Annales
Instituti
Archeologici
Godišnjak
Instituta za
arheologiju
XVIII - 2022
UDK 902/904
ISSN: 1848 6363
Glavna i odgovorna urednica / Editor in chief
Nakladnik / Publisher
Katarina Botić
Institut za Arheologiju
Institute of Archaeology
Tehnički urednici / Technical editors
Katarina Botić
Marko Dizdar
Uredništvo / Editorial board
Marko Dizdar, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Hrvoje Kalafatić, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Ana Konestra, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Siniša Krznar, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Andreja Kudelić, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Bartul Šiljeg, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Asja Tonc, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Marina Ugarković, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Mario Gavranović, Austrian Archaeological Institute,
Austrian Academy of Sciences, Vienna, Austria
Boštjan Laharnar, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana,
Slovenija
Alenka Tomaž, Fakulteta za humanistične študije,
Univerza na Primorskem, Koper, Slovenija
Vesna Bikić, Arheološki institut, Beograd, Srbija
Perica Špehar, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu,
Srbija
Miklós Takács, BTK Institute of Archaeology, Research
Centre for the Humanities ELKH, Budapest, Hungary
Izdavački savjet / Editorial committee
Juraj Belaj, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Saša Kovačević, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Goranka Lipovac Vrkljan, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Daria Ložnjak Dizdar, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Branka Migotti, Zagreb, Hrvatska
Ivana Ožanić Roguljić, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Ante Rendić-Miočević, Zagreb, Hrvatska
Tajana Sekelj Ivančan, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Tihomila Težak-Gregl, Zagreb, Hrvatska
Tatjana Tkalčec, Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Željko Tomičić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, Hrvatska
Ante Uglešić, Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju,
Zadar, Hrvatska
Snježana Vrdoljak, Institut za arheologiju, Zagreb,
Hrvatska
Prijevod na engleski / English translation
Marko Maras i autori
Lektura / Lanuage editor
Katarina Botić i autori (hrvatski jezik/Croatian)
Marko Maras (engleski jezik/English)
Adresa uredništva / Editor’s office address
Institut za arheologiju
/ Institute of Archaeology
Jurjevska ulica 15
HR–10000 Zagreb
tel 385 (0) 1 615 0250
fax 385 (0) 1 605 5806
e-mail:
[email protected]
web: http://www.iarh.hr
Dizajn / Design
Umjetnička organizacija OAZA
Korektura / Proofreades
Katarina Botić
Ana Konestra
Asja Tonc
Računalni slog / Layout
Hrvoje Jambrek
Annales Instituti Archaeologici uključeni su u indekse: Clarivate
Analytics services – Emerging Sources Citation Index, SciVerse Scopus –
Elsevier, Amsterdam. / Annales Instituti Archaeologici are included in the
indexes: Clarivate Analytics services – Emerging Sources Citation Index,
SciVerse Scopus – Elsevier, Amsterdam.
Izrađeno uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja
Republike Hrvatske. / Made with the financial support of the Ministry of
Science and Education of the Republic of Croatia.
E-izdanja. Publikacija je dostupna u digitalnom obliku i otvorenom
pristupu na https://hrcak.srce.hr/en/aia / E-edition. The publication is
available in digital and open access form at https://hrcak.srce.hr/en/aia
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution By 4.0
meunarodnom licencom. / This work is licenced under a Creative
Commons Attribution By 4.0 International Licence.
Annales
Instituti
Archeologici
Godišnjak
Instituta za
arheologiju
SADRŽAJ—CONTENTS
Prethodna priopćenja
Preliminary reports
7–15
Daria Ložnjak Dizdar
Lidija Miklik-Lozuk
Istraživanja kasnobrončanoga naselja u Novi
Gradu na Savi 2021. godine
Exploring the Late Bronze Age settlement at Novi
Grad na Savi in 2021
16–34
Tatjana Tkalčec
Marko Dizdar
Rezultati zaštitnih istraživanja kasnolatenskoga
naselja Lozan – Lendava u Podravini
The results of the rescue excavations at the Late
La Tene settlement of Lozan – Lendava in the Drava
Valley
35–62
Marina Ugarković
Ana Konestra
Martina Korić
Antonela Barbir
Eduard Visković
Arheološko istraživanje u Ulici Ivana Pavla II (tzv.
parcela Lupi) u Starome Gradu na otoku Hvaru
(2021.)
Archaeological excavations on Ivana Pavla II Street
(the so-called Lupi plot) in Stari Grad on the island
of Hvar (2021)
63–75
Asja Tonc
Marko Dizdar
Hrvoje Vulić
Nalazi rimske vojne opreme i konjske orme s
nalazišta Ostrovo – Sokolovac
Finds of Roman military equipment and horse
harness from the site of Ostrovo – Sokolovac
76–87
Jere Drpić
Prostorna analiza rimske ceste: Incero – Stravianis
– Mursa. Brdska dionica
Spatial analysis of a Roman road: Incero – Stravianis
– Mursa. Hill section
88–119
Bartosz Nowacki
Ana Konestra
Fabian Welc
Preliminary typology and contextual analysis of
Roman and late antique cooking wares from the
Roman rural settlement at Podšilo bay on the
island of Rab (north-eastern Adriatic, Croatia)
Preliminarna tipologija i kontekstualna analiza
rimskoga i kasnoantičkoga kuhinjskog posuđa iz
antičkoga ruralnog naselja u uvali Podšilo na otoku
Rabu (sjeveroistočni Jadran, Hrvatska)
120–130
Ana Konestra
Gaetano Benčić
Enrico Cirelli
Klaudia Bartolić Sironić
Ilaria Sommariva
Ecclesia S. Mariae de Turre cum capellis suis –
identification of an earlier phase of the Church of
the Holy Cross at Tar – Stancija Blek (Tar-Vabriga –
Torre-Abrega, Istria)
Ecclesia S. Mariae de Turre cum capellis suis –
utvrdivanje ranije faze crkve sv. Križa na lokalitetu
Tar – Stancija Blek (Tar-Vabriga – Torre-Abrega,
Istra)
131–142
Maja Zeman
Suzana Damiani
Marta Perkić
Ivana Ožanić Roguljić
Kristina Turkalj
Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala.
