UVOENJE POJMA ODREENOG INTEGRALA...

Uvoenje pojma odreenog integrala

u srednjokolskoj nastavi matematike1
Ivana Boi 2, Tomislav iki3

Uvod
S pojmom integral i integralnim raunom uenici se prvi put susreu u etvrtom
razredu srednje kole. S obzirom da tada nemaju dovoljno matematikog znanja za
razumijevanje pojmova kao to su supermum, infimum, Darbouxove sume, donji i
gornji Riemannov integral - autori srednjokolskih udbenika vjeto nastoje izbjei
njihovo koritenje.
U prvome dijelu ovoga rada usporeeni su udbenici za etvrti razred srednje
kole sljedeih autora:
Neven Elezovi (vidi [3])
Sanja Antoli, Aneta Copi, Nevenka Antoni (vidi [4], [5])
Hrvoje Kraljevi i Zvonimir iki (vidi [6])
Uvoenjem Bolonjskog procesa na PMF-Matematikom odjelu Sveuilita u
Zagrebu dolo je do znaajnih promjena u programu preddiplomskog studija Matematika - nastavniki smjer. U ovom lanku dosta prostora posvetit e se zanimljivom
pristupu uvoenja integralnog rauna u udbeniku S. Langa, A first course in calculus
[7], koji se koristi za uvodni kolegij u matematiku analizu na mnogim renomiranim
sveuilitima. Rad zakljuujemo pristupom koji se predavao u sklopu kolegija Diferencijalni i integralni raun 1 (na osnovi spomenutih smjernica) u drugom (ljetnom)
semestru prve godine preddiplomskog studija matematike, smjer nastavniki, kao
poetni kolegij matematike analize. Pristup ima dodirnih toaka sa svim prije navedenim udbenicima, stoga se moe primijeniti i u srednjokolskoj nastavi. tovie
uvoenjem domene infinitezimalni raun u NOK-u [11] upravo problematika uvoenja uenika u diferencijalni i integralni raun ima veliku vanost.
1
Ovo je drugi dio lanka napisanog na osnovi diplomskog rada Ivane Boi (mentor T. iki) obranjenog 2009. godine na Diplomskom studiju Matematika, smjer nastavniki (PMF-MO, Sveuilite u Zagrebu). Prvi dio objavljen je
u Pouku broj 48 (prosinac 2011.)
2
Ivana Boi, Tehniko veleuilite u Zagrebu Graditeljski odjel
3
Tomislav iki, Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu

31

Poucak 49.indd 31

20.03.2012 20:11:34

POUAK 49

Zavrni dio lanka smatramo znaajnim za budue mlade profesore ije e se

obrazovanje i znanje o diferencijalnom i integralnom raunu zasnivati na spomenutoj
koncepciji u kojoj spomenuti udbenici S. Langa imaju znaajni trag. Stoga je usporedba spomenutih (i inih) srednjokolskih udbenika te njihova komparacija s udbenicima Prof. Kurepe [1] i s novim kolegijem Diferencijalni i integralni raun 1 [12] od
presudne vanosti za kvalitetno uvoenje pojma integrala u srednjim kolama.

5. Udbenik S. Lang - Riemannov integral

Udbenik A first Course in Calculus autora S. Langa [7], koji prati uvodni kolegij
u matematiku analizu na mnogim renomiranim sveuilitima, vjeto izbjegnutim
koritenjem nekih pojmova nudi zanimljiv pristup ovoj temi. Autor zapoinje definiranjem neodreenog integrala na sljedei nain:
Definicija 12. Neka je f(x) funkcija definirana na intervalu I. Neodreeni integral funkcije f je funkcija F sa svojstvom: x I F '(x ) = f (x ) . Ako je G(x) neodreeni
integral od f, i vrijedi G(x) = f(x), t a d a za svaki x iz intervala I slijedi F(x) = G(x) + C.
U nastavku udbenika autoru je nuna to jednostavnije definirana neprekidna
funkcija, pa se koristi sljedeom definicijom:
Definicija

13.

