Obavijesti HAD-a, LIII, 2021

NAKLADNIK Hrvatsko arheološko društvo ZA NAKLADNIKA Jacqueline Balen NAKLADNIČKO VIJEĆE Sanja Ivčević (Split), Iva Kaić (Zagreb), Tatjana Kolak (Gospić), Tatjana Bradara (Pula), Domagoj Tončinić (Zagreb) UREDNIK Domagoj Tončinić (Zagreb) UREDNIŠTVO Jacqueline Balen, Hrvoje Potrebica, Jana Škrgulja OBLIKOVANJE I PRIPREMA ZA TISAK Srećko Škrinjarić TISAK Tiskara Zelina d.o.o. NAKLADA 300 primjeraka Zagreb, 2021. HRVATSKOG ARHEOLOŠKOG DRUŠTVA UDK: 902/904 ISSN: 0352-177X OBAVIJESTI OBAVIJESTI HRVATSKOG ARHEOLOŠKOG DRUŠTVA God. LIII., 2021. SADRŽAJ www.hrvatskoarheoloskodrustvo.hr Obavijest o članarinama Članarina za redovite i pridružene članove iznosi 200 kn, 250 kn za inozemne članove te 100 kn za članove pripravnike i umirovljenike. Članarina se može uplatiti na žiro račun Hrvatskog arheološkog Društva: IBAN HR 3023600001101512624 (općom uplatnicom ili putem Internet bankarstva) uz napomenu da se pod poziv na broj upiše članski broj koji se nalazi na članskoj iskaznici, a pod model: 06. Riječ uredništva 7 METODOLOGIJA Anja Bertol Stipetić, Jacqueline Balen Arheologija kao znanost i materijalna kulturna baština u hrvatskom školskom kurikulumu Za sva pitanja može se obratiti na službenu e-mail adresu: [email protected]. PROJEKTI Nakon uplate članarine za tekuću godinu, dostaviti će se naljepnica za člansku iskaznicu. Također, obavještavamo sve koji su zagubili člansku iskaznicu da o tome obavijeste Društvo, kako bi im se mogla izraditi nova iskaznica. Living Danube Limes – projekt dunavskog transnacionalnoga programa EU 9 Mislav Fileš 27 Marta Rakvin Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route) 29 OCJENE I PRIKAZI Petra Jeršek Krešimir Filipec: Praishodište i/ili situacija: Slaveni i Hrvati – do zauzimanja nove domovine 32 Centar za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb-Lobor, Katedra za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2020 Sanja Budić Leto Domagoj Tončinić, Mirna Cvetko: Rimski spoliji iz Tilurija. Vodič po triljskom kraju Roman spolia from Tilurium. A guide to the Trilj region 36 Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Arheološki zavod Odsjeka za arheologiju, FF press, Muzej triljskog kraja, Zagreb, 2021. Alka Domić Kunić Obilježavanje 200. godišnjice rada Arheološkog muzeja u Splitu 40 Alka Domić Kunić Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa. Katalog izložbe u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja u Splitu Ur. Sanja Ivčević, Arheološki muzej u Splitu, Split, 2021. 44 RIJEČ UREDNIŠTVA Poštovani i dragi članovi Hrvatskog arheološkog društva, ZNANSTVENI SKUPOVI Rajna Šošić Klindžić 7. i 8. znanstvena konferencija Methodology and Archaeometry 2019. i 2020. godine 50 IZ RADA DRUŠTVA Dobitnica nagrade za životno djelo „Don Frane Bulić” prof. dr. sc. Mirjana Sanader 55 Dobitnica godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. god. dr. sc. Marina Ugarković 58 Dobitnici godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. god. Kristian Gotić, Nikolina Mađar i Nikolina Uroda 61 Dobitnik godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. god. Darko Komšo 64 Novi počasni član Hrvatskog arheološkog društva Tihomir Percan 66 PERSONALIJA Sveučilište u Zadru u 2020. godini 68 Sveučilište u Zagrebu u 2020. godini 71 dine taj rad nije zastao. Društvo je krajem 2020. godine objavilo 33. Izdanja pod naslovom Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti. Svečana dodjeli nagrada Hrvatskog arheološkog društva, koja se tradicionalno organizira u veljači u Palači Matice hrvatske na Strossmayerovom trgu, u 2021. godini nije mogla biti održana. Nagrada za životno djelo „Don Frane Bulić“, godišnje nagrade „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu i Povelja počasnog člana Hrvatskog arheološkog društva uručene su na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog arheološkog društva na znanstvenom skupu Salona između Sredozemlja i Panonije, održanom u Solinu od 11. do 15. listopada 2021. godine. Kao i uvijek pojedine aktivnosti Društva i njenih članova predstavljamo i u ovom broju Obavijesti. Donosimo raspravu o problemima zastupljenosti naše struke, odnosno arheologije kao znanosti i kao dijela materijalne kulturne baštine, u kurikulu osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Nastavljamo s predstavljanjem aktivnosti međunarodnih projekata poput Living Danube Limes, projekta dunavskog transnacionalnoga programa EU i Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route). Donosimo i prikaze triju novih knjiga, od kojih je jedna nastala u sklopu obilježavanje 200. godišnjice rada Arheološkog muzeja u Splitu, koji je bio suorganizator ovogodišnjeg znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva Salona između Sredozemlja i zaključujući prethodni LII. broj Obavijesti za sobom smo imali zagrebački potres od 22. ožujka 2020. god., mjesece u znaku pandemije bolesti Covid-19, obilježene radom od kuće i djelomičnim zatvaranjem javnih ustanova, i godinu u kojoj su od strane Ministarstva kulture odgođeni, odnosno de facto ukinuti već ugovoreni programi javnih potreba u kulturi. Pod utjecajem navedenih okolnosti ni aktivnosti našeg Društva i naših članova nisu bile brojne, ali je Društvo uspjelo provesti one osnovne. Organiziran je i održan znanstveni skup Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji i objavljene su Obavijesti, a u duhu optimizma, u iščekivanju kraja pandemije i povratka u normalu pozivali smo sve članove Hrvatskog arheološkog društva da se ponovno aktivno uključe u rad Društva i stvaranje Obavijesti. Godinu dana kasnije pred nama je LIII. broj Obavijesti, a za nama su potresi na Banovini, godina obilježena novim sojevima koronavirus SARS-CoV-2 i s njima povezanim ograničavajućim mjerama, i godina u kojoj se raspisivanje natječaja za arheološke programe javnih potreba u kulturi od strane Ministarstva kulture još iščekuje. Naravno da je nastavak krize ponovno utjecao kako na rad našeg Društva, tako i na rad naših članova, ali ni ove go- 7 METODOLOGIJA Panonije. Osim prikaza obilježavanja 200. obljetnice naše najstarije muzejske institucije, prikazujemo i 7. te 8. znanstvenu konferenciju Methodology and Archaeometry, koje su uz potporu našeg Društva održane 2019. i online 2020. godine. Na osnovi zaprimljenih prijedloga naših članova iz arhive Društva u rubrici Iz rada Društva prenosimo odluke o dodjeli nagrada i počasnog članstva Hrvatskog arheološkog društva. Tradicionalno Obavijesti zaključujemo rubrikom Personalia s popisom svih koji su 2020. godine na Sveučilištu u Zadru i Sveučilištu u Zagrebu stekli titule sveučilišnih prvostupnika (univ. bacc. archeol.), diplomiranih arheologa (dipl. arheo.), magistara arheologije (mag. archeol.), doktora znanosti (dr. sc.) ili su promaknuti u viša zvanja. Arheologija kao znanost i materijalna kulturna baština u hrvatskom školskom kurikulumu 1 Vjerujemo da upravo ti popisi zorno pokazuju kako ni život, ni vrijeme nisu stali. U tom duhu ponovno, u iščekivanju kraja pandemije i povratka u normalu pozivamo sve članove Hrvatskog arheološkog društva da se aktivno uključe u rad Društva i stvaranje Obavijesti. Anja Bertol Stipetić Jacqueline Balen UDK: 902:373.016(497.5) 930.85:373.016(497.5) Arheološki muzej u Zagrebu Trg Nikole Šubića Zrinskog 19 HR – 10000 Zagreb [email protected] [email protected] Stručni rad Primljeno: 26. 10. 2021. Arheologija kao znanost i materijalna kulturna baština u hrvatskom školskom kurikulumu1 U ovom radu bavit ćemo se problemima zastupljenosti arheologije kao znanosti, ali i kao dijela materijalne kulturne baštine te sveukupne materijalne kulturne baštine u kurikulumu osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Međutim, na prvome mjestu potrebno je rasvijetliti pojmove kulturna baština, kulturno dobro i arheologija, a potom analizirati njihovu zastupljenost u nacionalnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te u kurikulumima nastavnih predmeta priroda i društvo, povijest, geografija, hrvatski jezik, likovna kultura, likovna umjetnost te kurikulumima za strukovno i umjetničko obrazovanje. Razrađen će biti i problem zastupljenosti, prvenstveno arheologije kao znanosti, ali i kulturne baštine u nastavnim krikulumima te posljedično i u udžbenicima osnovnih škola i gimnazija u Republici Hrvatskoj. Naposljetku, bit će naveden primjer uvođenja arheologije kao izvannastavne školske aktivnosti putem programa Arheološki susreti kojeg provodi Arheološki muzej u Zagrebu. Ključne riječi: Kulturna baština, kulturno dobro, arheologija, Nacionalni okvirni kurikulum, predškolski odgoj i obrazovanje, priroda i društvo, povijest, geografija, hrvatski jezik, likovna kultura, likovna umjetnost, strukovno obrazovanje, umjetničko obrazovanje, Arheološki susreti Ovaj rad izrađen je za potrebe studije u sklopu projekta Virtual archaeological landscapes of the Danube region / Virtualni arheološki krajolici Podunavlja, akronima Danube´s Archaeological eLandscapes, iz programa Interreg program transnacionalne suradnje V–B Dunav 2014–2020. 1 8 9 Kulturna baština menici, graditeljske cjeline i lokaliteti.7 UNESCO termin upotrebljava još i kasnije što je evidentno iz konvencija koje su uslijedile (Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. godine8 i Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine9). Danas nažalost ne postoji jedinstvena i općeprihvaćena definicija kulturne baštine.2 Tom problemu doprinosi činjenica da je kulturna baština vrlo dinamičan koncept koji ovisi o društvenim prilikama i trenutnoj kulturnoj svijesti u društvu, ali također i o suvremenim umjetničkim tendencijama.3 Naime, ono što će se smatrati kulturnom baštinom, a time i vrijednim zaštite, neprestano se razvija te mu se stalno pripisuju nova značenja i vrijednosti. D. Gillman utvrđuje da baština nije objektivna činjenica o svijetu, nego socijalna konstrukcija kojoj su doprinijele povijesne i vjerske interpretacije događaja, običajno pravo, a posebno istaknuti pojedinci.4 Međutim, gotovo svaki pojedini pravni dokument (zakon, međunarodni ugovor ili drugi međunarodni akt) koji se bavi kulturnom baštinom, sadrži njezinu vlastitu definiciju koja je prilagođena predmetu i svrsi dotičnog dokumenta.5 U hrvatskom zakonodavstvu je do 1999. godine bio prisutan pojam spomenik kulture. Te godine, donošenjem novog hrvatskog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u hrvatski pravni sustav uveden je novi središnji pojam kulturno dobro koji se još uvijek koristi.10 T. Šošić smatra da je termin kulturno dobro u hrvatskom jeziku primjereniji od anglofonske inačice cultural property jer nema jednake konotacije. Također iznosi da hrvatski termin kulturno dobro asocira vrijednost koja je od interesa za širu društvenu zajednicu, a pritom ne isključuje ni vlasništvo niti mogućnost gospodarske upotrebe iako tim kategorijama ne pridaje prioritetni značaj. Nadalje kaže da je riječ dobro semantički dovoljno široka i apstraktna da može pored pokretnih i nepokretnih materijalnih objekata uključivati i nematerijalnu baštinu.11 Upravo su se ti argumenti navodili kada je 1999. godine prilikom donošenja novog hrvatskog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, u hrvatski pravni sustav uveden novi središnji pojam kulturno dobro umjesto dotadašnjeg pojma spomenik kulture.12 Pojam kulturno dobro (u izvorniku cultural property) javlja se tek 1954. godine u Haškoj konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba koja je usvojena pod okriljem UNESCO-a.6 Osim ovog pojma, na svega nekoliko mjesta pojavio se i termin kulturna baština. Međutim, tek donošenjem, UNESCO-ove Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine 1972. godine, termin kulturna baština postaje dio naziva nekog mnogostranog međunarodnog ugovora, a ujedno i jedan od središnjih pojmova te konvencije. Pod pojmom kulturne baštine u ovoj konvenciji smatraju se spo2 Šošić 2014, str. 833–860. 3 Pallas 2004, str. 30. 4 Forrest 2010, str. 1. 5 Šošić 2014, str. 834, bilj. 9. 7 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=13055&URL_ DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html 8 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=13520&URL_ DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html 9 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=17716&URL_ DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html 10 Zakon je objavljen u: NN 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20. 6 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=13637&URL_ DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html 10 11 Šošić 2014, str. 838. 12 Antolović 2009, str. 231. Dakle, kako je T. Šošić zaključio, treba utvrditi da je u hrvatskoj pravnoj terminologiji pojam kulturna baština pored izraza kulturno dobro, posve legitiman. Pritom, kulturna baština je viši pojam koji se odnosi na ukupnost kulturnih dobara ili makar na njihov širi krug, dok pojam kulturno dobro u prvom redu označava pojedine, konkretne objekte ili nematerijalne manifestacije ljudske kulture koji su vrijedni zaštite.13 S druge strane, kulturna dobra u Republici Hrvatskoj definirana su prema članku 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji kaže da su kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a sva kulturna dobra i preventivno zaštićena dobra predstavljaju nacionalno blago.14 Nadalje, kulturna dobra u smislu ovog zakona su: pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja; arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost; nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština; zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima. Zatim se u istom zakonu navode vrste kulturnih dobara koja se dijele na: nepokretna, pokretna i nematerijalna kulturna dobra. Nepokretna kulturna dobra (članak 7.) su grad, selo, naselje ili njegov dio; građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, elementi povijesne opreme naselja; memorijalno područje mjesto, spomenik, i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama; arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone; područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima; krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o 13 Šošić 2014, str. 842. 14 Zakon je objavljen u: NN 62/20. čovjekovoj nazočnosti u prostoru; vrtovi, perivoji i parkovi; tehnički objekti s uređajima i drugi slični objekti. Pokretna kulturna dobra (članak 8.) su zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba; crkveni inventar i predmeti; arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi; filmovi; arheološki nalazi; antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna; etnografski predmeti; stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine; dokumentacija o kulturnim dobrima; kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl.; uporabni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.), prometna i prijevozna sredstva i uređaji, predmeti koji su značajnija svjedočanstva razvitka znanosti i tehnologije te druge pokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkog, arheološkoga, antropološkoga i znanstvenog značaja. Nematerijalna kulturna dobra (članak 9.) mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito: jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta; folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote; tradicijska umijeća i obrti. Dakle, prema klasifikaciji kulturnih dobara arheološki ostaci su vrsta materijalnih kulturnih dobara, a mogu biti nepokretni (arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone te krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru) i pokretni (zbirka arheoloških predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba, arheološki nalazi, dokumentacija o kulturnim dobrima te druge pokretne stvari od arheološkog značaja). S druge strane, iako se u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kao 11 interpretacije.18 Kao samostalna disciplina arheologija se formira od polovice 19. stoljeća kada se počinje izučavati kao samostalan studij na europskim sveučilištima, isprva usko vezana uz povijest, povijest umjetnosti i antropologiju, a već krajem 19. st. vrlo jasno odvojena od tih studija.19 Premda je već postojala kao samostalna disciplina, arheologiju se dugo vremena klasificiralo kao pomoćnu povijesnu znanost. U praksi, arheologija je povijesti pomagala vrlo malo jer su se rijetko kombinirali rezultati istraživanja.20 temeljni pojam ne upotrebljava kulturna baština, nego kulturno dobro, ranije je utvrđeno da je pojam kulturna baština potpuno legitiman jer podrazumijeva sva kulturna dobra Republike Hrvatske. Iz tog razloga opravdano je da se pojam kulturna baština nalazi u nacionalnom kurikulumu za predškolske ustanove te osnovne škole, gimnazije te u kurikulumima za strukovno i umjetničko obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Arheologija Kako bismo mogli uočiti razlike i sličnosti između arheologije i povijesti, potrebno je definirati termin povijest uz koji se u današnje vrijeme nužno vežu pojmovi historija i historiografija. O razlikama u terminologiji između historije, historiografije, prošlosti i povijesti od stranih se autora ponajviše bavio K. Jenkins, a od domaćih M. Gross.21 Dakle, povijest je prošla zbilja, odnosno ukupnost činjenica iz prošlosti i predmet je bavljenja povjesničara. Historija je znanost koja proučava prošlost, a historiografija je znanstveno opisivanje prošlosti ljudskog društva.22 Prilikom istraživanja povijesti problem mogu predstavljati sklonosti, predrasude, mišljenja koja su već gotova, duboko ukorijenjena kod istraživača, a mogu mu iskriviti znanstveni sud.23 Zato je za istraživača bitno održati što višu razinu objektivnosti. K. Jenkins smatra kako je koncept povjesničarske pristranosti, odnosno subjektivnosti svugdje prisutan: u školama, u ciljevima i zadacima programa povijesti, u srednjim školama, na sveučilištima, zapravo u gotovo svakom tumačenju povijesnog teksta. Na nju se otvoreno upućuje, ili Kao što je rečeno, prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturne baštine, arheološki ostaci su dijelovi materijalne kulturne baštine (pokretne i nepokretne), ali za potrebe ovog rada treba istaknuti i definiciju arheologije kao znanosti. Međutim, kao što je slučaj i s definicijom kulturne baštine, isto tako ne postoji jedinstvena i općeprihvaćena definicija arheologije, već različiti autori donose vlastite interpretacije, ovisno o kontekstu u kojem pišu i vremenu u kojem djeluju.15 Bez obzira na raznolikost definicija arheologije,16 može se sažeti da se arheologija kao znanost bavi rekonstrukcijom ljudske prošlosti17 na temelju pokretnih i nepokretnih materijalnih ostataka koje arheolozi pronalaze iskopavanjem ili slučajnim putem te ih obrađuju, analiziraju, interpretiraju i čuvaju. Riječ arheologija je spoj dviju starogrčkih riječi ἀρχαῖος = drevan, star i λόγος = riječ, pripovijedanje, znanost koje se mogu prevesti kao znanost o starinama. Dvije metode kojima se arheologija služi su metodologija istraživanja (koja obuhvaća prikupljanje i obradu podataka te odabir podataka i analize – iskopavanje, klasifikacija, taksonomija) te metodologija arheološkog zaključka i se prešutno pretpostavlja, kada se radi o čitanju dokumenata, primarnih ili sekundarnih tragova i dokaza.24 Međutim, pitanje pristranosti nije samo specifičnost povijesne znanosti, nego ga je moguće postaviti i u drugim znanostima pa tako i u arheologiji. Naime, zaključci arheologa koji se temelje na određenim podacima također mogu biti subjektivni jer je ključan trenutak odluke o tome koji će se podaci izostaviti, a koji istaknuti. Također, izum neke znanstvene analize ne jamči nužno i njezinu primjenu. Iste tehnike, koncepte ili teorije znanstvenici prihvaćaju i primjenjuju na različite načine.25 Iako polja arheologije i povijesti pripadaju u znanstveno područje humanističkih znanosti,26 neophodno je bilo istaknuti njihove razlike i sličnosti u kontekstu zastupljenosti arheologije u nastavnom kurikulumu povijesti i ostalih predmeta osnovnih škola i gimnazija u Republici Hrvatskoj. Nacionalni kurikulum u Republici Hrvatskoj 18 Šošić Klindžić 2015, str. 8. 19 Zaninović 1993 (1994), str. 16–20. Sustavne promjene odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj na srednjoškolskoj razini počele su se provoditi izradom Hrvatskog kvalifikacijskog okvira 2009. godine te izradom Nacionalnog okvirnog kurikuluma 2010. godine. Hrvatski kvalifikacijski okvir je sustav kvalifikacija, odnosno zanimanja koje postoje u našem društvu i dobivaju se odgovarajućim školovanjem te njihov međusobni odnos. Prilikom izrade sustava kvalifikacija u Hrvatskoj vodilo se računa o prihvatljivom uklapanju u koncept Europskog kvalifikacijskog okvira koji ima zadaću povezati nacionalne okvire s europskim i učiniti ih međusobno prepoznatljivima, prihvatljivima i pouzdanima. Nacionalni okvirni kurikulum instrument je uspostave sustava kvalifikacija na tržištu rada, 20 R. Šošić Klindžić iznosi mnoštvo definicija arheologije raznih autora (Šošić Klindžić 2015, str. 13–33). Šošić Klindžić 2014, str. 24. 24 21 Gross 1996; Jenkins 2008. 25 17 22 Gross 1996, str. 18. 26 23 Dubić 1970, str. 62. 15 Šošić Klindžić 2015, str. 20–24. 16 „Arheolozi ne proučavaju prošlost, nego izrađuju modele prošlosti.“ (Binford 1968; Leone 1998). 12 odnosno temeljni dokument reforme cjelokupnoga hrvatskog školstva, od predškolskog odgoja do završetka srednje škole. Do njegove pojave, koristili su se školski dokumenti – nastavni plan i nastavni program. Nastavni plan bio je tablica kojom su bila propisana odgojno-obrazovna područja, odnosni nastavni predmeti proučavani u određenoj školi, zatim redoslijed proučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima te tjedni broj sati za pojedino područje ili predmet, dok se nastavnim programom propisivao opseg, dubina, redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu.27 Za razliku od tradicijskih određenja koja kurikulum poistovjećuju s nastavnim planom i programom, suvremena određenja kurikuluma uključuju međusobno ovisne ciljeve, sadržaj i uvjete učenja i poučavanja zbog čega se kurikulum shvaća kao sustav i ujedno pojam širi od nastavnog plana i programa.28 Nacionalni okvirni kurikulum tako je postao osnova za izradu svih ostalih odgojno-obrazovnih dokumenata i pomoćnih materijala: školskih i predmetnih kurikuluma, standarda i kriterija za vrednovanje kvalitete učeničkih postignuća i rada škola, udžbenika i ostalih nastavnih sredstava za učenike i nastavnike.29 Vrlo važan doprinos razvoju novog pristupa kurikulumu dao je profesor sa sveučilišta u Chicagu, B. Bloom sa suradnicima, objavom svoje poznate knjige 1956. godine Taksonomija ciljeva odgoja i obrazovanja koja se bavi klasifikacijom i taksonomijom kognitivnog razvoja i ciljeva učenja.30 Od prve objave Bloomove taksonomije do danas u psihologijskoj znanosti i znanostima o odgoju i obrazovanju dogodile su se brojne promjene. Procvat su doživjela istraživanja o inteligenciji, pamćenju, mišljenju, predstavljanju znanja, kreativnosti i rješavanju Jenkins 2008, str. 62. 27 Težak 1996, str. 192. Christenson 1989 (ed.); Šošić Klindžić 2014, str. 26. 28 Pastuović 1999, str. 515–526; Jukić 2010, str. 56. 29 Marinović 2014, str. 13–15. 30 Bloom et al. 1956. Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama objavljen je u: NN 34/16. 