Istraživačke aktivnosti i međunarodna suradnja
2020. – 2022.
Discovering the Old Dubrovnik Cathedrals.
Research Activities and the International
Collaboration in 2020–2022
143–156
Juraj Belaj
Josip Pavić
Željko Krnčević
O arheološkim istraživanjima lokaliteta Mukoše
kraj Goriša 2021. godine
On the archaeological excavation of the site of
Mukoše near Goriš in 2021
157–163
Sebastian Stingl
Romboidni brevar iz Novske
The rhomboid breverl from Novska
Pregledni radovi
Review papers
Kratki terenski izvještaj
Short field report
164–179
219–222
Mia Marijan
Andreja Kudelić
Daria Ložnjak Dizdar
Marko Dizdar
Upotreba ognjišnih keramičkih predmeta u
domaćinstvima kasnog brončanog doba
The usage of hearth-related ceramic objects in
Late Bronze Age households
Istraživanja groblja pod tumulima u Dolini kod
Nove Gradiške 2021. godine
Excavations at the cemetery under the tumuli in
Dolina near Nova Gradiška in 2021
180–188
Snježana Vrdoljak
Kalupi za lijevanje šuplje sjekire na lokalitetu
Kalnik – Igrišče
The casting moulds for socketed axes from the
site Kalnik – Igrišče
189–201
Tea Kokotović
Rezultati antropološke analize ljudskih koštanih
ostataka s lokaliteta Mukoše kraj Goriša iz 2021.
godine
Results of the anthropological analysis of the
osteological material from Mukoše site near Goriš
from 2021
202–211
Antonela Barbir
Petar Crnčan
Usporedna malakološka zbirka kao znanstveni
alat u arheologiji
Comparative malacological collection as a
scientific tool in archaeology
Kratki projektni izvještaj
Short project report
212–218
Marina Ugarković
Martina Korić
O aktivnostima i rezultatima prve godine projekta
Transformiranje jadranskog kozmosa: otočnost,
povezanost i glokalni identiteti pred-rimske
Dalmacije (AdriaCos) (HRZZ UIP-2020-02-2419)
On the activities and results of the first year of
the project Transforming the Adriatic cosmos:
insularity, connectivity, and glocal identities of
pre-Roman Dalmatia (AdriaCos) (HRZZ UIP-202002-2419)
Karta nalazišta
Map of sites
1. Ostrovo – Sokolovac
2. Novi Grad na Savi
3. brdska dionica rimske ceste Incero – Stravianis
– Mursa
4. Dolina
5. Novska
6. Lozan – Lendava
7. Kalnik – Igrišče
8. Kurilovec – Belinščica
9. Tar – Stancija Blek
10. Rab – uvala Podšilo
11. Goriš – Mukoše
12. Hvar – Stari Grad
13. Dubrovnik
Romboidni brevar iz Novske
The rhomboid breverl from
Novska
Prethodno priopćenje>
Novovjekovna arheologija
Preliminary report>
Early Modern archaeology
Sebastijan Stingl1
(1) Institut za arheologiju
Jurjevska ulica 15
HR–10000 Zagreb
[email protected]
ORCID: 0000-0002-9203-1650
Primljeno Received 07. 11. 2022.
Prihvaćeno Accepted 05. 12. 2022.
Ključne riječi: novi vijek, groblje, nabožni predmeti, brevar, papir, Novska,
crkva sv. Luke Evanđeliste
Key words: Early Modern period, graveyard, devotional objects, breverl,
paper, Novska, Church of St. Luke the Evangelist
Tijekom arheoloških istraživanja koja su
provedena oko crkve sv. Luke Evanđeliste u
Novskoj te u njenoj unutrašnjosti definirana
su dva horizota ukopavanja, dominantni
kasnosrednjovjekovni horizont te novovjekovni,
postosmanlijski horizont koji je definiran isključivo
u crkvenoj unutrašnjosti. Samo šest grobova se sa
sigurnošću može datirati u novovjekovni horizont
ukopavanja, a od malobrojnih nalaza posebno
se ističe veći romboidni brevar pronađen među
dislociranim rebrima u zapuni groba 66. Izrađen
je od bakrene legure, a ukrašen je Kristovim
monogramom na licu i Marijinim monogramom na
naličju. Unutar brevara slabo su sačuvani ostaci
papira te drveni križ koji je možda služio čuvanju
relikvija.
The archaeological excavations carried out outside
and inside the Church of St. Luke the Evangelist
in Novska defined two burial horizons: a dominant
late medieval horizon and an Early Modern, postOttoman horizon, which is defined only in the
church interior. Only six graves can be reliably
dated to the Early Modern burial horizon; standing
out among the few finds there is a large rhomboid
breverl found among dislocated ribs in the filling of
grave 66. It is made of a copper alloy and decorated
with the monogram of Christ on the front and the
monogram of Mary on the back. Inside the breverl
there are poorly preserved remains of paper and
a wooden cross, which may have served to hold
relics.
S. STINgL, THE RHOMbOID bREVERL fROM NOVSKA
Uvod
1 Do ovog zaključka dr. sc. Ana Azinović bebek došla je temeljem bogatog terenskog iskustva i dugogodišnjeg znanstvenog
proučavanja novovjekovnih grobalja i nabožnih predmeta. Ovim
putem joj zahvaljujemo na ustupljenoj informaciji.
brevari se proizvode kratko, samo u 18. stoljeću, te
ubrzo nestaju iz upotrebe. Kao temrinus ante quem
non prema böhneu (1967: 208) se, zbog čestih
bakroreznih prikaza Ivana Nepomuka, kojeg se naziva
svecem, uzima godina njegove kanonizacije, 1729.
