzina u=0. Fluid napušta turbinu
apsolutnom brzinom v, te je snaga oba mlaza na izlazu iz turbine
v2
PI Q (c)
2
Jasno je da zbroj snaga PT i PI mora biti jednak snazi PS koju predaje spremnik. Snaga
turbine PT se dijelom troši na svladavanje trenja u ležaju i remenici (snaga gubitaka PG), a
preostala snaga je korisna snaga PM koja je zadana.
Za numeričko izračunavanje gore definiranih snaga, nužno je odrediti pretlak u spremniku.
Kutna brzina rotacije turbine je N 30 3,14 rad s . Obodna brzina
u R 3,77 m s , a relativna brzina w je prema jednadžbi kontinuiteta jednaka
1 4Q
w 11,3 m s (d)
2 D2
gdje je uzeto u obzir da kroz svaki krak struji pola ukupnog protoka Q. Bernoullijeva
jednadžba za rotirajuću strujnicu od slobodne površine u spremniku do izlaza iz turbine
glasi
pM0 w2 u 2
H (e)
g 2g
odakle je pretlak pM0=0,44 bar. Snaga PS koju predaje spremnik je prema izrazu (a),
PS=1630 W. Slika (a) prikazuje trokut brzina na izlazu iz kraka turbine.
w Projekcija v je
v v u w cos 7,18 m s (f)


. Negativni predznak brzine v ukazuje da se radi o
u v
turbini, tj. odvođenju snage.
Slika (a)
Snaga PT turbine je prema (b) PT=772 W, a snaga PG gubitaka PG=PT-PM=42 W.

Apsolutna brzina na izlazu iz turbine je
v
2
v w sin 7,76 m s (g)
Snaga PI mlazova na izlazu iz turbine je prema (c) PI=858 W. Očito je da vrijedi

PS=PT+PI. Traženi stupnjevi korisnosti su
PM
m 0,946
PT
(h)
PM
u 0, 448
PS

12. Vježbe
12. VJEŽBE
12.1 Propeler vanbrodskog motora pogoni brodicu brzinom v=8,3 m/s. Promjer propelera
D=250 mm, a kroz njega se ostvaruje protok od Q=0,5 m3/s. Odredite potisnu silu,
ukupnu snagu predanu vodi i stupanj djelovanja propelera. Zadano je =1000 kg/m3.
Rješenje:
4Q v1 v4
vp 10.186 m s vp
D2 2
v4 2vp v1 12.072 m s v1
v4
Fp Q v1 v4 1886 N vp
Pp Fp vp 19, 2 kW
v1
p 0.815 81,5 
vp
12.2 Peltonova turbina promjera radnog kola D=3 m i kuta lopatice =160 o okreće se
konstantnom kutnom brzinom n=240 o/min. Mlaz vode (gustoće =1000
kg/m3)napušta mlaznicu promjera d=5 cm brzinom v=60 m/s. Odredite silu F na
lopaticu te moment M i snagu P radnog kola.
Rješenje:
v
n d
25.133 rad s
30
d2 D D
P v v 1 cos
4 2 2 
D
P 0.292 MW
P
M 7644 Nm
2M
F 5096 N
D

12. Vježbe
12.3 Odredite snagu predanu jednom stupnju radnog kola aksijalne turbine srednjeg
promjera R=0.32 m rotora. Odredite kutove statorske lopatice 3 i 4 ako su ulazni i
izlazni kut rotora jednaki i iznose 1 2 25 o . Zadano je: Q=0.031 m3/s,
(protok kroz turbinu), =1000 kg/m3, =10.472 rad/s, b=10 mm (visina rotorske
lopatice).
Rješenje:
u u R 3.351 m s
u
Q
w 3.697 m s
2 R b sin
 
v1 w cos u 6.702 m s
3 4
v u w cos 0
3 4
Q 2R b w1 sin 1 2R b w2 sin 2
b
4
R u
v
w w

 w cos u
w sin w sin
v
1 2
w1 w2 w
w sin
4 arctg 13,1 o ;
v1
3 90 o
u
hT v1 v 2.29 m
g
PT ghTQ 705.6 W