13 problema. Nova znanja na području kognitivne psihologije, o načinima na koje učenici uče kao i o tome kako nastavnici pripremaju i izvode nastavu, poučavaju učenike i ocjenjuju njihov rad, uključena su 2001. godine u revidiranu Bloomovu taksonomiju – kognitivno područje.31 Upravo je Bloomova taksonomija konceptualni okvir novih kurikuluma.32 stveni dokumenti. O svim navedenim kurikulumima odlučuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U Nacionalnom okvirnom kurikulumu Republike Hrvatske za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje stoji da je razvijanje svijesti učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta jedan od njegovih sedam ključnih odgojno-obrazovnih ciljeva.36 U hrvatski obrazovni sustav Bloomova taksonomija ulazi 1970-ih godina nakon što je psiholog i znanstvenik I. Furlan preveo prvu knjigu taksonomije koja se bavi kognitivnim područjem te njome predložio mjerilo pomoću kojega će nastavnici povećati poticajnost nastave i utjecati na razvoj viših sposobnosti mišljenja kod učenika.33 Temeljno obilježje Nacionalnog okvirnog kurikuluma je prijelaz na kompetencijski sustav i ishode učenja koji se temelji na Bloomovoj taksonomiji.34 U okviru Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pojam kulturno-povijesna baština ne postoji. Kako je ranije utvrđeno, sveukupnost kulturnih dobara označava se pojmom kulturna baština, a s druge strane prema istom zakonu kulturno-povijesna cjelina je samo segment kulturne baštine (kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro prema članku 6. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara). Međutim, u Nacionalnom okvirnom kurikulumu dolazi do miješanja tih dvaju pojmova što je rezultiralo terminom povijesno-kulturna baština koji je u tom obliku ušao u školske udžbenike. Iz konteksta je evidentno da se pod tim pojmom smatra cjelokupna kulturna baština koja je nastala u prošlosti, ali bi dokument na kojem počiva čitav odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske trebao biti usuglašen sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te bi se u oba ova dokumenta trebao koristiti isti pojam za isti sadržaj, a to je kulturna baština za cjelokupnu kulturnu baštinu. Sadržajno, pojam povijesno-kulturne baštine potpuno je neopravdan jer su povijesna kulturna dobra samo segment ukupne baštine, isto kao i arheološki ostaci ili povijesno-umjetnička djela. Pojmovi arheološko-kulturna baština ili povijesno-umjetnička-kulturna baština bili bi kritizirani na jednaki način, i to sasvim opravdano jer bi njihova upotreba isključivala ostale vrste ukupne materijalne kulturne baštine. Ako se pak pri formiranju Bloomova taksonomija polazi od učenikove aktivnosti koja istodobno uključuje tri područja njegove osobnosti, a to su kognitivno (spoznajno – glava), afektivno (osjećajno – srce) i psihomotoričko (djelatno – ruka, odnosno tijelo), također poznatim kao znanje, stavovi i vještine.35 S obzirom da je Bloomova taksonomija konceptualni okvir novih kurikuluma, za potrebe ovog rada potrebno ju je uključiti u analizu kurikuluma pojedinih nastavnih predmeta koji se bave kulturnom baštinom, odnosno arheologijom kao dijelom materijalne kulturne baštine (pokretne i nepokretne). Kurikulumi pojedinih nastavnih predmeta dijelovi su kurikuluma za osnovnoškolski odgoj i gimnazijsko obrazovanje, naspram nacionalnih kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te strukovno i umjetničko obrazovanje koji su zasebni, ali jedin31 Krathwol 2002; Marinović 2014, str. 51. 32 Marinović 2014, str. 51. 33 Furlan 1970. 34 Marinović 2014, str. 51. 35 36 Marinović 2014, str. 52. 14 termina povijesno-kulturna baština nije mislilo na polje povijesti u znanstvenom području humanističkih znanosti, nego na sveukupnost kulturne baštine nastale u prošlosti (podrazumijevajući i povijesno i pretpovijesno razdoblje), potpuno je neprikladno baštinu nastalu u pretpovijesnom razdoblju nazivati povijesnom baštinom. Također, nepotrebno je dodavati riječ „povijesna“ za kulturnu baštinu, samo kako bi se naglasilo da je ona nastala u prošlosti jer je to razumljivo samo po sebi. Dakle, i u ovom slučaju termin povijesno-kulturna baština u svojstvu sveukupne kulturne baštine nije opravdan. U ovom kurikulumu navedeni su pojmovi kulturne i povijesne baštine, a ranije je utvrđeno da pojam kulturna baština podrazumijeva sve oblike i vrste baštine, pa tako i onu povijesnu. Prema tome, povijesnu baštinu ne bi trebalo posebno izdvajati u odnosu na kulturnu te je termin kulturna baština sasvim dovoljan. Za razliku od detaljnije razrađenog umjetničkog sadržaja (glazba, ples, kazalište, književnost i vizualna umjetnost) kao dijela kulturne baštine, nedostatak ovog kurikuluma je što na jednak način nije razrađen sadržaj kojim bi se kod djece predškolske dobi trebali ostvariti navedeni odgojno-obrazovni ishodi na polju očuvanja vlastite „povijesne baštine“ te koja se točno baština podrazumijeva pod tim pojmom. Pregledom nacionalnih kurikuluma, ustanovljeno je da se arheologija i/ili materijalna kulturna baština obrađuje tijekom predškolskog odgoja i obrazovanja, u sljedećim nastavnim predmetima osnovnih škola i gimnazija: priroda i društvo, povijest, geografija, hrvatski jezik, likovna kultura, likovna umjetnost te u strukovnim i umjetničkim srednjim školama. Analizom navedenih kurikuluma utvrdit ćemo u kojoj mjeri i na koji način. Priroda i društvo Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet priroda i društvo za osnovne škole u Republici Hrvatskoj primjenjuje se za učenike 1. razreda osnovne škole od školske godine 2019./2020., za učenike 2. i 3. razreda osnovne škole od školske godine 2020./2021., a za učenike 4. razreda osnovne škole od školske godine 2021./2022.38 Kurikulum nastavnoga predmeta priroda i društvo obuhvaća četiri koncepta, a to su: Organiziranost svijeta oko nas, Promjene i odnosi, Pojedinac i društvo te Energija. Očuvanje baštine potiče se kroz sva navedena područja osim u području koje se bavi energijom jer ono obrađuje prirodni aspekt ovog nastavnog predmeta. Rani i predškolski odgoj Odluka o donošenju Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje primjenjuje se od pedagoške godine 2015./2016.37 U ovom kurikulumu materijalna baština spominje se kao jedna od temeljnih vrijednosti koje će omogućiti napredak i održivi razvoj. Osim toga, ističe se da predškolski odgoj i obrazovanje, između ostalog mora omogućiti djetetu da sačuva svoju kulturu (misli se na kulturnu baštinu, a ne na kulturu ponašanja kao u ostalim dijelovima ovog dokumenta), zatim da osnaži razvoj svijesti djeteta o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu te naposljetku da potiče djecu na poštovanje i njegovanje vlastite kulturne i povijesne baštine. 37 U sklopu predmeta priroda i društvo, teme iz područja baštine počinju se obrađivati u 2. razredu osnovne škole čiji su očekivani ishodi da učenik uspoređuje ulogu i utjecaj pojedinca i zajednice na razvoj identiteta te promišlja o važnosti očuvanja baštine; opisuje i postavlja pitanja povezana s po38 Odluka je objavljena u: NN 5/2015. Nacionalni okvirni kurikulum 2010, str. 15. 15 Odluka je objavljena u: NN 7/2019. vijesnom, kulturnom i prirodnom baštinom svoga mjesta; navodi primjere i objašnjava načine zaštite i očuvanja prirodne, kulturne i povijesne baštine; te opisuje ulogu i utjecaj pojedinca u zajednici, kao i ulogu zajednice na razvoj osobnoga identiteta te važnost očuvanja baštine. onom o predškolskom odgoju i obrazovanju, kulturna i povijesna baština međusobno razdvojene što ne bi trebao biti slučaj jer je povijesna ionako dio kulturne baštine. Osim toga, u sadržajima za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 3. razreda ponuđene su vrste kulturne i povijesne baštine koje nisu u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i to može dodatno zbuniti nastavnike i učenike. Naime, blagdani, značajni događaji i običaji trebali bi biti navedeni kao vrsta nematerijalne baštine, a tradicijski predmeti, nošnja i suveniri kao materijalna baština. Nacionalni kurikulum je okvir koji autorima pojedinih udžbenika treba služiti kao temelj prilikom pisanja edukativnog i didaktičkog materijala kojima će se kasnije služiti nastavnici i učenici. Upravo bi iz tog razloga u kurikulumu trebala biti navedena točna terminologija i klasifikacija kako ne bi došlo do konfuzije. U pojedinim dijelovima ovog kurikuluma sadržaj kojim se ostvaruju navedeni odgojno-obrazovni ishodi nije adekvatno razrađen. Recimo, u 3. razredu osnovne škole, u domeni Pojedinac i društvo, u kategoriji Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda navedeni su dodatni odgojno-obrazovni ishodi umjesto očekivane razrade njihova sadržaja, a to bi moglo rezultirati nemogućnošću nastavnika da pronađe pravi put do očekivanih ishoda. U 3. razredu osnovne škole, očekivani odgojnoobrazovni ishodi ovog nastavnog predmeta su da učenik raspravlja o ulozi, utjecaju i važnosti zavičajnoga okružja u razvoju identiteta te utjecaju pojedinca na očuvanje baštine; objašnjava i procjenjuje povezanost baštine s identitetom zavičaja te ulogu baštine na zavičaj; navodi primjere i načine zaštite i očuvanja prirodne, kulturne i povijesne baštine zavičaja; daje primjer utjecaja pojedinca na očuvanje baštine te navodi primjere utjecaja zavičajnih obilježja na kulturno-povijesne znamenitosti. U napomeni stoji da su mogući posjeti različitim baštinskim ustanovama. I naposljetku, u 4. razredu osnovne škole očekivani odgojno-obrazovni ishodi ovog nastavnog predmeta iz područja Pojedinac i društvo su da učenik istražuje o značajnim osobama i događajima u domovini te ih povezuje s kulturno-povijesnim spomenicima. U kategoriji Sadržaji za ostvarivanje odgojno-nastavnih ishoda predloženo je da učenik odlazi u knjižnicu i muzej kako bi prikupio i istražio podatke o značajnim povijesnim osobama i događajima; objašnjava povezanost baštine s identitetom domovine te ulogu baštine za razvoj i očuvanje nacionalnoga identiteta; služeći se primjerima objašnjava načine zaštite i očuvanja prirodne, kulturne i povijesne baštine domovine. Povijest Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj primjenjuje se za učenike 5. razreda osnovne škole i 1. razreda gimnazije od školske godine 2019./2020., za učenike 6. i 7. razreda osnovne škole, 2. i 3. razreda gimnazije od školske godine 2020./2021., za učenike 8. osnovne škole i 4. razreda gimnazije od školske godine 2021./2022.39 Između ostalog, u svrsi i opisu na- Kao ni u kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje, niti u kurikulumu za nastavni predmet priroda i društvo nije naglašeno čuvanje pokretnih i nepokretnih arheoloških ostataka te razvijanje svijesti o istima u odnosu na čuvanje i razvijanje svijesti o ostatku materijalne kulturne baštine. No s druge strane, i u ovom dokumentu su, kao i u 39 16 Odluka je objavljena u: NN 27/2019. samo u izbornoj temi Prapovijesna i antička baština na hrvatskome povijesnom prostoru (zavičajna povijest). Od učenika 4. razreda gimnazije očekuje se da unutar Filozofsko-religijsko-kulturne domene prosuđuje ulogu povijesti u očuvanju baštine te da analizira ulogu institucija u očuvanju kulturne baštine. S obzirom da se povijest u svim razredima osnovne škole i gimnazije uči kronološkim redoslijedom po razdobljima, i to od najstarijeg prema najmlađem, u svakom razdoblju se uz niz različitih tema obrađuje i karakteristična kulturna baština (u kurikulumu povijesti pod pojmom kultura). Također se preporuča da okružje u kojem se uči i poučava nastavni predmet povijesti, osim učionice bude i izvan škole u baštinskim ustanovama (muzejima, arhivima, galerijama, knjižnicama i sl.), na različitim arheološkim i drugim lokalitetima u sklopu terenske nastave, školskih izleta i ekskurzija. stavnog predmeta povijesti ističe se važnost učenja o vlastitoj kulturnoj i povijesnoj baštini u svrhu stjecanja znanja i razvijanja vještina koje omogućuju razumijevanje vlastitog, ali i tuđih identiteta te čuvanja vlastitog nacionalnog identiteta kroz čuvanje svoje kulturne baštine. Kao jedan od odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja povijesti navedeno je razumijevanje važnosti očuvanja nacionalne i svjetske kulturne baštine. Nastavni predmet povijest obrađuje se kroz pet domena, a to su: Društvo, Politika, Ekonomija, Filozofsko-religijsko-kulturno područje te Znanost i tehnologija. U kurikulumu za nastavni predmet povijest, kulturna baština (ili kako je na više mjesta u ovom dokumentu navedeno samo kultura, ali iz konteksta je jasno da se misli na kulturnu baštinu) obrađuje se unutar Filozofsko-religijsko-kulturnog područja. Također, navedeni su glavni tehnički koncepti koji se koriste u nastavi povijesti među kojima za potrebe ovog članka treba izdvojiti rad s povijesnim izvorima s obzirom da u kurikulumu stoji da uz njihovu pomoć učenik upoznaje važnost i ulogu kulturno-povijesne baštine te ustanova koje čuvaju takvu baštinu. Prije reforme kurikuluma, u udžbenicima iz povijesti za 5. razred osnovne škole arheologija kao znanost i/ili kao dio materijalne kulturne baštine nije bila zastupljena u odgovarajućoj mjeri te je gotovo uvijek bila definirana kao pomoćna povijesna znanost ili kao znanost koja proučava materijalne povijesne izvore.41 Osim toga, pažnja se uopće nije pridavala važnosti arheologa, arheološkog iskopavanja, pronalasku arheoloških predmeta te njihovoj stručnoj i znanstvenoj obradi i analizi, te naposljetku, njihovoj pohrani i čuvanju. Međutim, situacija se malo poboljšala s donošenjem novog nacionalnog kurikuluma. Preciznije, od učenika 5. razreda očekuje se da opisuje važnost arheoloških iskapanja. Sadržaj koji bi mu morao omogućiti ostvarivanje očekivanog odgojno-obrazovnog ishoda, trebao bi biti obrađen u temi Uvod u povijest. Dakle, učenik bi tijekom uvoda u povijest trebao naučiti što je arheologija, tko su arheolozi, čime se oni bave, kako teče arheološko istraživanje i slično, kako bi mogao do- I u kurikulumu povijesti, kao i onim ranije analiziranima, termin kulturno-povijesna baština za sveukupnu kulturnu baštinu te razdvajanje baštine na kulturnu i povijesnu potpuno je neprikladno.40 Također je neopravdano napisati da baštinske ustanove poput muzeja, arhiva, galerija, knjižnica i slično, čuvaju kulturno-povijesnu baštinu jer se time eliminiraju druge vrste materijalne baštine koje se nalaze u tim institucijama. Arheologija kao znanost spominje se samo u 5. razredu osnovne škole i to vrlo periferno. Preciznije, u razradi ishoda iz Filozofsko-religijsko-kulturne domene očekuje se da učenik opisuje važnost arheoloških iskopavanja. Što se tiče arheoloških ostataka kao dijela kulturne baštine, oni se spominju 41 40 Raspravu o ovoj temi vidi u odlomku Nacionalni kurikulum u Republici Hrvatskoj. 17 Bančić, Cerovski, Paladino 2014, str. 186. nijeti zaključak o važnosti arheoloških iskopavanja. U novijim osnovnoškolskim udžbenicima iz povijesti, odnosno u onima koji su izdani nakon reforme kurikuluma, spominju se arheolozi koji se bave arheološkim iskapanjima. Međutim, predmeti pronađeni prilikom arheoloških iskopavanja u novijim gimnazijskim udžbenicima nazivaju se ostacima materijalne kulture42 što je ispravno ili povijesnim materijalnim izvorima kako stoji u osnovnoškolskom udžbeniku.43 Međutim, predmeti pronađeni prilikom arheoloških iskopavanja su prvenstveno arheološki predmeti, odnosno arheološki izvori. Dakle, u kurikulumu treba jasno navesti što je arheologija, kako se pronalaze arheološki predmeti, čemu oni služe te kako se interpretiraju. Također, na adekvatan način treba objasniti razliku između arheologije i povijesti te kojim se metodama one služe kako bi došle do određenih rezultata. Zatim, koji su to rezultati i što se iz njih može naučiti. Učenik će moći vrednovati važnost arheološkog iskopavanja tek kada je sadržaj za ostvarivanje tog očekivanog odgojno-obrazovnog cilja adekvatno razrađen. nosti prilikom pronalaska i/ili analize tih predmeta. Ako se pak s druge strane, na povijesne izvore mislilo kao na izvore koji su nastali u prošlosti, nepotrebno je naglašavati činjenicu da su nastali u prošlosti jer je to jasno samo po sebi, a s druge strane ne bi se trebao koristiti termin povijesni za izvore nastale u pretpovijesnom razdoblju. Nadalje, u kurikulumu se unutar Filozofsko-religijsko-kulturnog područja preporuča rad s povijesnim izvorima kao kulturno-povijesnom baštinom koja se čuva u baštinskim ustanovama. Međutim, u udžbenicima iz povijesti materijalni izvori opisani su kao predmeti iz prošlosti poput oružja, oruđa, nakita, pokućstva i slično, a čuvaju se kao kulturna baština u baštinskim ustanovama.44 Pogrešno je sve materijalne ostatke nazivati povijesnim izvorima jer su neki od njih zasigurno arheološki izvori, pogotovo ako su otkriveni arheološkim iskopavanjem. Stoga bi zajednički termin trebao biti materijalni izvori, a unutar te grupe razlikovati povijesne, arheološke, povijesno-umjetničke i ostale predmete. U suprotnom, umanjuje se značaj arheologije i ostalih zna- Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet geografija za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj primjenjuje se za učenike 5. razreda osnovne škole i 1. razreda gimnazije od školske godine 2019./2020., za učenike 6. i 2. i 3. razreda gimnazije od školske godine 2020./2021., za učenike 7. razreda osnovne škole i 4. razreda gimnazije od školske godine 2021./2022 i za učenike 8. razreda osnovne škole od školske godine 2022./2023.45 42 Bilić-Dujmušić, Glazer, Jakovljević 2019, str. 280. 43 Bančić, Matanić 2019, str. 17. 44 Bančić, Matanić 2019, str. 17. S obzirom da je u kurikulumu nastavnog predmeta povijesti arheologija marginalizirana, barem bi se izborne teme koje se tiču arheološke baštine, poput Prapovijesne i antičke baštine na hrvatskome povijesnom prostoru (zavičajna povijest) trebale obrađivati kao obavezne. Inicijativa za učenjem izvan učionice, na arheološkim terenima, u muzejima i na sličnim baštinskim mjestima izvrstan je primjer u kojem autentično okruženje može doprinijeti kvalitetnijim obrazovnoodgojnim ishodima. Geografija Nastava geografije podijeljena je u tri domene, a to su: Prostorni identitet, Prostorne organizacije i procesi te Održivost. Baština je zastupljena u svim domenama, a počinje se učiti u 6. razredu osnovne škole. Na ovom mjestu pod pojmom baština podrazumijeva se prirodna i kulturna baština, ali za potrebe ovog rada izdvojit ćemo samo kulturnu 45 18 Odluka je objavljena u: NN 7/2019. materijalnu baštinu. Odgojno-obrazovni ishodi iz predmeta geografije za 6. razred osnovne škole su da učenik navodi primjere zaštićene kulturne baštine u Hrvatskoj; objašnjava važnost zaštićenih područja i lokaliteta kao gospodarskoga potencijala i elementa identiteta te sudjeluje u aktivnostima čuvanja i adekvatnoga vrednovanja baštine na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; objašnjava pojam i važnost baštine; navodi primjere kulturne materijalne baštine u Hrvatskoj; pokazuje na geografskoj karti i prepoznaje na karakterističnim fotografijama hrvatske lokalitete s UNESCO-ova popisa svjetske baštine; te opisuje pojam i važnost baštine. Sadržaj za ostvarivanje navedenih odgojno-obrazovnih ishoda je baština – pojam, važnost, primjeri; kulturna baština Hrvatske – posebnosti i prostorni raspored materijalne kulturne baštine; hrvatska baština na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine – obilježja i prostorni raspored; te baština kao tvorbeni element nacionalnoga identiteta i gospodarski potencijal Hrvatske. Također, u preporukama za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda stoji i da se ishod ostvaruje u suradnji s nastavnim predmetima priroda i društvo te povijest, a može se ostvariti i posjetom nekoj baštinskoj ustanovi i/ ili nekom drugom lokalitetu društvene baštine. liraju s ciljevima i ishodima, kao što su: zavičajni/ gradski, prirodoslovni, etnografski, tehnički, povijesni i arheološki muzeji te ostali lokaliteti kulturne baštine. U nastavnom predmetu geografija, kulturna baština je zastupljenija i kvalitetnije obrađena u odnosu na nastavni predmet povijest, a sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda je temeljito razrađen te u potpunosti vodi do jednog od sedam ključnih ciljeva nacionalnog kurikuluma, a to je razvijanje svijesti učenika o očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta. Razlog tome je što geografija u svojoj biti ima integrativni karakter te stoga i poseban položaj u sustavu znanosti kao mosna znanost, odnosno kao poveznica između prirodnoga i društvenog područja. U svojim istraživanjima koristi se također i spoznajama humanističkoga i tehničkoga područja znanosti. Hrvatski jezik Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj primjenjuje se za učenike 1. i 5. razreda osnovne škole i 1. razreda gimnazije od školske godine 2019./2020., za učenike 2., 3., 6. i 7. razreda osnovne škole, 2. i 3. razreda gimnazije od školske godine 2020./2021., a za učenike 4. i 8. razreda osnovne škole i 4. razreda gimnazije od školske godine 2021./2022.46 Također, za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda u 2. razredu gimnazije iz domene Prostornih organizacija i procesa, između ostalog, preporučeno je istraživanje posljedica industrijalizacije na okoliš i prostornih promjena te odnos prema kulturnopovijesnoj baštini. U predmetnom kurikulumu hrvatskog jezika, kao jedan od odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja je da učenik jača nacionalni identitet i pripadnost narodu i državi upoznavanjem i njegovanjem kulturno-povijesne baštine. Predmet hrvatski jezik organiziran je u tri međusobno povezana predmetna područja: Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo te Kultura i mediji. Osim ne- U domeni prostornog identiteta u 4. razredu gimnazije odgojno-obrazovni ishodi su analiza utjecaja globalizacije na nacionalni identitet i suverenitet te navođenje primjera materijalne baštine kao elemenata nacionalnoga identiteta. U ovom kurikulumu su kao poticajno okružje za učenje i poučavanje geografije navedene baštinske ustanove, koje svojim područjem djelovanja kore- 46 19 Odluka je objavljena u: NN 10/2019. materijalne baštine, u ovom nastavnom predmetu odgojno-obrazovni ishodi povezani su uz učenje i poučavanje o materijalnoj kulturnoj baštini. Materijalna kulturna baština počinje se obrađivati već u 3. razredu osnovne škole u domeni hrvatski jezik i komunikacija gdje se učenika potiče da odlazi u mjesne knjižnice i zavičajne muzeje kako bi ondje istražio tekstove vezane uz jezični identitet i baštinu te da prepoznaje povijesne jezične dokumente i spomenike kao kulturnu baštinu mjesta/zavičaja. U domeni kultura i mediji potiče se sudjelovanje u raznim kulturnim sadržajima kako bi se ostvarili očekivani odgojno-obrazovni ishodi (između ostalog posjet izložbama u muzejima primjerenim uzrastu i interesima učenika te hrvatskoj kulturnoj baštini na svjetskoj razini, odnosno spomenicima pod zaštitom UNESCO-a). U ovom kurikulumu naglašena je povezanost nastavnog predmeta hrvatski jezik s drugim predmetima i međupredmetnim temama te je u tom smislu istaknuto da se jezikom također vrednuje i čuva povijesno, kulturno i književno nasljeđe, baština i tradicijske vrijednosti te hrvatski narodni i nacionalni identitet. primjenjuje se za učenike 1. i 5. razreda osnovne škole i 1. razreda gimnazije od školske godine 2019./2020., za učenike 2., 3., 6., i 7. razreda osnovne škole, 2. i 3. razreda gimnazije od školske godine 2020./2021., za učenike 4. i 8. razreda osnovne škole i 4. razreda gimnazije od školske godine 2021./2022.48 lokalne kulturne baštine s određenim društvenim čimbenicima koji su na njih utjecali te u 7. razredu osnovne škole prepoznaje probleme proizašle iz neodgovornog i neprimjerenog odnosa prema njima, a u 8. razredu da raspravlja na koji način ona oplemenjuju kulturne sadržaje zajednice i doprinose očuvanju kulturnog identiteta. U svrsi i opisu nastavnog predmeta između ostalog, spominje se da važan doprinos cjelovitom učenju i poučavanju donosi povezivanje s raznovrsnim kulturno-znanstvenim ustanovama te njegovanje kulturne baštine. Jedna od domena predmetnog kurikuluma je doživljaj i kritički stav pri čemu se očekuje da učenici formiraju argumentirani stav o kulturnoj baštini, što je temelj oblikovanja vrijednosnih prosudbi. Također ih se potiče na aktivno sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim događajima. U domeni umjetnost u kontekstu, učenike se uči i poučava poznavanju društvenog, kulturnog i povijesnog konteksta umjetnosti kako bi razvili svijest o raznolikosti kulturnih baština i identiteta kao vrijednostima u suvremenim globalizacijskim procesima. Nastavni predmet likovna umjetnost koncipiran je kroz četiri područja s nizom tema koje se obrađuju tijekom sva četiri razreda gimnazije. U 1. razredu poučava i uči se tematski koncept Umjetnost i čovjek u kojem se istražuje odnos čovjeka i umjetničkoga stvaranja kroz dvije teme: Ljudsko tijelo u umjetnosti i Pogled na svijet. U 2. razredu obrađuje se tema Čovjek i prostor u kojoj su sadržaji ishoda i aktivnosti učenika usmjereni na proučavanje osnova arhitekture, upoznavanje s obilježjima specifičnih građevina pojedinoga razdoblja/stila (na primjer hram, palača, bazilika, kazalište, stadion i ostalo), a posebni je naglasak na urbanizmu i stambenoj arhitekturi različitih razdoblja/stilova (svjetska i nacionalna), uključujući i suvremeno doba. U 3. razredu obrađuje se tematski koncept Umjetnost i tumačenje svijeta s podtemama Umjetnost i duhovnost i Umjetnost i znanost. U 4. razredu obrađuju se teme Umjetnost i moć i Umjetnost i stvaralački proces. U 3. i 4. razredu osnovne škole, očekuje se da učenik povezuje vizualni i likovni te tematski sadržaj umjetničkog djela s iskustvom iz svakodnevnog života te društvenim kontekstom, a također i da opisuje djela kulturne baštine iz različitih krajeva i kultura. U nastavnom predmetu hrvatski jezik čiji je temelj proučavanja i poučavanja hrvatski jezik kao dio nematerijalne kulturne baštine, u odgojno-obrazovne ishode uključena je i materijalna kulturna baština čime joj se pridaje važnost te ih se na taj način dovodi u korelaciju. Međutim, kulturna baština se i u ovom kurikulumu, neopravdano naziva kulturnopovijesnom.47 U 4. razredu osnovne škole obrađuju se teme s područja baštine i društvenog okruženja. Preciznije, učenik istražuje posljedice različitih prirodnih i društvenih čimbenika na djela kulturne baštine i tradicijskog oblikovanja te odnos ljudi prema očuvanju baštine (istražuje načela oblikovanja i njihovu povezanost s načinom života). Likovna kultura i likovna umjetnost Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet likovne kulture u osnovnim školama i likovne umjetnosti u gimnazijama u Republici Hrvatskoj Jedan od odgojno-obrazovnih ishoda povezanih s kulturnom baštinom je da učenik povezuje djela 47 48 Raspravu o ovoj temi vidi u odlomku Nacionalni kurikulum u Republici Hrvatskoj. 