Do sada su u Hrvatskoj objavljeni brevari
manjih dimenzija, prosječno između 2 x 2 i 3 x 3 cm
(Azinović bebek, filipec 2015: 281). Iznimku čine
nalazi dva veća, gotovo identična ovalna brevara,
jedan pronađen na groblju oko crkve sv. Nikole
biskupa u Žumberku (Stingl 2017: 51–57), a drugi iz
crkve Majke božje od Kuj kod Ližnjana u Istri, koji je
objavljen kao medaljon-relikvijar ili moćnik-privjesak2
(Krnjak 1997: 72–73; Krnjak 2016: 410–411, kat. 176), a
dimenzija su oko 6 x 4,5 cm.3 brevari većih dimenzija
već su objavljivani u stranoj literaturi (Ochsenbein
2000; Knez 2008; gratz, Neuhardt 2010: 400–405;
Lackovits Emőke 2013; Thwaite 2020: 86–90), a njima
se ovim radom pridružuje i romboidni brevar iz Novske.
Sl. 1 brevar in situ među dislociranim rebrima u zapuni groba 66 (snimio:
S. Stingl)
Fig. 1 Breverl in situ among dislocated ribs in the filling of grave 66 (photo:
S. Stingl)
2 Iako je knjiga Temporis signa autorica Tatjane bradare i
Ondine Krnjak (2016) hvalevrijedno pionirsko djelo o novovjekovnoj arheologiji Istre, ne možemo se složiti s njihovom
definicijom brevara. Naime, one razlikuju dvije vrste sličnih
predmeta, medaljone-relikvijare (moćnici-privjesci) i brevare
(privjesci-medaljoni), pri čemu brevarima smatraju samo predmete koji su, između dva stakalca ili između jednog stakalca
i kože, tkanine ili nečeg sličnog, sadržavali „isključivo kratke
molitvene tekstove i/ili razne nabožne sličice” (Krnjak 2016:
408–409) pogrešno interpretirajući doktorsku disertaciju Ane
Azinović bebek (2012) koju citiraju. Takav podatak nije naveden
nigdje u disertaciji već, štoviše, upravo na stranici na koju se
pozivaju piše da se u brevaru može „nalaziti mješavina priloga –
sjemena, trava, voska, koralja, crvene tkanine, listića zlata, križ
Schreyer, Uldarikov križ, križ Caravaca, strelica sv. Sebastijana,
jezik sv. Ivana Nepomuka, medaljica s prikazom Marije iz nekog
hodočasničkog mjesta ili sv. benedikta” (Azinović bebek 2012:
39). Da je tome zaista tako potvrđuju i primjeri brevara objavljeni
u relevantnoj stranoj literaturi (böhne 1967; Ochsenbein 2000;
Knez 2008; gratz, Neuhardt 2010; Lackovits Emőke 2013;
Thwaite 2020). Čak je i unutar brevara nešto manjih dimenzija,
kao što je primjerak iz borghetta u Italiji koji je sadržavao tri
različita papira s tekstovima, pronađena i sitna perlica promjera
svega 2 mm (Pasquali 2002: 44).
3 Njima vrlo sličan brevar pronađen je unutar crkve sv. Martina
na Prozorju kraj Dugog Sela, a detaljan rad o navedenim većim
ovalnim brevarima je u izradi.
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., P. 157–163
Za razliku od razdoblja kasnog srednjeg vijeka,
kada nalaza u grobovima gotovo da i nema, a one
malobrojne, najčešće jednostavne dijelove odjeće
i nakit, teško je uže kronološki datirati (Tkalčec
et al. 2021: 135), u novom vijeku nalazi su mnogo
češći i raznovrsniji. Iako se postoci novovjekovnih
grobova s nalazima razlikuju od lokaliteta do
lokaliteta te u mnogome ovise o tome je li arheološko
istraživanje provedeno u unutrašnjosti crkve ili
izvan nje, otprilike su nalazi pronađeni u gotovo
trećini grobova. Osim dijelova odjeće i obuće
te rjeđe nakita, čest nalaz su nabožni predmeti
koji se pronalaze u otprilike 20 do 25 % grobova.1
Najčešće je riječ o medaljicama i križevima, koji su
se nosili samostalno na uzici ili kao završeci krunica,
a rjeđe o hodočasničkim privjescima i brevarima.
Posebno zanimljiv i još uvijek nedovoljno
istražen nabožni predmet jest brevar, koji je ime
dobio po latinskom nazivu za kratko pismo (littera
brevis, njem. Breverl). Riječ je kutijici u kojoj se, na
presavijenom komadiću papira, nalaze zapisani
razni zazivi i blagoslovi svetaca ili neki tekst iz
biblije, najčešće odlomak iz Evanđelja (Azinović
bebek, filipec 2015: 284). Osim zapisa, nerijetko
se na papirima u brevarima nalaze grafike otisnute
tehnikama drvoreza ili bakroreza, ponekad obojene,
s prikazima devet svetaca zaštitnika ili prikazanim
događajima iz njihova života, a postoje i papiri koji
kombiniraju zapise i slikovne prikaze kao što su,
primjerice, manji papiri sa zazivima sv. Tri kralja i sv.
Agati ili grafike s prikazom caravaca križa za zaštitu
od kuge (Pestkreuz), kojeg okružuju prikazi svetaca
i magijsko-religijski tekstovi i sl. (Ettlinger 1965:
110–111; Knez 2008: 47). Izrađivali su se od različitih
materijala, najčešće od metala, kože, drva, kartona
ili brokata (Azinović bebek, filipec 2015: 284), a
povremeno i od nekih kvalitetnijih tkanina, poput
svile i baršuna, dok su jednostavniji primjerci bili
izrađivani čak i od običnog papira (Ettlinger 1965: 111).