12. Vježbe
Pad tlaka kroz rotor
p1 w12 u12 p2 w22 u22

, p1 p2 , p 0
g 2g g 2g
Pad tlaka kroz stupanj

p1 v12 p4 v42
hT v1 v4
g 2g g 2g
p p1 p4 ghT 0.2246 bar
12.4 Centrifugalna pumpa radi na N=1750 o/min, a apsolutna brzina na ulazu u lopatični
prostor je radijalna (1=90o). Kut lopatica na ulaznom bridu u odnosu na negativni
smjer obodne brzine je 1=30o, a na izlaznom 2=45o. Uz pretpostavku neviskoznog
strujanja i beskonačnog broja beskonačno tankih lopatica (tangencijalne relativne
brzine na lopatice) odredite protok Q vode gustoće =1000 kg/m3 kroz pumpu, te
visinu dobave hp pumpe, snagu Pp koju pumpa predaje vodi i prirast tlaka p2-p1 kroz
pumpu. Promjer lopatičnog vijenca na ulazu je D1=100 mm, a na izlazu D2=250 mm,
visina lopatica na ulazu je b1=15 mm, a na izlazu b2=8 mm.
Rješenje:
z=konst. Kutovi 1 i 2 se definiraju

u odnosu na smjer u !!!
Prema uvjetima zadatka

u1 rotor se okreće brzinom
 N=1750 o/min , te je kutna
brzina rotacije
r1 u2
w1
N
1 183,3 rad s
r2 30
(a)
Ako se sve veličine na

2 ulazu u rotor označe
w2 indeksom 1, a na izlazu iz
rotora indeksom 2, tada su
obodne brzine na ulazu i
izlazu iz rotora
u1 r1 9,16 m s
u2 r2 22,9 m s
(b)

12. Vježbe
Trokuti brzina:
w2 v2
w1 v1
vn2
 2
u1 u2 v2
=90o
v 0 (1) v u2 w2 cos 2 (3)

vn1 v1 u1 tg 1 (2) vn2 w2 sin 2 (4)
vn1 5, 29 m s
Jednadžba kontinuiteta Q 2r1 b1 vn1 2r2 b2 vn2 (5)
Q D1 b1 vn1 0,0249 m3 s
Q
Iz (5) vn2 3,97 m s
D2 b2
vn2
Iz (4) w2 5, 61 m s
sin 2
Iz (3) v u2 w2 cos 2 18,9 m s
Osnovna Eulerova jednadžba za turbostrojeve
1 u2v 2
hp u2v 2 u1v1
g g
hp 44, 2 m Uočimo da visina dobave ne zavisi o gustoći
fluida!
Snaga predana fluidu
Pp g Q hp 10,8 kW Snaga se povećava s gustoćom fluida!
Prirast tlaka p p2 p1 kroz rotor crpke se može izračunati bilo postavljanjem

Bernoullijeve jednadžbe od ulaza do izlaza iz rotora koja glasi
p1 v12 p2 v22
Bernoullijeva jednadžba hp
g 2g g 2g

12. Vježbe
ili Bernoullijeve jednadžbe za rotirajuću strujnicu između istih točaka, a koja glasi
p1 w12 u12 p2 w2 2 u22

g 2g g 2g
U obje jednadžbe je uzeto u obzir da se rotor nalazi u horizontalnoj ravnini z=konst., a iz

obje jednadžbe slijedi isti prirast tlaka.
1
p2 p1 u22 w2 2 w12 u12 (vidi trokut brzina na ulazu)
2
vn1
2
1
p2 p1 u22 w2 2 2
vn1 2, 61 bar
2
odnosno
1
p2 p1 ghP v12 v22 2, 61 bar
2

13. Vježbe
13. VJEŽBE
13.1 Voda se prepumpava iz nižeg u viši spremnik, protokom Q=14 l/s. Odredite visinu
dobave hp pumpe i potrebnu snagu PM motora za pokretanje pumpe ako su
iskoristivost pumpe P=0,75, visina gubitaka do ulaza u pumpu hF1-2=1,5 m, visina
gubitaka od izlaza iz pumpe do ulaza u viši spremnik hF3-4=1,5m. Zadano je: =998,2
kg/m3, D=71,4 mm, z1=6,2 m, z5=12,5 m.
g 4
pa
1
z5
D
z1
Q 3
 2
pumpa
D p
Rješenje:
4Q
v4 3,5 m s
D2
hF1-2 1,5 m
hF3-4 1,5 m
v42
hF4-5 0, 63 m
2g
hF1-5 hF1-2 hF3-4 hF4-5 3,63 m
Modificirana Bernoullijeva jednadžba od 1 do 5
pa pa
z1 hp z5 hF1-5
g g
hp z5 z1 hF1-5 9,92 m
Pp gQ hp 1360 W
Pp
PM 1813 W
p