20 Odluka je objavljena u: NN 7/2019. U nastavnim predmetima likovna kultura i likovna umjetnost, obrađuju umjetnička djela, ali i materijalni ostaci arhitektonskih, urbanističkih, sakralnih i sličnih objekata korištenih u svakodnevnom životu od kojih su neki ujedno i arheološki ostaci, odnosno materijalna kulturna baština. Kao i u kurikulumu za nastavni predmet povijesti, inicijativa za učenjem izvan učionice u sklopu nastave likovne umjetnosti, odnosno na samome lokalitetu ili u prostoru u kojemu se čuvaju izvrstan je primjer u kojem autentično okruženje može doprinijeti kvalitetnijim obrazovno-odgojnim ishodima. Strukovno obrazovanje U odluci o donošenju Nacionalnog kurikuluma za strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj49 jedan od navedenih ciljeva povezan je s kulturnom baštinom, preciznije strukovno obrazovanje pruža potporu učeniku/polazniku da se razviju u osobu koja ima izgrađenu svijest i pozitivan odnos prema očuvanju i razvoju materijalne baštine Republike Hrvatske te aktivno pridonose njezinu gospodarskom rastu i razvoju. Pozitivna je činjenica da je razvijanje svijesti o očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske inkorporirano i u strukovno obrazovanje. Očekivani odgojno-obrazovni ishodi su da učenik procjenjuje važnost i društvenu odgovornost očuvanja nacionalne kulturne/umjetničke baštine koja se uklapa u svaku od navedenih tema, a pritom se ishodi vezani uz baštinu mogu obrađivati kao zasebna podtema ili u sklopu ostalih podtema, istodobno sa svjetskom baštinom. Također se preporučuje, kada je to moguće, primjere lokalne/nacionalne baštine obraditi na samome lokalitetu ili u prostoru u kojemu se čuvaju (u sklopu projektne nastave, terenske nastave i sl.). Za potrebe ovog rada, važno je istaknuti da u 2. razredu gimnazije učenik unutar ponuđenih obveznih i izbornih raspravljačkih tema može raspravljati o odgovornosti prema baštini. Umjetničko obrazovanje Prema prijedlogu kurikuluma za umjetničko obrazovanje u Republici Hrvatskoj,50 jedan od njegovih ciljeva je razvijanje svijesti o potrebi očuvanja materijalne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga kulturnog identiteta. U ovom prijedlogu kurikuluma preporuča se da se 49 50 Odluka objavljena u: NN 25/18. https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/ NacionalniKurikulum/NacionalniKurikulumi//Nacionalni%20kurikulum%20za%20umjetni%C4%8Dko%20obrazovanje.pdf 21 Prva aktivnost pri svakom pojedinom susretu sastojala se od uvodnog predavanja, pri čemu su se učenicima predstavile opće značajke arheologije kao znanstvene discipline, kao i nalazišta, spomenici i predmeti arheološke baštine u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na baštinu njihovog zavičaja. Prezentacije su usmjerene na poticanje interesa učenika za arheologiju i arheološku baštinu, dok se kroz razgovore i rasprave nastojalo postići da učenici s jedne strane pokažu razumijevanje, a s druge da ih se potakne na razmišljanje i iskazivanje svoje kreativnosti. učenje, osim u umjetničkim školama odvija i u kulturnim ustanovama te na posebnim, autentičnim lokacijama na kojima će se učenici izravno susresti s umjetnošću. Cilj umjetničkoga obrazovanja koji se ostvaruje izvanučioničkom nastavom upoznavanje je, a potom i razumijevanje te vrednovanje, hrvatske, europske i svjetske materijalne kulturne baštine. Kao i u kurikulumima za pojedine nastavne predmete osnovnih škola i gimnazija, tako i u prijedlogu kurikuluma za umjetničko obrazovanje kulturna baština neopravdano se naziva povijesno-kulturnom baštinom.51 Pozitivna je činjenica da je razvijanje svijesti o očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske inkorporirano i u umjetničko obrazovanje te da se potiče izvanučionička nastava u kulturnim institucijama i na autentičnim lokacijama jer se time podiže svijest o vrednovanju i očuvanju kulturne baštine. Nakon uvodnih predavanja, Arheološki susreti nastavljali su se s interaktivnim obrazovnim radionicama, koje se mogu smatrati sljedećim korakom u Slika 1. Arheološki susreti (snimio O. Domiter). Arheologija kao izvannastavna aktivnost poduzima s točno određenim razlogom, aktivno sudjelovanje učenika planski je određeno, pri čemu će se i u narednom razdoblju isto nastojati omogućiti što većem broju škola kroz organizaciju regionalnih ljetnih ili zimskih arheoloških škola/kampova. poticanju dječje kreativnosti. Osim praktičnog rada u sklopu samih radionica, učenici su na kraju dobili zadatak i da sami izrade poster na temu odabranog arheološkog nalazišta iz vlastitog zavičaja, s namjerom da se ti posteri u tiskanom obliku izlože u objedinjujućoj izložbi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Provedbom Programa generiran je velik broj učeničkih radova na temu zavičajne baštine. Poticaj na promišljanje i upoznavanje baštine te kreativno izražavanje manifestirao se u vidu brojnih likovnih, literarnih, foto i filmskih uradaka, izradi diorama, maketa i oponašaka predmeta arheološke baštine. Namjenski uradci interpolirani su u srodne i komplementarne muzejske programe informativnog i popularizacijskog značaja, te prezentirani kao sastavnice nekoliko izložbi.53 Kao dodatni oblik predstavljanja arheologije i arheološke baštine, u sklopu programa Arheoloških susreta priređena je pokretna arheološka izložba. Izložba se sastoji od jedanaest samostojećih plakata (savršeno pogodnih za postavljanje neovisno o specifičnim karakteristikama pojedinog prostora), koji tematiziraju neka opća mjesta arheološke struke i arheologije u Hrvatskoj na način posebno prilagođen školskom uzrastu. Spomenuta izložba postavljala bi se pri svakom susretu na odabranom mjestu u arealu škole, najčešće u učionici ili u zajedničkim prostorima škole. Kad god je to bilo moguće, izložba bi ostajala postavljena kroz jedan ili dva tjedna, a učenici koji su sudjelovali u Arheološkim susretima postajali su „kustosima“ izložbe. Višegodišnjim provođenjem Programa stvorena je razgranata mreža dionika koja obuhvaća školske institucije, baštinske institucije, turističke zajednice u pojedinim mjestima te jedinice lokalne i regionalne samouprave. Kao primjer dobre prakse svakako možemo navesti uvrštenje Arheoloških susreta u školske kurikulume, kao npr. u srednjoj školi u \akovu. Program je u školski kurikulum uvrstila nastavnica povijesti, a kao ishode je navela slijedeće: podizanje razine svijesti o kulturnoj baštini s posebnim naglaskom na arheologiju lokalnog kraja, pobliže upoznavanje arheologije, muzeja i arheološke baštine zavičaja te razvijanje kritičkog pristupa i znanstvenog pogleda na svijet. Zainteresirani učenici uključeni su u grupu arheologija tijekom drugog i trećeg razreda gimnazije te tijekom školske godine redovito pohađaju predavanja i radionice, a osobito su zainteresirani za posjet obližnjem pretpovijesnom arheološkom lokalitetu, Viškovci-Gradina. Tijekom trajanja pandemije Covid 19, kada se nastava u školama najčešće provodi online, Arheološki susreti su prisutni na isti način. Materijali se stavljaju online, a učenici ih zatim pro- Vrlo bitna dugoročna komponenta provedbe programa Arheoloških susreta je upoznavanje učenika s različitim aspektima arheološke metodologije, pri čemu važnu ulogu igra i terensko arheološko istraživanje. Gdje god je to bilo moguće učenicima je omogućen posjet terenskom istraživanju uz dragocjeno iskustvo vlastitog sudjelovanja. Kao ogledni primjer uključenosti i empirijskog upoznavanja s arheološkom metodologijom valja istaknuti Ljetnu arheološku školu u Belom Manastiru koja je kroz petodnevne aktivnosti upoznala polaznike sa svim segmentima istraživanja; od prospekcije, predistražnih radnji i samog iskopavanja, preko postterenske obrade materijala do uloge muzeja u zaštiti, interpretaciji i prezentaciji arheološke građe. Obzirom na činjenicu da je za sudjelovanje u istraživanjima potrebno ispuniti niz uvjeta, među kojima vrijedi istaknuti činjenicu da je i sama organizacija istraživanja vrlo zahtjevan posao, koji se Arheološki muzeju u Zagrebu od 2014. godine provodi program Arheološki susreti u školama.52 Program je koncipiran kroz organizaciju arheoloških susreta i stvaranje arheoloških sekcija u osnovnim i srednjim školama, s ciljem uvođenja arheologije kao dopunskog programa u osnovnim i srednjim školama na području čitave države. Osnovni sadržaj programa predstavlja organizacija arheoloških susreta na pojedinim lokacijama, koji uključuju arheološku prezentaciju, radionicu, izložbu, praktičnu nastavu i osnivanje školske arheološke sekcije (sl. 1). 51 Raspravu o ovoj temi vidi u odlomku Nacionalni kurikulum u Republici Hrvatskoj. 52 Bertol, Domiter 2015; o projektu također vidi na: https:// www.amz.hr/hr/projekti/popularizacija-znanosti-arheoloskisusreti/ 22 53 23 Domiter, Radman-Livaja 2017, str. 585–587. učavaju, rješavaju kvizove o arheologiji te dobivaju praktične zadatke. Način vrednovanja izborne nastave arheologije u školi je putem izrade plakata, crteža, postera ili fotografija o arheologiji lokalnog kraja. stavnik treba postići sa svojim učenicima, nastavnik i učenici će se naći u situaciji da pretpostavljaju i nagađaju ciljeve i ishode učenja. Za razliku od kulturne baštine, arheologija je u nacionalnom kurikulumu vrlo marginalizirana. Upravo iz tog razloga, hvalevrijedan je program Arheološkog muzeja u Zagrebu, nazvan Arheološki susreti. Značaj programa proizlazi iz činjenice da predstavlja dodatnu i neophodnu komponentu u integriranom projektu edukativno-prezentacijskih aktivnosti Arheološkog muzeja u Zagrebu, čiji je cilj stvaranje dugoročnog i održivog obrazovnog programa iz područja arheologije, kao dopunskog sadržaja u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavi. Zaključak Analizom nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te kurikuluma nastavnih predmeta priroda i društvo, povijest, geografija, hrvatski jezik, likovna kultura, likovna umjetnost i kurikuluma za strukovno i umjetničko obrazovanje, utvrđeno je da je omogućeno razvijanje svijesti učenika o očuvanju materijalne i duhovne kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta kao jednog od sedam ključnih odgojno-obrazovnih ciljeva Nacionalnog kurikuluma. Kulturna baština obrađuje se u svakom nastavnom predmetu na karakterističan način, ali u konačnici odgojno-obrazovni ishodi svih predmeta međusobno su povezani i isprepleteni, što u konačnici doprinosi i boljem shvaćanju baštine. Ujedno, uočeno je da su odgojno-obrazovni ishodi koji se tiču kulturne baštine u potpunosti razrađeni prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji koja obuhvaća tri područja učenikova djelovanja, a to su kognitivno, afektivno i psihomotoričko. Kulturna baština najkvalitetnije i najsustavnije obrađena je u nastavnom predmetu geografije. Značaj ovako koncipiranog programa leži u činjenici da se jedino na ovaj način uopće i može očekivati da se po pitanju uvođenja arheologije kao dopunske aktivnosti u školama pristupi na empirijski način te izbjegnu zamke prekomjernog oslanjanja na teoretske razrade lišene praktičnih provjera, tako često prisutne u pokušajima organiziranja aktivnosti poput ovih koje su obuhvaćene programom Arheoloških susreta. LITERATURA Antolović 2009 J. Antolović, Zaštita i očuvanje kulturnih dobara, Hadrian d.o.o., Zagreb 2009. Dubić 1970 S. Dubić, Uvođenje u znanstveni rad, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo 1970. Bančić, Cerovski, Paladino 2014 S. Bančić, S. Cerovski, Š. Paladino, Tragom prošlosti, udžbenik povijesti u petom razredu osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb 2014. Furlan 1970 I. Furlan, Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva, Kognitivno područje, Jugoslavenski zavod za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja, Beograd 1970. Bančić, Matanić 2019 S. Bančić, T. Matanić, Klio, udžbenik povijesti u petom razredu osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb 2019. Forrest 2010 C. J. S. Forrest, International Law and the Protection of Cultural Heritage, Routledge, London 2010. Bertol, Domiter 2015 A. Bertol, O. Domiter, Arheološki susreti, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 47, Zagreb 2015, 54–58. Gross 1996 M. Gross, Suvremena historiografija, Novi Liber, Zagreb 1996. Bilić-Dujmušić, Glazer, Jakovljević 2019 S. Bilić-Dujmušić, E. K. Glazer, J. Jakovljević, Povijest 1, udžbenik iz povijesti za prvi razred gimnazije, Alfa, Zagreb 2019. Jenkins 2008 K. Jenkins, Promišljanje historije, Srednja Europa, Zagreb 2008. Jukić 2010 T. Jukić, Odnos kurikuluma i nastavnoga plana i programa, Pedagogijska istraživanja 7 (1), 2010, 55–64. Binford 1968 L. R. Binford, Some comments on historical versus processual archaeology, Southwestern Journal of Anthropology 24, 1968, 267–275. Krathwol 2002 D. R. Krathwohl, A Revision of Bloom's Taxonomy: An Overview, Theory into Practice, sv. 41, br. 4, Columbus, Ohio State University 2002. Bloom et al. 1956 B. Bloom et al., Taxonomy of Educational Objectives: The classification of educational goals, New York 1956. Međutim, veliki nedostatak iz područja kulturne baštine je često neispravna, a gotovo uvijek neujednačena terminologija na čemu bi se svakako trebalo poraditi. S obzirom da je uočeno da odgojno-obrazovni ishodi iz tema koja se bave kulturnom baštinom ne opisuju uvijek nastavni sadržaj učenja ni ono što će učenici biti sposobni učiniti nakon završetka procesa učenja na mjerljiv način, na primjer u nastavnom predmetu povijesti, te bi dijelove kurikuluma svakako trebalo doraditi. Ako su autori programa nedovoljno jasno iskazali ciljeve koje na- Leone 1998 M. P. Leone, Symbolic, Structural, and Critical Archaeology, in: D. S. Whitley (ed.), Reader in Archaeological Theory, Post-Processual and Cognitive Approaches, Routledge, New York 1998, 49–68. Christenson 1989 (ed.) A. L. Christenson (ed.), Tracing Archaeology`s Past: The Historiography of Archaeology, Southern Illinois University Press, Carbondale 1989. Domiter, Radman-Livaja 2017 O. Domiter, I. Radman-Livaja, Istraživanje i komunikacija baštine u Starigradu, Senjski zbornik 44, Senj 2017, 577–594. 24 Nacionalni okvirni kurikulum 2010 Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće i obvezno srednjoškolsko obrazovanje, Zagreb 2010. 25 PROJEKTI Pallas 2004 N. C. Pallas, Maritimer Kulturgüterschutz, Schriften zum Völkerrecht, Band 154, Duncker & Humbolt, Berlin 2004. MREŽNI IZVORI Convention for the Protection of Cultural Property in the Event of Armed Conflict with Regulations for the Execution of the Convention 1954 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ID=13637&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html Pastuović 1999 N. Pastuović, Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnog obrazovanja i odgoja, Zagreb 1999. Living Danube Limes – projekt dunavskog transnacionalnog programa EU Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage 1972 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ID=13055&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html Šošić 2014 T. M. Šošić, Pojam kulturne baštine – međunarodno pravni pogled, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 51 (4), 2014, 833–860. Šošić Klindžić 2015 R. Šošić Klindžić, Uvod u teorijsku arheologiju – stvaraoci i pravci u 20. stoljeću, Zagreb 2015. Convention on the Protection of the Underwater Cultural Heritage 2001 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ID=13520&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html Težak 1996 S. Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, Školska knjiga, Zagreb, 1996. Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage 2003 http://portal.unesco. org/en/ev.php-URL_ID=17716&URL_DO=DO_ TOPIC&URL_SECTION=201.html Zaninović 1993 (1994) M. Zaninović, Stoljeće nastave arheologije u Hrvatskoj, Opvscvla archaeologica 17, 1993 (1994), 15–27. Prijedlog kurikuluma za umjetničko obrazovanje u Republici Hrvatskoj https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/ Obrazovanje/NacionalniKurikulum/NacionalniKurikulumi//Nacionalni%20kurikulum%20za%20 umjetni%C4%8Dko%20obrazovanje.pdf Arheološki muzej u Zagrebu: popularizacija znanosti – arheološki susreti https://www.amz.hr/hr/projekti/popularizacija-znanosti-arheoloski-susreti/ 26 Mislav Fileš Institut za arheologiju Jurjevska 15 HR –10000 Zagreb [email protected] Institut za arheologiju dio je konzorcija projekta Living Danube Limes. Ovaj projekt dio je Dunavskog Transnacionalnoga Programa EU te je kao takav sufinanciran iz sredstava ERDF-a. U projektu sudjeluje konzorcij od 19 projektnih partnera i 27 pridruženih strateških partnera iz Njemačke, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Uz Institut za arheologiju, kao projektnog partnera iz Hrvatske, Arheološki Muzej u Zagrebu sudjeluje kao pridruženi hrvatski partner u projektnom konzorciju. Vodeći je partner čitavog projekta Donau-Universität Krems. Glavni cilj projekta je povezivanje dunavske regije kroz njezino zajedničko rimsko nasljeđe, dunavski limes. U tome smislu projekt planira provesti i već provodi niz aktivnosti u svrhu podizanja svijesti o važnosti ovog civilizacijski vrijednog naslijeđa kojeg baštini zajedno čitavo Podunavlje, a odnedavno je prepoznato u okviru UNESCO-a. Projekt tako podupire nominaciju za istočni dio dunavskog limesa na UNESCO-vu listu svjetske baštine, potpomažući u postupku nominacije Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku i Bugarsku. Drugi cilj projekta je postavljanje temelja za buduću Europsku kulturnu rutu koja će prelaziti cijelim Podunavljem, ali i promicanje održivog turizma kroz turističke strategije posebno kreirane za dunavski limes. U sklopu projekta odabran je lokalitet koji će biti središnje mjesto događanja projektnih aktivnosti. Lokaliteti su odabrani u svim podunavskim državama projektnih partnera i smješteni su uz samu rijeku Dunav ili u njezinoj neposrednoj blizini. Na navedenim lokalitetima provodit će se niz aktivnosti poput događaja oživljene povijesti i radionica usko vezanih uz temu projekta. Na svakoj od pilot lokacija primijenit će se suvremene metode neinvazivne arheološke geo-prospekcije kako bi upotpunile naše znanja o samom lokalitetu. Rezultati geo-prospekcija, nakon provedbe istraživačkih aktivnosti, bit će korišteni za izradu proširene i virtualne stvarnosti rimskih lokaliteta te će kao takvi biti prezentirani široj javnosti putem aplikacije Living Danube Limes. Ova aplikacija trebala bi biti sveobuhvatna platforma za podatke prethodnih inicijativa s novim podacima dobivenim istraživačkim aktivnostima provedenim unutar projekta. U zadnjoj godini projekta, 27 PROJEKTI se od 22. do 26.3. 2021., na žalost samo online, zbog pandemijske situacije u Europi, pod nazivom Site strengthening through living history and virtual reality incentives. U sklopu projekta održana je i međunarodna ljetna škola arheologije u Viminaciju od 14.6. do 18.6. 2021. godine, također samo u online obliku. 2022., održat će se krstarenje od Njemačke do Rumunjske, s međunarodnim skupinama za oživljenu povijest kao posadom rekonstruiranog rimskog broda iz 4. stoljeća. Brod i njegova posada zaustavit će se na više mjesta tijekom plovidbe kako bi tamo sudjelovali na festivalima oživljene povijesti, koji će nadalje omogućiti širok spektar interakcija s javnošću. Limes u Republici Hrvatskoj dio je cjelokupnog sustava granica Carstva čiji su dijelovi od 2005. zaštićeni kao transnacionalni serijski spomenik Svjetske baštine UNESCO-a. Taj je spomenik u 2013. godini uključivao Hadrijanov i Antoninov zid u Velikoj Britaniji te gornjogermanski limes u Njemačkoj. Ubuduće se planira upis i drugih dijelova nekadašnjih rimskih granica u Europi, Aziji i u Africi. Budući da hrvatska arheološka baština na lokalitetima uz nekadašnju granicu Rimskog Carstva u hrvatskom Podunavlju predstavlja sastavni dio dunavskog limesa, postoji težnja da se lokaliteti na kojem su jasno vidljivi tragovi rimske vojne prisutnosti uključe u sastav spomenika UNESCO-a Granice Rimskog Carstva. Stoga je i limes u Hrvatskoj od 2005. godine uvršten na tentativnu listu Svjetske baštine. Limes u Hrvatskoj nije adekvatno predstavljen široj publici, te će se projektom Living Danube Limes biti moguće ostvariti prezentaciju jednog njegovog dijela. Tijekom projekta rekonstruirat će se rimski brod iz 4. stoljeća nove ere, koristeći replike rimskih alata te rimske tehnike brodogradnje. Projektni partner Friedrich-Alexander University Erlangen-Nürnberg pod vodstvom Borisa Dreyera već je u završnoj fazi izgradnje broda. Replika je bazirana na brodovima tipa Oberstimm i Mainz. Ostatke rimskog broda iz Mainza moguće je poistovjetiti s opisima istog takvog broda kod Vegecija te će i replika proizvedena unutar ovoga projekta prvenstveno odgovarati ovome tipu broda. Očekivani rezultat projekta je da ovaj brod nakon što zaplovi 2022. godine, s međunarodnom posadom, prođe čitavi plovni tok Dunava. Ovime se želi istaknuti povezujući karakter rimskog dunavskog limesa. Nakon završetka projekta, brod će biti na raspolaganju svakom od partnera tijekom jedne godine, kako bi poslužio kao atrakcija, ali i motivacija za daljnja ulaganja u prezentaciju lokaliteta. Projekt se može pratiti na službenoj web adresi te na društvenim mrežama na sljedećim poveznicama: Kao reprezentativni lokalitet hrvatski tim odabrao je lokalitet Kopačevo kao kasnoantičku utvrdu. U sklopu projekta planira se provesti i već se dijelom provodi: intenzivan terenski pregled lokaliteta, geo-prospekcija poznatog i do sada još nepoznatog dijela lokaliteta te njegova virtualna rekonstrukcija. Ova rekonstrukcija poslužit će kao medij za komunikaciju sa širom javnošću. U projekt je uključena i JU PP Kopački rit kao partner u samoj provedbi programa vidljivosti i dionik samog prostora lokaliteta. Sam projekt je predstavljen na konferenciji Roman Roads and Rivers 2, održanoj u Zagrebu i online od 30.11. do 1.12. 