Najčešće su se nosili na lančiću ili užetu oko vrata,
mogli su biti i ušiveni u odjeću, a u slučaju bolesti
stavljani su ispod jastuka (Ochsenbein 2000: 55;
Azinović bebek 2012: 38). Uz papir, u brevarima su
se mogli nalaziti i mnogi drugi predmeti, uključujući
i nabožne predmete poput medaljica i križeva, a
nerijetko i ostaci biljaka, sjemenke, koralji, vosak i
sl. (Thwaite 2020: 88). Što se točno od navedenih
predmeta nalazilo u brevaru prema vjerovanju,
vlasniku nije smjelo biti poznato te su stoga bili
zalemljeni ili zašiveni tako da se bez oštećenja nisu
mogli otvoriti. U slučaju otvaranja brevar bi izgubio
svoju zaštitničku ulogu (Ettlinger 1965: 111; böhne
1967: 208; Azinović bebek, filipec 2015: 284). brojne
medaljice i križevi, kao i tipovi krunica vrlo teško se
mogu vremenski odrediti preciznije od općenite
datacije u razdoblje novog vijeka. S druge pak strane,
158
159
S. STINgL, ROMbOIDNI bREVAR IZ NOVSKE
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., STR. 157–163
Brevar iz crkve sv. Luke Evanđeliste u
Novskoj
Arheološka istraživanja na prostoru oko crkve
sv. Luke Evanđeliste u Novskoj te u dijelu njene
unutrašnjosti provedena su 2018. godine. Otkriveni
su brojni kasnosrednjovjekovni te u manjem broju
novovjekovni grobovi, ali i temelji najstarije faze crkve
iz druge polovice 12. stoljeća. Riječ je o jednobrodnoj
građevini s kvadratnim svetištem, koja je bila zidana
opekom (belaj, Stingl 2019: 95–96). Crkva je teško
stradala za vrijeme osmanlijske okupacije, koja je
trajala od 1540. do 1691. godine. Nakon oslobođenja
se, na temeljima starije zidane crkve, gradi drvena
kapela, a potom sredinom 18. stoljeća nova, kamenom
zidana kapela (belaj, Stingl 2019: 79). Čini se da se
za vrijeme osmanlijske okupacije nije pokapalo na
prostoru ruševne crkve, ali se s ukapanjem nastavilo
po oslobođenju, a o čemu svjedoče dva, golim okom
vidljiva različita horizonta ukopavanja. Novovjekovni
horizont ukopavanja utvrđen je samo unutar crkve,
a u potpunosti je istražen u istočnom dijelu broda,
jedinom do zdravice istraženom dijelu crkvene
unutrašnjosti. Najzanimljiviji nalaz iz novovjekovnog
horizonta je brevar kojem je posvećen ovaj rad.
Pronađen je u zapuni groba 66 među dislociranim
rebrima (sl. 1), no vrlo vjerojatno je pripadao pokojniku
iz groba 67 koji je bio pokopan na istoj razini, a grob
66 ga je presjekao točno u predjelu prsnog koša (sl.
2) (belaj, Stingl 2019: 86–87). Kao dodatan dokaz
da je brevar pripadao upravo pokojniku iz groba 67
poslužila je antropološka analiza.4 Naime, u grobu
67 pokopan je muškarac starosti između 16 i 18
godina, a rebra iz zapune groba 66,5 među kojima
4 Antropološku analizu provela je kolegica Tea Kokotović s
Instituta za arheologiju, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na
ustupljenim podacima.
5 U njemu je bio pokopan muškarac srednje životne dobi.
je pronađen brevar, pripadaju muškarcu iste dobne
skupine. Uzevši u obzir da je pronađeno vrlo malo
novovjekovnih grobova6 te da se, osim navedenog
primjera, međusobno ne sijeku, prilično smo sigurni da
ne griješimo pripisujući brevar pokojniku iz groba 67.
brevar pronađen u Novskoj7 izrađen je od
bakrene legure (sl. 3). Oblika je nepravilnog romba,
kojem su dvije gornje stranice duže od donjih, a na
vrhu se nalazi okomita ušica. Dimenzije brevara su
7,75 (bez ušice 6,88 cm) x 4,96 x 1,06 cm, a težina bez
ispune je 33,8 g. Zatvoren je bio pomoću dva mala
vijka koji su međusobno povezivali bočne stranice
poklopca (lice) i korpusa (naličje) brevara. Naime,
na donjem dijelu, korpusu, nalazile su se šire bočne
stranice te na vrhu ušica, a u njih se ulagao poklopac
s užim bočnim stranicama. Jedan vijak, koji je vidljiv
na fotografiji prije konzervatorsko-restauratorskih
radova (sl. 3a), a koji je prilikom procesa propao,
nalazio se na gornjoj desnoj bočnoj strani,
neposredno uz ušicu, dok se drugi, koji nije bio vidljiv
niti prije konzervatorsko-restauratorskih radova te o
njegovom postojanju svjedoče samo rupice, nalazio
na samom dnu brevara, odnosno na spoju dvaju
donjih bočnih strana. U Hrvatskoj su objavljena samo
tri brevara u obliku romba, mnogo manjih dimenzija
od ovdje obrađenog novljanskog. Dva identična su
pronađena u istom grobu na lokalitetu Lobor – crkva
Majke božje gorske, a jedan na lokalitetu Remete –
crkva Majke božje Remetske (Azinović bebek, filipec
2015: 295, kat. 6a–b, 7). Metalni brevari u obliku romba
6 Samo šest od 50 istraženih grobova u unutrašnjosti crkve,
odnosno od 94 istražena groba na cijelom lokalitetu. Da se
zaista radilo o grobovima iz razdoblja novog vijeka potvrđuju
nalazi pronađeni u njima, prvenstveno nabožni predmeti kao što
je krunica s drvenim zrnima i ostacima križa iz groba 60 ili medaljica iz groba 65 u kojem su pronađeni i dijelovi odjeće i obuće,
poput gumbiju i nazuvaka (belaj, Stingl 2019: 87, 92–93).