13. Vježbe
13.2 Pumpa dobavlja vodu mlaznici protokom Q=0,056 m3/s. Motor predaje pumpi snagu
PM=40,2 kW, a ukupna iskoristivost pumpe je 85%. Na ulazu u pumpu je izmjeren
manometarski tlak pM2=-0,351 bar. Odredite visinu gubitaka energije hF1-2 od razine
vode u spremniku do ulaza u pumpu, te hF3-5 od izlaza iz pumpe do izlaza iz mlaznice.
Skicirajte energetsku i hidrauličku-gradijentnu liniju. Zadano je: h=1,5 mm, =998,2
kg/m3, D2=150 mm, D3=100 mm, D5=50 mm.
D3 D5
Q
g pa
pa h
pumpa
D2 p
Rješenje:
D3 D5
Q
pa
h 2 3 4 5
pa
1
D2
Budući da je poznat protok, moguće je odrediti brzine u svim karakterističnim presjecima:

4Q 4Q 4Q
v2 2
3,17 m s v3 v4 2
7,13 m s v5 28,5 m s
D2 D3 D52
pM2 v22
Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 0 h hF1-2
g 2g
pM2 v22
hF1-2 h 1,57 m
g 2g
Pp
PUMPA: Pp P
p M 34,17 kW  hp 62,3 m
gQ
pM2 v22 pM3 v32
Bernoullijeva jednadžba od 2 do 3 hp
g 2g g 2g
pM3 pM2 ghp v22 v32 5,55 bar

2
pM3 v32 v52
Bernoullijeva jednadžba od 3 do 5 hF3 5
g 2g 2g

13. Vježbe
pM4 v42 v52

Bernoullijeva jednadžba od 4 do 5 (gubici u mlaznici se
g 2g 2g
zanemaruju)
pM3 1
hF3-5 v32 v52 16,3 m
g 2g
pM4 v52 v42 3,80 bar
2
pM pM v2 pM v2
z z
z g g 2g g 2g
Točka
G.L. H.G.L. E.L.
1. spremnik 0 0 0 0 0
2. ulaz u pumpu 1,5 -3,1 -1,6 0,5 -1,1
3. izlaz iz pumpe 1,5 56,7 58,2 2,6 60,8
4. ulaz u mlaznicu 1,5 38,9 40,4 2,6 43,0
5. izlaz iz mlaznice 1,5 0 1,5 41,5 43,0
Napomena: Energetska linija je računata s pretlakom, pa je visina energije u točki 2

negativna zbog podtlaka na ulazu u pumpu.
v32
2g
60,8
58,2 E.L.
43,0
40,4
v52
H.G.L. 2g
pM 4
2g
D5
v22 2 3 4 5
pa 1 G.L.
2g
-1,1

H.G.L.

13. Vježbe
13.3 Odredite gubitke tlaka pri strujanju zraka (ρ=1,225 kg/m3=konst., =1,4607·10-5
m2/s) protokom Q=5 m3/s kroz cjevovod duljine L=60 m pravokutnog presjeka
axb=600x300 mm. Cijev je od galvaniziranog željeza.
b

a
Rješenje:
Budući nije zadana visina hrapavosti stijenke cijevi uzima se vrijednost definirana u tablici
uz Moodyev dijagram, prema kojoj je za galvanizirano željezo k = 0,15 mm.
Ovdje se radi o nekružnom poprečnom presjeku pa se proračun pada tlaka vrši s

ekvivalentnim promjerom, koji je definiran formulom:
4A 4ab
De    0, 4
O 2(a  b)
gdje je: A- površina poprečnog presjeka toka (ovdje je to puni presjek A=ab) i
O- oplakani opseg toka odnosno duljina opsega poprečnog presjeka u dodiru
s fluidom, ovdje O=2(a+b)
U nastavku se koriste izrazi za proračun pada tlaka u cijevima kružnog poprečnog presjeka,
s tim da se u svim izrazima umjesto promjera D, koristi ekvivalentni promjer De, osim pri
definiciji brzine strujanja, koja se definira omjerom protoka Q i stvarne površine A
poprečnog presjeka toka. Dakle vrijedi:
k 0,15
  0, 000375
De 0, 4
Q
v  27, 7 m s (prosječna brzina se računa sa stvarnom površinom toka!!)
ab
v  De
Re   7, 6 105

1,325
 2
 0, 01647
  k 5, 74  
ln   0,9  
  3, 7 De Re  
te je traženi gubitak tlaka prema Darcy-Weissbachovom
izrazu:
L  2
p   v  1167,3 Pa
De 2

