Punk i društvene promjene u socijalističkoj Jugoslaviji

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturalnu antropologiju Kolegij: Kulture postsocijalizma Seminarski rad Punk i društvene promjene u socijalističkoj Jugoslaviji Student: Petar Jokić Mentor: Tomislav Pletenac Akademska godina 2013/2014 Uvod Prostor Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe od kraja je osamdesetih godina do danas prošao kroz razdoblje tranzicije iz real-socijalističke političko-ekonomske, ali i socio-kulturne paradigme u stanje tzv. postsocijalizma, gdje, po mnogima, nastaje svojevrsni kulturalni i vrijednosni vakuum koji se nastoji ispuniti na razne načine. Ovisno o lokalnom kontekstu, postsocijalistička društva na različite načine odgovaraju na promjene. U mnogim društvima nacionalizam i 'ponovno' otkrivanje nacionalnog identiteta i tradicije preuzimaju primat u mobiliziranju društvenih sila, dok je u drugima (često i paralelno) prelazak iz državno regulirane ekonomije na paradigmu tzv. slobodnog tržišta definirajući proces. U literaturi i javnom diskursu prevladava slika socijalističkog razdoblja kao podjele na Zapad i Istok, izražene u metafori „željezne zavjese“ u kojoj između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka ima vrlo slabih ili nikakvih kulturnih kontakta. Shodno tome, kontrakulturni i subkulturni pokreti koji nastaju na Zapadu nakon Drugog svjetskog rata kao da ne pripadaju u kontekst čvrste socijalističke vladavine i jednopartijskog jednoumlja. Položaj bivše Jugoslavije u tom je smislu specifičan, jer se nakon sukoba Tita i Staljina od 1948. Jugoslavija otvara utjecajima sa Zapada, pa se tako prenose i mnoge kulturalne forme i prakse koje postoje paralelno sa službenom socijalističkom ideologijom. Krajem sedamdestih godina u SAD-u i Velikoj Britaniji prvenstveno, naglo nastaje punk, kao glazbeni i društveni fenomen koji se ubrzo pojavljuje i u Jugoslaviji. Domaća se literatura o punku u socijalističkoj Jugoslaviji dotiče većinom samo prvotne faze (1978.-početak osamdesetih) punka u sklopu glazbenog Novog vala pritom posebno naglašavajući tvrdnju kako je punk (kao, uostalom, i rock glazba općenito) u Jugoslaviji prva i jedina takva pojava u socijalističkom uređenju (Mirković, 2004). Analiza punka u tim tekstovima ne seže mnogo dalje od manifestiranja u glazbi i stilu (oblačenja, ponašanja), a pritom se sam fenomen punka koncipira kao manje-više puka mimeza, odnosno imitacija uzora sa Zapada, bez jasne poveznice sa lokalnim kontekstom. To je u skladu sa općenitim nastojanjem postsocijalističkih društava da se u binarnoj podjeli demokratski Zapad-socijalistički Istok bude što bliži Zapadu. Međutim, niti se punk iza „željezne zavjese“ pojavio isključivo u Jugoslaviji, niti je punk kao subkulturni fenomen nestao početkom osamdesetih kada se postupno smanjuje pažnja mainstream medija. Na Zapadu se unutar punk subkulture kroz osamdesete godine, i to ispod radara šire javnosti, zbiva fragmentacija u sve različitije podžanrove i stilove, te se u skladu s uradi-sam etikom razvijaju cijele alternativne mreže kulturne proizvodnje i razmjene. Također, kao društveno kritički diskurs, punk odgovara na mnoge pojave modernih i postmodernih društava, pa tako i na društvene promjene krajem osamdesetih godina, kako na kapitalističkom Zapadu, tako i na socijalističkom Istoku. Punk kao simptom Britanski redatelj dokukmentarnih filmova Adam Curtis napominje kako su, naizgled paradoksalno, punk i neoliberalna tačerijanska paradigma zapravo dvije strane istog novčića, a to je jačanje individualizma i individualističkih vrijednosti od sedamdesetih nadalje. Pritom se Curtis referira na fenomen Sex Pistolsa, koji su zapravo bili situacionistički projekt Malcolma McLarena koji je trebao „uništiti rock'n'roll' rock'n'rollom“ (Marcus, 1990). Međutim, kako je popularnost punk fenomena rasla i širila se na sve veću populaciju britanske mladeži nezadovoljne društvenim činjenicama poput visoke nezaposlenosti, punk je poprimio obilježja subkulturnog plemena, slično kao već postojeće podjele na hipije, modse, skinheade ili teddy boyse. U SAD-u se hardcore punk kroz osamdesete godine također oštro