7 Preliminarno je objavljen nerestauriran u belaj, Stingl 2021a:
31–32 te potom nakon konzervatorsko-restauratorskih radova u
belaj, Stingl 2021b: 31–32.
Sl. 2 grob 66 (desno) presjekao je grob 67 (lijevo) u predjelu prsnog koša (snimio: S. Stingl)
Fig. 2 Grave 66 (right) intersected the grave 67 (left) in the chest area (photo: S. Stingl)
S. STINgL, THE RHOMbOID bREVERL fROM NOVSKA
160
Sl. 3 brevar prije konzervatorsko-restauratorskih radova (a) te lice (b) i naličje (c) brevara nakon konzervatorsko-restauratorskih radova (snimio: I.
Krajcar; uredio: H. Jambrek)
Fig. 3 Breverl before the conservation-restoration works (a) and its front (b) and back (c) after the conservation-restoration works (photo: I. Krajcar;
editing: H. Jambrek)
brevar iz borghetta u Italiji na licu ima Kristov, a na
naličju Marijin monogram (Pasquali 2002: 35, fig. 1, 2),
kao i gotovo svi metalni brevari iz zbirke Dommuseuma
u Salzburgu (gratz, Neuhardt 2010: 400–403, kat.
9.522, 9.527–9.533). Na licu i naličju primjerka iz
bonyháda također su vrlo lijepo izvedeni Kristov i
Marijin monogram (Ódor, Vindus 2019: 198, 220, T. 8:
5). S obzirom na to da se na dnu naličja novljanskog
brevara nalazi bodež koji probada srce, pretpostavka
je da bi mu stilski najsličniji bio prikaz Marijina
monograma na medaljonu iz Mariazella, danas
dijelom zbirke Zoltána Szilárdfya iz budimpešte, koji
se datira u sredinu 18. stoljeća (Horányi 2004: 369,
II-24) kada bismo otprilike mogli datirati i naš brevar.
Unutar brevara su pronađeni ostaci papira u
dosta lošem stanju, a na sačuvanim ulomcima nisu
vidljiva slova već ostaci crteža (sl. 4). Najvjerojatnije
je riječ o bakrorezu ili drvorezu koji je, sudeći prema
analogijama (böhne 1967; Ochsenbein 2000; Knez
Sl. 4 Ostaci papira i tkanine iz brevara (snimio: I. Krajcar)
Fig. 4 Remains of paper and fabric from the breverl (photo: I. Krajcar)
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., P. 157–163
pronađeni su u borghettu u Italiji (Pasquali 2002:
35), unutar samostanske crkve sv. Križa u Passauu
u Njemačkoj (Schenk 2018: 649) te u Mađarskoj,
jedan prilikom rekognosciranja u bonyhádu, a drugi
na groblju u Tolni (Ódor, Vindus 2019: 198). Sudeći
prema izgledu sačuvanog papira takav je bio i brevar
pronađen na groblju u Szécsényu (Líbor et al. 2020:
33, fig. 7). Uz navedene mađarske primjerke, treba
spomenuti i manji metalni brevar u obliku romba
iz muzeja u Višegradu (Kováts MKM). Osim od
metala, brevari u obliku romba proizvodili su se i od
tkanine, a jedan svileni čuva se u Dommuseumu u
Salzburgu (gratz, Neuhardt 2010: 404, kat. 9.539).
Na poklopcu odnosno licu brevara pronađenog
u Novskoj, vrlo je dobro vidljiv urezan Kristov
monogram IHS s križem proširenih hasti (sl. 3b). Tri
stilizirane strelice (ili možda čavla), koje simboliziraju
tri redovnička zavjeta – čistoću, siromaštvo i
poslušnost (Azinović bebek 2012: 160), nalaze se
ispod monograma, dok je lijevo i desno te iznad njega
urezana po jedna, najvjerojatnije jelova, grančica.
Traka s međusobno povezanim rombovima pruža se
uz rub. Motiv na naličju slabije je sačuvan (sl. 3c), a
lako je moguće da je prikaz bio izlizan zbog učestalog
nošenja još za života pokojnika. Najvjerojatnije je riječ
o Marijinom monogramu na što nas upućuje stilizirani
prikaz bodeža koji probada srce na donjem dijelu
naličja. Manja grančica urezana je ispod probodenog
srca, a čini se da su bile urezane i u preostala tri kuta.
Od monograma, kojim uobičajeno dominira veliko
slovo M, vidljiv je samo krajnje lijevi dio. Za razliku od
trake na licu brevara, traka uz rub naličja je ukrašena
nizovima od po četiri usporedno urezane crtice.
Kristov monogram čest je motiv na licu brevara. Osim
što se nalazi na već spomenutom većem ovalnom
brevaru iz Ližnjana (Krnjak 1997: 72–73; Krnjak 2016:
410–411), krasi i lice kvadratnog brevara pronađenog
u crkvi sv. Marije Magdalene u Čazmi (Azinović bebek,
filipec 2015: 294, kat. 5) te manjeg kožnog brevara
pronađenog na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa u
Žumberku (Stingl 2017: 51, T10/67), koji je, sudeći po
izgledu monograma, također mogao biti romboidan.
161
S. STINgL, ROMbOIDNI bREVAR IZ NOVSKE
Križa u Passauu (Schenk 2018: 654, Abb. 10). Sličan
primjerak čuva se i muzeju u Višegradu u Mađarskoj
(Kováts MKM), a svi su datirani u 18. stoljeće.