14. Vježbe
14. VJEŽBE
14.1 Odredite promjer D2 cjevovoda da bi razina fluida u spremniku 2 prema slici ostala
konstantna. Zadano je: ρ=997 kg/m3, =0,86·10-6 m2/s, H=18,2 m, h=11,4 m, L1=898
m, D1=200 mm, k1=k2=0,02 mm i L2=2610 m.
pa
 g
1 H
pa
Q=?
2 
h
L1,k1, D1 pa
L2, k2,D2=?
Rješenje:
U ovom primjeru imamo istjecanje fluida iz velikog spremnika 1, u spremnik 2 konačnih
dimenzija, iz kojeg fluid istječe u atmosferu. Traži se da razina fluida u spremniku 2 ostane
konstantna, te je prema jednadžbi kontinuiteta jasno da protok Q kojim fluid utječe u
spremnik 2 mora biti jednak protoku kojim fluid iz njega istječe. Budući je zadana visinska
razlika H, te svi podaci za cjevovod između spremnika 1 i 2, moguće je izračunati protok
Q, kojim fluid utječe u spremnik 2, a zatim se treba odrediti promjer D2, da bi fluid istim
tim protokom istjecao iz spremnika 2.
Protok Q će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve jednadžbe, koja postavljena od točke

1 na slobodnoj površini u spremniku 1, do točke 2 na slobodnoj površini u spremniku 2.
Uzimajući u obzir da su brzine na obje slobodne površine jednake nuli, te da između
točaka 1 i 2 imamo lokalni gubitak utjecanja u spremnik 2 (K=1) modificirana
Bernoullijeva jednadžba glasi:
pa p v2 L v2
 H  a  K 1  1 1 1 (a)
g g 2g D1 2 g
a brzina v1 u cjevovodu između spremnika 1 i 2 se može izraziti preko protoka Q u obliku
4Q
v1  2 (b)
D1 
Kombinacijom izraza (a) i (b) slijedi
8Q 2
H  5 2 ( D1  1 L1 ) ,
D1  g
odnosno traženi protok Q je
g 2 D15 H
Q (c)
8( D1  1L1 )
Uvrštavanjem zadanih veličina iz gornjeg izraza slijedi
0, 2654
Qm3/s  (d)
0, 2  8981

14. Vježbe
gdje je
1,325
1  2
(e)
  k1 5, 74  
ln   0,9  
  3, 7 D1 Re1  
i
v1 D1
4Q
Re1   7, 4 106 Qm3/s
 (f)
  D1
Protok Q se određuje iterativno iz izraza (d), (e) i (f), s tim da iterativni postupak
započinjemo s izrazom (e) uz pretpostavku Re1=∞. Nakon određivanja λ1, određuje se
protok prema izrazu (d), a zatim Reynoldsov broj prema izrazu (f), nakon čega se ponovo
može izračunati λ1 prema izrazu (e). Tablica se popunjava sve dok se protok ne prestane
mijenjati u prve tri znamenke.
Iteracije λ1 Q [m3/s] Re1

0 0,0119 0,0803 5,947·105
1 0,0142 0,0739 5,467·105
2 0,0143 0,0735 5,442·105
3 0,0143 0,0735
Iz tablice je očito da je strujanje turbulentno jer je Reynoldsov broj daleko veći od kritične
vrijednosti 2300, što opravdava i pretpostavku da je koeficijent ispravka kinetičke energije
približno jednak jedinici. Budući se protok Q prestao mijenjati u prve tri znamenke nakon
druge iteracije, za rješenje se uzima konačna vrijednost Q=73,5 l/s.
Nakon što je određen protok Q kroz prvu cijev, traži se promjer druge cijevi da bi kroz nju
fluid strujao jednakim protokom Q. Promjer D2 će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve
jednadžbe (M.B.J.) postavljene od točke na slobodnoj površini spremnika 2, gdje vlada
atmosferski tlak, a brzina strujanja je nula, do točke u mlazu, na izlazu iz cjevovoda, gdje
4Q
je tlak jednak atmosferskom tlaku, a brzina mlaza jednaka brzini u cjevovodu v2  2 .
D2 
Uzimajući u obzir linijske gubitke M.B.J. glasi
v22 L2 v22 8Q 2
h  2  (2 L2  D2 ) 5 2 (g)
2g D2 2 g D2  g
odakle je
8Q 2
D2  5(D   L ) (h)
 2 gh 2 2 2
Uvrštavanjem svih zadanih vrijednosti u izraz (h) slijedi:
D2  0,1314 5 (D2m  26102 )
m
(i)
gdje je
1,325
2  2
(j)
  k2 5, 74  
ln   0,9  
  3, 7 D2 Re2  

14. Vježbe
i Reynoldsov broj
4Q 1 108817
Re2   (k)
 D2 D2 m
Promjer D2 će se također odrediti iterativno iz izraza (i), (j) i (k), pri čemu je iterativni
postupak moguće započeti pretpostavkom bilo koje veličine. Sljedeća tablica prikazuje
rezultate dobivene u iterativnom postupku koji započinje s pretpostavkom D2=D1=0,2 m.
Na kraju bi dobili isti rezultat da se krenulo i s nekom drugom realnom vrijednošću
promjera D2.
Iteracije D2 [m] k2/D2 Re2 λ2

0 0,2000 0,0001 5,430·105 0,01130
1 0,2580 0,000073 4,199·105 0,01446
2 0,2723 0,000074 3,998·105 0,01450
3 0,2723
Iz tablice je očito da se nakon druge iteracije promjer D2 prestao mijenjati u prve četiri
znamenke, pa se za konačno rješenje usvaja D2=272 mm.

