SURA EL-INŠIRĀH: OTVARANJE PRSA

islamske teme UDk 28-23 DOi 10.26340/muallim.v22i88.1897 SURA EL-INŠIRĀH: OtVaRaNJe PRsa Almir FATIĆ [email protected] Fakultet islamskih nauka u sarajevu Sažetak: Sura El-Inširāh ili sura Eš-Šerh je 94. kur’anska sura. Objavljena je u Mekki kao dvanaesta sura po vremenskom rasporedu objavljivanja. Objavljena je odmah poslije sure Ed-Duhā i kao da je sadržajno nadopunjuje. Poput sure Ed-Duhā, i sura El-Inširāh obraća se direktno poslaniku Muhammedu, a.s., a potom svim njegovim sljedbenicima. Centralna tema ove sure jeste uzdizanje statusa Muhammeda, a.s., kako bi se on duhovno i psihološki utješio i ohrabrio. Naime, poslanstvo koje je on ponio na svojim plećima bila je velika promjena u njegovom životu. Postao je nosilac Znanja koje nijedan drugi ljudski um nije mogao obuhvatiti. Na samom početku pozivanja u islam suočio se s velikim problemima: društvo koje ga je do tada cijenilo i poštovalo, postalo je izrazito neprijateljsko prema njemu. Ova početna faza u njegovom poslanstvu mora da je na njega djelovala obeshrabrujuće, deprimirajuće i uznemiravajuće, te ga je to tištilo i osjećao se potištenim. A posao i zadatak koji je bio pred njim zahtijevao je nesvakidašnju emocionalnu stabilnost i krajnju psihološku izdržljivost. U takvom stanju objavljuju mu se sure Ed-Duhā i El-Inširāh kao utjeha, podrška, ohrabrenje kako bi se mogao nositi sa zadatkom poslanstva, ali, istovremeno, i obznana njegovog posebnog, uzvišenog položaja kod Svevišnjeg Allaha. Ključne riječi: 94. sura, El-Inširāḥ, El-Šerḥ, šerh sadr, otvaranje prsa, Muhammed, a.s. Uvod El-Inširāh ili Eš-Šerh je 94. kur’anska sura. Ima osam ajeta. Objavljena je, prema konsenzusu učenjaka, u Mekki, kao dvanaesta sura po vremenskom rasporedu objavljivanja. S obzirom na njezinu blisku značenjsku i tematsku povezanost sa surom Ed-Duhā, objavljena je odmah poslije te sure. (Ibn Džuzejj, 2014; Bint al-Šāṭi’, 2017; Asad, 2004) Sura El-Inširāh kao da je nastavak sure Ed-Duhā, kao da je nadopunjuje, kako to kaže Sejjid Kutb. (2000: 30/238) Poput sure Ed-Duhā, i sura El-Inširāh obraća se poslaniku Muhammedu, a.s. Obje sure isključivo se prvo njemu obraćaju, a potom i svim njegovim sljedbenicima, jer ono što se njemu savjetuje u Kur’anu, to se općenito odnosi i na sve muslimane. 39 Time dolazimo i do centralne teme ove sure – uzdizanje statusa Muhammeda, a.s., kako bi se on duhovno i psihološki utješio i ohrabrio. Naime, poslanstvo koje je on ponio na svojim plećima bila je velika promjena u njegovom životu. Na samom početku pozivanja u islam suočio se s velikim problemima: društvo koje ga je do tada cijenilo, poštovalo i čak prozvalo El-Emīn (Pouzdani, Vjerni), poslije Prve objave postalo je izrazito neprijateljsko prema njemu. Muhammed, a.s., počeo se suočavati s ponižavanjem, vrijeđanjem, ismijavanjem, izrugivanjem i prijetnjama. Ova početna faza u njegovom poslanstvu mora da je na njega djelovala obeshrabrujuće, deprimirajuće i uznemiravajuće. To ga je