suprostavio sličnim tendencijama neokonzervativne Reaganove ekonomije, ali i komodifikaciji punk subkulture u smjeru stvaranja samo još jedne tržišne niše. Straight-edge pokret je promovirao trezvenjaštvo kao oblik pobune protiv hedonističkih normi, što se opet razvilo u svojevrsni lifestyle izbor. Individualizam i kolektivizam su od početka stalno suprostavljene tendencije unutar punk subkulture, od individualnih art-punk eksperimenata do kolektivizma Oi! punka radničke klase nalik na etos nogometnih navijača. Punk je ostao dijelom totalni raskid s tradicijom, slavljenje individualne kreativnosti i apsolutno demokratski u pogledu toga tko može osnovati svoj bend i snimiti ploču. S druge strane, ubrzo je stvorio vlastitu tradiciju i razgranao se u različite, nerijetko međusobno antagonistički nastrojene pravce. Međutim, ono što obilježava sve oblike punk subkulture, bilo u Londonu ili u Sibiru je tzv. transnormativnost, odnosno aktivno izazivanje normi i socijalnih pravila koji inače vladaju svakodnevnim životom. U međunarodnom istraživanju Punk in post-socialist space Hilary Pilkington i suradnici nalaze kako postoje mnoge razlike između različitih scena, od Vorkute do Pule, no transnormativnost je zajednička karakteristika svih istraživanih scena (2013). Tako punk, kao svojevrsna kultura otpora, može pokrivati vrlo različite fenomene, od pop-punk pjesama o prekidu veze do eksplicitno političkih tekstova anarcho-punka. Također, iako se općenito veže uz lijeve svjetonazore, s obzirom na političku ideologiju punk je vrlo diverzificirana kultura koja može varirati od apolitične do krajnje lijeve, te do krajnje desne. Kao takav, punk može biti zahvalan za proučavanje načina na koji se artikuliraju percipirani problemi određenog društvenog konteksta. Lacanovskim psihoanalitičkim rječnikom, punk je simptom, kako navodi Žižek u uvodu prvog broja specijalnog izdanja književnog časopisa Problemi posvećenog punk fenomenu. Pritom se simptom odnosi na fenomen koji se, iz uobičajene perspektive, čini stran, iracionalan, kao invazija amoralnosti. Simptom zapravo otkriva nametnutost potisnute 'istine' najmirnijeg, najnormalnijeg svakodnevog života, upravo onog života koji je toliko šokiran i iritiran simptomom. Simptom vraća našu potisnutu istinu u izvrnutoj formi. Punk, u ovom slučaju, doslovno odigrava potisnuti aspekt 'normalnosti' i tako 'oslobađa', on donosi defamilirizirajuću distancu (Motoh, 2012). Žižekov opis punka kao simptoma izvrće, tada u javnim medijima uobičajenu, izjavu koja također shvaća punk kao simptom, ali u uobičajenom smislu te riječi, kao znak bolesti, apatične i dekadentne omladine koja gubi vjeru u socijalistički sustav. Zaista, u kojem se god društvenom i kulturnom kontekstu pojavio, punk obično kritizira pojave koje se smatraju normalnima, uobičajenima te nastoji demistificirati pojmove i mitove postojećih, najčešće nametnutih fantazmi. Tako ni društva na prostoru bivše Jugoslavije nakon njenog raspada nisu iznimka. Još se sredinom osamdesetih godina, u trenutku kad su mediji gube interes za punk i pažnju skreću na socio-političke turbulencije koje su počele potresati jugoslavensko društvo, unutar punk kulture iskristalizirao zaseban hardcore punk pokret koji je zanemarivao efemerne značajke punka poput stila oblačenja, frizure ili gesti, te se fokusirao na esenciju: traženje načina za osobnu emancipaciju i autentično shvaćanje svijeta. (Milenković, 2007.) Ubrzo je stvorena čitava subkulturna mreža bendova, fanzina, ploča i audio-kazeta koja je obuhvaćala prostor čitave Jugoslavije. Ono što je bilo zajedničko svim akterima te scene bilo je nepovjerenje u režim, osjećaj duboke krize i osuda jačanja konzervativnih ideja nacije i religije. Kao i u tadašnjoj hardcore punk sceni u ostatku Europe, posebice u Skandinaviji, naslovi i tekstovi pjesama obiluju apokaliptičkim slikama rata, smrti, uništenja i socijalnog raspada, ali i temama osobnih životnih nedaća, svakodnevnih frustracija i artikuliranje prkosa. Slovenski bendovi poput U.B.R. (Uporniki Brez Razloga – „Buntovnici Bez Razloga“), Stres Državneg Aparata, Niet, Odpadki Civilizacije, srpski Proces, Distress, Solunski Front, hrvatski Generali i Patareni, te Ludilo i Ženevski Dekret iz BiH tamnim bojama oslikavaju tadašnju situaciju u Jugoslaviji, kao da su se već nazirali budući kataklizmički događaji. Stav prema tadašnjem režimu dobro prikazuju odgovor Gigija, pjevača U.B.R.