14. Vježbe
14.2 Treba odrediti snagu koju pumpa predaje fluidu u sustavu za hlađenje kada je izveden
kao otvoreni, prema slici (a), te kao zatvoreni prema slici (b). U oba je slučaja protok
u sustavu Q=0,005 m3/s, a promjena gustoće i viskoznosti s temperaturom se može
zanemariti. Zadano je: =998,2 kg/m3, =1,2.10-6 m2/s, La=10,4 m, D=80 mm, k=0,05
mm, H=2,4 m, h=0,5 m, svi lokalni gubici u otvorenom sustavu Ka=4,2, a u
zatvorenom Kb=4,8, Lb=La+H.
hlađeni hlađeni
objekt objekt
1
g
Q g Q
H
La Lb=La+H
D D
k pa k hladnjak

h
pumpa pumpa
Pa=? Pb=?
(a) (b)
Rješenje:
hlađeni Problem strujanja u otvorenom sustavu
objekt 1 će se riješiti postavljanjem modificirane
Bernoullijeve jednadžbe od točke 0 na
slobodnoj površini spremnika do točke 1
na izlazi iz cijevi sustava za hlađenje,
Q kao što je prikazano na slici (a). U
H otvorenom sustavu za hlađenje cirkulira
stalno isti fluid, pa se može pretpostaviti
da je razina fluida u spremniku stalno na
istoj visini te da je brzina strujanja u
z=0 0 pa točki 0 približno jednaka nuli. Prema
tome je očito da je kinetička energija
 mlaza u točki 1 sa stajališta strujanja
h
izgubljena. Ako se usvoji da se ravnina
z=0 poklapa sa slobodnom površinom u
spremniku, modificirana Bernoullijeva
Slika (a) Otvoreni sustav jednadžba od točke 0 do točke 1 glasi
v2 v2 L v2
hp  H    Ka  a (a)
2g 2g D 2g

14. Vježbe
iz koje je očito da će se visina dobave pumpe trošiti na svladavanje geodetske visine H,

lokalnih i linijskih gubitaka, a da će se dio visine dobave pretvoriti u kinetičku energiju
izlaznog mlaza. Tražena se visina dobave pumpe može izračunati direktno iz izraza (a) jer
su poznati i protok i promjer cjevovoda. Brzina strujanja fluida je
4Q
v  2  0,995 m s (b)
D
Reynoldsov broj je
vD
Re   6, 63 104 (c)

iz čega se zaključuje da je strujanje u cijevi turbulentno, te se koeficijent trenja  računa iz
izraza
1,325
 2
(d)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D  Re0,9  
  
što uvršteno u izraz (a) daje visinu dobave pumpe hp  2,8 m . Snaga koju pumpa predaje
fluidu je tada
Pa   gQhp  137,4 W (e)
hlađeni Slika (b) prikazuje zatvoreni sustav hlađenja u kojem

objekt cirkulira jedan te isti rashladni fluid. U ovom su
slučaju strujnice zatvorene krivulje, te se modificirana
Bernoullijeva jednadžba može postaviti npr. od ulaza
u pumpu, točka 1 na slici (b), duž strujnice kroz
Q pumpu, hlađeni objekt i hladnjak ponovo do točke 1
na ulazu u pumpu. S obzirom da polazna točka
odgovara dolaznoj u Bernoullijevoj jednadžbi se
izjednačuju dovedena energija i energija gubitaka, tj.
vrijedi
hladnjak
p1 v12 p v2 v2 L v2
  z1  hp  1  1  z1   K b  b
 g 2g  g 2g 2g D 2g
1
v2 Lb v 2
hp   K b  (f)
Slika (b) Zatvoreni sustav 2g D 2g
Iz gornje je jednadžbe očito da će se visina dobave pumpe trošiti samo na svladavanje

lokalnih i linijskih gubitaka trenja. Brzina i koeficijent trenja  su jednaki kao i u
prethodnom slučaju, te je hp  0,42 m .
Snaga pumpe u ovom slučaju je
Pb   gQhp  20,6 W (g)
Očito je u zatvorenom sustavu potrebna puno manja snaga pumpe nego u otvorenom jer u
zatvorenom sustavu nije potrebno svladavati geodetsku visinu H, a nema ni gubitka
kinetičke energije.