Funkcija

f(x)

je

neprekidna

ako

x D f

vrijedi

lim h0 f (x + h) = f (x ). Funkcija f(x) definirana na intervalu [a, b] je neprekidna u

toki a ako za h > 0 vrijedi lim h 0 f (a + h) = f (a) .
Svaka derivabilna funkcija je neprekidna.
Neka je f(x) neprekidna funkcija definirana na intervalu [a, b]. elimo nai
funkciju F(x) koja je derivabilna na intervalu [a, b], tako da vrijedi F(x) = f(x).
Pretpostavimo da je funkcija f ( x ) 0, x [a, b]. Sa F(x) oznaimo funkciju
koja rauna povrinu ispod grafa funkcije f na intervalu [a, x], a x b.
Teorem 11. Funkcija F(x) je derivabilna, a njezina derivacija iznosi f(x).
Teorem 12. Ako je G neka funkcija na intervalu a < x < b , takva d a vrijedi G
(x) = f(x), f(x) 0, x , tada je povrina ispod grafa funkcije f izmeu x = a i x = b
jednaka G(b) G(a).
U elji da uvede pojam integrala, autor aproksimira krivulju po dijelovima konstantnom funkcijom (tzv. step funkcijom).
Definicija 14. Particija intervala [a, b] je niz brojeva a = x0 < x1 < < xn = b itd.
xi xi + 1, i = 0, n 1. Particijom dijelimo interval na mnogo malih intervala [xi, xi+1].
32

Poucak 49.indd 32

20.03.2012 20:11:34

UVOENJE POJMA ODREENOG INTEGRALA...

Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a, b]. Neka je ci proizvoljna toka iz

intervala [xi, xi+1]. Tada definiramo sumu R = f(c0)(x1 x0) + + f(cn 1)(xn xn - 1),
koju autor naziva Riemannova suma. Vrijednosti f(ci) i xi interpretiramo kao visinu
pravokutnika i duljinu intervala [xi, xi+1].
U nastavku autor koristi pretpostavku da e funkcija na infinitezimalnim segmentima biti monotona. Oslanja se na Bolzano-Weierstrassov teorem.
Neka je si proizvoljna toka intervala [xi, xi+1], tako da je f(si) maksimum funkcije f na tom intervalu. Ako je P particija intervala [a, b] dana djelinim tokama
x0 < x1 < < xn, tada sumu Gab (P , f ) = f (s0 )(x1 x0 ) + ... + f (sn1 )( xn xn1 ) zovemo gornja suma funkcije f.
Neka je ti proizvoljna toka intervala [xi, xi+1], tako da je f(ti) minimum funkcije
f na tom intervalu. Sumu Dab (P , f ) = f (t 0 )(x1 x0 ) + ... + f (tn1 )(xn xn1 ) zovemo
donja suma funkcije f. Svaka Rimannova suma nalazi se izmeu donje i gornje sume.
Poveavamo li razdiobu intervala [a, b], vidimo da se vrijednost donje sume poveava, a gornje smanjuje.
Teorem 13. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a, b]. Neka je P(x0, , xn)
particija intervala [a, b]. Ako je x bilo koji broj iz intervala [a, b] i Q nova particija
koja se sastoji od particije P i x , tada je Dab (P , f ) Dab (Q, f ) Gab (Q, f ) Gab (P , f ) .
Slijedi da je svaka donja suma manja ili jednaka od bilo koje gornje sume.
Definicija 15. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [ a , b ] . Postoji jedinstveni realni broj I koji je vei ili jednak od svih donjih, a manji ili jednak od svih gornjih suma. Nazivamo ga odreenim integralom funkcije f.
Neka je P particija. Maksimalnu duljinu intervala [xi, xi + 1] autor naziva veliinom particije. Ukoliko podijelimo interval [0, 1] na n manjih intervala iste duljine
1
1
, veliina particije je .
n
n
Teorem 14. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [ a , b]. Ukoliko je veliina
particije P dovoljno mala, donje sume Dab (P , f ) i gornje sume Gab (P , f ) pribliavaju
se integralu

f.