tištilo, pritiskalo mu grudi i osjećao se potištenim. A posao i zadatak koji je bio pred njim zahtijevao je nesvakidašnju emocionalnu stabilnost i krajnju psihološku izdržljivost. Isti je slučaj i s vjernicima u svim vremenima.1 U takvom stanju mu se objavljuju sure Ed-Duhā i El-Inširāh kao utjeha, podrška, ohrabrenje kako bi se mogao nositi sa zadatkom poslanstva, ali, istovremeno, i obznana njegovog posebnog, uzvišenog položaja kod Svevišnjeg Allaha. 1 Ako nekoga na radnom mjestu nadređeni svakodnevno vrijeđa i ponižava na sve moguće načine, kako će se ta osoba osjećati? To bi na nju sigurno djelovalo deprimirajuće, osjećala bi se potišteno, tužno i to bi joj pritiskalo grudi. Takva osoba umanjila bi svoju radnu efikasnost i, također, ne bi to nadređenom nikada zaboravila! Novi Muallim • zima 2021 • god. XXII • br. 88 islamske teme 1. Elem nešrah َ leke sadrek َ ْ َ َ َ ْ َ َْ َْ (‫شح لك صد َرك‬ ‫)ألم ن‬ Zar ti nismo raširili prsa tvoja? – Prvi ajet je u niječnoj formi skraćenog upitnog načina, što je stilski postupak kojim se naglašava i potvrđuje sadržaj rečenice (el-istifhāmu t-takrīrijj). Zato Al-Zamaḫšarī kaže da ovdje kao da je rečeno: Šerahnā leke sadrek (‫)رشحنالك صدرك‬. (Al-Zamaḫšarī, 2005: 1210) Slično tome je kada mi na bosanskom kažemo npr.: “Nisam li ti rekao da to ne radiš?” a, ustvari, time želimo reći: “Rekao sam ti da to ne radiš!” Ovaj stil primijenjen je i u suri Ed-Duhā. Također, ovim se postupkom intendira pobuditi i veća zahvala kod onoga kome su te riječi upućene. Glagol šereha-ješrehu-šerhun (‫ )رشح يرشح رشح‬znači: otvoriti, proširiti, sačuvati, objasniti, protumačiti, ilustrirati, komentirati; šereha sadreh s prijedlogom bi znači: obradovati ili razvedriti, a s prijedlogom li – otvoriti dušu za. (Muftić, 1997: 725) Riječ šerh (‫ )رشح‬se u klasičnom i savremenom arapskom jeziku koristi u značenju komentara. Komentarom se, dakle, otvara značenje nečega što je bilo nejasno ili značenjski komplicirano. Sadr (‫ )صدر‬su prsa ili grudi; riječ sadr pojavljuje se 44 puta u Kur’anu. Sadr se također prikazuje kao mjesto emocija i unutarnjih stanja poput: želje, strasti, bijesa, straha i užasa. O sadru kao mjestu vjere ili nevjerništva govoriْ se u suri ْ ُ ْ َ َ َ ‫)م ْن‬ En-Nahl (106: ‫رش َح بِالكف ِر َصد ًرا‬ – prema kojoj je osoba kadra otvoriti svoje srce (sadr) ka nevjerništvu (kufr) – ili u suri El-En’ām (125): َ ْ ْ ُ َ ْ َ ْ َ ْ َ ُ َ ْ َ ْ َ ُ َّ ُ ْ ََ ِ‫لسلم‬ ِ ‫فمن ي ِر ِد الل َـه أن َّيه ِد َيه يْرشح صدره ِل‬ ً َ ْ ْ ْ ْ ُ ‫ َو َم ْن يُ ِرد أن يُ ِضله ي َعل َ َصد َر ُه ض ِّيقا َح َر ًجا‬฀ َ َّ َّ ‫ كأن َما يَ َّص َّع ُد ف‬Koga želi Allah ‫الس َما ِء‬ ِ uputiti – On mu raširi grudi njegove za pokornost, a koga želi u zabludi ostaviti – On učini njegova prsa tijesnim i tegobnim kao da se penje na nebo, ili ajet izَ sure (21): ْ ُ َ Ez-Zumer ََ َ َُ ْ َ ُ َّ َ َ َ ْ َ َ َ ْ ْ‫ع نُور من‬ ٰ ‫لسلمِ فهو‬ ِ ٍ ِ ‫أفمن رشح اللـه صدره ِل‬ ‫ َر ّبِ ِه‬Zar je isti onaj čija je prsa Allah raširio za pokornost, pa je on na svjetlu