14. Vježbe
14.3 Treba odrediti promjer D cjevovoda da bi se na izlazu iz mlaznice dobilo 92%

raspoložive potencijalne energije u obliku kinetičke energije izlaznog mlaza uz protok
od Q=0,552 m3/s. Koliki je promjer D3 mlaznice. Zadano je: =998,2 kg/m3,
=1,139.10-6 m2/s, L=390 m, k=0,2 mm, H=274 m, Ku=0,1, Km=0,06.
pa

Ku ? g
D=
H
L, k
Km D3
pa
Rješenje:
Promjer D cjevovoda koji privodi fluid iz akumulacijskog jezera do Pelton turbine
određuje se iz uvjeta da se turbini dovede što više raspoložive energije. Zbog toga će se
fluid transportirati kroz cjevovod velikog promjera D, u kojem će strujanje biti malom
brzinom, te će i gubici mehaničke energije biti mali. Pred mlaznicom će tlak biti visok, a u
mlaznici će se ta energija tlaka pretvoriti u kinetičku energiju mlaza.
0 pa Slika (a) prikazuje cjevovod s ucrtanim

karakterističnim točkama. U točki 1 na
 ulazu u cjevovod nastaje lokalni gubitak
1
mehaničke energije koji se obračunava kroz
Ku koeficijent lokalnog gubitka Ku, od točke 1
H
do točke 2 postoje linijski gubici, a od točke
2 do točke 3, ponovo lokalni gubitak u
mlaznici koji je zadan koeficijentom Km
lokalnog gubitka. S obzirom da nije
Km naglašeno uz koju se visinu brzine računa
ovaj lokalni gubitak, podrazumijeva se veća
2 3 pa visina brzine, a u ovom slučaju to je izlazna
Slika (a) brzina.
Visinska razlika H označuje raspoloživu potencijalnu energiju po jedinici težine fluida, a

kinetička energija mlaza po jedinici težine fluida je v32 2 g , gdje je v3 brzina mlaza. Traži se
da kinetička energija mlaza bude 92% raspoložive potencijalne energije, tj.
v32
 0,92 H (a)
2g
odakle je brzina v3=70,3 m/s. Promjer D3 mlaznice koji će osigurati traženu brzinu v3 kod
zadanog protoka Q slijedi iz jednadžbe kontinuiteta
4Q
D3   100 mm (b)
v3

14. Vježbe
Promjer D cjevovoda će se odrediti iz modificirane Bernoullijeve jednadžbe, koja

postavljena od točke 0 do točke 3 glasi
v2 v2 v2  L
H  3  Km 3   Ku    (c)
2g 2g 2g  D
i jednadžbe kontinuiteta
D 2 D32
Qv  v3 (d)
4 4
gdje je sa v označena brzina u cijevi promjera D.
Uvrštavanjem jednadžbe (d) u (c) se dobiva

v2 8Q 2
H  3 1  K m   2 5  K u D   L  (e)
2g  Dg
iz koje se može izraziti promjer D u obliku
8Q 2  K u D   L 
D  Dm  0,3261 5 0,1Dm  390 (f)
2  v32 
 g  H  1  K m  
5
 2g 
Reynoldsov broj je
4Q 6,17 105
Re   (g)
 D Dm
Iz jednadžbe (f) je očito da za određivanje promjera D treba poznavati koeficijent trenja 
koji je funkcija Reynoldsova broja, a za čije je određivanje potrebno poznavati promjer D,
te je očito nužan iterativni postupak. Iterativni postupak započinje pretpostavljanjem
promjera. Jedan od načina je da se u jednadžbi (f) pretpostavi koeficijent trenja =0,02, a
da se član 0,1D zanemari. Tada je
D0  0,3261 5 390  0,02  0,492 m (h)
Sljedeća tablica prikazuje rezultate iterativnog postupka koji započinje s vrijednošću D0.
Broj iteracije D, m k D Re 
. 6
0 0,492 0,000407 1,254 10 0,0165
1 0,4739 0,000422 1,301.106 0,0166
2 0,4745
U gornjoj tablici je koeficijent trenja  izračunat iz izraza (7.6) jer se očito radi o
turbulentnom strujanju. Vrijednost promjera D u gornjoj tablici se prestala mijenjati u prve
tri znamenke te se može usvojiti da je konačna vrijednost D=474 mm. Isti bi se rezultat
dobio da se krenulo od neke druge vrijednosti promjera D0. Za kontrolu se može izračunati
brzinu v  4Q D2  3,12 m s , koja uvrštena u polaznu modificiranu Bernoullijevu
jednadžbu (c) daje visinu H=273,9 m, što se vrlo dobro slaže sa zadanom vrijednošću
H=274 m, te je time dokazana točnost rezultata.