Propozicija 1. Ako su M, m brojevi za koje vrijedi m < f(x) < M za svaki x iz intervala [ b, c ] , onda vrijedi m(c b)

f M (c b) .

Teorem 15. Fundamentalni teorem

Neka je funkcija f neprekidna na intervalu I. Neka je funkcija F definirana formulom F (x ) =

f (t )dt . Tada je F derivabilna i njezina je derivacija F(x) = f(x).

33

Poucak 49.indd 33

20.03.2012 20:11:34

POUAK 49

6. Diferencijalni i integralni raun

Rad zakljuujemo pristupom koji sa svim prije navedenim udbenicima ima dodirnih toaka, a predaje se u ljetnom semestru prve godine preddiplomskog studija
matematike na nastavnikom smjeru u sklopu kolegija Diferencijalni i integralni raun 1. Kao uvod u temeljne ideje integriranja osvrnimo se na vezu prevaljena puta i
brzine pri pravocrtnom gibanju. Poznato je da je trenutna brzina vremenska derivas
cija puta. Stoga za proizvoljno malu promjenu t moemo pisati brzina = v
=
ili
t
ekvivalentno
s v t .
(14)
Ako je brzina v konstanta tijekom nekog vremenskog intervala t , onda je
aproksimacija u formuli (14) zapravo jednakost, pa je s = v t , i problem je rijeen
u tom vremenskom intervalu. Ako se tijelo giba konstantnom brzinom v1 i tijekom
poetnog vremenskog intervala t1 , brzinom v2 tijekom sljedeeg vremenskog intervala t 2 , te brzinom vn tijekom posljednjeg vremenskog intervala tn , tada je
prevaljeni put odreen sumom
n
s =

v t .
i

i =1

Ako se tijelo ne giba konstantnom brzinom unutar vremenskih intervala, nego

se brzina gibanja stalno mijenja, tada se smanjivanjem ti prijeeni put moe aproksimirati pomou sume s =

v ti .
i =1 i

Analizirajui pristup pojmu Riemannova

integrala na kolegiju Diferencijalni i integralni raun 1, jasno je da je uvod preko

rjeavanja problema prevaljenog puta za nejednoliko gibanje svakako preporuljiv.
tovie, on na prirodni nain daje poveznicu izmeu stvarnog ivota i problema povrine ispod grafa funkcije. Stoga nas ovakav pristup vodi prema pojmovima relativne povrine, stepenaste funkcije i ekvidistantne subdivizije segmenta. Pojam relativne povrine koja je manja ili jednaka od stvarne povrine uvodimo da ne moramo
uvoditi dodatni uvjet da je funkcija pozitivna.
Definicija 16. Relativna povrina podruja u koordinatnoj ravnini jest povrina dijela podruja iznad osi x umanjena za povrinu onog dijela podruja koje je ispod osi x .
Pojam stepenaste funkcije uvodimo da izbjegnemo pojmove infimuma i supremuma, Darbouxovih suma te gornjeg i donjeg R-integrala. Time ujedno, kao u
udbeniku [6], moemo definirati Riemannov integral za ograniene funkcije na segmentu bez uvjeta da je funkcija neprekidna.
Definicija 17. Funkciju g definiranu na [a, b] zovemo stepenasta funkcija, ako postoji razdioba (subdivizija) intervala [a, b] tokama a = x0 < x1 < < xn < < xn = b
takva da je funkcija g konstantna na svakom od intervala x0 , x1 ,... xn1 , xn .
Definicija 18. Neka je f ograniena funkcija na segmentu [a, b]. Broj D je donja suma funkcije f na [a, b] ako postoji stepenasta funkcija s na [a, b] takva da je
34

Poucak 49.indd 34

20.03.2012 20:11:34

UVOENJE POJMA ODREENOG INTEGRALA...

x [a, b ], f (x ) s( x ) tako da je D =

n 1
i =0

di (xi +1 xi ), gdje je di vrijednost stepe-

naste funkcije na intervalu xi , xi +1 . Analogno, broj G je gornja suma funkcije f na