2020. Prva međunarodna konferencija koju je proveo sam projekt održala http://www.interreg-danube.eu/approved-projects/living-danube-limes https://www.facebook.com/LivingDanubeLimes/ https://www.instagram.com/livingdanubelimes/ https://twitter.com/DanubeDtp 28 Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route) Marta Rakvin Arheološki muzej u Zagrebu Udruga Staza željeznog doba Podunavlja Trg Nikole Šubića Zrinskog 19 HR –10000 Zagreb [email protected] Ovakve dragocjene, ali fragilne spomenike kulturne baštine nalazimo na prostoru cijele Europe. Iz tih je razloga međunarodno partnerstvo uspostavljeno projektom Iron-Age-Danube odlučilo nastaviti rad na zaštiti, prezentaciji te promociji krajolika željeznog doba te je osnovati kulturnu rutu Iron Age Danube Route, odnosno Stazu željeznog doba Podunavlja. Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route) bavi se vrlo atraktivnim i impozantnim prapovijesnim arheološkim fenomenom, krajolicima željeznog doba (između kraja 9. i kraja 1. stoljeća pr. Kr.). Karakterizirani monumentalnim strukturama, kao što su groblja pod tumulima, ravna groblja, visinska utvrđena naselja te oppide, krajolici željeznog doba pripadaju razdoblju između 9. i kraja 1. stoljeća pr. Kr. Bilo je to razdoblje velikih tehnoloških i društvenih promjena, koje su bez presedana utjecale na krajolike. Duž rute posjetitelji mogu otkriti arheološke muzeje i muzeje na otvorenom, rekonstrukcije kuća i tumula, kao i arheološke staze. U svibnju 2021. godine kulturnoj ruti Iron Age Danube Route dodijeljen je certifikat Kulturne rute Vijeća Europe te je ona postala prva kulturna ruta Vijeća Europe sa sjedištem u Hrvatskoj. Rutom upravlja neprofitna Udruga Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route Association) sa sjedištem u Zagrebu. Usto, željezno doba je razdoblje obilježeno izvanrednim korpusom pokretne baštine, koja se čuva u brojnim muzejima podunavske regije, uključujući najvažnije regionalne i nacionalne institucije. 29 Cultural route of the Council of Europe Itinéraire culturel du Conseil de l’Europe Trenutno mreža kulturne rute obuhvaća 25 članova iz 7 zemalja: Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Njemačke i Slovenije, a sastoji se od prominentnih nacionalnih i regionalnih muzeja, sveučilišta, instituta, ustanova, nevladinih organizacija te jedinca lokalne i regionalne samouprave. Više o kulturnoj ruti Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route), našim aktivnostima, projektima te mogućnosti učlanjenja i suradnje saznajte na dolje navedenim poveznicama ili nam se obratite putem elektroničke pošte. Slika 1. Arheološko istraživanje na nalazištu Kagovac (Požeška kotlina), istraživanje grobne komore u tumulu 1 (foto: Centar za prapovijesna istraživanja). Certifikat „Kulturna ruta Vijeća Europe“ oznaka je kvalitete prepoznata širom Europe od strane posjetitelja, turističkih djelatnika te javne vlasti. poduzetnicima, turističkim operaterima te javnim vlastima da se umreže s partnerima širom kontinenta, razmjenjuju dobre prakse, uče iz svjetskih trendova te razvijaju pristupe te znanja o upravljanju kulturnom baštinom, kao i alatima i metodama upravljanja turizmom. Dobivanjem certifikata Vijeća Europe olakšava se širenje članstva te se povećavaju mogućnosti financiranja projekata, kao i povećanja broja posjetitelja u svim zemljama članicama mreže. Iron Age Danube Route, kroz djelovanje svog Znanstvenog odbora, osigurava i znanstvenu utemeljenost programa koji se provode u okviru rute. Kulturne rute diversificiraju turističku ponudu predlažući nove destinacije šireg geografskog dosega, primjenjuju nove turističke proizvode i usluge, produljuju turističku sezonu te stvaraju dodatnu vidljivost na spomenike kulturne baštine koji se nalaze daleko od najposjećenijih turističkih središta. Program pruža jedinstvenu priliku članovima rute, upraviteljima baštine, istraživačima, kreativnim 30 Cultural route of the Council of Europe Itinéraire culturel du Conseil de l’Europe Slika 2. Nalazi iz kneževskog tumula Kröllkogel na nalazištu Kleinklein, Austrija (7. st. pr. Kr.) (foto: Universalmuseum Joanneum). https://www.ironagedanuberoute.com https://www.coe.int/en/web/cultural-routes kontakt https://www.facebook.com/Iron-Age-DanubeRoute-115262343567900 Udruga Staza željeznog doba Podunavlja / Iron Age Danube Route Association Trg Nikole Šubića Zrinskog 19 HR –10000 Zagreb [email protected] https://www.instagram.com/ironagedanuberoute 31 OCJENE I PRIKAZI Krešimir Filipec: Praishodište i/ili situacija: Slaveni i Hrvati – do zauzimanja nove domovine Centar za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb-Lobor, Katedra za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2020. Petra Jeršek Odsjek za arheologiju Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu Ivana Lučića 3 HR – 10000 Zagreb [email protected] Nova knjiga Krešimira Filipca Praishodište i/ili situacija : Slaveni i Hrvati - do zauzimanja nove domovine objavljena je 2020. godine u nakladi Centra za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb-Lobor, Katedre za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je redoviti profesor i nositelj mnogih kolegija na Katedri za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Od- sjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predstojnik je Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta. Naime, i sama knjiga nastala je prilikom pripremanja predavanja za studente, a predstavlja udžbenik iz ranosrednjovjekovne arheologije. Knjiga broji 188 stranica, od toga 15 stranica čini popis literature, tvrdih je korica i većeg formata. Bogato je ilustrirana sa 169 priloga, ponajviše fotografija ili crteža arheoloških nalaza te velikim brojem zemljopisnih crteža i kronoloških tablica. Nakon pre- 32 liminarnih stranica slijedi predgovor u kojem autor pojašnjava da se radi o pokušaju spajanja arheoloških i povijesnih saznanja i istraživanja, a nakon kojeg slijedi sadržaj knjige. Knjiga ima pet poglavlja podijeljenih na manje dijelove i podteme, počevši s dosta opširnim uvodom, i sadržava popis korištene literature. Na samom kraju nalazi se biografija autora. Kroz 34 stranice Uvoda autor nas stavlja u perspektivu domicilnog stanovništva rimskih provincija, uključujući Dalmaciju, i perspektivu doseljenih tijekom perioda seobe slavenskih i svih drugih naroda i skupina koji su im prethodili. Čitatelja se uvodi u ono što su ti narodi zatekli, što su mijenjali, a što su nastavili koristiti, koji procesi se događaju, a koji prekidaju. Ističe se važnost poznavanja historijske geografije kao svojevrsni opći preduvjet za razumijevanje povijesnih događanja. Autor nas podsjeća da pri proučavanju kasne antike i ranog srednjeg vijeka svakako treba imati na umu geografske i klimatske značajke prostora, ali i tadašnje elementarne nepogode. Filipec daje osvrt na kronološke sheme kasne antike u srednjoj i istočnoj Europi te na sheme avarske i slavenske dominacije u Karpatskoj kotlini koje većinom koriste tipološko-kronološki pristup datiranju. Autor analizira mogućnosti i ograničenja arheološke interpretacije stvarnog života u prošlosti, pogotovo u vidu prepoznavanja identiteta ili etniciteta, što se odnosi i na Slavene. Također, promišlja o opravdanosti i stvarnoj potrebi postojanja arheoloških kultura kao umjetnih konstrukta u suvremenoj arheologiji. Određena pažnja posvećena je pregledu raznih njemačkih, čeških, mađarskih i ostalih arheoloških udžbenika i priručnika za slavensku arheologiju i avariku. Slika 1. Krešimir Filipec: Praishodište i/ili situacija: Slaveni i Hrvati – do zauzimanja nove domovine, Zagreb 2020. struka. Autor progovara o problematici opisivanja svih skupina Slavena u pisanim izvorima koristeći jedan opći naziv i njihovog arheološkog prepoznavanja na terenu, točnije njihovog neprepoznavanja. Riječ je, naravno, i o nemogućnosti razlučivanja pravog identiteta ljudi, njihove političke pripadnosti u okviru arheološke kulture, pa tako i „nevidljivih“ Slavena. Naglašava se da niti jednu arheološku kulturu datiranu prije 5. st. na prostoru gdje teoretski možemo očekivati Slavene ne možemo sa sigurnošću povezati s njima. Gdje je taj prostor otkuda dolaze Slaveni? Poglavlje U „staroj“ domovini posvećeno je teorijama o smještaju slavenske pradomovine, budući da niti danas ne možemo sa sigurnošću tvrditi gdje se ona nalazila unatoč naporima stručnjaka raznih 33 Treće poglavlje Kratka povijest šumske, šumskostepske i stepske zone istočne Europe prikazuje povijest područja između obala Baltičkog mora na sjeveru i Crnog mora na jugu od rane antike do kraja kasne antike. Razmatraju se svjedočanstva antičkih historiografa i geografa koji spominju narod Veneda kojeg se tradicionalno povezuje sa Slavenima. Autor predstavlja što arheologija prepoznaje na tom području od 3. st. pr. Kr. do 7. st. Također, analizira koje su mogućnosti povezivanja istočnoeuropskih multietničkih arheoloških kultura s povijesnim zbivanjima i narodima koji su nam poznati iz pisanih izvora. Tako saznajemo općenite informacije o zarubinačkoj kulturi čija dezintegracija se razmatrala kao polazišna točka formiranja slavenskih naroda i nazivala protoslavensko doba. Ulogu u oblikovanju kasnijih kultura imala je i „germanska“ wielbarska kultura uz obalu Baltičkog mora, a tekst prati širenje njenih nositelja do Crnog mora i transformaciju u černjahovsku kulturu. U novije doba se pak preci Slavena traže u okviru kijevske kulture. Čitatelj može prepoznati mehanizam premještanja cijelih zajednica, a to je da paralelno dolazi do pomicanja okolnih zajednica i stvaranje sve većeg pritiska na rimskom limesu. Pritisak je to koji će postati neizdrživ nakon upada Huna u istočnu Europu. Probijanjem rimskog limesa i prodorom raznih naroda u Rimsko Carstvo dolazi do „pražnjenja“ prostora u središnjoj i istočnoj Europi, koji je arheološki vidljiv. ranoslavenska ili protoslavenska kultura nego je teorijski prepoznajemo u okvirima barem tri arheološke kulture. One izvorišno područje, ili pradomovinu Slavena smještaju na prostor današnje južne Bjelorusije i sjeverne Ukrajine, a prevladava mišljenje da upravo kijevska kultura predstavlja supstrat nad kojim se formiraju slavenske kulture. Najzapadnije se prostirala praška kultura, a autor se osvrće na pitanja njenog formiranja. Posebna pažnja posvećena je problematici posuda praškog tipa koje mogu biti indikator prisustva Slavena. Sjevernije od pricrnomorskih stepa smješta se penkovska kultura čije područje, prema pisanim izvorima, u 6. stoljeću nastanjuju Anti. Predstavljaju se tipični predmeti iz tzv. ostava antskih starina, odnosno ostava stila/tipa Martinovka i razmatraju usporedo s pojavom tzv. malaja-pereščepinskog horizonta, tj. prisustvom Bugara u pricrnomorskim stepama. Treća najpoznatija slavenska kultura je koločinska kultura, a sve dijele slične opće karakteristike. Poglavlje završava obradom „slavenskih“ fibula i osvrtom na modu slavenskih žena. Posljednje poglavlje Povijesni izvori od sredine 6. do sredine 7. stoljeća posebnu pažnju posvećuje stanju u Karpatskoj kotlini u vrijeme kada dolazi do novih seobenih valova i smjene vlasti. Obrađuju se pisani izvori koji spominju pojavu Slavena u Panonskoj nizini i smjerove njihova prodiranja. Autor se osvrće na pojavu Avara na granicama Rimskog Carstva, opisuje ratna zbivanja 567. godine i sukobe Langobarda i Gepida koja završavaju odlaskom Langobarda u Italiju i avarskim zauzimanjem Gepidije. Poglavlje sadrži sažeti pregled karakterističnih ranoavarodobnih nalaza s kraja 6. i početka 7. st. te nalaza iz panonskih enklava kasnoantičkog, romaniziranog i ostalog stanovništva poput utvrde Keszthely Fenékpuszta. U to doba dolazi do avarskog i slavenskog prodora prema Italiji što dovodi do uništenja i napuštanja većine utvrda i visinskih naselja u Noriku i Panoniji što omogućava naseljavanje Slavena na te prostore. Adresira se problem Četvrto poglavlje Slaveni kroz prizmu arheoloških kultura u povijesnim vremenima dotiče se smještaja, materijalne kulture i civilizacijskih dosega „predslavenskih“ arheoloških kultura iz prethodnog poglavlja. Svaka kultura (pševorska, černjahovska, oksivska, kijevska) opisana je sama za sebe, a pojašnjavaju se odnosi među njima, međusobni utjecaji te način života njihovih nositelja. Kratki pregled ovih arheoloških kultura nužan je, kako upravo one imaju veliko značenje u oblikovanju onih ranoslavenskih. Pritom se naglašava da ne postoji jedinstvena 34 arheologiji, pogotovo ako želimo shvatiti Hrvate općenito, a ne samo Hrvate u Dalmaciji. Današnja Hrvatska doista jest samo konačna destinacija, nova domovina ljudi koji su na put krenuli negdje iz šumsko-stepske zone istočne Europe i čija povijest počinje prije 6. ili 7. stoljeća. I sam autor u predgovoru navodi da bi alternativni naslov knjige mogao biti „Uvod u istočnoeuropsku arheologiju“, što svakako odgovara sadržaju. Upravo zato bi se neki čitatelj možda iznenadio sadržajem knjige u odnosu na njen naslov budući da ona ne govori isključivo i samo o Slavenima i Hrvatima, nego i o Gotima, Gepidima, Langobardima, Avarima i mnogim drugima. Kako je ova znanstvena knjiga ujedno i visokoškolski udžbenik, taj nešto detaljniji opis drugih naroda i njihove materijalne kulture je logičan i dobrodošao. Osim što je namijenjena studentima, zasigurno će zanimati svakog arheologa i povjesničara koji se bavi kasnoantičkim i ranosrednjovjekovnim razdobljem, ali i svakoga koga jednostavno zanima ova tema. Opsežan popis literature na kraju knjige može poslužiti svakom čitatelju kao putokaz za daljnje čitanje i proučavanje ove tematike. najstarijih slavenskih naselja u južnom dijelu Panonske nizine. Nažalost, nedostaju nalazišta s dobro datiranim grobnim ili jamnim cjelinama, a situaciju u sjevernoj Hrvatskoj dodatno otežava slabo poznavanje kasnoantičkog supstrata 6. st. Konačno, objašnjava se utjecaj krize Avarskog kaganata na stanje u Dalmaciji. Iako slavenska pustošenja Salone i okolice možemo očekivati oko 630. godine, do konsolidacije povijesnih izvora i dosadašnjih arheoloških saznanja još uvijek nije došlo pa točna rekonstrukcija slavensko-hrvatskog naseljavanja Dalmacije zasad izostaje. Knjiga Praishodište i/ili situacija na svojih niti 200 stranica pokušava objasniti kompleksne procese i predstaviti osnovne probleme povijesti i arheologije Slavena, a onda i Hrvata, u istočnoj Europi i Hrvatskoj. Radi se o sažetom i strukturiranom uvidu koji otvara mnoga pitanja, a knjiga ispunjava određenu tematsku prazninu (u kontekstu obrade istočnoeuropskih arheoloških kultura) u novijoj hrvatskoj arheološkoj literaturi. Isto tako, Filipec je učinio jasan iskorak u vidu osvještavanja potrebe za „pogledom na istok“ kao dopunu tradicionalne zapadne ili mediteranske perspektive u hrvatskoj 35 OCJENE I PRIKAZI Domagoj Tončinić, Mirna Cvetko: Rimski spoliji iz Tilurija. Vodič po triljskom kraju Roman spolia from Tilurium. A guide to the Trilj region Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Arheološki zavod Odsjeka za arheologiju, FF press, Muzej triljskog kraja, Zagreb, 2021. Sanja Budić Leto Muzej triljskog kraja Don Ante Bućana 3 HR – 21240 Trilj [email protected] Publikacija „Rimski spoliji iz Tilurija. Vodič po triljskom kraju“ jedan je od rezultata projekta Hrvatske zaklade za znanost IP-2018-01-4934 „Razumijevanje rimskih granica: primjer istočnog Jadrana (AdriaRom)“. Autori dr. sc. Domagoj Tončinić i dr. sc. Mirna Cvetko su djelatnici Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Katedre za rimsku provincijalnu, kasnoantičku i ranokršćansku arheologiju. Publikacija je 2021. godine realizirana u nakladništvu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Arheološkog zavoda Odsjeka za arheologiju, FF Press-a i Muzeja triljskog kraja u Trilju. 36 Dvojezična publikacija na hrvatskom i engleskom jeziku donosi rezultate višegodišnjih istraživanja rimskih spolija na području grada Trilja i mjesta Gardun u kojem se nalazio rimski legijski logor Tilurij datiran u 1. stoljeće. Sadrži uvod, četiri veća poglavlja od kojih dva imaju i potpoglavlja, zatim zaključak, opširan katalog spomenika te popis autora fotografija i crteža u katalogu, literaturu i kratice, a naposljetku i table s crtežima spolija te karte s njihovim položajima in situ. Bilješke (str. 58 – 62) se pojavljuju u formi krajnjih bilješki, iza zaključnog dijela. Publikacija je opremljena kartama, terenskim fotografijama i fotografijama nalaza koje prate tekstualni sadržaj i čitatelju olakšavaju razumijevanje problematike, geografskog položaja i arhitektonskih cjelina. U uvodu (str. 7 – 11) autori donose kratki povijesni pregled razvoja Trilja s posebnim osvrtom na mjesta Gardun i Vojnić te čitatelja uvode u stručnu terminologiju i metodologiju rada. U prvom poglavlju naziva „Od legijskog logora do civilnog naselja“ (str. 12 – 23) donose pregled arhitektonskih nalaza, spomenika i pokretnih nalaza koji upućuju na VII. legiju Claudia Pia Fidelis te njen boravak u logoru Tilurij do polovine 1. st., a u prvom potpoglavlju „Tilurij u kasnoj antici“ (str. 14 – 22) objašnjavaju promjene organizacije prostora i arhitekture logora, prvenstveno vojničkih spavaonica centurija, koje su se počele događati nakon odlaska VII. legije ili nakon odlaska posljednje vojne postrojbe (iza 245. godine). Kasnoantičke grobnice koje, riječima autora: „negiraju dotadašnju organizaciju prostora“, ujedno otkrivaju i prve tragove prenamjene kamenih spomenika koja je, temeljem materijala iz grobova i grobnica, datirana između odlaska VII. legije te odlaska posljednje vojne postrojbe, ili pak na kraj 5. st. Ističe se kasnocarska grobnica prekrivena s dvije stele pronađena u mjestu Vojnić; vojnička stela Lucija Anharena i stela oslobođenika Lucija Kusija Askanija čuvaju se u Muzeju triljskog kraja u Trilju. Drugo potpoglavlje naziva „Civilno naselje“ ukazuje na mogućnost postojanja kasno- Slika 1. Domagoj Tončinić, Mirna Cvetko: Rimski spoliji iz Tilurija. Vodič po triljskom kraju = Roman spolia from Tilurium. A guide to the Trilj region, Zagreb 2021. antičkog naselja na području legijskog logora Tilurij te na elemente antičke arhitekture, spomenike i građevinske natpise koji se javljaju u kasnoantičkim objektima. U drugom poglavlju „Obrana Cetine od Osmanlija“ (str. 24 – 28) autori pišu o reupotrebi rimskih kamenih spomenika tijekom ranog novog vijeka, kratko se osvrćući na srednjovjekovni period triljskog područja. Glavnina poglavlja odnosi se na razdoblje ranog novog vijeka kad se na litici iznad kanjona rijeke Cetine u svrhu obrane od Osmanli- 37 ja gradi utvrda Nutjak (kraj 15. st.). Autori utvrdu stavljaju u prostorni i povijesni kontekst toga vremena te objašnjavaju međuodnose domicilnih knezova s Mletačkom Republikom, Vatikanom i Osmanskim Carstvom. Ukazuju na pojavu spolija u arhitekturi utvrde; ulomak antičke nadgrobne stele i dva ulomka monumentalne grede koji se temeljem reljefnog ukrasa datiraju u sredinu 1. stoljeća te ih opravdano stavljaju u kontekst prenamijenjenih spomenika Tilurija. Poglavlje završava sa zbivanjima iz 18. stoljeća kad se na položaju Stražbenica na Gardunu podignula mletačka stražarnica tzv. Guardia. tniju grobnicu na kojoj je krajem 19 st. podignut križ jednom pokojniku, a 1999. godine i natpis za drugog pokojnika. Potonji podatak svjedoči činjenici o kontinuitetu fenomena prenamjene kamenih spomenika. Istaknute su i dvije stele ugrađene u pročelje stambenih objekata u Trilju; stela Gaja Valerija i donji dio stele Marka Anonija, te stele i ulomci stela koji se nalaze u pročeljima kuća u zaseoku Marušići, u mjestu Gardun, pa čak i u obližnjem Sinju. Najveća gustoća rimskih spolija se, očekivano, nalazi na civilnim i sakralnim objektima u Gardunu. Riječ je o stelama i ulomcima stela, žrtvenicima te dijelovima monumentalne logorske arhitekture. Prateći primarnu funkciju i vrstu nalaza, autori u potpoglavlju „Spoliji u muzejima“ (str. 48 – 51) donose pregled nadgrobnih stela i epigrafskih spomenika Tilurija koji su za fundus Arheološkog muzeja u Splitu krajem 19. i početkom 20. stoljeća otkupljivani od mještana Trilja i Garduna. Autori navode i epigrafske spomenike ovog područja koji su zabilježeni u literaturi, a kojima danas nije poznato mjesto pohrane. Drugo potpoglavlje naslovljeno „Reupotreba spomenika u selu Gardun“ govori o votivnim spomenicima, obrađenim kamenim ulomcima, građevinskim gredama i drugim ulomcima rimske arhitekture koji su ugrađeni u tradicijske stambene objekte ili i danas imaju drugu praktičnu namjenu (kamenica za vodu, sjedište ispred župne crkve Sv. Petra). Treće poglavlje naslovljeno „Dolazak Poljičana“ (str. 29 – 35) govori o prvom intenzivnijem naseljavanju triljskog područja nakon razdoblja antike, čemu svjedoče povijesni izvori i intenzivnija graditeljska aktivnost od kraja 17. do kraja 18. stoljeća. Zahvaljujući podacima iz katastara i spisa mletačkih generalnih providura, autori su mogli pobliže odrediti vrijeme prenamjene spomenika koji su se ugrađivali u seoske kuće te koristili za niveliranje obradivih površina i označavanje njihovih međa. Između ostalih nalaza, u jednoj od suhozidnih međa pronađen je i ulomak poznatog rimskog spomenika pobjedi – Gardunskog tropeja – čiji je impozantni ulomak s prikazom zarobljenih barbara pronađen u Gardunu 1886. godine. Četvrto, a ujedno i posljednje poglavlje, naslovljeno „Gospodarsko-demografski razvoj triljskog kraja u drugoj polovici 19. st.