Gospodara svoga...? – prema kojem je osoba kadra otvoriti svoje srce prema pokornosti – islamu. Novi Muallim • zima 2021 • god. XXII • br. 88 Prema tome, na svim ovim mjestima šerhu sadr (‫ – رشح صدر‬otvaranje prsa) ima metaforično značenje i podrazumijeva izuzetno zadovoljstvo vjerom kao stanjem i načinom života, iz kojeg proizlaze ljudska sreća i smirenje, te otklanjanje bilo kakvih prepreka koje priječe njezino ispravno razumijevanje. Muhammed, a.s., prima kur’ansku Objavu i on je u potpunosti razumije. Nadalje, šerhu sadr podrazumijeva i jačanje morala ili duha, tako da je osoba u stanju preuzeti bilo koji zadatak, ma koliko on bio težak i naporan, i, bez ikakvog oklijevanja, izvršiti ga. Musa, a.s., moli Svevišnjeg: ْ َ ْ َ ْ ّ َ َ َ َْ ْ ََّ ‫س ِل أم ِري‬ ِ ‫ قال ر ِب ارشح ِل صد ِري وي‬Reče: ‘Gospodaru moj, raširi mi prsa moja! I olakšaj mi zadatak moj! Većina klasičnih mufessira šerhu sadr je razumjela u tom smislu. AlṬ abarī (2007: 10/8689) će kazati da je šerh ovdje ‘otvaranje ka Uputi, vjerovanju u Allaha i spoznaji Istine’. Al-Māwardī (2012: 6/296) navodi da o sintagmi šerhu sadr imaju četiri mišljenja: a) islam; b) mudrost i znanje; c) strpljivost i podnošenje i 4) čuvanje Kur’ana i prava vjerovjesništva. Al-Zamaḫšarī (2005: 1210) pojam šerha ovako objašnjava: “Proširili smo tvoja prsa tako da možeš podnijeti terete vjerovjesništva i poziva svim džinima i ljudima ili, pak, da možeš podnijeti neugodnosti koje će ti priređivati nevjernici tvog naroda i dr., ili: Proširili smo ih spoznajama i mudrostima koje smo u njih pohranili”. Abduhu (2007: 81) ukazuje da Arapi sintagmu šerhu sadr koriste u značenju slikovitog izražavanja stanja radosti i raspoloženja duše, te, potom, kaže: “Bog Svevišnji je raširio Pejgamberova prsa, izveo ga iz one (nedoumice) neprilike koja mu je tištila dušu, jer je, tražeći način da spasi svoj narod, udarao na otpor i tvrdoglavost svojih sunarodnjaka”. Muhammed el-Gazali (2003: 724) veli: “Svevišnji Allah mu je prsa učinio prostranim dajući mu znanje i odgoj”, argumentirajući to ajetom: َ َّ َ ْ ْ َ َ َ ْ َ ْ َ َ ُ َّ َ َ ْ َ َ ‫الك َمة َو َعل َمك َما‬ ‫كتاب و‬ ِ ‫وأنزل اللـه عليك ال‬ ََْ ُ َ َ ِ ฀ ‫ ل ْم تك ْن تعل ُم‬Allah objavljuje tebi Knjigu, i mudrost, i poučava te onome što nisi znao. (En-Nisā’, 113) U nekim klasičnim komentarima Kur’ana susrećemo se s tumačenjem da se pod šerhu sadr misli na šekku sadr (‫)شق صدر‬. Ova posljednja sintagma podrazumijeva doslovno otvaranje Muhammedovog, a.s., srca i njegovo ispiranje od strane meleka Džibrila. Ovo se, prema većini tradicionalnih izvora, dogodilo dva puta: u djetinjstvu i pred polazak na Miradž, kao vid posebne počasti koju mu je Svevišnji dodijelio. (v. Al-Rāzī, 1981: 32/2; Ibn ‘Aṭiyya, 2001: 5/496; Ibn Džuzejj, 2014: 6/399; Hamidullah, 1990: 68, 138) Međutim, očigledno je, shodno navedenom razmatranju, da šerhu sadr ne znači doslovno već metaforičko otvaranje, odnosno širenje prsa. 2. Ve veda’nā ‘anke vizrek َ ْ َ َْ َْ َ َ (‫)و َوضعنا عنك ِوز