[a, b] ako postoji stepenasta funkcija s na [ a , b ] takva d a je x [a, b ], f (x ) s( x ),
tako da je G =

n 1
i =0

g i (xi +1 xi ), gdje je gi vrijednost stepenaste funkcije na intervalu

xi , xi +1 .
Napomena 1.
Donja suma je sigurno manja ili jednaka od relativne povrine funkcije f koja
je pak manja ili jednaka od gornje sume, tj. D < Prel (f) < G. Traimo da donja suma
bude to blie gornjoj, tj. da za razliku suma vrijedi (G D) 0 . Budui da prilikom mjerenja vremena u svakodnevnom ivotu koristimo uzorkovanje s jednakim
vremenskim razmacima, u nastavku teksta sve e subdivizije segmenta [a, b] biti
ba
. Koristei gore navedenu
ekvidistantne. Stoga uvodimo sljedeu oznaku x =
n
oznaku, vrijedi ekvivalencija n x 0. Sumirajmo: odreivat emo relativnu povrinu ograniene funkcije na [ a , b] tako da to vie pribliavamo gornje i
donje sume koristei ekvidistantnu razdiobu segmenta kada x 0 . Prije uvoenja
same definicije svakako je preporuljivo kroz primjer obraditi sve gore navedeno.
Koristei se gornjim definicijama i napomenom 1, moemo definirati pojam Riemannovog integrala za ogranienu funkciju na segmentu [ a , b].
Definicija 19. Neka je f ograniena funkcija na [ a , b ] . Ako postoji jedinstveni
realni broj I koji je vei od svih donjih i manji od svih gornjih suma po ekvidistantnim
subdivizijama, tada kaemo d a je funkcija f integrabilna. Broj I nazivamo Riemannovim integralom funkcije f.
Napomena 2.
Vano je primijetiti da bi gornja definicija bila valjana i bez uvjeta da je subdivizija ekvidistantna i da su takve dvije definicije ekvivalentne.
Ukoliko je funkcija f neprekidna, moemo koristiti Bolzano-Weierstrassov teorem. Znamo da neprekidna funkcija poprima vrijednosti minimuma i maksimuma
u tokama ximax i ximin na svakom podintervalu [xi, xi + 1]. Odaberimo sljedee gornje
i donje sume:
D min =

n 1

f (x )(x
min
i

i =0

G max =

n 1

i +1

f (x )(x
i =0

max
i

i +1

xi )
xi )

Kada je x 0 , slijedi f (ximin )xi Pi f (ximax )xi .

35

Poucak 49.indd 35

20.03.2012 20:11:34

POUAK 49

Koristei se tako odabranim gornjim i donjim sumama, moe se bez upotrebe

pojma uniformne neprekidnosti na jednostavan nain prikazati ideja dokaza Riemannovog teorema. Sam srednjokolski nastavnik ovisno o zainteresiranosti uenika
moe Riemannov teorem prezentirati uz ideju dokaza ili pak kao nepobitnu injenicu samo iskazati teorem. Podsjetimo se Riemannovog teorema koji kazuje da jedinstveni I postoji za svaku neprekidnu funkciju na segmentu.
Teorem 16. Neka je f neprekidna funkcija na segmentu [ a , b]. Tada je ona integrabilna u Riemannovom smislu.
Uoimo kako je definiranje gornjih i donjih suma vrlo slino nainu koji smo
susreli u udbeniku [6]. Razlika je to oni ne koriste ekvidistantnu subdiviziju segmenta. Autorice [4], [5] koriste ekvidistantnu subdiviziju segmenta. Prisjetimo
se motivacije u udbenicima [3], [4], [5] prilikom uvoenja primitivne funkcije i
Newton-Leibnitzove formule. Oznaimo s P(x) funkciju koja je definirana kao mjera
povrine ispod grafa funkcije y = f(x).
Iz P f (x )x pokazali smo da slijedi
P
P (x + x ) P (x )
= lim
= f (x )
x 0 x
x 0
x
lim