“ (str. 36 – 54) posvećeno je periodu demografskog rasta na triljskom području koji je praćen pojačanim građevinskim aktivnostima. Brojni su spoliji ugrađeni u stambene objekte iz perioda druge polovice 19. i početka 20. st., a prvi dio poglavlja se prvenstveno bavi vojničkim nadgrobnim stelama s nekropole Tilurija koje su pronađene na širem triljskom, ali i cetinskom području. Autori izdvajaju stelu koja je na gradskom groblju iskorištena kao pokrovna ploča za recen- ili crno-bijelim crtežima (str. 73 – 131). Na kraju publikacije nalaze se prethodno spomenuti popis autora fotografija i crteža (str. 132 – 133), iscrpan popis literature (str. 134 – 140) te popis kratica (str. 141). Publikacija završava sa zračnim snimkama terena koje pokazuju smještaj i rasprostranjenost spolija na triljskom području, tlocrtom lapidarija Arheološkog muzeja u Splitu u kojem se čuva velik broj spomenika Tilurija te tablama s crtežima reupotrebljenih kamenih ulomaka (str. 142 – 154). kulturno-turističkoj ponudi triljskog kraja. Koristit će svakom studentu i znanstveniku koji izučava fenomen spolija, rimskih nadgrobnih stela i drugih epigrafskih spomenika, ali i svakoj osobi koja želi znati više o prošlosti Trilja s okolicom. Pristup problematici i obradi materijala elaboriran je i stručan, a koncept i sadržaj potpuno su jasni svakom čitatelju. Sam naslov kaže da je publikacija svojevrstan vodič po triljskom kraju, no potrebno je istaknuti da ova publikacija čitatelja odvodi s utabanih putova i poznatih ruta te mu otkriva svježi, bogatiji i potpuniji doživljaj poznatog prostora. Publikacija je rezultat dugotrajnog i predanog znanstveno-istraživačkog rada autora, no osim što doprinosi struci, ona otvara i sasvim novo poglavlje u U zaključku (str. 55 – 57) autori navode uzroke i razloge prenamjene rimskih kamenih spomenika u recentnijim razdobljima, te uočavaju da su spoliji uglavnom imali praktičnu, a rjeđe prezentacijsku namjenu. Iako nije moguće dokazati namjere graditelja prilikom ugradnje spolija u pročelja kuća, oni su ih (namjerno ili sasvim slučajno) sačuvali za buduće naraštaje. Nakon zaključka autori donose bogat i opširan dvojezični Katalog spomenika koji sadrži 54 kataloške jedinice s pridruženim fotografijama nalaza u boji 38 39 OCJENE I PRIKAZI Obilježavanje 200. godišnjice rada Arheološkog muzeja u Splitu Alka Domić Kunić Odsjek za arheologiju HAZU Ante Kovačića 5 HR – 10000 Zagreb [email protected] Arheološki muzej u Splitu osnovan je 22. kolovoza 1820., dvije godine nakon posjeta cara Franje I. Splitu i Solinu, carevom odlukom od 14. srpnja 1820. koja je potom bila potvrđena dekretom Dalmatinske vlade, objavljenim 22. kolovoza u Zadru, tadašnjoj dalmatinskoj metropoli. Bio je to početak rada prve i danas najstarije muzejske ustanove ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavoj jugoistočnoj Europi. “U to doba Grčka je još bila pod Turcima, Italija nije bila ujedinjena, a arheološke zbirke nalazile su se po plemićkim palačama”, u svom je pozdravnom govoru prigodom otvaranja svečanosti obilježavanja 200. godišnjice rada Muzeja kazao akad. Nenad Cambi, istaknuvši: “Splitski Arheološki muzej ima barem deset artefakata koji bi bili izloženi u najznačajnijim svjetskim muzejima”. Nakon što se selio u nekoliko splitskih zgrada Muzej je sedamdesetih godina 19. stoljeća bio smješten u zgradi koja se naslanjala na istočni zid Dioklecijanove palače – danas te zgrade više nema. Današnja monumentalna zgrada Muzeja datira iz razdoblja neposredno uoči Prvog svjetskog rata; prema nacrtima bečkih arhitekata Augusta Kirsteina i Friedricha Ohmanna, gradnja je počela u ožujku 1912. i trajala do lipnja 1914. Rat je osujetio preseljenje Muzeja u nove prostore, i oni su bili svečano otvoreni tek 1922. Uz zagrebački Muzej za umjetnost i obrt i Strossmayerovu galeriju starih majstora koja se nalazi u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zgrada Arheološkog muzeja u Splitu najstarija je građevina u Hrvatskoj koja je namjenski sagrađena za muzej. 40 Ovo su tek šture informacije o proteklom životu Arheološkog muzeja u Splitu – zainteresiranog čitatelja upućujemo na informacijama bogat sažetak povijesti Muzeja na njegovim internetskim stranicama (https://www.armus.hr/muzej/povijest-muzeja/arheoloski-muzej-u-splitu). Nakon što je izložba fotografija “Salona” bila otvorena, u vrtu Muzeja održan je koncert opernih arija koje je izvela mezzosporanistica Terezija Kusanović, prvakinja opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, uz pratnju violinistice Ane Bubalo, klarinetista Jure Šaban-Stanića i pijanista Zorana Velića, kao i nastup Papandopulo kvarteta saksofonista (Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak). Proslava 200. godišnjice rada Arheološkog muzeja u Splitu je zbog pandemije morala biti prilagođena, pa je održana tijekom 2020. i 2021.godine i obilježena brojnim manifestacijama i svečanostima u Splitu i Solinu. Cjelogodišnja svečanost obilježavanja te impresivne godišnjice počela je otvaranjem izložbe fotografija “Salona” autora Vicka Vidana, iskusnog fotografa specijaliziranog za urbane krajolike i arhitekturu. Otvorenju izložbe u Marmontovoj ulici 22. kolovoza 2020. nazočili su ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice premijera Andreja Plenkovića, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja Ante Jurčević, kao i drugi uzvanici i publika. Ministrica Obuljen Koržinek u svom je pozdravnom govoru podsjetila na to da Muzej istražuje i brine se za iznimno vrijedne i bogate lokalitete (Dioklecijanova palača, Salona, Isa, Narona) te istaknula kako bi na ovako impozantnu obljetnicu bili ponosni i puno veći europski gradovi; jubilej, nažalost, nije mogao biti primjereno obilježen već se morao prilagoditi zahtjevima koje mu je nametnula pandemija koronavirusa – dodao je ravnatelj Jurčević, pripomenuvši da je izložba postavljena u najprometnijoj ulici u središtu grada, kako bi se svim zainteresiranima predstavila Salona, jedan od najvažnijih lokaliteta u čitavoj Hrvatskoj o kojemu ovaj Muzej skrbi već puna dva stoljeća. Izložba se sastoji od ukupno 30 fotografija za koje je autor rekao da ih je snimao punih godinu dana, želeći Salonu prikazati više kao umjetničko djelo negoli kao arheološki lokalitet; tom umjetničkom dojmu pridonosi i crnobijela tehnika u kojoj su fotografije izvedene. U Splitu i Solinu su se potom održali Dani hrvatske arheologije (11.–15. listopada 2021.) u okviru kojih je bio upriličen znanstveni skup “Salona između Sredozemlja i Panonije” (Solin, 12.–15. listopada 2021.); u organizaciji Arheološkog muzeja u Splitu i Hrvatskog arheološkog društva, oko 200 sudionika (arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti) održalo je ukupno 50 predavanja, a u okviru skupa održan je i okrugli stol na temu “Budućnost Salone”. Hrvatsko arheološko društvo uz to je i dodijelilo svoje godišnje nagrade za 2019. godinu: nagradu “Don Frane Bulić” za životno djelo dobila je Mirjana Sanader, nagradu “Josip Brunšmid” za jednokratni prinos s područja arheologije podijelili su Marina Ugarković (za monografiju) te Kristian Gotić, Nikolina Mađar i Nikolina Uroda (za izložbu), a počasnim članom Društva posthumno je proglašen Tihomir Percan. Usporedo s održavanjem skupa, u Domu kulture “Zvonimir” u Solinu 13. listopada otvorena je izložba autora Arsena Duplančića “U temeljima hrvatske arheologije”, koja na temelju rukopisne i tiskane građe iz Arheološkog muzeja u Splitu predstavlja prvih 30 godina rada Muzeja i izvođenja arheoloških istraživanja u Saloni. Dva dana poslije, 15. listopada, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otvorena je i izložba “Krajolici i spomenici zadarskog područja krajem 19. i početkom 20. stoljeća u istraživanjima prof. dr. Luke Jelića”, temeljena na bogatoj dokumentacijskoj građi 41 pokriva velik vremenski raspon počevši od pretpovijesti, preko prvih kontakata s helenskim svijetom, razdoblja grčke kolonizacije i rimske dominacije pa do ranog srednjeg vijeka – ovo je prvi put da su izloženi svi reprezentativni arheološki nalazi s Visa. Među njima su se, kao najdragocjeniji i najvažniji izlošci, našli i brončana glava božice Artemide, grčki natpisi i isejski nadgrobni spomenici (među kojima je i najstariji grčki natpis u stihu pronađen u Hrvatskoj), brojne oslikane grčke vaze (od kojih mnoge čitave), figure od terakote, preko 200 primjeraka grčkog, isejskog, rimskog i bizantskog novca, kao i monumentalne carske skulpture iz Ise, koje su ovom prigodom javnosti predstavljene prvi put, nakon što su bile podvrgnute dugogodišnjim opsežnim restauratorskim i konzervatorskim zahvatima. Slika 1. Poštanska marka 200 godina Arheološkog muzeja u Splitu (Hrvatska pošta, dizajn Duje Šegvić). Ova veličanstvena izložba nije dobila onoliko pozornosti i poštovanja koliko je to zaslužila: održano je nekoliko pozdravnih govora, otvorenju su prisustvovali gradonačelnik Visa Ivo Radica i gradonačelnica Komiže Tonka Ivčević, no izostali su predstavnici Splita, Solina, Splitsko-dalmatinske županije i Ministarstva kulture. U svom je pozdravnom govoru akademik Nenad Cambi podsjetio nazočne kako je za 150. godišnjicu Arheološkog muzeja u Splitu (1970.) tadašnji novi postav otvorio predsjednik Sabora Mirko Božić, a prigodni znanstveni skup okupio je najveća imena svjetske arheologije – Split je tada doista nakratko bio središte arheološkog svijeta. Današnje je razočaranje tim veće što “Split, Solin i Vis čine naš briljantni arheološki i povijesni trokut”, kako je istaknuo Damir Šarac u Slobodnoj Dalmaciji od 14. listopada 2021. pohranjenoj u Arheološkom muzeju u Splitu; autori izložbe su Martina Dubolnić Glavan, Robert Maršić i Majda Dadić. Središnji događaj, svojevrsna kruna čitavog jubileja, velika je izložba o 100. godišnjici istraživanja helenističke i rimske Ise, “Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa”. Iako planirano za prosinac 2021., otvaranje izložbe bilo je pomaknuto za dva mjeseca unatrag i svečano održano 12. listopada u Arheološkom muzeju u Splitu. Autori Jelena Jovanović, Boris Čargo i Maja Bonačić Mandinić odabrali su preko 750 predmeta, redom građu pohranjenu u Muzeju, koji zorno prikazuju rezultate brojnih zaštitnih ili sustavnih arheoloških istraživanja i rekognosciranja otoka Visa i same Ise, provođenih tijekom 200 godina otkako su viški lokaliteti u nadležnosti Arheološkog muzeja. Izložena građa Spomenutim manifestacijama vezanima uz proslavu jubileja 200. godišnjice Arheološkog muzeja u Splitu prethodilo je još nekoliko događaja tijekom jubilarne 2020. godine. Tema 15. Noći muzeja, održane 31. siječnja 2020. i naslovljena “Velike obljetnice hrvatskih muzeja”, bila je potaknuta upravo 42 200. godišnjicom splitskog Muzeja (drugi slavljenik bio je Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, koji je te godine proslavio 140 godina djelovanja i rada). Hrvatska je pak pošta 17. kolovoza 2020. pustila u optjecaj prigodnu poštansku marku (djelo dizajnera Duje Šegvića) s prikazom sarkofaga Dobrog pastira, datiranog u početak 4. st., nađenog sredinom 19. st. na Manastirinama u Solinu, danas na pohrani u Arheološkom muzeju u Splitu. Marka, čija je vrijednost izjednačena iznosu poštarine za pismo mase do 50 grama i za dopisnicu odnosno razglednicu u unutarnjem prometu, otisnuta je u nakladi od 100.000 primjeraka. Hrvatska je pošta načinila i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC); žig prvog dana mogao se dobiti 17. i 18. kolovoza 2020. Hrvatska narodna banka obilježila je 200. obljetnicu osnivanja Arheološkog muzeja u Splitu puštanjem 1. prosinca 2020. u prodaju prigodnog srebrnjaka kojemu je autor idejnog i likovnog rješenja akademski kipar Kuzma Kovačić, dok su u komisiji splitskog Arheološkog muzeja za izradu srebrnjaka bili Maja Bonačić Mandinić, Arsen Duplančić i ravnatelj Ante Jurčević. Na aversu je prikazan kompleks Arheološkog muzeja u Splitu (zgrada s prostranim trijemom koji se otvara u veliki vrt zasađen mediteranskom crnogoricom; čitav kompleks uokviruje masivni zid) uokolo kojega teče natpis “200. OBLJETNICA OSNIVANJA ARHEOLOŠKOG MUZEJA U SPLITU”, a ispod su godine “1820–2020”. Na reversu je sarkofag Dobrog pastira (isti onaj koji je prikazan i na prigodnoj poštanskoj marki) uokolo kojeg teče natpis “REPUBLIKA HRVATSKA” (riječi su razdvojene hrvatskim državnim grbom) i ispod kojega je navedena nominalna vrijednost “200 KUNA”. To je najveća vrijednost namijenjena srebrnom kovanom novcu, a ujedno – u ovoj prilici – i simbolična poveznica s proslavom jubileja Muzeja, njegovih 200 godina postojanja i rada. Slika 2. Srebrnjak u povodu 200. obljetnice osnivanja Arheološkog muzeja u Splitu (Hrvatska narodna banka, idejno i likovno rješenje: akademski kipar Kuzma Kovačić). 43 OCJENE I PRIKAZI Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa. Katalog izložbe u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja u Splitu ur. Sanja Ivčević, Arheološki muzej u Splitu, Split, 2021. Alka Domić Kunić Odsjek za arheologiju HAZU Ante Kovačića 5 HR – 10000 Zagreb [email protected] urator kamene plastike), Ika Prpa-Stojanac (viša restauratorska tehničarka) i Borko Vješnica (viši konzervator-restaurator kamene plastike i metalnih predmeta). Autori vrlo kvalitetnih snimaka su Tonći Seser, Živko Bačić i Vicko Vidan. Izložba i katalog ostvareni su uz pomoć Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Visa. Središnji događaj proslave jubileja Arheološkog muzeja u Splitu, dvjestote godišnjice njegovog djelovanja, bila je izložba posvećena stotoj godišnjici istraživanja helenističke i rimske Ise, jednog od ključnih lokaliteta za poznavanje grčke i rimske antike na istočnoj obali Jadrana. Izložbu kojoj su autori Jelena Jovanović (viša kustosica Grčko-helenističke zbirke), Boris Čargo (muzejski savjetnik Priručne zbirke i lokaliteta Issa) i Maja Bonačić Mandinić (muzejska savjetnica Numizmatičke zbirke), a koja se može razgledati do listopada 2022., prati katalog istoga naslova – Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa. Glavninu teksta potpisali su autori izložbe, a u stručnom dijelu pokrivenih tema pridružili su im se Duje Ordulj (konzervator-resta- Kroz tristotinjak stranica ovog reprezentativnog kataloga čitatelj uranja u prošlost otoka Visa, a posebice njegovog najistaknutijeg lokaliteta na mjestu grada Visa – antičke Ise. Mnoštvo fotografija u boji i crteža arheološke građe, kao i tlocrti i vrlo pregledne karte “začinjeni” su s nekoliko nostalgičnih snimaka s terenskih arheoloških istraživanja 44 iz 50-ih i 80-ih godina. Katalog je podijeljen na 29 poglavlja, točnije sažetih ali vrlo informativnih tekstova o pojedinim aspektima isejske ostavštine; u prvom, uvodnom tekstu, nakon kratkog povijesnog prikaza antičke Ise, Dinko Radić se osvrće na izložbu, koja je na jednom mjestu prikupila i prikazala važnost i bogatstvo isejske ostavštine koja se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu i u Arheološkoj zbirci Issa u Visu. Izložba, kao i ovaj katalog, prezentira brojne aspekte života u antičkoj Isi, kao i arheološka istraživanja isejske baštine. Slijedi Pregled povijesti arheoloških istraživanja na otoku Visu, gdje Boris Čargo ukratko govori o povijesnom slijedu podataka o arhitekturi i pokretnoj građi s otoka Visa, od 15. stoljeća naovamo. Upoznajemo se i sa sudbinom pojedinih nalazišta, kao i s formiranjem privatnih zbirki i početkom sustavnijih arheoloških istraživanja. Čargo je autor i sljedeća dva teksta – u prvome od njih (Pregled pretpovijesti otoka Visa) doznajemo da je, za razliku od helenističkog i rimskog razdoblja, pretpovijest otoka Visa iznimno slabo istražena i poznata. Vis je, zahvaljujući svom središnjem položaju u Jadranu, zasigurno imao važnu ulogu već tijekom pretpovijesti – ovuda teče najlakši i najsigurniji plovni put između zapadne i istočne obale Jadrana, koji se koristio već od neolitika. Ovaj kratak pregled (nepovoljnog) stanja poznavanja viške pretpovijesti ilustriran je, između ostaloga, katalogom od ukupno 28 pretpovijesnih nalaza, datiranih u rasponu od neolitika do kraja 8. st. pr. Kr. Valja pripomenuti da svaki prilog, uz katalog na kraju, sadrži i brojne ilustracije unutar samoga teksta. U prilogu Povijesni pregled Ise, Čargo uz pomoć pojedinih antičkih izvora i arheološke građe razvija pripovijest o hodu Ise kroz protopovijest, grčko i rimsko doba do u srednji vijek. Slika 1. Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa. Katalog izložbe u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja u Splitu, ur. Sanja Ivčević, Arheološki muzej u Splitu, Split, 2021. 6. st. pr. Kr.), kao i na razloge koji su potaknuli migracije iz grčkog matičnog prostora. I ovdje se poseže za podacima iz antičkih izvora koji zrcale te prve kontakte Visa s grčkim svijetom; ti se podaci uspoređuju s onima koje pružaju arheološki nalazi – oba ta izvora, literarni i materijalni, daju nešto jasniju sliku o prvim doticajima otoka s Grcima koji se datiraju od 8. st. pr. Kr. i traju sve do dolaska grčkih doseljenika. Rad prati katalog od ukupno 8 oglednih primjeraka građe koja oslikava ranu grčku prisutnost na Visu. U drugom prilogu, Grčki natpisi iz Ise, autorica naglašava da čak oko polovica svih Jelena Jovanović potpisuje dva sljedeća priloga: Grčki tragovi na Visu prije osnutka Ise tekst je posvećen razdoblju koje je prethodilo dolasku sirakuških kolonista na Vis tijekom 4. st. pr. Kr. Autorica se osvrće na prethodne kolonizatorske valove (8.- 45 danas poznatih grčkih natpisa nađenih u Hrvatskoj potječe upravo s Visa, što samo po sebi svjedoči o ulozi koju je taj otok imao u doticaju s grčkim svijetom. Ti se spomenici većinom čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, no ima ih i u arheološkim muzejima u Zagrebu i u talijanskom Cividaleu; neki su pak ugrađeni u kamene viške kuće, a neki se nalaze po privatnim zbirkama. Velik je problem izostanak konteksta nalaza mnogih od tih epigrafičkih spomenika. Datirani od 4. do sredine 1. st. pr. Kr., grčki natpisi pripadaju različitim kontekstima – nadgrobnom, posvetnom, počasnom, pravnom, privatnom i javnom. Autorica izdvaja nekoliko najdragocjenijih i najvažnijih natpisa, među kojima su Kalijin natpis, Lumbardska psefizma te prijepis Cezarove odluke o isejskoj autonomiji. Katalog koji prati tekst predstavlja 14 odabranih primjera. Jelena Jovanović autorica je priloga Pogrebni običaji u helenističkoj Isi. Isa je jedini grčki grad na prostoru Hrvatske kojemu su poznate čak dvije nekropole. I dok je zapadna (na položaju Martvilo) djelomično istražena, istočnoj prijeti devastacija uslijed građevinskih radova. Pretpovijesni pogrebni ritus nije poznat, kao ni stratum koji bi se mogao povezati s fazom grčke kolonizacije; najstariji poznati ukopi datiraju iz 2. polovice 4. st. pr. Kr. Na temelju grobnih priloga, prikaza na vazama i podataka iz literarnih izvora autorica nastoji rekonstruirati helenistički grobni ritual u Isi; njega ilustrira i 86 predmeta iz kataloga. Ista autorica potpisuje i tekst Metalni, stakleni, jantarni i koštani predmeti iz Ise iz kojega doznajemo da glavnina tih nalaza potječe iz grobnog konteksta. Predmeti se dijele na funeralne (načinjene u svrhu prilaganja u grob), svakodnevne (dijelovi nošnje i nakit), funkcionalne (primjerice, fibule) i apotropejske, a iznimno rijetko se u grobu nađu oružje, oruđe, predmeti za osobnu higijenu i predmeti za igru. Tekst je ilustriran s 50 kataloških jedinica. Boris Čargo autor je priloga Urbanizam i arhitektura helenističke Ise. Isa je bila planski sagrađen grad od kojeg su dosad djelomično poznati bedemi, dvije ulice, tri inzule i nekoliko kuća. Poznat je i smještaj nekih lončarskih radionica, kao i gradske luke. Iz arhitektonskih se ostataka mogu iščitati približna veličina grada i usmjerenje isejskih ulica (sjeverjug), kao i ustvrditi da je pri planiranju i gradnji isejskog polisa korišten dorski metrički sustav. U drugome prilogu, Pregled isejskoga gospodarstva, isti autor govori o tome kako prirodni resursi, literarna i epigrafična svjedočanstva te arheološka građa pružaju uvid u gospodarsko određenje Ise: uz vinogradarstvo, ratarstvo, povrtlarstvo, maslinarstvo i stočarstvo (ovce i koze), pčelarstvo, lov i ribarstvo, na Visu su postojali lončarstvo, terakotna proizvodnja, kamenoklesarstvo, brodogradnja i trgovina. Autor spominje i poslove koji su se obavljali u pojedinim kućanstvima, a na koje upućuju nalazi žrvnjeva, mužara, udica i igala za krpanje mreža te utega za tkalačke stanove. Gospodarsku aktivnost ilustrira ravno 100 predmeta koliko ih sadrži katalog koji slijedi nakon teksta. Boris Čargo u tekstu Glava brončanog kipa božice Artemide upoznaje nas s tim slučajnim, ali iznimno vrijednim nalazom. Doznajemo o okolnostima otkrića i prvim objavama, kao i o načinu izrade tog spomenika. Analogije daju zaključiti da je riječ o Artemidi – viška Artemida jedan je od najvažnijih grčkih brončanih predmeta iz Hrvatske i potvrda da su u Isi djelovale radionice za lijevanje bronce. Jelena Jovanović autorica je priloga Oslikane keramičke vaze iz Ise: crvenofiguralni stil, alto Adriatico i srodni stilovi, u kojemu se obrađuju uvezene ili lokalno izrađene keramičke posude nađene u Isi, među kojima ima finog i običnog kuhinjskog posuđa. Isejska je keramika poznata isključivo iz grobova; autorica izdvaja nekoliko reprezentativnih primjeraka, a objašnjava i porijeklo i namjenu pojedinih keramičkih oblika. Isejska keramika predstavljena je u katalogu koji sadrži 32 predmeta. U sljedećem radu, Crnopremazana keramika, ista autorica 46 posebno obrađuje tzv. crnopremazanu keramiku, objašnjava tehniku proizvodnje i namjenu tih posuda koje su prilično česte na jadranskim nalazištima, pa tako i u Isi. Svakodnevnu uporabu tih posuda dokazuje i kontekst nalaza (unutar gradskog stambenog kompleksa), iako su česte i u grobovima. Rad prati katalog koji sadrži 34 primjerka crnopremazane keramike. 