َرك‬ I skinuli s tebe teret tvoj – Glaَ prenosi sljedeća gol veda’a (‫)و َضع‬ značenja: staviti, položiti, metnuti, smjestiti, spustiti, ostaviti; s prijedlogom ‘an – oprostiti dio duga /dužniku/. (Muftić, 1997: 3852) Vizr (‫)و ْزر‬ ِ je težak teret kojeg čovjek nije u stanju nositi zbog njegove težine. Također je i haml (‫ )محل‬teret, ali teret kojeg je čovjek u stanju nositi. Iz ovoga saznajemo da je teret vjerovjesništva na Poslaniku, a.s., bio ogroman i da mu ga je Svevišnji olakšao na poseban način kao vid Svoje blagodati prema njemu, jer je imao veliku želju da svoj narod popravi, ali i čovječanstvo u cjelini. Klasični komentari, pored navedenog, donose još dva tumačenja. U prvom, koje se prenosi od većine učenjaka, 2 pod vizrom se misli na grijehe, a njihovo skidanje jeste njihov oprost, a kao argument tome navode drugi ajet َّsure El-Feth: َ َْ َ َ ْ َّ َ َ َّ َ َ ُ ‫ ِلَغ ِف َر لك اللـه َما تقد َم ِم ْن ذن ِبك َو َما تأخ َر‬...da bi ti Allah oprostio ranije krivice i one 2 Qatāda, Ibn Zayd, Al-Ḥasan i većina mufessira kažu da riječ al-vizr ovdje znači al- ḏ unūb (grijesi), a u osnovi označava ṯ iql (teret, težinu, breme), pa se grijesi porede s tim. (Ibn ‘Aṭiyya, 2001: 5/496) 40 islamske teme kasnije.3 U drugom se veli da je vizr Poslanikova, a.s., zbunjenost prije vjerovjesništva, jer je vidio svoj narod zalutalim, ali mu od Allaha, dž.š., nije došao jasan znak. U ovom slučaju bi skidanje imalo značenje dolaska vjerovjesništva, Upute i šerijata. (Al-Māwardī, 2012: 6/297; Ibn al-Ǧawzī, 2009: 8/164; Al-Qurṭubī, 1996: 29/106-107; Ibn Džuzejj, 2014: 6/399-400) 3. El-lezī َ enkada zahrek َ ْ َ َ َ ْ َّ (‫)الِي أنقض ظه َرك‬ iščekujući je. Taj teret čekanja u tom periodu prouzrokuje stegnutost u njegovim prsima, jer ga sugrađani, Kurejšije, vrijeđaju, zlostavljaju, govore mu da ga je njegov Gospodar napustio. (usp. Al-Zamaẖšarī, 2005: 1210; Al-Bayḍāwī, 2000: 3/546; Abū Ḥayyān, 2010: 10/500; Al-Ṣābūnī, 1981: 3/575) 4. Ve refa’nā leke zikrek َ ْ َ َ ََْ َ (‫)و َرفعنا لك ذِك َرك‬ i Muhammeda, a.s., čime je ublažio njegovu zabrinutost i potištenost. Tradicionalni komentari dat će objašnjenje da je Poslanikov, a.s., spomen uzdignut time što se njegovo ime dodaje uz Allahovo u ezanu, ikametu, hutbi i Et-Tehijjatu, kao i na mnogim mjestima u Kur’anu. (Al-Ṭabarī, 2007: 10/8690; Al-Bayḍāwī, 2000: 3/546; Ibn Kaṯīr, 1996: 4/678-679; Al-Šawkānī, 2007: 1635; Al-Ṣābūnī, 1981: 3/576)4 Koji jeَ pritiskao leđa tvoja – Enkaَ َْ da (‫ )أنقض‬znači: tištiti ili pritiskati / leđa/ – tovar. Također, znači i pucketati /prstima/. (Muftić, 1997: 1526). Ovaj glagol se koristi i za opisivanje pucketanja koljenima kod starijih osoba ْ َ kada ustaju sa sedžde. Zahr (‫ )ظهر‬su leđa. Dakle, teret na Poslaniku, a.s., je bio toliki da ga je pritiskao u mjeri da ga on jednostavno ne bi mogao nositi (jer bi mu slomio leđa). Ovdje, dakako, nije riječ o fizičkom već o duhovnom teretu. U terminima arapske stilistike ovo je kināja (alegorija) za težinu tereta kojeg je