-a u intervjuu za fanzin Maximum Rock'n'roll na pitanje jesu li anti-komunisti: „Ne, mi nismo anti-komunisti, iako mrzimo komuniste-oportuniste u Jugoslaviji. Mrzimo one koji imaju Mercedese i žive u palačama“ (MRR, 1984). Pojave koje on u toj izjavi kritizira mogu se promatrati kao jugoslavenska socijalistička verzija Lefortovog paradoksa kako ga opisuje Yurchak pozivajući se na francuskog teoretičara Claudea Leforta (2005). Pritom se misli na ideološku kontradikciju moderniteta, kod koje postoji rascjep između ideološke enuncijacije i ideološke vladavine, karakterističan za sve ideologije proizašle iz Prosvjetiteljstva. Pojednostavljeno rečeno, riječ je o nužnosti postojanja imaginarne pozicije koja je izvanjska modernom ideološkom diskursu kako bi on dobio legitimnost. Tu poziciju u ovom primjeru zauzimaju partijski funkcioneri koji ju koriste za stjecanje materijalnih dobara. Kada se ta imaginarna pozicija, koja predstavlja „objektivnu istinu“ dovede u pitanje, ideološki sustav se dovodi u krizu. Po mnogima upravo se to dogodilo u drugoj polovici osamdesetih u cijelom socijalističkom svijetu, te je dovelo do konačnog pada real-socijalizma. Muršič (2009.) napominje kako je u Sloveniji upravo kritična masa koju je iznjedrio punk pokret pokrenula šire reforme koje su naposljetku postupno dovele do stvaranja novih političkih stranaka. Ipak, početak rata prekinuo je veze među punk scenama različitih republika, koje su se počele obnavljati tek nakon rata. Kompilacija „Preko zidova nacionalizama i rata“ iz 1996. sa bendovima iz Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije koja se razvila iz istoimenog biltena tri godine ranije predstavlja pobunu protiv rata i nacionalnih podjela i želju da se obnovi suradnja različitih scena bez obzira na nacionalne granice, što je u to doba bio značajan simbolički čin. Zaključak Neposredno prije kraja real-socijalizma, život u srednjoeuropskim i istočnoeuropskima društvima prepun je kontradikcija i suprotstavljenih tendencija između, Lacanovskim rječnikom, Realnog i Imaginarnog. Punk subkultura, kao jedna od formi alternativnog moderniteta, pruža načine artikuliranja takvog iskustva istovremeno se postavljajući nasuprot raznim ideologijama koje nameću svoju „objektivnu istinu“. Naglaskom na osobno iskustvo i kreativnost, kao i na problematičan koncept autentičnosti, alternativni pokreti poput punka predstavljaju svojevrsnu dijagnozu i recept za današnja postsocijalistička društva. Popis literature Autor nepoznat (1984.) „Interview with U.B.R.“, Maximum Rock'n'roll (20) Marcus, Greil (1990.) Lipstick traces: A Secret History of the Twentieth Century, Cambridge: Harvard University Press Merrat, A. „Filmmaker and massive attack collaborator adam curtis on why „music may be dying” – and why we need a new radicalism“, <http://www.factmag.com/2013/07/11/filmmaker-and-massive-attack-collaborator-adam-curtis-on-why-music-may-be-dying-and-why-need-a-new-radicalism/>, pristupljeno 24.8.2014. Mirković, Igor (2004.) Sretno dijete, Zaprešić: Fraktura Motoh, Helena (2012.) „“Punk is a Symptom”: Intersections of Philosophy and Alternative Culture in the 80’s Slovenia“, u: Synthesis Philosophica 54 (2/2012), str. (285–296) Muršič, Rajko (2009.) „Punk anthropology: From a Study of a Local Slovene Alternative Rock Scene towards Partisan Scholarship“, u: Postsocialist Europe: Anthropological Perspectives from Home, ur. Kürti, Laszlo i Skalnik, Peter. New York and Oxford: Berghahn Books Pilkington, Hilary et al. (2013) „Post-socialist punk: Beyond the double irony of self-abasement (Resubmission)“, < http://gtr.rcuk.ac.uk/project/2B3C4ACF-A3B4-49BD-91FF-0161E85AC338> Trifunović, V. „Preko zidova nacionalizma i rata“, < http://www.akuzativ.com/teme/507-preko-zidova-nacionalizma-i-rata>, pristupljeno 28.8.2014. Yurchak, A. (2006.) Everything Was Forever, Until It Was No More, Princeton and Oxford: Princeton University Press.