28 kataloških jedinica, 20 ih prikazuje keramiku sa sivim, a 8 keramiku s crvenim premazom. Četvrti Čargov prilog posvećen je Isejskoj helenističkoj reljefnoj keramici rađenoj u kalupu. I ta je vrsta posuda još nedovoljno istražena u isejskom kontekstu, za razliku od liburnskih primjeraka koji su prilično dobro poznati i koji pružaju potrebne analogije. Ulomci kalupa iz Ise upućuju na postojanje lokalne radionice. Autor analizira isejske primjerke s obzirom na kvalitetu gline, oblike posuda i motive; ta je keramika nađena većinom u stambenom kontekstu, ulomci kalupa u radioničkom, a u manjoj je mjeri zastupljena u grobovima. Rad prati katalog od 20 primjeraka reljefne keramike iz Ise. Boris Čargo autor je sljedeća četiri priloga. U prvom od njih, naslovljenom Keramika tipa Gnathia, govori o Gnathia keramici općenito – njezinoj dataciji, mjestima proizvodnje i putevima raspačavanja, a nakon toga se usredotočuje na Gnathia keramiku iz Ise. Isejske Gnathia posude potječu iz apulskih radionica, i autor analizira njihovu ornamentiku i oblike, nastojeći im ustanoviti provenijenciju i dataciju. Isejske Gnathia posude predstavljene su u katalogu kroz 31 primjer. Sljedeći rad, Isejska keramika tipa Gnathia, svojevrsni je nastavak, odnosno proširenje prethodnog teksta; ovdje je riječ o lokalno proizvedenim posudama Gnathia tipa. Autor analizira te posude s obzirom na oblik, ornamentiku i namjenu, te daje kronološke faze lokalne proizvodnje; lokalne Gnathia posude predstavljene su s 25 kataloških jedinica. U tekstu pak naslovljenom Kasnohelenistička isejska keramika sa sivim i crvenim premazom, obrađuje se manje zastupljena i slabije proučena keramika iz Ise. Za posude sa sivim premazom dosad nije načinjena tipologija oblika, kao ni karta rasprostranjenosti; zasad najcjelovitija tipologija izrađena je prema nalazima s istočne isejske nekropole. Autor u ovome radu posvećuje pozornost upravo toj slabo poznatoj keramici, prati povijest njene proizvodnje, repertoar oblika i ornamentike, tehnologiju izrade i namjenu tih posuda. Keramika s crvenim premazom u Isi je rjeđe zastupljena od sive; ulomci te keramike nađeni su u stambenom kontekstu i u prostoru lončarske radionice, a ima ih i u grobovima. Ovdje je samo spomenuta, budući da dosad nije bila predmet proučavanja. U katalogu koji broji ukupno U radu naslovljenom Terakote, Jelena Jovanović nas, nakon kratkog pregleda povijesti izrade terakotnih figurica i njihove funkcije (među kojima se ističu tanagra figurice), upoznaje s činjenicom da Arheološki muzej u Splitu čuva najveću zbirku antičkih terakota u Hrvatskoj, koje većinom potječu s Visa. Progovara detaljnije o viškim tanagrama, grupirajući ih u nekoliko tipova. Terakote s Visa predstavljene su kroz 40 kataloških jedinica. Boris Čargo u prilogu Antropomorfna posuda u obliku Silena-Besa predstavlja taj predmet nađen u funkciji grobnog priloga na jugozapadnoj isejskoj nekropoli. Rijedak je to primjer sinkretizma s našeg područja, koji sadrži elemente grčkog Silena i egipatskog Besa; autor podrobno analizira karakteristike oba ta božanstva na ovom isejskom primjerku, stavivši ga u prostorni i vremenski kontekst. Riječ je o aleksandrijskom radu iz 2. polovine 1. st., koji je u Isu došao posrednom ili neposrednom trgovinom. Čargo je autor i sljedećeg priloga naslovljenog Lucerne; isejske lucerne dosad nisu bile predmet većeg interesa. Potječu iz stambenog i grobnog konteksta, vremenski pripadaju i grčko-helenističkom i rimskom vremenu; lončarska peć na Martvilu (datirana u 2. st. pr. Kr.) upućuje i na lokalnu proizvodnju. Autor izdvaja nekoliko grčko-helenističkih lucerni, redom uvezenih primjeraka, a rimske dijeli 47 u nekoliko tipova; izdvaja staklenu lucernu iz groba s istočne nekropole (vjerojatno proizvod galsko-porajnske ili italske radionice) i jednu sjevernoafričku kasnoantičku lucernu iz privatne zbirke. Lucerne su u katalogu predstavljene s 26 primjeraka. daleko manje od nalaza iz prethodnih razdoblja, pa autorica ovaj rad posvećuje ostacima arhitekture, pokretnim i epigrafičkim nalazima koji bacaju kakvotakvo svjetlo na kasnoantičku i srednjovjekovnu Isu. Spomenuta je građa ilustrirana s deset kataloških jedinica. Maja Bonačić Mandinić autorica je posljednjeg arheološkog priloga u ovome Zborniku, naslovljenog jednostavno Novac. To je jedini tekst posvećen numizmatičkim nalazima s Visa, usmjeren na izbor iz numizmatičke građe predstavljene na izložbi. Nalazi su podijeljeni u tri skupine i prikazani u tri zasebne cjeline naslovljene: Jonijev novac, Novac Ise i Novac drugih grčkih gradova, rimski i bizantski novac nađen u Isi. Svaka od tih kategorija novca sažeto je predstavljena i stavljena u vremenski i prostorni kontekst te prikazana odabranim primjercima u katalogu koji ukupno broji 121 katalošku jedinicu, uz posebno izdvojene komade koji pripadaju dvama skupnim nalazima (ukupno 81 primjerak). Zamah gradnje i urbanističke promjene u Isi u razdoblju principata, sljedeći je prilog koji potpisuje Boris Čargo, posvećen nešto kasnijem razdoblju isejske povijesti i ulozi Ise u građanskom ratu između Cezara i Pompeja. Tadašnja građevinska aktivnost iščitava se iz epigrafičkih izvora (obnova trijema, gradnja vježbališta), a autor se osvrće i na neke ključne građevinske elemente rimskodobne Ise: forum (i građevine koje ga okružuju), termalni kompleks, vjerojatni hram i baziliku, teatar, luku... Analizira svaki od tih građevinskih kompleksa spomenuvši i neke druge unutar i izvan gradskog rastera. U radu se govori i o urbanističkim promjenama kojima je Isa bila podvrgnuta u ranocarsko doba, a koje su posljedica kontinuiteta gospodarske aktivnosti grada. Sljedeći prilog, Lapides Issae, iz pera Jelene Jovanović posvećen je diplomatskoj aktivnosti koju je Isa održavala s Rimskom Republikom, a koja se iščitava iz epigrafičkih spomenika. Natpisi daju selektivni uvid u društvenu i pravnu organizaciju isejske zajednice, kao i u njeno mjesto u pravnom poretku koji je nametnula rimska administracija. U radu su se našle i carske skulpture iz Ise, koje čine najveću skupinu nalaza nakon onih naronitanskih, među kojima se prepoznaju pojedini pripadnici julio-klaudijske, flavijevske i ulpijevske dinastije. U katalogu je prikazano ukupno devet epigrafičkih i skulpturalnih spomenika. Ista autorica se u prilogu naslovljenom Kasnoantički i srednjovjekovni nalazi na otoku Visu osvrnula na to gotovo posve nepoznato razdoblje na Visu, što je posljedica činjenice da su istraživanja ponajviše bila usmjerena na grčko i rimsko doba; izostaju i podaci iz povijesnih izvora – izuzetak su nedostatne pojedinosti kod Stjepana Bizantinca i Anonima iz Ravenne. Arheoloških nalaza ipak ima, iako i njih Vis-à-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa. Katalog izložbe u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja u Splitu, monumentalni zbornik u kojemu su okupljeni prilozi o svim segmentima povijesti i arheologije otoka Visa, vrijedan je doprinos poznavanju pretpovijesne, antičke i srednjovjekovne baštine ne samo Visa, nego i čitave jadranske Hrvatske. uratorske radinice jest omogućiti da svaki spomenik bude ispravno prezentiran i interpretiran te da tijekom prikazivanja ili pohranjivanja bude osiguran od raznovrsnih potencijalno štetnih utjecaja”. U tom nas svjetlu upoznaje s pojedinim metodama koje stručnjaci na tom području primjenjuju kako bi zaštitili vrijednu arheološku građu. Zbornik zaključuje vrlo ilustrativni i informativni likovni prikaz naslovljen Posude za konzumiranje i skladištenje pića, nakon kojeg slijedi popis literature koji broji 10 antičkih izvora i 212 naslova recentne literature. Šteta što među njima nema nijednog rada našeg doajena antičke arheologije Marina Zaninovića, jer su njegovi prilozi nezaobilazan izvor informacija. Nakon ove impozantne skupine priloga posvećenih pojedinim povijesnim razdobljima i nalazima s Visa slijede tri stručna rada koja zainteresirane čitatelje upoznaju s poslovima povezanima s restauracijom i konzervacijom arheološke građe. Ika Prpa-Stojanac autorica je priloga Čišćenje helenističke reljefne keramike, iz kojega saznajemo o konzervatorskorestauracijskim zahvatima potrebnim da se keramika (u ovom slučaju isejska helenistička reljefna keramika) očuva i osposobi za prezentaciju, a upoznajemo se i s tehnikama izrade keramike u jednodijelnom kalupu. U prilogu Pojedini postupci obrade kamenih spomenika iz antičke Ise, Borko Vješnica za primjer uzima nekoliko reprezentativnih kamenih spomenika i govori o njihovom prijašnjem (zatečenom) stanju te konzervatorsko-restauratorskim zahvatima koji su na njima primijenjeni, kako bi ti spomenici bili dostojno prezentirani javnosti. Duje Ordulj autor je teksta Konzervatorsko-restauratorske metode primijenjene u restauraciji – kao što sam naglašava, “zadaća i cilj stručnjaka resta- 48 49 ZNANSTVENI SKUPOVI 7. i 8. znanstvena konferencija Methodology and Archaeometry 2019. i 2020. godine Rajna Šošić Klindžić Odsjek za arheologiju Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu Ivana Lučića 3 HR – 10000 Zagreb [email protected] Posljednje dvije konferencije Methodology and Archaeometry održane su u dva bitno različita uvjeta, formata i globalnih prilika, no s nekoliko elemenata koji su obilježili obje konferencije - izuzetna organizacija, uspješna izvedba i visoka kvaliteta prikazanih radova. Sedma po redu znanstvena konferencija održana je 2019. godine 2. i 3. prosinca. Svake godine sve je više zemalja zastupljeno sa izlagačima, pa su tako osim iz Hrvatske izlagači dolazili iz Srbije, Slovenije, Mađarske, Poljske, Njemačke, Grčke, Izraela i Kanade. Brojnost izlagača i zemalja govori o međunarodnom karakteru i prepoznatljivosti konferencije. Konferencija se održava od 2013. jednom godišnje na Filozofskom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu u organizaciji Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskog arheološkog društva. Glavni organizator konferencije je dr. sc. Ina Miloglav, izv. prof. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta, koja je konferenciju i osnovala. Kao i svaki puta konferencija je započela s pozvanim predavanjima; ovoga puta to je bilo predavanje Duške Urem Kotsou o analizi sadržaja posuda u arheološkom kontekstu te Tamare Leskovar o laboratorijskim istraživanjima utjecaja velikih građevinskih strojeva na arheološka nalazišta. 50 Prvi blok predavanja bio je posvećen nedestruktivnim metodama arheoloških istraživanja prostora. O geostatističkom modeliranju neolitičkih naselja u Karpatskoj kotlini govorio je Dimitrij Mlekuž. Gábor Mesterházy govorio je o odnosu vegetacijskog pokrova i nedestruktivnih arheoloških istraživanja. Cornelius Meyer i Saša Kovačević predstavili su rezultate geofizičkih istraživanja u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj, a Dubravko Gajski, Lucija Magaš i Katarzyna Dziegielewska-Gajski raspravljali o evaluaciji arheološkog potencijala korištenjem analiza u GIS-u. U drugom bloku predavanja su uglavnom bila usmjerena na arheološka istraživanja pojedinih lokaliteta ili mikroregija, uz izuzetak predavanja Predraga Novakovića koji je govorio o važnosti istraživanja povijesti razvoja metodologije. Dinko Tresić Pavičić i Andreja Kudelić predstavili su preliminarne rezultate iskopavanja Donje Cerovačke pećine. Domagoj Tončinić, Miroslav Vuković i Mirna Vukov prikazali su pristup istraživanju zatvorene grobnice u Veliću korištenjem izradom fotogrametrijskih modela iz fotografija. Katarina Šprem prikazala je sustav kamenoloma i transporta u antičkoj Istri, a Darja Grosman istraživanja obalne linije u prošlosti. Slika 1. 7th Scientific Conference Methodology & Archaeometry, Zagreb 2nd and 3rd of December 2019. Na kraju prvog dana održana je prezentacija postera. Ukupno je izloženo 9 postera sa raznolikom tematikom. Ante Lozina, Željana Bašić, Ivana Kružić, Josip Kasum i Šimun Anđelinović prikazali su stanje prezentacije podvodnih arheoloških lokaliteta na hrvatskom dijelu istočne jadranske obale. Domagoj Tončinić i Miroslav Vuković prikazali su arheološka istraživanja uporabom LIDAR-a u sklopu AdriaRom projekta. Valentina Lončarić i Janja Mavrović Mokos su prikazale korištenje postojećih spoznaja o brončanodobnim ostavama za izradu novih prostornih analiza korištenjem GIS-a. Ivan Huljev je na svom posteru analizirao veličinu obradivog zemljišta u odnosu na tvrđave i utvrđena naselja na šibenskom području. Igor Kulenović, Šime Vrkić i Neda Kulenović Ocelić prikazali su upotrebu povijesnih i katastarskih karti za arheološka istraživanja. Rajna Šošić Klindžić i Marin Mađerić prikazali su način prezentacije neolitičkog lokaliteta Gorjani Kremenjača. Milica Tapavički Ilić i Timka Alihodžić prezentirale su važnost konteksta u interpretaciji grobova i grobnih priloga na primjeru antičkih grobova iz Viminacija i Zadra. Selena Vitezović prikazala je proces proizvodnje oruđa od roga u okvirima vučedolske kulture na primjeru s lokalitet Zók. Zuzanna Kabacińska, Danuta Michalska, Bernadeta Dobosz prikazale su analizu UV radijacije u žbuki i vapnu korištenjem EPR spektroskopije. 51 Drugi dan započeo je s predavanjem Mateje Huline, Hrvoja Kalafatića, Marije Mihaljević i Cynthianne Spiteri o analizi biomarkera i izotopa na posudama s brončanodobnog nalazišta Mačkovac Crišnjevi, a slijedilo je predavanje kojeg su autori Federico Bernardini, Elena Leghissa, Zsolt Kasztovszky, Veronika Szilágyi, Ildikó Harsányi, Angelo De Min i Manuela Montagnari Kokelj o utvrđivanju lokalnog ili importiranog porijekla kasnobakrenodobnih ukrašenih posuda iz Tršćanskog krasa i Slovenije korištenjem nedestruktivnih metoda. Nakon toga je Ana Ðuričić održala predavanje o tehnikama gradnje peći u neolitiku Srbije. Posljednje predavanje u tom bloku održale su Manuela Jaklić, Vesna Zmaić Kralj i Marta Mileusnić s temom analize pijeska iz bizantskih amfora iz brodoloma Stoba. Konferenciju su otvorila dva pozvana predavanja – Sarah McLure o analizi stabilnih izotopa na primjeru lokaliteta iz Dalmacije i Daniel Albero Santacreu o etnoarheologiji. Quinn, a Courtney Allardice, Patrick S. Quinn i Maja Miše o analizi podrijetla i tehnologiji velikih skladišnih posuda s željeznodobnog lokaliteta Nadin. Niz predavanja o tehnologiji proizvodnje keramičkih posuda, u ovom slučaju u okvirima korenovske kulture nastavili su Micheala Spataro, Tihomila Težak Gregl i Marcel Burić. Esmeralda Agolli prikazala je dijakronijske promjene u tehnologiji keramike u kasnoj prapovijesti Albanije. Jutro posvećeno arheometrijskim analizama keramike zaključila je Petra Nikšić problematizitajući ulogu ulomaka keramičkih posuda u spacijalnog analizi lokaliteta Lobor. Tena Karavidović, Dinko Tresić Pavičić i Tajana Sekelj Ivančan prezentirali su primjenu digitalne fotogrametrije u dokumentiranju nalaza otpada u procesu proizvodnje željeza. Rory Becker, Ivor Janković, James Ahern, Darko Komšo i Ivor Karavanić prikazali su metodu modeliranja debljine sedimenta korištenjem električne tomografije. Toni Ljubić govorio je o mogućnostima OCR i umjetne inteligencije u digitalnoj epigrafiji. Manuel Reinmann predstavio je softver za prikupljanje terenskih podataka na arheološkim istraživanjima. U nastavku su nas s analizama podrijetla bazaltnih stijena u bakrenom i brončanom dobu Izraela upoznali Nina Dirie, Tatjana Gluhak i Danny Rosenberg. O najranijoj upotrebi korunda za izradu oruđa u Naxosu, Grčka, prezentaciju su pripremili Danica D. Mihailović, Tristan Carter, Kathryn Campeau, Anđa Petrović i Nikolaos Skarpelis. Ivan Jerković, Željana Bašić, Ivana Kružić i Šimun Anđelinović analizirali su mogućnost simulacije podataka korištenjem deskriptivne statistike za primjenu pri obradi podataka u arheometrijskim i osteometrijskim analizama. Slika 2. 8 scientific conference Methodology and Archaeometry, Zagreb 3rd and 4th of December 2020. th Posljednji blok predavanje otvorilo je izlaganje Marka Dizdara i Julije Fileš Kramberger o analizi mineraliziranih ostataka tekstila s latenskog groblja Zvonimirovo. Tena Karavidović, Tajana Sekelj Ivančan i Tomislav Brenko analizirali su proizvodnju željeza s lokaliteta Virje – Volarski breg. Prezentacijski dio konferencije zaključilo je izlaganje Andreje Sironić, Damira Borkovića i Jadranke Barešić o razvoju metoda datiranja žbuke. i inače u prosincu, ali potpuno online preko alata Hopin. Kvaliteta predavanja i organizacije je ostalo na istoj razini kao i prethodnih godina, a zbog besplatnog online pristupa konferenciji je prisustvovao mnogo veći broj slušača nego prije. Međunarodni karakter ove konferencije time je i dodatno ojačan. Predavanja su imali kolege iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Austrije, Španjolske, Grčke, Cipra, Bugarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Albanije i Sjedinjenih Američkih Država. Osma godina konferencije održala se tijekom pandemije virusa COVID-19 pa je tome bio prilagođen i format konferencije. Konferencija je održana, kao 52 Popodne drugoga dana otvorili su Katarina Šprem i Uroš Barudžija s prikazom ograničenja petrografskih analiza u proučavanju podrijetla kamene sirovine. Branko Mušič, Matija Črešnar, Bryan Hanks, Barbara Horn i Petra Basar iznijeli su rezultate geofizičkih i geokemijskih istraživanja u svrhu identifikacije lokacije proizvodnje željeza na lokalitetu Cvinger. U idućem bloku Rajna Šošić Klindžić govorila je o uvjetovanosti procjene veličine lokaliteta s veličinom istražene površine, Predrag Novaković reflektirao se na empatiju kao metodu u arheološkim istraživanjima, dok su Boris Kavur i Martina Blečić Kavur analizirali utemeljenost arheoloških interpretacija. Sam kraj konferencije bio je posvećen projektima. Novi projekti, kao i prvi rezultati onih koji su nedavno započeli nisu mogli biti predstavljeni stručnoj i znanstvenoj publici u uvjetima pandemije, a ovo je bila idealna prilika da se veći broj stručnjaka upozna s novim projektima. Prvo je predstavljen istraživački projekt Last Neandertals at the Crossroads of Central Europe and the Mediterranean voditelja Ivora Karavanića i suradnika Ines Krajcar Bronić, Slobodana Mike, Rory Beckera, Nikole Vukosavljevića, Natalije Čondić, Marko Bande i Fred H. Smitha. Rezultati istraživačkog projekta HRZZ AdriaRom s naglaskom na rezultate snimanja LIDARom i terenskih pregleda predstavili su Domagoj Tončinić, Mirjana Sanader, Joško Zaninović, Ina Miloglav, Miroslav Vuković, Vinka Matijević, Mirna Vukov i Domagoj Bužanić. Prezentacije su završene s prezentacijom ERASMUS+ istraživačkog partnerstva HERISTEM – STEM in Heritage Sciences. U posljednjem bloku prvog dana Mykhailo Klymovych prikazao je rezultate eksperimentalne izrade srednjovjekovnog broda, Goran Tomac rezultate faunske analize s neolitičkog lokaliteta Gorjani, a Andreja Sironić, Jadranka Barešić, Damir Borković, Anita Rajtarić i Ines Krajcar Bronić rezultate radiokarbonskog datiranja tekstila. Drugi dan donio je nove zanimljive rezultate istraživanja. Maja Miše govorila je o postdepozicijskim promjenama i kontaminacijama na amforama u brodolomima. Sergios Menelaou, Fotis Georgiadis, Stella Katsarou, Anastasios Siros i Andreas Darlas prezentirali su rezultati petrografskih analiza i analize podrijetla u procesu proizvodnje i upotrebe keramike u egejskoj prapovijesti na primjeru nalaza otoka Sama. O analizi podrijetla i tehnologiji kuhinjskog posuđa s rimske putne postaje u Žutoj Lokvi govorili su Kristina Heath, Maja Miše i Patrick S. 53 IZ RADA DRUŠTVA Već samo nabrajanje autora i tema govori o tome koliki utjecaj ova konferencija ima na istraživače i teme koje se bave novim metodama u terenskom arheološkom istraživanju i analizama arheološke građe. Sve godine svjedočimo aktivnim raspravama, sve raznolikijim temama i sve većem odjeku u domaćoj i međunarodnoj arheološkoj javnosti. Svakako treba naglasiti da je svaka konferencija popraćena i publikacijom s objavom radova prezentiranih na konferenciji. Svakako treba naglasiti i to da je konferencija besplatna za sudionike, kao i da su zbornici radova javno dostupni bez naknade u sklopu FF Open Press – izdanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu u otvorenom pristupu. U vremenima ograničenog financiranja znanstvenog rada i pogotovo mladih istraživača konferencija i zbornici predstavljaju veliku vrijednost za razvoj arheologije kao discipline. Sve ovo ne bi bilo moguće bez višegodišnjeg rada i truda organizatorice konferencije Ine Miloglav. Na kraju, želim iskazati svoje mišljenje da je, unatoč svemu navedenome, najveća vrijednost ove konferencije što je postala prepoznata kao sigurno i poticajno okruženje za mlade istraživače koji mogu bez straha prezentirati prve rezultate svojih istraživanja i naići na konstruktivnu diskusiju, pomoć i podršku. Dobitnica nagrade za životno djelo „Don Frane Bulić” prof. dr. sc. Mirjana Sanader Na znanstvenom skupu „Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji“, održanom u Sisku od 5. do 9. listopada 2020. godine Hrvatsko arheološko društvo dodijelilo je prof. dr. sc. Mirjani Sanader nagradu za životno djelo Hrvatskog arheološkog društva „Don Frane Bulić“. Prijedlog za dodjelu nagrade u ime Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu potpisuju Iva Kaić, Sanja Ivčević, Zrinka Buljević, Ina Miloglav, Vinka Matijević, Mirna Vukov i Domagoj Bužanić. i nastavnu brigu vodila je za dva znanstvena ogranka: antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju. Ta je zadaća tražila od prof. Sanader kreativan i angažirani pristup u oblikovanju i uvođenju novih nastavnih kurikula kojima je na svoje suradnike i studente prenosila različita znanja stečena tijekom školovanja u inozemstvu ali i u kasnijem znanstvenom i istraživačkom radu. Vodstvom Arheološkog zavoda Odsjeka za arheologiju napravila je ključan iskorak u radu i prezentaciji Zavoda putem interneta pa su trud i rezultati kako njezine Katedre tako i kolega s drugih Katedri postali dostupni i na društvenim mrežama. Nakon mature u splitskoj klasičnoj gimnaziji, studija klasične arheologije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku te promocije na Institutu za klasičnu arheologiju disertacijom Kerber u antici, Mirjana Sanader akademsku karijeru započinje na Katedri za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vodstvo katedre preuzima od Marina Zaninovića. Znanstvenu 54 Potičući vlastitim primjerom suradnike, prof. Sanader nikad nije zanemarila i onu drugu ulogu profesorsku ulogu — objavljivanje svojih radova. Kroz čitav svoj radni vijek objavila je niz knjiga, što samostalnih što s kolegama, u Hrvatskoj i inozemstvu. Pritom valja naglasiti da je po pozivu pisala i za renomirane inozemne izdavače. 55 Njezin rad u inozemstvu, od studija u Innsbrucku, sudjelovanja u studentskim iskopavanjima na različitim europskim lokalitetima, preko organizacija i sudjelovanja na simpozijima do objavljivanja knjiga na njemačkom i talijanskom jeziku, nije ostao nezapažen pa je tako Mirjana Sanader je članica više uglednih strukovnih međunarodnih udruga.. Tijekom svog radnog vijeka proučavala je različite probleme i teme antičke provincijalne arheologije te je rezultate svojih istraživanja sustavno bilježila i objavljivala u zemlji i inozemstvu. Autorica je više od deset samostalnih knjiga (te još nekoliko sa svojim suradnicima), kao i mnogobrojnih znanstvenih radova. Osobito je važno spomenuti njezinu vrlo koncentriranu, sustavnu pozornost prema ranokršćanskim arheološkim temama, koja je rezultirala znanstvenim raspravama i prvim sveučilišnim udžbenikom o toj temi u Hrvatskoj, pod nazivom Ranokršćanska arheologija: od početaka do konstantinskog obrata. Mirjana Sanader bila je članica uredništva časopisa Opuscula archaeologica, a osobito se angažirala na pokretanju Hrvatskog arheološkog godišnjaka te je na njezinu inicijativu i došlo do serije objavljenih godišnjaka, kojom je uspostavljena praksa godišnjih rezimiranja arheoloških istraživanja u Hrvatskoj i njihovih rezultata, kao što je to slučaj i u drugim europskim zemljama. Od samog je početka svog znanstvenog i nastavnog angažmana na Odsjeku za arheologiju, na Katedri za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju, promicala ideju o učenju kroz terensku nastavu,. Sebi svojstvenom upornošću tu je zamisao i ostvarila kada je započela s projektima arheoloških istraživanja rimskog legijskog logora Tilurija. Na tom su lokalitetu studenti, ne samo s Odsjeka za arheologiju iz Zagreba, nego i iz inozemstva, u posljednje dvadeset i tri godine stjecali potrebna znanja o specifičnostima i zahtjevnosti arheološkoga rada na terenu. Uvođenjem obavezne terenske nastave studentima je bilo omogućeno produbljivanje i proširivanje stečenih kompetencija te razvoj odgovarajućih vještina za bolje snalaženje u arheološkom radnom okruženju čime su nesumnjivo stekli neophodnu samostalnost i ojačali potrebno samopouzdanje, istovremeno zadržavajući uvijek potrebnu kritičku distancu prema napastima brzopletih i lakih interpretativnih rješenja. sudjelovala i u idejama oko izgradnje Muzeja antičkog stakla u Zadru, Arheološkog muzeja Narona, Arheološkog muzeja u Osijeku ili, primjerice, u debati o tome hoće li Apoksiomen „ostati” u Lošinju ili će biti premješten u Zadar, Zagreb ili u neki drugi veći centar. Slijedeći suvremeni trend u arheologiji zauzimala se za trajno izlaganje in situ tog sjajnog primjera grčkog kiparstva. razvoju i uzletu nacionalne arheologije u posljednjim trima desetljećima. Bivši studenti profesorice Sanader, diplomirani arheolozi, magistri i doktori arheološke znanosti, danas zauzimaju važne i odgovorne funkcije u nacionalnim (dijelom i internacionalnim) znanstvenim i kulturnim institucijama te nastavljaju njezinim putem slijedeći prepoznatljivu školu koju je ustanovila. Odlični rezultati postignuti tijekom tilurijskih istraživanja pokazali su da je lokalitet od izuzetnog značaja kako za nacionalnu tako i za međunarodnu arheologiju, prije svega zbog činjenice što je to bio prvi rimski vojni objekt u Hrvatskoj na kojem su se počela provoditi svakogodišnja arheološka iskopavanja. U samom središtu angažiranog znanstvenog i nastavnog djelovanja Mirjane Sanader bila je i ostala skrb za studente i suradnike. Zahvaljujući svojim kreativnim idejama osmišljavala je iznimno atraktivne a prijeko potrebne znanstvene projekte koje su podupirali Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske i Hrvatska zaklada za znanost. Zbog svega navedenoga prof. dr. sc. Mirjani Sanader dodijeljena je nagrada za životno djelo Hrvatskog arheološkog društva „Don Frane Bulić“. Tilurij je pružio idealne uvjete za provođenje nauma prof. Sanader o mijenjanju dotad uglavnom ustaljene prakse, koja se ogledala u izbjegavanju znanstvenih obveza arheologa da nakon arheoloških iskopavanja rezultate analiziraju i objave. Naum je od prve istraživačke sezone u 1997. godini potpuno uspio jer se od tada u petogodišnjim intervalima objavljuju tijek i rezultati terenskih iskopavanja kao i analize svih