nosio Muhammed, a.s. Naime, Muhammed, a.s., i prije poslanstva traga za istinom i uviđa da je društvo u kojem živi utonulo u neznanje, nemoral, korupciju, pokvarenost, idolopoklonstvo, nejednakost. Sve to ga je žalostilo i stvaralo nemir u njegovoj osjetljivoj prirodi. A, onda, kada prima prvu Objavu, to mu daje snage za početak djelovanja, obavlja noćni namaz koji mu razgoni nemir i smiruje ga. Potom slijedi jedno razdoblje prestanka Objave, ali on i dalje nastavlja svoj zadatak I visoko ćemo uzdignuti spomen na tebe – Ovo je rečeno u vrijeme kada niko nije mogao ni zamisliti da će jedan pojedinac, sa svega nekoliko pristalica, biti poznat u cijelome svijetu i da će dosegnuti krajnju počast i poštovanje. I što su idolopoklonici Mekke više vrijeđali i progonili Muhammeda, a.s., njegov ugled je sve više rastao i njegovo ime dopiralo na sve strane tadašnjeg Arapskog poluotoka. To je povećalo radoznalost kod ljudi o njemu, pa i kod njegovih neprijatelja. Prirodno je da su ljudi postali znatiželjni o njemu: Ko je on? Čemu podučava? Šta novo donosi? Kakav je njegov karakter? Ko ga slijedi? I nakon što su ga ljudi istinski upoznali, situacija se promijenila. Danas znamo da nema trenutka u toku godine, odnosno u 24 sata svakog dana, da se na jednom ili drugom mjestu u svijetu ne spominje Poslanikovo, a.s. ime. Eto u kojoj mjeri će biti uzdignut njegov spomen. U vrijeme objavljivanja ovog ajeta niko to nije mogao ni približno zamisliti! Iz sadašnje perspektive, mogli bismo kazati da je ovim ajetom Svevišnji najavio pobjedu islama Pa, zaista, s teškoćom je lahkoća / zaista, s teškoćom je lahkoća! – Nakon navođenja posebnih počasti i blagodati ukazanih i podarenih Muhammedu, a.s., Svevišnji Allah mu sada daje utjehu kao rezultat toga (naznačeno česticom fe). Dva puta se ponavlja da je s teškoćom lahkoća, čime se Poslanik, a.s., uvjerava, tješi i smiruje da teškoća ili teško vrijeme (‘usr) kroz koje prolazi u svojoj poslaničkoj zadaći neće trajati zauvijek, zapravo, u skorijoj budućnosti zamijenit će je lahkoća (jusr), tj. bolja vremena. Ovdje se teškoća i lahkoća spominju kao da dolaze zajedno, istovremeno ili jedna za drugom, i time kao da se hoće kazati – lahkoća samo što nije došla, ona je tako blizu. U oba ajeta riječ teškoća se navodi s određenim članom (el-’usr), dok se riječ lahkoća (jusr) navodi bez određenog člana, čime se aludira na to da je teškoća jedna, a lahkoće dvije. Drugim riječima, iza svake teškoće dolaze dvije lahkoće!5 Al-Ṣabūnī (1981: 3/575) u svome tefsiru napominje da se pod grijesima ovdje ne misli na griješenje (tj. velike grijehe) jer su poslanici bili zaštićeni od toga (ma‘ṣūmūn). Ali, za one postupke Muhammeda, a.s., koje je on temeljio na svom vlastitom promišljanju (iĝtihād), nekad je uslijedio Božiji ukor (i brzo Poslanikovo, a.s., pokajanje) kao u slučaju njegove dozvole munaficima da izostanu iz oružanog džihada kada su mu došli s nekom isprikom, ili uzimanja otkupa za zarobljenike s Bedra, ili njegova mrštenja u