14. Vježbe
14.4 Treba odrediti visinu h, protok Q i snagu PF koja se troši na svladavanje trenja, u
situaciji prema slici. Koliku bi visinu hid dosegao mlaz i koliki bi bio protok Qid da je
fluid idealan. Zadano je: =999 kg/m3, =1,13.10-6 m2/s, D=65 mm, d=30 mm,
Luk=9,9 m, k=0,045 mm, H=2,4 m, Kk=0,9, Ku=0,5, Km=0,05 (uz izlaznu brzinu),
pM0=0,86 bar.
g
pa
pM0
 h=?
Ku H
d
Km
D, k
Kk Kk
Luk
Rješenje:
Osnovni zadatak u ovom primjeru je naći protok, odnosno brzinu na izlazu iz mlaznice jer
je tada jednostavno odrediti visinu h koju će dosegnuti mlaz. Zadatak se rješava primjenom
modificirane Bernoullijeve jednadžbe i jednadžbe kontinuiteta.
g Na slici (a) su ucrtane karakteristične
točke sustava. Točka 0 se nalazi na
pa slobodnoj površini fluida u velikom
pM0 0
spremniku, tako da je brzina u točki 0
 h=? jednaka nuli. Neka je izlazna brzina u
Ku H d točki 1 označena sa v1, a brzina
strujanja u cijevi s v. Ukupni lokalni i
linijski gubici mehaničke energije su
z=0 1
Km v2 v12 L v2
D, k
hF   K u  2 K k   K m   (a)
2g 2g D 2g
Kk Kk
Luk
Slika (a)
gdje je lokalni gubitak u mlaznici izračunat s izlaznom brzinom v1. Modificirana

Bernoullijeva jednadžba od točke 0 do točke 1 glasi
pM0 v2
 H  1  hF (b)
g 2g
a jednadžba kontinuiteta
D 2 d 2
Qv  v1 (c)
4 4

14. Vježbe
Ako se brzine v i v1 u jednadžbama (a) i (b) izraze s pomoću protoka Q, te jednadžba (a)
uvrsti u jednadžbu (b), slijedi izraz
 L
8  1  K Ku  2Kk    p
Q2 2  4 m  D  M0  H
 (d)
 g d D 4
  g
 
U gornjem su izrazu nepoznati protok Q i koeficijent trenja , koji zavisi od protoka Q, te
će za određivanje protoka trebati primijeniti iterativni postupak. Za tu svrhu će se u izraz
(d) uvrstiti sve poznate veličine, nakon čega se dobiva
11,63
Qm3 s  (e)
1, 425 106  8,532 106 
Reynoldsov broj izražen s pomoću protoka je
4Q
Re   17,33 106 Qm3 s (f)
 D
U izrazima (e) i (f) sve konstante su dimenzijske, a s obzirom da su sve veličine uvrštavane
u SI sustavu jedinica, protok Q će biti izražen u m3/s. Koeficijent trenja  za turbulentno
strujanje se računa iz izraza
1,325
 2
(g)
  k 5, 74  
ln  3, 7 D  Re0,9  
  
Iterativni postupak započinje s pretpostavljenom vrijednošću koeficijenta trenja  u režimu
potpuno izražene hrapavosti, koja se dobije iz izraza (g) za Re  . Nakon toga se iz
izraza (e) računa protok Q, a iz izraza (f) Reynoldsov broj koji uvršten u izraz (g) daje
korigiranu vrijednost koeficijenta trenja , s kojom započinje nova iteracija. Rezultati
iterativnog postupka su sumirani u sljedećoj tablici
Broj iteracije  Q, m3/s Re
0 0,0180 0,009256 1,60.105
1 0,0202 0,009200 1,59.105
2 0,0202 0,009200
Očito se protok Q u posljednje dvije iteracije slaže u prve četiri signifikantne znamenke te
se iterativni postupak prekida i usvaja Q=9,2 l/s. Iz jednadžbe (c) slijede brzine v=2,77 m/s
i v1=13,0 m/s, a iz jednadžbe (a) uz =0,0202 prema gornjoj tablici hF=2,54 m. Snaga koja
se troši na svladavanje gubitaka je PF   gQhF  229 W . Visina h koju dosegne mlaz se
određuje iz Bernoullijeve jednadžbe od točke 1 do točke 2 prema slici (a). U obje točke
vlada atmosferski tlak, a s obzirom da je točka 2 najviša točka mlaza, u njoj je brzina
jednaka nuli. Ako se zanemari utjecaj sile trenja između mlaza i okolne atmosfere, može se
tvrditi da od točke 1 do točke 2 nema gubitaka mehaničke energije, te vrijedi
v12
 h  8,64 m (h)
2g
Kada bi fluid bio idealan, tj. strujanje bez gubitaka mehaničke energije, brzina strujanja bi
se računala na temelju Bernoullijeve jednadžbe koja ima oblik jednadžbe (b) uz hF=0,
odnosno
2
vid  pM0  2 gH  14,8 m s (i)

Protok bi bio Qid=10,5 l/s, a mlaz bi dosegnuo visinu hid=11,18 m.