Zaključak
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., STR. 157–163
Sl. 5 Drveni križ iz brevara (snimio: I. Krajcar)
Fig. 5 Wooden cross from the breverl (photo: I. Krajcar)
2008; Lackovits Emőke 2013) prikazivao neke svece.8
Uz dijelove papira u tragovima su sačuvani i ostaci
tkanine. Ipak, za razliku od papira, unutar brevara
je u mnogo boljem stanju sačuvan manji drveni križ
(sl. 5), dimenzija 4,43 x 2,32 x 4,3 cm, a težine 1,2
g. Na mjestu sjecišta dviju greda umetnut je manji
križ od neke druge vrste drva, dok je na rubovima
krakova nekoliko kružnih praznina ispunjenih malim
križićima izrađenim najvjerojatnije od sedefa. Križ
identično izgleda i sa stražnje strane, ali na njoj je
sačuvan samo jedan mali sedefasti križić. Umjesto
ušice, križ je na vrhu rombično izveden kako bi se
oko tog dijela omotala uzica, pod uvjetom da nije
izrađen isključivo za čuvanje u brevaru, relikvijaru
ili nekom sličnom predmetu. Identičan križ je,
sudeći prema rekonstrukciji, pronađen u jednoj od
kripta crkve franje Asiškog u Krakowu (Nowak et
al. 2020: 222). Zanimljivo je da je, prema Kołyszku
(2013: 29–30), riječ o vrsti križa za relikvije, koji su
se najvjerojatnije čuvali unutar manjeg središnjeg
križa izrađenog od druge vrste drva.9 S obzirom na
to da se na primjerku iz Novske golim okom vidi da
je manji središnji križ druge, nešto svijetlije nijanse,
zaista bi mogao biti izrađen od druge vrste drva.
Osim u Poljskoj, slični drveni križevi pronađeni su i
u Njemačkoj, ali za razliku od primjeraka iz Novske
i Krakowa, nemaju rombično izveden vrh, već su
omeđeni metalnim okvirom, najčešće izrađenim od
neke bakrene legure. Okomita ili paralelna ušica,
kroz koju prolazi karičica, nalazi se na vrhu okvira.
Dva su pronađena na groblju uz crkvu sv. Pavla u
Wörmsu u Njemačkoj (grünewald 2001: 31, M 3416,
44, M 3457 b), a jedan unutar samostanske crkve sv.
8 Ostaci papira su u vrlo lošem stanju te je nakon konzervatorsko-restauratorskih radova odlučeno ne otvarati ih.
9 Također ističe i simboliku broja sedam koliko se na svakoj
strani križa nalazi kružnih praznina (po jedna na vrhu patibuluma i na krajevima antene te četiri na dnu patibuluma). Sedam
križeva razdvaja skraćene molitve Zaharijina zaziva, broj sedam
je simbol božanstvenosti, svetosti i sreće, sedam rečenica
je Krist izgovorio na križu, sedam je žalosti Majke božje itd.
(Kołyszko 2013: 30–31).
brevar pronađen u crkvi sv. Luke Evanđeliste
u Novskoj jedinstven je, ne samo svojim oblikom i
veličinom, već i nalazom drvenog križa u njegovoj
unutrašnjosti. Veći ovalni brevari iz Ližnjana i
Žumberka nisu imali križeve već medaljice, a kada se u
brevaru nalazi i križ onda je najčešće riječ o caravaca
križu, koji je među ostalim štitio i od kuge, a uvijek je
izrađen od metala, kao što je vidljivo na primjerima
iz Salzburga, Veszpréma, bridwella i Londona (gratz,
Neuhardt 2010: 403, kat. 9.535; Lackovits Emőke
2013: 475, 1. kép.; Thwaite 2020: 87, fig. 25: 89; 26).
Specifičnost novljanskog brevara je i u tome što na
ostacima papira nije sačuvan tekst već se naziru
dijelovi slikovnih prikaza. Većina do sada objavljenih
brevara ima ili samo tekstualne zapise (Krnjak 1997: 74;
Pasquali 2002; gratz, Neuhardt 2010: 402, kat. 9.532;
Azinović bebek, filipec 2015: 294, kat. 5; Stingl 2017:
52–56) ili kombinacije tekstualnih i slikovnih prikaza
(Ochsenbein 2000; Knez 2008; gratz, Neuhardt
2010: 400–404, kat. 9.522, 9.525, 9.534–9.536,
9.538; Lackovits Emőke 2013; Thwaite 2020: 86–90).
Križ pronađen unutar novljanskog brevara se,
prema analogijama, datira u 18. stoljeće, odnosno u
razdoblje najveće produkcije brevara. S obzirom na
to da za vrijeme osmanlijske okupacije Novske nije
bilo ukopavanja na prostoru crkve sv. Luke Evađeliste,
prvi novovjekovni ukopi trebali bi se datirati nakon
oslobođenja, pretpostavljamo tek po završetku
izgradnje drvene kapele, za koju Željko Voborski (2007:
8) navodi 1744. godinu. Uzevši sve navedeno u obzir,
smatramo da nećemo pogriješiti datiramo li brevar,
ali i ukop pokojnika iz groba 66, u sredinu 18. stoljeća.
Mlađi muškarac među čijim je kosturnim
ostacima pronađen brevar te koji ga je vrlo
vjerojatno posjedovao za vrijeme svoga kratkog
života, bio je teško bolestan. Poroziteti su vidljivi
na brojnim kostima, a mogu upućivati na razne
zarazne bolesti. Jedna noga imala je loše zaraslu
antemortalnu traumu, dok su na drugoj vidljivi
tragovi osteomijelitisa, odnosno upale koštanog
tkiva. Pretpostavka je da se mladić dugo mučio s
navedenim problemima, koji su možda bili i uzrok
njegove prerane smrti. S obzirom na to da su se
brevari bolesnim članovima društva stavljali pod
jastuke te da su štitili od kuge i brojnih drugih bolesti,
među kojima se ističe više vrsta groznice (Ettlinger
1965: 111), lako je moguće da je pokojnik iz Novske uza
se nosio brevar vjerujući da će se na taj način lakše
nositi sa zdravstvenim teškoćama koje su ga snašle.