licu na slijepca koji mu je prišao. Ibn Džuzejj (2014: 6/400) u svome tefsiru navodi da je Ḥariṯ al-Muḥāsibī rekao: “Grijesi vjerovjesnika su opisani jako teškim, mada su bili neznatni i oprošteni, zbog njihove velike brige i kajanja zbog njih. Oni su im izrazito teško padali jer su vjerovjesnici posjedovali veliki strah prema Allahu, a ti grijesi su kod Allaha bili lahki”. Ibn Kaṯīr (1996: 4/678) u svome tefsiru navodi od Abū Sa‘īda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Došao mi je Džibril i rekao: ‘Moj i tvoj Gospodar pita kako da uzdigne spomen na Tebe?’ Odgovorio sam: ‘Allah najbolje zna’, a Džibril reče (da je Svevišnji rekao): ‘Kada se Ja spomenom, spomenut ćeš se i ti zajedno sa Mnom!’” Ibn Kaṯīr (4/678), također, navodi sljedeće stihove pjesnika Ibn Ṯābita: “Najplemenitiji od svih je Pečat vjerovjesništva koji sija Allahovim svjetlom i svjedoči. /Bog je ime Vjerovjesnikovo stavio uz Svoje kad mujezin pet puta poziva i svjedoči. /Da bi ga proslavio, iz Svoga je imena izveo njegovo. Vlasnik Prijestolja je hvaljen, a Muhammed pohvaljen”. Ibn Ğarīr prenosi da je Al-Ḥasan ْ rekao: ً ْ ُ ‫إ ّن َم َع ال ُع ْس ي‬ “Kada je objavljen ajet: ‫سا‬ ِ ِ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Radujte se, dolazi olakšanje; jedna teškoća neće savladati dvije lakhoće!’” (Al-Suyūṭī, 213) 3 41 4 5. Fe inne me’a l-’usri jusren 6. Inne l-me’a l-usri jusra َ ً ْ ُ ‫سا إ ّن َم َع الْ ُع ْس ي‬ ً ْ ُ ْ ‫)فإ َّن َم َع الْ ُع‬ ( ‫سا‬ ِ ‫سي‬ ِ ِ ِ 5 Novi Muallim • zima 2021 • god. XXII • br. 88 islamske teme Da su lahkoće dvije, odnosno da je ovdje u fokusu lahkoća, pokazuje i gramatika ovih ajeta: u oba ajeta nalazi se čestica inne (zaista) nakon koje, prema gramatici arapskoga jezika, dolazi riječ u akuzativu i koja otkriva na čemu je naglasak – a ovdje je to riječ jusren – lahkoća. Postoji i mišljenje da se prva lahkoća odnosi na dunjaluk, a druga na ahiret. (Al-Zama ẖ šarī, 2005: 1210; Ibn al-Ǧawzī, 2009: 8/164-165; Ibn ‘Aṭiyya, 2001: 5/497; al-Šawkānī, 2007: 1635) 6. Fe izā feragte fensab ْ ََْ َ ْ َ َ َ (‫)فإِذا ف َرغت فانصب‬ A kada ْ završiš, uspravi se i iscrpi َ – Ferega (‫ )ف َرغ‬znači: biti slobodan, nezauzet, tj. nakon nekog posla. Znači: Muhammedu, a.s., kaže se da, kada završi sa svojim obavezama koje se odnose na njegovo, npr., svakodnevno pozivanje u vjeru, ili razgovaranje s Kurejšijama, ili podučavanje onih koji su mu se pridružili, ili, pak, na bilo šta drugo što ga okupira od dunjalučkih poslova i obaveza, neka se, onda, uspravi i isَ na crpi! Naime, glagol nesabe (‫)نصب‬ arapskom znači: izmoriti, iscrpsti, iznuriti, a znači i: podignuti, uspraviti i okrenuti. (Muftić, 1997:1495) No, u komentarima Kur’ana evidentira se više značenjskih intencija glagola fensab, pa se navodi: 1) kada obaviš obavezne farz namaze, posveti se noćnom namazu (kijāmu l-lejl); 2) kada završiš namaz, posveti se dovi; 3) kada završiš džihad protiv svojih neprijatelja, iscrpi se u ibadetu svome Gospodaru; 4) kada završiš s dunjalučkim