pokretnih nalaza. Ta je ideja na tilurijskom primjeru zahtijevala marljiv i minuciozan kabinetski rad većeg broja suradnika njezina istraživačkog tima, eksperata za različite vrste pokretnog materijala te je, u konačnici, iznjedrila niz znanstvenih monografija o tom legijskom logoru, veliki broj znanstvenih članaka, predavanja na međunarodnim skupovima, stručnih radova, organizacija kongresa i simpozija te je potakla i daljnju popularizaciju samog lokaliteta i arheološke znanstvene discipline općenito. Svojim organizacijskim i pregovaračkim vještinama prof. Sanader omogućila je zapošljavanje čitavog niza mladih istraživača na Katedri za provincijalnu i ranokršćansku arheologiju kao i na drugim katedrama Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta. Sve spomenute aktivnosti Mirjana Sanader iskoristila je da bi ostvarila još jednu svoju ideju: muzej u Trilju u kojem bi se izložili obrađeni i objavljeni arheološki artefakti iz Tilurija ali i dokumentirala i čuvala etnografska baština triljskoga kraja. Uz Muzej triljskog kraja, svojim je stručnim savjetima 56 A kao što je omogućila arheološka iskopavanja i nabavku suvremene računalne tehničke opreme neophodne za samo istraživanje kao i za njegovo dokumentiranje po najsuvremenijim znanstveno provjerenim metodama, tako je i za potrebe kabinetskih istraživanja nabavljala stotine knjiga i publikacija. Za svoj je predani rad 2004. primila i Memorijalnu nagradu Zagrebačkog sveučilišta i Istraživačkog centra za arheologiju. Predlagatelji zaključuju da je profesorica Mirjana Sanader svojim znanstvenim nervom, organizacijskim talentom i marom, svojim ostvarenim uspjesima, svojim zauzetim istraživačkim, nastavnim i pedagoškim djelovanjem, svojim neumornim promicanjem hrvatske arheologije u inozemstvu, imala presudan utjecaj ne samo na razvoj svoje Katedre i Odsjeka za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta kao i Arheološkog zavoda Odsjeka za arheologiju, ne samo na istraživanje Tilurija, nego – slobodno se može reći – i da je bitno pridonijela 57 IZ RADA DRUŠTVA Dobitnica godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. godinu dr. sc. Marina Ugarković Na znanstvenom skupu „Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji“, održanom u Sisku od 5. do 9. listopada 2020. godine Hrvatsko arheološko društvo dodijelilo je dr. sc. Marini Ugarković godišnju nagradu „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu u kategoriji stručne ili znanstvenu publikaciju za znanstvenu monografiju Geometrija smrti: isejski pogrebni obredi, identiteti i kulturna interakcija. Antička nekropola na Vlaškoj njivi, na otoku Visu, Katalozi i monografije 6, Arheološki muzeju u Splitu – Institut za arheologiju, Split – Zagreb. Nagrada je dodijeljena na prijedlog Ivanke Kamenjarin. objavi ove obimne i prethodno nepoznate pogrebne građe, koja postaje prvi cjeloviti prikaz istražene helenističke faze jedne isejske nekropole, one na Vlaškoj Njivi, a time ujedno i trenutno jedina cjelokupno obrađena i objavljena nekropola grčkih naseobina u Dalmaciji. Potom su detaljno komparativno i kontekstualno sagledani rezultati proučavanja grobne arhitekture, prostornog razvoja nekropole i unutrašnje strukture grobova, grobnih cjelina, odnosno brojnog raznovrsnog pokretnog arheološkog materijala svrstanog u grobne priloge/nalaze, tijela pokojnika (uključujući antropološku analizu) i ostalih dijelova prakticiranih obreda izvedenih po najmodernijim uzusima struke te implementiranih u raspravu o pogrebnim običajima i isejskim kulturnim identitetima. Na taj su način omogućene nove spoznaje o raznim aspektima isejskih pogrebnih obreda čija rekonstrukcija oslikava dinamiku aktivnosti potaknutih smrću kao biološkim i društveno-kulturološkim fenomenom. Istovremeno, unaprijeđeno je poznavanje različitih aspekata života isejske zajednice, od lokalnih zanata i trgovine, kreiranja slojevitih hibridnih isejskih identiteta i društveno-ekonomske strukture zajednice, reflektiranih kroz pogrebnu tradiciju. Interdisciplinarni pristup i kontekstualna interpretacija temeljena na suvremenoj arheološkoj teoretskoj misli, osigurala je značajne zaključke, koji su Isu predstavili u jednom novom svjetlu u kojem arheološki kontekst nekropole i svakog pojedinog predmeta igra određenu ulogu u raspravi o isejskom društvu. ujedno je i prvi broj u seriji, koji se zbog obimnosti predstavljene građe i sveobuhvatne analize te kontekstualne interpretacije, sastoji od dva sveska i ukupno 578 stranica. Drevni otočni grad Isa (Issa), koji su prema pisanim izvorima sirakuški Grci osnovali na otoku Visu, jedno je od najstarijih urbanih središta na Jadranu. Trenutačno je i jedini grčki grad u Hrvatskoj s otkrivenim nekropolama, na Martvilu i Vlaškoj njivi. Monografija je posvećena proučavanju pogrebnih obreda, i tom prilikom izraženih kulturnih identiteta stanovnika Ise u razdoblju od sredine 4. do sredine 1. st. pr. Kr., odnosno periodu najvećeg prosperiteta ovog grada tijekom njegove samostalnosti. Kao okosnica monografije predstavljeni su materijalni ostaci istočne nekropole na Vlaškoj njivi, istražene 1983. godine, koji uključuju 94 groba/grobnice s preko 650 grobnih nalaza. Dugogodišnje proučavanje isejskih pogrebnih ostataka iznjedrilo je kroz ovu monografiju veliku stručnu i znanstvenu vrijednost. Ona se temelji već na samoj Znanstvena monografija Geometrija smrti: isejski pogrebni obredi, identiteti i kulturna interakcija. Antička nekropola na Vlaškoj njivi, na otoku Visu, autorice Marine Ugarković šesta je knjiga u seriji Katalozi i monografije, a realizirana je u suradnji Arheološkog muzeja u Splitu sa Institutom za arheologiju u Zagrebu. Ovo izvorno i po mnogočemu unikatno djelo u okviru kojega je napravljen značajan iskorak u istraživanju jadranske arheologije, 58 59 IZ RADA DRUŠTVA Razvoj isejskoga pogrebnog obreda ilustrira kreiranje isejskih identiteta koji su obilježeni kulturnom isprepletenošću različitih kulturnih i etničkih skupina koje su nastanjivale ovaj grad/otok, u prvom redu Grka i lokalnog stanovništva te zajedničkim interesima poput ekonomske i društveno-političke samoodrživosti. Njezina uključenost u sve šire mediteranske mreže otvarala ju je utjecaju globalnih trendova i praksi, koje su društveni akteri uspješno prilagođavali potrebama i preferancama lokalnoga kulturološkog, ekonomskog i političkog konteksta. Upravo navedeno pozicioniralo je Isu u jednog od najznačajnijih sudionika u kreiranju jadranske politike i gospodarsko-kulturnih transformacija posljednjih stoljeća pr. Kr. kontekstualnim vezivanjem uz svijet živih. Svojom kompleksnošću knjiga postaje znanstveno relevantna za mnoga područja arheologije helenističkog i protopovijesnog razdoblja, ali i arheologije koja si za cilj ima razjasniti odnose, odnosno prožetost kolonijalnih i indigenih zajednica. Nedvojbeno je riječ o djelu koje će postati nezaobilazna literatura za sve stručnjake/znanstvenike koji se bave bliskim temama, ali i buduće naraštaje studenata arheologije i srodnih predmeta. Dobitnici godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. godinu Kristian Gotić, Nikolina Mađar i Nikolina Uroda S obzirom da je ova monografija za hrvatsku arheologiju i šire, kao i općenito za znanost, izrazito vrijedno djelo Marini Ugarković dodijeljena je nagrada Hrvatskog arheološkog društva „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu. Usprkos brojnosti informacija koje smo o Isi posjedovali i ranije, činjenica je da su nedostajala bilo kakva sintetska djela, posebna ona fokusirana na sveobuhvatnu analizu jednog ili više segmenata njene kuture življenja, što je velika vrijednost ove knjige. Ujedno, ovo djelo ujelovljuje trenutno jedinu cjelokupnu objavu jedne stručno istražene istočnojadranske nekropole 4. do 1. st. pr. Kr. s detaljnom stručno-znanstvenom valorizacijom i interpretacijom što ga čini izuzetno vrijednim. Kroz njega se Isa konačno na zasluženi način predstavila mediteranskom svijetu 4. do 1. st. pr. Kr., napravljen je značajan iskorak koji se odmiče od zastarjelih koncepata „helenizacije”, a Isa se nametnula kao model uspješnih transformacija potaknutih grčkom migracijom i interakcijom između lokalnih i pridošlih zajednica te s vremenom sve jačim preslojavanjem rimskim elementom. Godišnja nagrada „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu uručena je dr. sc. Marini Ugarković na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog arheološkog društva na znanstvenom skupu „Salona između Sredozemlja i Panonije“, održanom u Solinu od 11. do 15. listopada 2021. godine. Svojom organizacijom, korištenom metodologijom i suvremenom arheološkom teorijom, idejama i zaključcima ova monografija reflektira kompetentnost autorice u pogledu prezentacije, znanstvene obrade i kontekstualizacije odabrane teme koja može poslužiti kao primjer obradi i znanstvenoj valorizaciji nekropolskih lokaliteta, ali i njihovim Na znanstvenom skupu „Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji“, održanom u Sisku od 5. do 9. listopada 2020. godine Hrvatsko arheološko društvo godišnju nagradu „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu u kategoriji izložbe dodijelilo je Kristianu Gotiću, višem kustosu Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, Nikolini Mađar, kustosici istoga Muzeja i Nikolini Uroda, višoj kustosici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, odnosno autorima izložbe VARVARIA / BREBERIUM / BRIBIR: Razotkrivanje slojeva. Nagrada je dodijeljena na prijedlog prof. dr. sc. Nevena Budaka, prof. dr. sc. Krešimira Filipca i prof. dr. sc. Brune Kuntić Makvić. Oživjeli su Bribir, izniman, a po mnogočemu paradigmatski hrvatski arheološki lokalitet. Nekoć napredno središte liburnske, rimske i hrvatske vlasti, zatim sijelo moćnih knezova Šubića i ishodište slavnih Zrinskih, danas je u potpuno arheološkom stanju. Brojni spomenici različitih vrsta koji osvjetljuju njegovu povijest čuvaju se daleko od njega. Autori izložbe isprepleli su vizure i tlorise arhitektonskih i urbanih ostataka na Bribirskoj glavici dokazima o djelima i životima njezinih žitelja i njezinih gospodara. Primjerom Bribira prikazali su impresivni dijakroni kontinuitet obitavanja na hrvatskome povijesnom prostoru od kamenoga doba do turskoga prodora. Vremenskom su granicom postavili pad Sigeta. Izložba VARVARIA / BREBERIUM / BRIBIR: Razotkrivanje slojeva. bila je otvorena 21. studenoga 2019. godine u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Troje autora jednim je izložbenim projektom postiglo više učinaka. 60 Istaknuli su srednjovjekovlje, povezavši rezultate nacionalne arheologije s rezultatima historiografije i povijesti umjetnosti o hrvatskome srednjem vijeku i izloživši izvore svih vrsta na koje se te znanosti oslanjaju. Ranije velike izložbe o srednjovjekovnom 61 Burna povijest, razvitak muzejske mreže i varijacije u nadležnosti institucija raznijeli su bribirsku spomeničku baštinu kojekuda po Hrvatskoj i izvan nje. Muzej Hrvatskih arheoloških spomenika postavljao je u više navrata temeljem građe koju pretežno sâm čuva izložbe o srednjovjekovnom Bribiru, o istraživanju pojedinih užih lokacija na Glavici, o povijesti njezinih istraživanja. Naši su se predloženici imali na što osloniti u radu prethodnika. No, da bi ostvarili one učinke koje smo nabrojili na početku svojega prijedloga, autori izložbe su, osim izložaka i snimaka iz tri muzeja-organizatora ishodili posudbu izložaka ili odgovarajuće snimke iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, još deset ustanova u kulturi (pet hrvatskih i pet inozemnih - dvije mađarske i po jedne njemačke, nizozemske i talijanske – iz muzeja, arhiva i knjižnica, jedne riznice župne crkve i od jednoga nakladnika), te od jednoga kolekcionara. Bribiru (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split 1987., Šibenik 1996.) nadmašili su, dajući više prostora materijalu ranijih razdoblja i povezavši materijal arheološke provenijencije s pisanim i likovnim izvorima sve do kasnog srednjeg odnosno ranog novog vijeka. Izvrsno su to izrazili podnaslovom Otkrivanje slojeva. Izložbom su jasno pokazali kako se dobro nadopunjavaju nadležnosti dva velika nacionalna muzeja, Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Za cjelovit prikaz bribirskoga lokaliteta i bribirske povijesti bio je kao suorganizator neophodan i kompleksni Muzej grada Šibenika, regionalno nadležan za lokalitet na kojemu trajno djeluje, jedini od njih koji trenutno raspolaže uređenim prostorom sa stalnim postavom. Premda Bribirska glavica od 19. stoljeća uživa neporeciv ugled iznimnoga lokaliteta, sve do 21. stoljeća nije bila sretno nalazište. Veliki, višeslojni kompleks iziskuje golema sredstva i za puko održavanje. Između kraćih razdoblja većih sustavnih istraživanja i konzervacije i dužih razdoblja manjih zahvata, uklinjavale su se štete i razaranja koje bi Glavica trpjela pri svakoj napetosti, a pogotovo pri konfliktu u regiji. Pred Domovinski rat Hrvatsko arheološko društvo moralo je 1989. godine posebnom Predstavkom tražiti od tadašnjeg Sabora RH pomoć i zaštitu za starohrvatske lokalitete, crkvu sv. Spasa na Cetini, sv. Luke u Uzdolju kod Knina i sv. Ilije u Parčićima kod Kistanja te za Bribirsku glavicu. Nalazi koji su bili pohranjeni na Glavici tijekom Domovinskog su rata razbacani, dijelom oštećeni, otuđeni i uništeni. Djelatnici Muzeja grada Šibenika i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika obavili su golem posao da bi se pokretni arheološki nalazi s Bribirske glavice doveli u stanje da Muzej hrvatskih arheoloških spomenika ondje uredi i otvori stalni postav i da naši predloženici uzmognu postaviti izložbu na kojoj je Bribir zasjao poput feniksa. Izložili su reprezentativni materijal, od davno poznatih – slavnih predmeta – osobito isprava, preko rijetko viđenih i teško dostupnih blagâ do nalaza iz recentnih istraživanja koji se dijelom još interpretiraju. Od 261 kataloške jedinice čak sedamdeset i dvije su prve objave. Autori izložbe potpisuju 228 jedinica (nekoliko i u koautorstvu), a ostale potpisuje još petero suradnika iz Muzeja Grada Šibenika, četvero iz Muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika, jedan iz Arheološkog muzeja u Zadru i privatni vlasnik numizmatičke zbirke koji je posudio više izložaka. Premda na samoj izložbi općinstvu to vjerojatno nije očito, u postavu, već prema svojoj naravi, prevladava materijal arheološke provenijencije (193 kataloške jedinice pokretnih nalaza koje je obradila Nikolina Uroda). Osim katalogom, izložba je opremljena i digitaliziranim materijalima. U postavu se ističu digitalizirane povelje koje se mogu detaljno pregledavati, s pripadnim hrvatskim prijevodima. Na mrežnim stranicama Hrvatskog povijesnog muzeja dostupne su 62 izložbi istoimene radne bilježnice autorice Nikoline Mađar koje su namijenjene učenicima koji su pratili postav, a u skladu je s programom 5. i 6. razreda osnovne škole, te 1. i 2. razreda gimnazija i strukovnih škola. Nikolina Mađar je i autorica koncepcije interaktivne karte povijesti hrvatskog povijesnog prostora do osmanskih osvajanja, s Bribirskom glavicom u žarištu, s referentnim mjestima iz povijesti Šubića Bribirskih koja su zastupljena u postavu, s promjenama u prostiranju njihove vlasti i imanja i s ishodištima i pravcima djelovanja okolnih sila. Prema rutinskom postupku Hrvatskog povijesnog muzeja, u odjeljku „Izložbe/Arhiva izložbi/Arhivirana izložba“ mogu se klikom na sličicu plakata izložbe odnosno naslovnice kataloga pregledati i likovni postav izložbe i njezino otvorenje (po 32 snimke) i panoramski snimci zgrade Muzeja i postava izložbe u njoj. Ovom izložbom snažno su promaknuta načela međuinstitucijske i interdisciplinarne suradnje. Nema sumnje da ona pridonosi napretku i ugledu hrvatskih povijesnih znanosti, a među njima posebno hrvatske arheologije. U središtu je izložbe iznimno atraktivan lokalitet koji se godinama nastoji uključiti u regionalnu turističku ponudu, a o kojemu se u drugim dijelovima Hrvatske izvan struke slabo zna. Zbog svega navedenoga Kristianu Gotiću, Nikolini Mađar i Nikolini Urodi dodijeljena je nagrada Hrvatskog arheološkog društva „Josip Brunšmid“za 2019. godinu. Godišnja nagrada „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu uručena je Kristianu Gotiću, Nikolini Mađar i Nikolini Urodi na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog arheološkog društva na znanstvenom skupu „Salona između Sredozemlja i Panonije“, održanom u Solinu od 11. do 15. listopada 2021. godine. Ovaj vrlo pristupačni didaktički i popularizacijski alat donekle tješi zbog ono što je zadesilo izložbu: u Zagrebu je trebala stajati najmanje do 24. svibnja 2020. godine, zatim je trebala biti izložena u Splitu, a onda putovati. Pregovaralo se i o inozemstvu. No, pristup k njoj zapriječen je protuepidemijskim mjerama djelomično od 16. ožujka, a potpuno od 19. ožujka. Potres ju je definitivno zatvorio 22. ožujka, donijevši zgradi Hrvatskog povijesnog muzeja crvenu oznaku. Muzej se pobrinuo da zaštiti izloške i žurno na svojoj mrežnoj stranici obavijestio javnost da nisu stradali, no od daljnjih lijepih planova moralo se odustati. Izlošci su vraćeni svojim čuvarima. Zaključno, autori izložbe kvalitetno su obavili golem posao. Rezultat zorno pokazuje centripetalni potencijal bribirske teme, potkrijepljen čvrstim arheološkim osloncem i više institucionalnom suradnjom. Takva se os u povijesti hrvatskog povijesnog prostora i u hrvatskoj povijesti na takav način može graditi i na drugim hrvatskim lokalitetima. Riječ je o dosljedno provedenoj metodološkoj paradigmi. 63 IZ RADA DRUŠTVA Dobitnik godišnje nagrade „Josip Brunšmid” za 2019. godinu Darko Komšo Na znanstvenom skupu „Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji“, održanom u Sisku od 5. do 9. listopada 2020. godine Hrvatsko arheološko društvo dodijelilo je godišnju nagradu „Josip Brunšmid“ za 2019. godinu Darku Komšu i to za otkriće u Romualdovoj pećini u Istri gdje su dokumentirane paleolitičke pećinske slikarije stare preko 30.000 godina koje su prve takve u Hrvatskoj. Nagrada je dodijeljena na prijedlog Sanjina Mihelića. dovima pećine te pretpostavio njihovu pripadnost paleolitičkom razdoblju. Tu je pretpostavku 2017. godine potvrdio međunarodni tim pod vodstvom dr. Aitora Ruiz-Redonda u sklopu projekta BALKART, čiji je cilj bio proučavanje paleolitičke umjetnosti na Balkanu, a koji su financirali francuska država i Arheološki muzej Istre. Tom prilikom su pregledani i nalazi iz Romualdove pećine i potvrđeno je kako slikarije u njoj potječu iz gornjeg paleolitika. Otkriveno je da u Romualdovoj pećini u Istri postoje prapovijesne slikarije iz razdoblja paleolitika, stare više od 30.000 godina, na kojima su prikazani bizon, divokoze i ljudske figure. Rezultati ovog otkrića predstavljeni su u članku objavljenom u časopisu Antiquity, jednom od najuglednijih svjetskih arheoloških časopisa. Romualdova pećina se nalazi u Istri, u općini Kanfanar, na južnim obroncima Limskog kanala. Dugačka je stotinjak metara i poznata je po tome što je u njoj po tradiciji obitavao Sv. Romuald oko 1000. godine, kao i po tome što su u njoj otkriveni materijalni ostaci neandertalaca, iz razdoblja srednjeg paleolitika. Rad objavljen u 368. broju časopisa Antiquity (objavljeno 1O. travnja 2019. godine), pod nazivom „Exponding the horizons od Palaeolithic rock art the site of Romualdovo pećina” („Širenje horizonata paleolitičke stijenske umjetnosti: lokalitet Pećinske slikarije u Romualdovoj pećini zabilježene su još 2010. godine kada je Darko Komšo (Arheološki muzej Istre) u sklopu projekta CROatian Rock Art otkrio crteže izrađene crvenom bojom na zi- 64 Romualdova pećina”) potpisuju Aitor Ruiz-Redondo (PACEA, Université de Bordeaux; CAHO, Sveučilište u Southamptonu) i Darko Komšo (Arheološki muzej Istre) te Diego Garate Maidagan (IIIPC, Sveučilište u Cantabriji), Oscar Moro-Abadia (Sveučilište u Newfoundlandu), Manuel Ramón GonzàlezMorales (IIIPC, Sveučilište u Cantabriji), Jacques Jaubert (PACEA, Sveučilište u Bordeauxu) i Ivor Karavanić (Sveučilište u Zagrebu; Sveučilište u Wyomingu). Projekt je realiziran uz podršku ustanove Natura Histrica. gozapadnu Europu, točnije na sjevernu Španjolsku i južnu Francusku, gdje se nalaze i poznati lokaliteti Altamira i Lascaux. Nova otkrića u Istri i u Rumunjskoj, međutim, pokazuju da se prapovijesne slikarije mogu naći i drugdje u Europi. Pećinu i slikarije u njoj sada je potrebno do kraja analizirati, zaštititi i prezentirati. Slikarije se planiraju prezentirati u samoj Romualdovoj pećini in situ te u sklopu planiranoga novog stalnog postava Arheološkog muzeja Istre. Objava ovog projekta odjeknula je u Hrvatskoj i u inozemstvu, kako u znanstvenoj i muzejskoj zajednici, tako i u široj javnosti. Vijest su prenijele sve dnevne novine, brojni tjednici, sve TV kuće te brojni domaći i inozemni internetski portali. Samo objava na Facebook stranici Arheološkog muzeja Istre imala je više od 47.000 pregleda i više od 10.000 direktnih angažmana. O važnosti ovog nalaza svjedoči kako je ovo otkriće odmah uvršteno u sva četiri udžbenika za 5. razrede osnovnih škola u Hrvatskoj, te u udžbenike za srednje škole u Hrvatskoj. Objava ovog članka spada u red najznačajnijih arheoloških objava i arheoloških otkrića u Hrvatskoj u 2019. godini. U pećini su zabilježene 44 slikarije, od kojih se ističe nekoliko crteža, koji predstavljaju bizona, divokozu, shematizirane prikaze ljudi i trokutove, koji mogu simbolizirati ženski spol. Dalje iskopavanje u podnožju Stijene sa slikarijama dovelo je do otkrića materijalnih ostataka iz gornjeg paleolitika: kremena alatka, ulomak okera i nekoliko ulomaka ugljena. Analizom radioaktivnog ugljika (14C) utvrđeno je da su ulomci ugljena stari otprilike 17.000 godina. Drugi neizravni podaci sugeriraju stariju dataciju za slikarije, otprilike 34.0003 1.000 godina. Daljim istraživanjima nastojat će se odrediti točna starost stijenske umjetnosti. Važnost ovakvog nalaza je izuzetna i baca novu svjetlost na razumijevanje paleolitičke umjetnosti na području Hrvatske i Balkanskog poluotoka te njen odnos s istovremenim fenomenima na području cijele Europe. Slikarije otkrivene u Romualdovoj pećini predstavljaju prvo otkriće te vrste u Hrvatskoj. Na Balkanu prapovijesni figurativni prikazi otkriveni su još samo u Rumunjskoj u pećini Coliboaia, gdje također nalazimo prikaz bizona, sličan ovom iz Romualdove pećine. I ove slikarije otkrivene su 2010. godine, a stare su 32.000 godina. Paleolitičko slikarstvo rijetko je posvjedočeno u jugoistočnoj Europi. Osim u Hrvatskoj i Rumunjskoj, na Balkanu su paleolitičke gravure pronađene i u pećini Badanj u Bosni i Hercegovini, no tamo nije riječ o figurativnim prikazima. Iz svega navedenog, vidljivo je kako je riječ o izuzetnom otkriću koje je unaprijedilo spoznaje o arheologiji na području Hrvatske, ali i puno šire te je značajno odjeknula i promovirala arheologiju na području Hrvatske i cijelog svijeta. S obzirom na ovo otkriće predstavlja velik doprinos hrvatskoj arheologiji uopće, koji nesumnjivo povećava ugled hrvatske arheologije te ima izrazit turistički potencijal, Darku Komšu dodijeljena je nagrada Hrvatskog arheološkog društva „Josip Brunšmid” za 2019. godinu. Pećinsko slikarstvo predstavlja najstarije sačuvane tragove ljudske umjetnosti. Znanstvenici su dugo vjerovali da je najstarije pećinsko slikarstvo iz razdoblja paleolitika bilo ograničeno samo na ju- 65 IZ RADA DRUŠTVA Novi počasni član Hrvatskog arheološkog društva Tihomir Percan Na znanstvenom skupu „Arheološka istraživanja u Sisačko-moslavačkoj županiji“, održanom u Sisku od 5. do 9. listopada 2020. godine Hrvatsko arheološko društvo posthumno je imenovalo Tihomira Percana počasnim članom. Prijedlog za dodjelu počasnog