Napomena
Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za
znanost projektom Razvoj i naslijeđe viteških redova
u Hrvatskoj (milOrd) (HRZZ, IP-2019-04-5513).
S. STINgL, THE RHOMbOID bREVERL fROM NOVSKA
Internetski izvor
Internet source
Kováts MKM – Kováts, I., Műtárgyak a Mátyás Király Múzeum gyűjteményéből:
18. századi kegytárgyak (Predmeti iz zbirke Muzeja Mátyás Király: pokloni
iz 18. stoljeća),
https://www.visegradmuzeum.hu/mutargyak-a-matyas-kiraly-muzeumgyujtemenyebol-18-szazadi-kegytargyak (listopad 2022.)
162
Lackovits Emőke, S. 2013, Egy 18. századi oltalomlevél, azaz breverl, in: Népi
vallásosság a Kárpát-medencében 8. Konferencia Balatonfüreden 2009.
október 1–3., Pilipkó E. (ed.), Laczkó Dezső Múzeum, Veszprém, 463–480.
Líbor, C., Laczkó, V., Zsiga-Csoltkó, E., Balogh Bodor, T. 2020, The excavation of an Early Modern cemetery in Szécsény, Hungarian Archaeology, Vol.
9(1), 30–35. https://doi.org/10.36338/ha.2020.1.7
Nowak, M., Drążkowska, A., Łyczak, M. 2020, Wyposażenie grobowe, in:
Krypty grobowe kościoła pw. św. Franciszka z Asyżu w Krakowie w świetle
badań interdyscyplinarnych 1, Drążkowska A. (ed.), Wydawnictwo Naukowe
Uniwersytetu Mikołaja Kopernika, Toruń, 177–279.
Ochsenbein, P. 2000, Zur Typologie der breverl. Über ein in St. gallen 1996
aufgefundenes Exemplar, Österreichische Zeitschrift für Volkskunde, Vol.
LIV(103), 55–75.
Ódor, J. G., Vindus, M. 2019, Középkori kápolna és 16-18. századi temető
Tolnáról, A Wosinsky Mór Megyei Múzeum évkönyve, Vol. XLI, 175–228.
Pasquali, T. 2003, borghetto sull'Adige (Comune di Avio, Trentino Meridionale) un medaglione rinvenuto in località Coai di borghetto (Ricerca 1994),
Annali dei Musei Civici di Rovereto, Vol. 18 (2002), 33–50.
Literatura
Bibliography
Azinović Bebek, A. 2012, Novovjekovni nabožni predmeti nađeni prigodom
arheoloških istraživanja na lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske, Unpublished PhD Thesis, University of Zagreb, Zagreb.
Belaj, J., Stingl, S. 2019, O arheološkim istraživanjima crkve sv. Luke
Evanđeliste u Novskoj 2018. godine, Annales Instituti Archaeologici, Vol.
XV, 75–99.
Belaj, J., Stingl, S. 2021a, Otkrivanje novljanskih tajni: prikaz arheoloških
istraživanja crkve sv. Luke Evanđeliste, in: Arheološka baština novljanskog
kraja, Drnić I. (ed.), katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, Pučko
otvoreno učilište Novska, Novska – Zagreb, 29–37.
Belaj, J., Stingl, S. 2021b, Otkrivanje novljanskih tajni: prikaz arheoloških
istraživanja crkve sv. Luke Evanđeliste, in: Arheološka baština novljanskog
kraja, 2. prošireno izdanje, Drnić I. (ed.), Arheološki muzej u Zagrebu, Pučko
otvoreno učilište Novska, Zagreb – Novska, 29–38.
Böhne, C. 1967, Die süddeutschen breverln, Bayerisches Jahrbuch für
Volkskunde, Vol. 1966–1967, 208–213.
Ettlinger, E. 1965, The Hildburgh Collection of Austrian and bavarian Amulets
in the Wellcome Historical Medical Museum, Folklore, Vol. 76(2), 104–117.
https://doi.org/10.1080/0015587X.1965.9716996
Gratz, R., Neuhardt, J. 2010, grafik, in: Glaube & Aberglaube. Amulette,
Medaillen & Andachtsbildchen, Keller P. (ed.), Dommuseum zu Salzburg,
Salzburg, 316–429.
Grünewald, M. 2001, Pilgerzeichen, Rosenkränze, Wallfahrtsmedaillen: die
Beigaben aus Gräbern des 17. bis 19. Jahrhunderts aus dem Pfarrfriedhof
bei St. Paul in Worms; die Sammlung gotischer Pilgerzeichen im Museum
der Stadt Worms, Stadtarchiv, Worms.
Horányi, I. 2004, Devotion und Medizin – frömmigkeitsbrauchtum im
Dienste der Heilung, in: Ungarn in Mariazell – Mariazell in Ungarn: Geschichte
und Erinnerung, farbaky P., Szabolcs S. (eds.), Ausstellung des Historischen
Museums der Stadt budapest im Museum Kiscell, budapest, 358–370.
Knez, D. 2008, breverl – zagovor ali blagoslov? / breverl – Invocation or
blessing?, Argo, Vol. 51(2), 46–53.
Kołyszko, M. 2013, Dewocjonalia z końca XVI-XVIII wieku pochodzące z
badań archeologicznych na terenie Polski (tan zachowania, identyfikacja,
zagadnienia konserwatorskie), Wydawnictwo Naukowe Uniwersytetu
Mikołaja Kopernika, Toruń.
