U knjizi se, dakle, od autora do autora u vise-manje kronologijskom nizu (od Platona i Aristotela, preko Marka Aurelija, Augustina, Tome Akvinskoga, potom Kanta, Schellinga, Hegela i Marxa, sve do Simone de Beauvoir, Foucaulta, Habermasa, Derride, Rortyja i mnogih drugih) nabrajaju razlozi zasto bi se neko njihovo djelo citalo, a da za to ne postoji izvanjska prinuda pa cak ni prinuda pokazivanja obrazovanosti mimo skolskih i sveucilisnih provjera.
Nadezda Cacinovic hasn't uploaded this paper.
Let Nadezda know you want this paper to be uploaded.