14. Vježbe
Napomena: Kao što je kod istjecanja fluida kroz otvor na velikom spremniku uveden
koeficijent korekcije brzine Cv, tako bi se i u ovom slučaju mogao definirati isti taj
koeficijent kao odnos stvarne i idealne brzine strujanja što bi u ovom slučaju bilo
v
Cv  1  0,878 (j)
vid
U ovom slučaju koeficijent Cv obuhvaća sve lokalne i linijske gubitke mehaničke energije,
koji se također mogu pokazati jednim jedinstvenim koeficijentom lokalnog gubitka uz
izlaznu brzinu
1
K uk  2  1  0, 294 (k)
Cv
v12
Isti taj koeficijent se može izračunati iz izraza (a) uz uvjet hF  K uk , tj.
2g
 L  v2
K uk  K m   K u  2 K k    2  0, 294 . (l)
 D  v1

MF Vjezbe PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MF Vjezbe PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MF Vjezbe PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Mario Šavar - Zdravko Virag - Ivo Džijan

Mario Šavar, Zdravko Virag, Ivo Džijan

Mehanika fluida – vježbe I

POPIS NAJVAŽNIJIH OZNAKA

Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija Jedinica u

Mehanika fluida – vježbe II

1.1 Zapišite u Gibbsovoj notaciji te nizom skalarnih jednadžbi izraze za:

a) moment sile F u odnosu na ishodište

b) rad sile F na putu d r .

1.3 Izračunajte vrijednost integrala F   pn d S , gdje je S površina kugle polumjera R =

3, sa središtem u točki S(2,1,3) a n je vanjska normala na površinu, ako je

1.4 Odredite fluks vektora : Q   v  n dS po površini S kocke brida a=2 s centrom u

ishodištu T (0,0,0) . Površina S je orijentirana vektorom vanjske normale n , a vektor

Mehanika fluida – Vježbe 1 / 24

2.3 Newtonska kapljevina gustoće  =920 kg/m3, kinematičkog koeficijenta viskoznosti

Mehanika fluida – Vježbe 2 / 24

gdje je y udaljenost od stijenke, a  udaljenost na kojoj je brzina u  U . Odredite

Mehanika fluida – Vježbe 3 / 24

3.2 Odredite apsolutni i manometarski tlak u točki A spremnika, za otklone manometra i

3.3 Hidrostatski manometar može se iskoristiti za mjerenje količine fluida u spremniku

Mehanika fluida – Vježbe 4 / 24

3.4 Osjetljivost hidrostatskog manometra (definirana odnosom otklon manometra /

Mehanika fluida – Vježbe 5 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 6 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 7 / 24

Gustoća poklopca je jednolika, a masa mu je m =250 kg. Zadano je: L=160 cm ,

Mehanika fluida – Vježbe 8 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 9 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 10 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 11 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 12 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 13 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 14 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 15 / 24

9.2 Mlaz fluida nastrujava u neviskoznom strujanju u horizontalnoj ravnini protokom

Mehanika fluida – Vježbe 16 / 24

9.4 Fluid nastrujava u horizontalnom ravninskom neviskoznom strujanju na ploču

9.5 Osnosimetrična posuda prema slici otvorena je prema atmosferi, a u početnom je

Mehanika fluida – Vježbe 17 / 24

10.1 Ispitajte dimenzionalnu nezavisnost sljedećih skupova fizikalnih veličina:

gdje su: p - tlak,  - smično naprezanje, v - brzina, Q - protok, L - karakteristična duljina, 

10.2 Formirajte bezdimenzijske  parametre od veličina: vrijeme t, gravitacija g, sila F,

Mehanika fluida – Vježbe 18 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 19 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 20 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 21 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 22 / 24

14.3 Treba odrediti promjer D cjevovoda da bi se na izlazu iz mlaznice dobilo 92%

Mehanika fluida – Vježbe 23 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 24 / 24

Mehanika fluida – Vježbe 1/4

Uvjet okomitosti grad p i s

 p  s T  0 12sx  3sy  2sz  0

1.3 Izračunajte vrijednost integrala F   pn d S , gdje je S površina kugle polumjera

R = 3, sa središtem u točki S(2,1,3) a n je vanjska normala na površinu, ako je

F  144 ,72 , 216  

Za p = const. i p  (0,0,0) slijedi r  (0,0,0)