poslovima, posveti se ahiretskim poslovima. (Al-Ṭabarī, 2007: 10/8691-8693; Al-Māwardī, 2012: 6/297; Ibn al-Ǧawzī, 2009: 8/165; Al-Qurṭubī, 1996: 20/109) Sva ova mišljenja mogu se uzeti u obzir, a mi dajemo prednost prvom mišljenju, tj. da se fensab odnosi na noćni namaz (kijāmu l-lejl). Poslanikova, a.s., dnevna aktivnost ogledala se u pozivanju u islam, a njegova noćna aktivnost bila je – namaz. I on mu je, ustvari, bio odmor. Odmor mu je, dakle, bio razgovor s Njegovim Gospodarom. I ovo govori o njegovoj neprestanoj posvećenosti Gospodaru svjetova. 7. Ve ilā Rabbike fergab َ َ َ ّ َ (‫)إ ِ ٰل َرب ِك ف ْارغب‬ I samo se Gospodaru svome posveَ – odakle se ti – Glagol regibe (‫)ر ِغب‬ derivira imperativ fergab – znači: posvetiti se nekome s ljubavlju. O njegovoj posvećenosti Gospodaru s ljubavlju svjedoči nam njegov način života sačuvan u sunnetu. Također, sam život Muhammeda, a.s., svjedoči, a o tome govori i ova sura, da je njegov život bio savršena ravnoteža: danju se susretao s ljudima i rješavao razna pitanja, a noću bi se osamljivao i posvećivao svome Gospodaru. Zaključak Kao trajne lekcije koje možemo spoznati i naučiti iz sadržaja sure El-Inširāh izdvojit ćemo sljedeće: 1) musliman treba biti zadovoljan onim što jeste i biti otvoren za život; 2) kada se nađe u životnim teškoćama, problemima i brigama ne treba se osjećati neraspoloženo i deprimirano; 3) u svakom poslu misliti na Gospodara i od njega konstantno tražiti pomoć; 4) ne treba osjećati teret onoga što radi; 5) treba biti spreman na izazove i poteškoće uz svijest da će pomoć i podrška doći od Svevišnjega Allaha; 6) muslimani se trebaju međusobno ohrabrivati i jedni drugima davati podršku. Literatura Abduhu, Muhammed (2007). Tefsir ‘Amme Džuza. Sarajevo: El-Kalem. Asad, Muhammed (2004). Poruka Kur’ana. Sarajevo: El-Kalem. Bint al-Šāṭi’ (2017). Al-Tafsīr al-bayānī li al-Qur’ān al-karīm. Cairo: Dār al-ma‘ārif. Al-Bayḍāwī (2000). Anwār al-Tanzīl wa asrār al-ta’wīl. Beirut: Dār al-rušd. El-Gazali, Muhammed (2003). Tematski tefsir kur’anskih sura. Sarajevo: Obzorja. Hamidullah, Muhammed (1990). Muhammed a.s. Život. Knjiga I. Sarajevo: El-Kalem. Novi Muallim • zima 2021 • god. XXII • br. 88 Ibn ‘A ṭ iyya (2001). Al-Mu ḥ arrar al-waǧīz f ī tafsīr Kitāb al-‘azīz. Beirut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya. Ibn Džuzejj (2014). Olakšani komentar Kur’ana 6. Preveo s arapskog jezika Nedžad Ćeman. Sarajevo: Libris. Ibn Kaṯīr (1996). Tafsīr al-Qur’ān al-‘aẓīm. Kuwayt: Ğam‘iyya i ḥyā’ al-turāṯ al-islāmī. Al-Qurṭubī (1996). Al-Ğāmi‘ li aḥkām al-Qur’ān. Cairo: Dār l-hadīṯ. Al-Māwardī (2012). Al-Nukat wa al-‘uyūn. Beirut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya. Muftić, Teufik (1997). Arapsko-bosanski rječnik. Sarajevo: El-Kalem. Al-Rāzī, al-Faẖr (1981). Tafsīr al-Faẖr al-Rāzī. Beirut: Dār al-fikr. Al-Ṣābūnī (1981). Ṣafwa al-tafāsīr. Beirut: Dār al-Qur’ān al-karīm. Al-Suyū ṭ ī (s.a.). Lubāb al-nuqūl f ī asbāb al-nuzūl, Beirut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya. Al-Šawkānī (2007). Fat ḥ al-Qadīr. Beirut: Dār al-ma‘rifa. Al-Ṭabarī (2007). Ğāmi’ al-bayān ‘an ta’wīl āy al-Qur’ān: Cairo: Dār al-salām. Al-Zamaẖšarī (2005). Tafsīr al-Kaššāf. Beirut: Dār al-ma‘rifa. 42 islamske teme ‫املــوجز‬ ‫سورة االنرشاح‬ ‫أملري فاتيتش‬ ‫ نزلت‬،‫ ف القرآن الكريم‬49 ‫ يه السورة‬،‫سورة االنرشاح أو سورة الرشح‬ ‫ أنزلت بعد‬.