članstva potpisuju Hrvatski restauratorski zavod, Arheološki muzej Istre i Istarska županija. arheologa. Vodio je sustavna i zaštitna arheološka istraživanja, a u brojnim drugim istraživanjima bio je važan (često i nezamjenjiv) član stručnog tima. Tihomir Percan rođen je u Puli 29. svibnja 1982. godine. Osnovnoškolsko obrazovanje završio je u Krnici. Nakon završene srednje škole u Puli upisao je studij arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao 2008. godine. Još je tijekom studentskih dana svoj interes za arheologiju i arheološka istraživanja iskazao sudjelovanjem na brojnim terenskim radovima u Istri i Podravini. Većinu bogatog radnog iskustva stekao je diljem Istre, vodeći istraživanja nalazišta Ljubićeve pećine kod Marčane, prapovijesnih gradina Glavica kod Markocije, Sv. Križa kod Završja, sv. Martina na Limskom kanalu, prapovijesne gradine i srednjovjekovnog utvrđenog naselja Stari Rakalj, ostataka srednjovjekovnog kaštela u Barbanu, srednjovjekovne crkve sv. Teodora, prapovijesnih i srednjovjekovnih gradskih obrambenih zidova u Mutvoranu, gradskih obrambenih zidova u Plominu, crkve Sv. Foške u Batvačima i željeznodobnog nalazišta kod Berma. U Hrvatskom restauratorskom zavodu zaposlio se 2006. godine. Radio je u Odjelu za kopnenu arheologiju sa sjedištem u Juršićima; od 2010. godine na radnom mjestu konzervatora arheologa, a 2019. godine stekao je zvanje višeg konzervatora Njegov primarni znanstveni interes bio je vezan uz istraživanje prapovijesnih razdoblja istarskoga poluotoka, čemu je posvetio najveći dio svojega vremena te je, zahvaljujući tome, postao jedan od eminentnijih stručnjaka na tom području. Bio je 66 doktorand na Univerzi na Primorskem, Fakulteti za humanistične študije u Kopru s temom „Limski zaljev na prijelazu tisućljeća - problem prelaska kasnog brončanog u starije željezno doba Istre” se brojni kolege osjećaju ugodno u radnom okruženju kojeg je stvarao. Svakako treba napomenuti da je Tihomir Percan bio veliki zaljubljenik u kuhanje te je često uveseljavao kolege svojim kulinarskim umijećem, često i na terenu. Brojna istraživanja bila su popraćena znanstvenim i stručnim radovima, koje je objavio u znanstvenim časopisima te kao poglavlja u monografskim izdanjima. Rezultate svojih istraživanja predstavljao je izložbama i brojnim predavanjima na međunarodnim znanstveno-stručnim skupovima. Tragičan odlazak Tihomira Percana u počecima najboljeg dijela njegove karijere prekinuo je brojne planove koji su trebali biti realizirani u budućnosti i ostavljajući veliku prazninu u životima ljudi s kojima je surađivao. Njegov radni vijek, iako nažalost prekratak, rezultirao je stručnim i znanstvenim opusom koji predstavlja značajan doprinos hrvatskoj arheologiji i koji će pomoći budućim generacijama arheologa. Iz bogatog opusa ističe se organiziranje izložbe i kataloga Ljubićeva pećina, rezultat suradnje Hrvatskog restauratorskog zavoda i Muzeja prapovijesne antropologije iz Monaka, koja je prvi puta otvorena u Monaku 2013. godine. Rezultati tih višegodišnjih istraživanja prezentirani su i hrvatskoj javnosti kroz nekoliko izložbi u Puli i Koprivnici. Rezultate zaštitnih istraživanja prapovijesne gradine Sv. Križ kod Završja također je prikazao izložbom i katalogom Sv. Krž: gradina kroz vrijeme, u Završju 2017. godine i u Augustovom hramu u Puli, ostvarenom u suradnji s Arheološkim muzejom Istre 2018. godine. Povelja počasnog člana Hrvatskog arheološkog društva uručena je ocu pokojnog Tihomira Percana na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog arheološkog društva na znanstvenom skupu „Salona između Sredozemlja i Panonije“, održanom u Solinu od 11. do 15. listopada 2021. godine. Uz niz radova u stručnim časopisima, bio je jedan od autora u monografijama Zaštitna arheologija na trasi magistralnog plinovoda Pula – Karlovac (2007.), Tarsatički principij (2009.), Nove arheološke spoznaje o donjoj Podravini (2013.) i Claustra patafacta sunt Claustra luliarum... Recentna arheološka istraživanja na području kasnoantičkog obrambenog sustava (2019.), u kojima je obradio različite teme iz više vremenskih perioda. Njegov rad bio je obilježen visokom razinom stručnosti. Često je bio inovativan, primjenjivao je suvremene istraživačke i dokumentacijske tehnike, a njegova otvorenost prema suradnji sa stručnjacima iz različitih znanstvenih područja obogaćivala je svako istraživanje koje je vodio. Njegov entuzijazam, usporediv s entuzijazmom mladog arheologa, nije ga napuštao kroz radni vijek, a i osigurao je da 67 PERSONALIA Mentor: izv. prof. dr. sc. Dario Vujević Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Mate Parica, izv. prof. dr. sc. Dario Vujević (mentor), dr. sc. Kristina Horvat. Dajana BULOG obranila je 4. 5. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Tehnološke analize prapovijesnog koštanog oruđa iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar. Mentor: izv. prof. dr. sc. Dario Vujević Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Mate Parica, izv. prof. dr. sc. Dario Vujević (mentor), dr. sc. Kristina Horvat. SV E UČ ILIŠTE U ZA D RU Antonela KLOBUČAR obranila je 29. 10. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Liburnska nošnja u starijem željeznom dobu. Mentorica: doc. dr. sc. Martina Čelhar Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Dario Vujević, doc. dr. sc. Martina Čelhar (mentorica), dr. sc. Kristina Horvat. Ana CURIĆ obranila je 26. 11. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Crkve u prezbiterijima starokršćanskih crkava: primjeri na istočnoj jadranskoj obali. Mentorica: doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Ante Uglešić, doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica (mentorica), doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić. SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) na studiju arheologije MAGISTRI ARHEOLOGIJE (mag. archeol.) na studiju arheologije Petar BABIĆ Lucija BAJT Martin BAŽOKA Emilija BONIĆ Josip \EKA Tena GATJAL Lovro Krešimir GORIČANEC Emil KMETIČ-MARCEAU Ivan KRAMER-KELEMOVIĆ Jan KRIČKA Julijan MAŽAR Mina NOVLJAKOVIĆ Marko PAVLOVIĆ Mislav POPOVIĆ Jozo STANIĆ Paulo ŠKIBOLA Anamarija UGLEŠIĆ Anamaria VIDUKA Ivana BANOVAC obranila je 30. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Carski kult u Saloni. Mentorica: izv. prof. dr. sc. Ivana Jadrić Kučan Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić, izv. prof. dr. sc. Ivana Jadrić Kučan (mentorica), doc. dr. sc. Igor Borzić. Anamarija BELOŠIĆ obranila je 11. 3. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Antički metalni nalazi s arheološkog lokaliteta Kuzelin. Mentor: doc. dr. sc. Mato Ilkić Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Dražen Maršić, doc. dr. sc. Mato Ilkić (mentor), doc. dr. sc. Igor Borzić. Luka BOGDANIĆ obranio je 27. 4. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Objekt 6/10 iz željeznodobnog naselja na poziciji Sisak-Pogorelac. Mentorica: doc. dr. sc. Martina Čelhar Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Dario Vujević, doc. dr. sc. Martina Čelhar (mentorica), doc. dr. sc. Mate Parica. 68 Karla KRISTIĆ obranila je 11. 3. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Helenistička keramika s lokaliteta Resnik-Sikuli i iz stalnog postava Muzeja grada Kaštela. Mentor: doc. dr. sc. Igor Borzić Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Dražen Maršić, doc. dr. sc. Igor Borzić (mentor), izv. prof. dr. sc. Željko Miletić. Diana ČORIĆ obranila je 22. 10. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Rana glagoljska epigrafika kao sastavnica materijalnih kultura karolinškog i bizantskog utjecaja. Mentor: doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić Komentorica: izv. prof. dr. sc. Gordana Čupković Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Ante Uglešić, doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić (mentor), izv. prof. dr. sc. Gordana Čupković (Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru). Marin LUTRING obranio je 10. 3. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Arheološka topografija općine Semeljci u istočnoj Slavoniji. Mentor: doc. dr. sc. Mato Ilkić Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Karla Gusar, doc. dr. sc. Mato Ilkić (mentor), dr. sc. Kristina Horvat. Kristina KELAVA obranila je 23. 6. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Brončano i željezno doba otoka Brača. Mentor: doc. dr. sc. Mate Parica Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Martina Čelhar, doc. dr. sc. Mate Parica (mentor), doc. dr. sc. Vedrana Glavaš. Marin MATAGA obranio je 19. 2. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Kultovi Narone. Mentorica: doc. dr. sc. Silvia Bekavac Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Dražen Maršić, doc. dr. sc. Silvia Bekavac (mentorica), izv. prof. dr. sc. Željko Miletić. Lucia KESIĆ obranila je 30. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Limitacija agera u kolonijama i municipijima: primjer Jadera i Aserije. Mentor: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Dražen Maršić, izv. prof. dr. sc. Željko Miletić (mentor), doc. dr. sc. Silvia Bekavac. Anamarija NEGULIĆ obranila je 9. 10. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Nakit razvijenog i kasnog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Mentorica: izv. prof. dr. sc. Karla Gusar Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Mato Ilkić, izv. prof. dr. sc. Karla Gusar (mentorica), doc. dr. sc. Jure Šućur. Zvonimir KITA obranio je 7. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Novi tragovi neolitika na prostoru Smilčića. 69 PERSONALIA DOKTORIRALI (dr. sc.) ZAPOSLENI S VE U ČIL IŠ T E U ZA GR E B U Luka BOGDANIĆ, mag. archeol. i Marina ŠIMIČIĆ, dipl. arheol., zaposleni su na radna mjesta dokumentarista na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Nikola CESARIK, djelatnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, obranio je 9. 3. 2020. god. doktorski rad pod naslovom Rimska vojska u provinciji Dalmaciji od Augustova do Hadrijanova principata. Mentor: prof. dr. sc. Miroslav Glavičić Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: prof. dr. sc. Dražen Maršić, prof. dr. sc. Miroslav Glavičić (mentor), doc. dr. sc. Dino Demicheli (Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju). Sara IGLIĆ, mag. archeol., izabrana je za suradnika (doktoranda) na radno mjesto asistentice na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti (rad na projektu HRZZ-a Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti). Marina JURJEVIĆ, djelatnica Zavičajnog muzeja Obrovac, obranila je 22. 10. 2020. god. doktorski rad pod naslovom Topografija rimske ruralne arhitekture na području južne Liburnije. Mentor: prof. dr. sc. Robert Matijašić (Filozofski fakultet u Puli, Odsjek za arheologiju) Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić, prof. dr. sc. Robert Matijašić (mentor), doc. dr. sc. Igor Borzić. Neda KULENOVIĆ OCELIĆ, mag. archaeol., izabrana je za suradnika (doktoranda) na radno mjesto asistentice na Odjelu za geografiju (rad na projektu HRZZ-a Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti). Podatke prikupili: Krševan Markulin i Tomislav Fabijanić PROMAKNUTI U VIŠA ZVANJA SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) na jednopredmetnom studiju arheologije SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) na dvopredmetnom studiju arheologije Patricia BATRAC Santa DUVNJAK Nera JANKOVIĆ Eszter KARÁCSONYI Katarina LUKAČ Paul MARKOTIĆ Lana STAJIĆ Mirna ŠANDRIĆ Sabrina Nikolina BOJ Luka AKOVIĆ Sara FILIPOVIĆ Karla GENDA Monika GRGIĆ Mirza HUSOVIĆ Filip JAJČINOVIĆ Lovre KATIĆ Lorena KOVAČIĆ Petra KUHARIĆ Matej KUKEC Anita MRAVAK Karla SEMAK FIEDLER Jan TANASOVSKI Matea TRGOVČEVIĆ Ana VARGA Doc. dr. sc. Marija KOLEGA, docentica na Odjelu za povijest umjetnosti promaknuta je u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice. Doc. dr. sc. Igor KULENOVIĆ, docent na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti promaknut je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Doc. dr. sc. Irena RADIĆ ROSSI, docentica na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru promaknuta je u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice. 70 71 Ivana CUGOVČAN obranila je 25. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom „Kontrola” vatre od prapovijesti do antike. Mentor: dr. sc. Danijela Roksandić, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Marcel Burić, izv. prof., dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof., dr. sc. Danijela Roksandić, doc. MAGISTRI ARHEOLOGIJE (mag. archeol.) na jednopredmetnom studiju arheologije DIPLOMSKI STUDIJU ARHEOLOGIJE – SMJER PRAPOVIJESNA ARHEOLOGIJA Ivana Ida RADANOVIĆ obranila je 25. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Proizvodnja zvuka i glazbala u prapovijesti. Mentor: dr. sc. Danijela Roksandić, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Marcel Burić, izv. prof., dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof., dr. sc. Danijela Roksandić, doc. Uroš BILA obranio je 13. 7. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Životinjski ukopi u eneolitiku sjeverne Hrvatske. Mentor: dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Marcel Burić, izv. prof., dr. sc. Danijela Roksandić, doc., dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. Marija KRAMARIĆ obranila je 13. 10. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Centripetalni proizvodni postupci u izradi litike u jadranskoj regiji. Mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Nikola Vukosavljević, doc., dr. sc. Marcel Burić, izv. prof., dr. sc. Ivor Karavanić, pred. prof. Antonija PODOBNIK obranila je 3. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Položaj žena u prapovijesnim zajednicama na primjeru grobnih nalaza s lokaliteta Budinjak i Novo Mesto. Mentor: dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Hrvoje Potrebica, red. prof., mag. archaeol. Julia Katarina Fileš Kramberger, dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc. Ilija CIKAČ obranio je 11. 12. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Keramički i litički skupovi nalaza s nalazišta Alilovci-Lipje. Mentor: dr. sc. Marcel Burić, izv. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Danijela Roksandić, doc., mag. archaeol. Julia Katarina Fileš Kramberger, dr. sc. Marcel Burić, izv. prof. Valentina LONČARIĆ obranila je 3. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Tehnologija prapovijesne keramike. Mentor: dr. sc. Ina Miloglav, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Rajna Šošić Klindžić, izv. prof., dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc., dr. sc. Ina Miloglav, doc. Filip VUKOJA obranio je 21. 12. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Nalazi neolitičke figuralne plastike s lokaliteta Petrijevci-Popovac. Mentor: dr. sc. Marcel Burić, izv. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc., dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof., dr. sc. Marcel Burić, izv. prof. Franka OVČARIĆ obranila je 17. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Pregled razvoja brončanoga doba na prostoru Međimurja, Zagorja i Prigorja. Mentor: dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Rajna Šošić Klindžić, izv. prof., dr. sc. Hrvoje Potrebica, red. prof., dr. sc. Janja Mavrović Mokos, doc. 72 DIPLOMSKI STUDIJ ARHEOLOGIJE – SMJER ANTIČKA ARHEOLOGIJA Jelena ŠEKRST obranila je 23. 7. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Crveni porfir - simbolika i moć carskog kamena. Mentor: dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof., dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica Ines BULJUBAŠIĆ obranila je 17. 4. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Osteološka analiza životinjskih ostataka iz Tilurija. Mentor: dr. sc. Siniša Radović, zn. suradnik (Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU) Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Rajna Šošić Klindžić, izv. prof., dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof., dr. sc. Siniša Radović, zn. suradnik Mia SENKO obranila je 10. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Brak u antičkom Rimu. Mentor: dr. sc. Ana Pavlović, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Iva Kaić, doc., dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica, dr. sc. Ana Pavlović, doc. Izabela ANDRAŠIĆ obranila je 16. 7. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Rimska stolna keramika s nalazišta Sveti Martin na Muri (Halicanum) - istraživanja od 2015. do 2018. godine. Mentor: dr. sc. Iva Kaić, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Mirna Vukov, zn. suradnica, dr. sc. Zrinka Šimić-Kanaet, doc., dr. sc. Iva Kaić, doc. Sara PRIMC obranila je 11. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Društveni položaj žena prema grafitima u Pompejima. Mentor: dr. sc. Dino Demicheli, doc., komentor: dr. sc. Ana Pavlović, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Ana Pavlović, doc., dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Dino Demicheli, doc. David FUDURIĆ obranio je 14. 6. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Gornje Bukovlje (Crkvišće), kasnoantička utvrda i crkva. Mentor: dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica, dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof., dr. sc. Ana Azinović Bebek, nasl. doc. Alexander Maxi POTKONJAK obranio je 17. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Limes u Gornjoj Meziji. Mentor: dr. sc. Ana Pavlović, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof., dr. sc. Iva Kaić, doc., dr. sc. Ana Pavlović, doc. Luce ŠARIĆ obranila je 21. 7. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Prikazi žena i djece na fajumskim portretima. Mentor: dr. sc. Mirna Vukov, zn. suradnica Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Iva Kaić, doc., dr. sc. Zrinka Šimić-Kanaet, doc., dr. sc. Mirna Vukov, zn. suradnica Barbara KRILETIĆ obranila je 26. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom O ljekovitom bilju u antici. Mentor: dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Ana Pavlović, doc., dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Zdravka Hincak, izv. prof. Tina BERTETIĆ obranila je 22. 7. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Magijske lutke u antici. Mentor: dr. sc. Iva Kaić, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Ana Pavlović, doc., dr. sc. Iva Kaić, doc., dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica Filip MEDAR obranio je 24. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Prijelaz preko praga: psihopompi u etruščanskoj umjetnosti. Mentor: dr. sc. Dino Demicheli, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Ana Pavlović, doc., dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Dino Demicheli, doc. 73 Ante PURUŠIĆ obranio je 23. 12. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Ranokršćanska topografija Šibenskokninske županije. Mentor: dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Iva Kaić. doc., dr. sc. Domagoj Tončinić, izv. prof., dr. sc. Vinka Matijević, poslijedoktorandica MAGISTRI ARHEOLOGIJE (mag. archeol.) na dvopredmetnom studiju arheologije prema novom programu studija DIPLOMSKI STUDIJ ARHEOLOGIJE – SMJER ANTIČKA ARHEOLOGIJA DIPLOMSKI STUDIJ ARHEOLOGIJE – SMJER SREDNJOVJEKOVNA ARHEOLOGIJA Erika TRBOJEVIĆ obranila je 28. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Numizmatički nalazi s lokaliteta “Malo rimsko kazalište - AMI istok/zapad” u Puli. Mentor: dr. sc. Ana Pavlović, doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Iva Kaić, doc., dr. sc. Mirna Vukov, zn. suradnica, dr. sc. Ana Pavlović, doc. Karlo SRDOČ obranio je 7. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Kasnosrednjovjekovna i ranonovovjekovna stolna glazirana keramika s arheološkog lokaliteta Stari Rakalj. Mentor: dr. sc. Krešimir Filipec, red. prof. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Ana Azinović Bebek, nasl. doc., mag. archaeol. Jana Škrgulja, dr. sc. Krešimir Filipec, red. prof. DOKTORIRALI (dr. sc.) Marin EMIĆ obranio je 24. 9. 2020. god. diplomski rad pod naslovom Plemićka kurija kraj Ružica grada, analiza materijala do 2019. godine te interpretacija namjene kurije. Mentor: dr. sc. Ana Azinović Bebek, nasl. doc. Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Krešimir Filipec, red. prof., mag. archaeol. Jana Škrgulja, dr. sc. Ana Azinović Bebek, nasl. doc. Dženan BRIGIĆ obranio je 1. 7. 2020. god. doktorski rad pod naslovom Višeslojno naselje Gornja Tuzla u hronologiji neolita sjeveroistočne Bosne (Višeslojno naselje Gornja Tuzla u kronologiji neolitika sjeveroistočne Bosne). Mentor: izv. prof. dr. sc. Marcel Burić Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof. dr. sc. Marcel Burić, dr. sc. Jaqueline Balen, viša znan. suradnica (Arheološki muzej u Zagrebu) ZAPOSLENI Marko BANDA, mag. archeol., izabran je za suradnika (doktoranda) na radno mjesto asistenta na Odsjeku za arheologiju (rad na projektu HRZZ-a Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana (IP-2019-04-6649) pod vodstvom prof. dr. sc. Ivora Karavanića). Robert ČIMIN obranio je 30. 9. 2020. god. doktorski rad pod Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovnih posjeda na području Gornje Komarnice. Mentor: nasl. doc. dr. sc. Tatjana Tkalčec, viša zn. suradnica (Institut za arheologiju), prof. dr. sc. Hrvoje Petrić Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: prof. dr. sc. Krešimir Filipec, prof. dr. sc. Hrvoje Petrić, dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan, znan. savjetnica (Institut za arheologiju) Goran TOMAC, mag. archeol., izabran je za suradnika (doktoranda) na radno mjesto asistenta na Odsjeku za arheologiju (rad na projektu HRZZ-a Modeliranje mreže prapovijesnih naselja u Slavoniji (IP-2019-04-5344) pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Rajne Šošić Klindžić). Podatke prikupili: Željka Vukelić i Domagoj Tončinić. PROMAKNUTI U VIŠA ZVANJA Mateja HULINA obranila je 30. 1. 2020. god. doktorski rad pod naslovom Prehrambene navike neolitičkog stanovništva na području Hrvatske. Mentorica: prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: izv. prof. dr. sc. Marcel Burić, prof. dr. sc. Stašo Forenbaher (Institut za antropologiju, Zagreb), prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl Lea ČATAJ obranila je 21. 2. 2020. god. doktorski rad pod naslovom Geneza i razvoj lasinjske kulture na području središnje i gorske Hrvatske. Mentorica: prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: izv. prof. dr. sc. Marcel Burić, dr. sc. Jaqueline Balen, visa znan. suradnica (Arheološki muzej u Zagrebu), prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl 74 Dr. sc. Janja MAVROVIĆ MOKOS poslijedoktorandica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice. Dr. sc. Marcel BURIĆ, doc. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, promaknut je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Dr. sc. Mirja JARAK, izv. prof. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, promaknuta je u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice. 75 www.hrvatskoarheoloskodrustvo.hr Prilozima za idući broj Obavijesti uz tekst isključivo u txt, doc ili rtf formatu može se priložiti i ilustrativna građa (crteži, crno-bijele ili fotografije u boji) u jednom od sljedećih digitalnih formata: jpg, tif, eps ili pdf – u što boljoj razlučivosti (min. 300 dpi). Priloge valja poslati na CD/DVD mediju, a tekst u ispisu (dvostruki prored) na adresu Društva ili putem e-pošte na jednu od sljedećih e-mail adresa: [email protected] [email protected]