Krnjak, O. 1997, grobni prilozi iz crkvice Majke božje od Kuj kod Ližnjanja, in:
Ližnjanski zbornik. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Ližnjan i okolica od
prapovijesti do danas, Ližnjan, 13. travnja 1996., Šiklić J. (ed.), Koordinacija
istarskih ogranaka Matice Hrvatske, Pazin, 71–82.
Krnjak, O. 2016, Arheološki izvori kao prilog poznavanju vjerskog života u Istri
/ Il contributo delle fonti archeologiche alla conoscenza della vita religiosa
in Istria / Archaeological Sources as a Contribution to the Understanding of
Religious Life in Istria, in: T. bradara, O. Krnjak, Temporis signa: arheološka
svjedočanstva istarskog novovjekovlja / Testimonianze archeologiche
dell'età moderna in Istria / Archaeological evidence of the Istrian modern
era, Monografije i katalozi 26, Arheološki muzej Istre, Pula. 371–411.
Stingl, S. 2017, Novovjekovni nabožni predmeti iz grobova oko crkve sv. Nikole
biskupa u Žumberku, Unpublished MA Thesis, University of Zagreb, Zagreb.
Thwaite, A.-S. 2020, Magic and the material culture of healing in early
modern England, Unpublished PhD Thesis, University of Cambridge,
Cambridge.
Tkalčec, T., Sekelj Ivančan, T., Krznar, S. 2021, Arheologija srednjovjekovnih
utvrda, naselja i groblja sjeverne Hrvatske, Monografije Instituta za arheologiju 5, Institut za arheologiju, Zagreb.
Voborski, Ž. 2007, Novljanske župe sv. Luke Evanđelista i bl. Alojzija Stepinca,
Ogranak Matice hrvatske Novska, Novska.
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., P. 157–163
Azinović Bebek, A., Filipec, K. 2015, brevari iz Lobora i drugih novovjekovnih
groblja sjeverozapadne Hrvatske / The breverls from Lobor and other early
modern cemeteries in northwestern Croatia, Opvscvla archaeologica, Vol.
37–38 (2013–2014), 281–300.
Schenk, J. 2018, frühneuzeitliche grabfunde, in: Die Ausgrabungen 1978–
1980 in der Klosterkirche Heiligkreuz zu Passau-Niedernburg. Materialhefte
zur bayerischen Archäologie 108, bender H. (ed.), Verlag Michael Lassleben,
Kallmünz, 625–676.
163
S. STINgL, ROMbOIDNI bREVAR IZ NOVSKE
ANN. INST. ARCHAEOL. XVIII/2022., STR. 157–163
Summary
The rescue archaeological excavations of the
Church of St. Luke the Evangelist in Novska found
and explored 94 graves in two burial horizons: a late
medieval horizon and an Early Modern, post-Ottoman
horizon. The church was not in use during the Ottoman
occupation, when there were no burials in the area
of the ruined church. After the liberation and the
construction of a wooden and then a stone chapel,
the burials continued. A total of six graves were buried
in the filled Early Modern layer; all of them were found
in the eastern part of the church nave – the only part
of the church that was fully explored. One of the most
interesting finds that can be dated with certainty to
the Early Modern period is a metal rhomboid breverl
from the filling of grave 66. Found among dislocated
ribs, it most likely belonged to the body from grave 67,
which was cut in the chest area by the subsequent
digging of grave 66. The assumption that the ribs,
and the breverl found among them, belonged to the
body from grave 67 was supported by the results of
the anthropological analysis, according to which both
the dislocated ribs and the inhumation remains in situ
belonged to a male aged between 16 and 18 years. The
breverl stands out with its shape, but also its size.
Most breverls that have been published in Croatia
measure between 2 x 2 and 3 x 3 cm, while the breverl
from the Church of St. Luke the Evangelist measures
7.75 x 4.96 cm. The two lower sides are shorter than
the upper sides, and there is a parallel hoop on the top
of the breverl. On a lateral side near the hoop there is
a hole where there was a screw that fell apart during
the conservation and restoration works. There was
another screw at the joint of the two shorter sides,
connecting the cover (front) and body (back) of the
breverl, and preventing it from being opened easily. On
the front of the breverl there is the monogram of Christ
with a cross and three stylized nails (or arrows), while
the image on the back is not preserved so well. It is
most likely the monogram of Mary, as indicated by the
depiction of a heart pierced by a dagger in the lower
part of the back. In the interior of the breverl there is
a preserved wooden cross and the remains of paper
that have no visible text, but were most likely images
of saints printed from a copper or wood engraving.
After the conservation and restoration work, the paper
was in a very bad condition, so it was decided not to
damage it further by opening it. One part of the paper
has visible remains of fabric. The cross did not have a
preserved hoop, but was rhombic at the top, perhaps
so that a cord could be wrapped around it there. The
front and the back of the cross are identical. At the
ends of the beams there are seven circular gaps on
each side, which were filled with mother-of-pearl
crosses. At the intersection of the two beams there is
a smaller embedded cross, most likely made of some
other kind of wood; judging by the analogies, it probably served to hold relics. The breverl from Novska is
a unique find, not only because of its shape and size,
but also because of the finds inside it. Most published
breverls have only writings preserved on paper or a
combination of images and writings. The paper from
the Novska breverl seems to have had only an image.
The teenager among whose ribs the breverl was found
was gravely ill, and since breverls were believed to
protect against many diseases and were placed under
the sick man’s pillow, it is quite probable that he carried
it on him during his life, believing that it would help him
cope with his poor health.
Acknowledgement
This paper was financed by the Croatian
Science Foundation through the project Development and Heritage of the Military Orders in Croatia
(milOrd) (HRZZ, IP-2019-04-5513).