‫ والرتتيب الزمين لزنوهلا هو اثلاين عرش‬،‫ف مكة املكرمة‬ ‫ ختاطب‬.‫ وكأنها أنزلت مكملة هلا ف املضمون‬،‫سورة الضىح مبارشة‬ ‫سورة االنرشاح مثل سورة الضىح انليب حممدا صىل اهلل عليه وسلم‬ ‫ إن املواضيع الرئيسة ف هذه السورة يه رفع مزنلة حممد‬.‫ولك أتباعه‬ ‫ ألن املهمة‬،‫ مواساة وتشجيعا هل روحيا ونفسيا‬،‫صىل اهلل عليه وسلم‬ ُ ‫ فقد نال من املعرفة ما ال‬،‫اليت كف بها أحدثت تغيريا كبريا ف حياته‬ ‫ واجه‬،‫ ويف بداية دعوته إىل اإلسلم‬.‫يستطيع عقل برشي آخر إدراكه‬ ّ ‫ فقد أصبح املجتمع اذلي اكن يقدره وحيرتمه شديد‬،‫مشالك كبرية‬ ‫ ال بد أن املرحلة األوىل من رساتله اكنت حمبطة ومثبطة‬.‫العداء هل‬ ُ ‫ واكن أداء الرسالة اليت كف‬،‫ مما جعله يتألم وحيزن‬،‫للهمة ومزعجة‬ ‫ وهو‬.‫بها يتطلب استقرارا اعطفيا استثنائيا وقدرة حتمل نفيس شديدة‬ ‫ مواساة وتأييدا‬،‫ف هذه الال أنزلت عليه سورتا الضىح واالنرشاح‬ ‫ ويف الوقت ذاته تبليغا هل‬،‫ حىت يتمكن من أداء الرسالة‬،‫وتشجيعا‬ .‫بماكنته اخلاصة واجلليلة عند اهلل سبحانه وتعاىل‬ ‫ حممد صىل‬،‫ رشح الصدر‬،‫ الرشح‬،‫ سورة االنرشاح‬:‫اللكمات الرئيسة‬ .‫اهلل عليه وسلم‬ 43 Summary SURA AL-INSHIRĀH: OPENING UP OF/EXPANDING THE CHEST Almir FATIĆ Sura Al-Inshirāh or Sura Ash-Sharh is the 94th surah of the Qur’an. It was revealed in Mecca as the 12th surah in chronological order of the revelation. It followed immediately after the revelation of the surah Ad-Duhā, and it seems to be contextually complementing it. Just like the surah Ad-Duhā, surah AlInshirāh is primarily directly addressing the Messenger Muhammad s.w.s., and then all his followers. The central theme of the surah elevates the status of Muhammad s.w.s. giving him a spiritual and psychological consolation and encouragement. Revelation was a big burden placed on his chest bringing a tremendous change to his life. He became a beholder of vast Knowledge which no other human mind could comprehend. At the very initial stage of inviting people to Islam he faced many challenges: the society that until then appreciated and respected him turned now to be very hostile. This initial stage of prophet-hood must have had a very discouraging, disturbing effect on him. However, the task entrusted upon him required an outstanding emotional stability and extreme psychological endurance. Such was his state when surahs Ad-Duhā and AlInshirāh were revealed to him, as consolation, comfort, support and encouragement which he needed at the moment in order to continue the mission, but at the same time it discloses the distinctive, elevated place that he was granted by the Almighty Allah. Key words: 94th surah, Ad-Duhā, Al-Inshirāh, Ash-Sharh, šerh sadr, expanding of the chest, Muhammad, a.s. Novi Muallim • zima 2021 • god. XXII • br. 88