Ovaj pristup treba iskoristiti kao motivaciju kako bi odmah nedvojbeno bilo jasno da postoji veza izmeu mjerenja povrine, integrala i postupka antiderivacije.
Tada se pojam primitivne funkcije odmah moe definirati.
Pretpostavimo da je f neprekidna na [a, b] tj. x0 a, b lim x x0 f (x ) = f (x0 ) ,
u rubovima lim x a+ f (x ) = f (a) i lim x b f (x ) = f (b) .
Prema Bolzano-Weierstrassovom teoremu, f je ograniena, poprima minimum i maksimum, te po Riemannovom teoremu znamo da je f integrabilna. Vrijedi
x [xi , xi +1 ] . Slijedi mi f(x) Mi, te je Di Dimax f (x )x Gimin Gi . Budui
da je f integrabilna na [a, b], znamo da postoji jedinstveni realni broj I, tako da vrijedi
n 

n
i =1

Dimax I

n
i =1

Gimin , te da bilo koja integralna suma za proizvoljno

mali x tei integralu I, ci [xi , xi +1 ], x 0,

Tada vrijedi

n
i =1

Dimax

n
i =1

f (ci )x

n
i =1

n
i =1

f (ci )x I .

Gimin .

Specijalno, za ci [xi , xi +1 ] znamo F ' (ci ) = f (ci ). Upotrijebimo li Lagrangeov

teorem srednje vrijednosti, slijedi F (xi +1 ) F (xi ) = F ' (ci )x , te

n 1
i =1

f (ci )x I .

Upotrijebimo li isti teorem, skicirali smo dokaz temeljnog teorema integralnog

rauna tzv. Newton-Leibnizove formule.
36

Poucak 49.indd 36

20.03.2012 20:11:34

UVOENJE POJMA ODREENOG INTEGRALA...

n 1
i =1

F (xi +1 ) F (xi ) = F (x1 ) F (x0 ) + F ( x 2 ) F ( x1 ) + ... + F (xn ) F (xn1 )

= F (xn ) F (x0 ) = F (b) F (a)

Naglasimo da je tako prezentiran dokaz prihvatljiv i za uenike srednjih kola,

te da je na taj nain omogueno dugorono pamenje ne samo iskaza teorema, nego

i strukture dokaza.

Literatura
[1] S. Kurepa: Matematika analiza I i II, Zagreb, kolska knjiga (1997)
[2] B. Gulja: Matematika analiza I i II, Zagreb, (2008), str.121 - str. 150.
[3] N. Elezovi: Matematika 4, udbenik za 4. razred gimnazije, Zagreb, Element
(2002), str. 287- str. 318.
[4] S. Antoli, A. Copi: Matematika 4, udbenik za prirodoslovno-matematiku gimnaziju, Zagreb, kolska knjiga (2007), str.177. - str. 227.
[5] S. Antoli, A. Copi, N. Antoni: Matematika 4, udbenik za ope, jezine i klasine gimnazije, Zagreb, kolska knjiga (2008), str. 93. - str. 139.
[6] H. Kraljevi, Z. iki: Matematika 4, udbenik za 4. razred gimnazija i tehnikih
kola, Zagreb, Profil (1995), str. 109. - str. 215.
[7] S. Lang: A first Course in Calculus, 5th ed, Springer (1986), str. 227 - str. 423.
[8] Crnjac, Juki, Scitovski : Matematika, Osijek (1994), str. 228 - str. 283.
[9] N. Uglei: Matematika analiza I, Split (2000), str. 128 - str. 165.
[10] L. Krni, Z. iki: Raun diferencijalni i integralni, I. dio, Zagreb, kolska knjiga
(1992)
[11] Nacionalni okvirni kurikulum, Matematiko podruje; www.matematika.hr/kurikulum

[12] Difrencijalni i integralni raun 1; www.math.hr/Default.aspx?art=1757

37

Poucak 49.indd 37

20.03.2012 20:11:35