Skrbiti za zgradu od ideje do ostvarenja

RAZGOVOR 4 Ivana HaniËar Buljan KVARTAL IV - 4 - 2007 SKRBITI ZA ZGRADU OD IDEJE DO OSTVARENJA Razgovor s Ivanom BartoliÊem “S ve πto sam nauËio u arhitekturi, to sam primjenjivao gdje sam mogao. Ona je bila velik dio moga stvaralaËkog rada i æivota.” Intervju s Ivanom BartoliÊem (Glina, 19. 6. 1912.), potaknut nizom vrlo ugodnih razgovora u arhitektovu domu, nastao je u æelji da njegovo bogato stvaralaËko iskustvo i svjedoËanstvo o vremenu bude trajno zapisano. Poslije zavrπene Srednje tehniËke πkole u Zagrebu 1930. i dvogodiπnje graevinske prakse BartoliÊ se upisuje na ©kolu za arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje diplomira 1939. u klasi prof. Drage Iblera. Od zavrπene srednje πkole do poËetka rata radio je kao suradnik u atelijerima Stjepana PlaniÊa, Slavka Löwyja, Drage Iblera i Vladimira PotoËnjaka. U razdoblju od 1941. do 1945. radio je u Uredu za izgradnju radniËkih domova, a od 1945. do 1947. u Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu graevina. Poslije toga radi u Arhitektonskome projektnom zavodu Hrvatske sve do 1954., kada osniva vlastiti projektni biro. S joπ nekoliko projektnih biroa osniva 1963. Arhitektonsko-projektni zavod (APZ) i djeluje u njemu do umirovljenja 1973. Intenzivno se bavio stambenom arhitekturom te su prema njegovim projektima izvedena radniËka naselja u Sisku, Karlovcu, Varaædinu, Osijeku, ©umeËanima i samostalni stambeni blokovi u Sisku, Zagrebu, Varaædinu, »akovcu, Karlovcu, Ogulinu, Dugoj Resi, Puli, Zadru, Kninu, ©ibeniku, Splitu, Visu, Herceg Novom, NikπiÊu i Banjoj Luci. Od 1965. uglavnom projektira hotele od kojih su izvedeni: “Panonija” u Sisku, “Park” u »akovcu, “Istra” na Crvenom otoku kraj Rovinja (suradnik urbanistiËkog i idejnog rjeπenja Lujo Schwerer), “Materada” u PoreËu, “Eden” u Rovinju (s Milanom BegoviÊem) i “Amfora” na Hvaru (idejni projekt Zvonimir MarohniÊ). Autor je i idejnih projekata hotela u Pragu i Dagomisu. Za svoj vrlo bogati arhitektonski opus Ivan BartoliÊ nagraen je 1987. nagradom “Viktor KovaËiÊ” za æivotno djelo. Recite nam uvodno πto mislite o nadogradnji koju je PlaniÊ projektirao 1939. na uglovnici izvedenoj prema Goldscheiderovu projektu iz 1910., a u kojoj je smjeπten Vaπ stan? Nadogradnju je PlaniÊ radio za obitelj moje pokojne supruge Ljerke roene Raukar. Nakon æenidbe, 1941. godine, punac nam je nudio puno veÊe stanove za æivot u donjim katovima, a ja sam rekao da mi je taj, iako mnogo manji, najljepπi. Terasa me je oduπevila. S nje se Ëitav RAZGOVOR Zagreb vidi kao na dlanu i mnogo vremena provodim na njoj. Stan sam adaptirao baπ za sebe. Izvana je ostao netknut. Po mom miπljenju PlaniÊ je ovdje potpuno uspio, naravno da se na secesiju ne moæeπ nadovezati pseudostilovima, nego moraπ raditi suvremeno. Zanimljivo je da sam, stjecajem okolnosti, radio i kod Goldscheidera i kod PlaniÊa. Koji su Vaπi prvi susreti s arhitekturom i πto Vas je potaklo da postanete arhitekt? To je bio unutarnji poziv. Od rane mladosti imao sam afinitet za lijepo. Slikao sam i modelirao. Puno sam Ëitao literaturu vezanu uz povijest umjetnosti, crpio iz nje i zavolio to zanimanje. To morate voljeti. Zavrπili ste Ëetiri razreda Realne gimnazije i nakon toga se prebacili na Srednju tehniËku πkolu. Zaπto? KVARTAL IV - 4 - 2007 Moj prijatelj Ljudevit Gaj (potomak Ljudevita Gaja i slikara Tiπova) i ja zajedno smo iπli u Realku i puno smo razgovarali - obojici su nam imponirali graditelji. (Nakon zavrπene Srednje tehniËke πkole dobivao se naslov graditelja. op.a.) Takoer, htjeli smo se πto prije osamostaliti. Obojica smo iz Realke preπli u Srednju tehniËku πkolu, a odmah po zavrπetku te πkole dobio sam posao kod graevnog poduzeÊa Goldscheider i Mihok. No ipak ste nakon dvogodiπnje graditeljske prakse, 1932. godine, odluËili nastaviti πkolovanje na Akademiji likovnih umjetnosti, kod Iblera. Kao graditelj mogli ste projektirati samo do neke granice; uglavnom su to bile obiteljske kuÊe i najamne zgrade. Dok sam radio kod Goldscheidera i Mihoka shvatio sam da nisam za poduzetnika, veÊ za arhitekta. Kad bi Goldscheider pro- Ivan BartoliÊ na svojoj terasi, snimio: Jovan Kliska, 2007. 5 RAZGOVOR 6 jektirao, vidio bih, neπto mi se ne svia, ja bih to drukËije. Kako je izgledao prijamni i rad na Akademiji? Prijavilo se πezdesetak studenata. Prvo smo πest mjeseci bili na probi i projektirali, neki i godinu dana. Onda bi Ibler rekao “kolega, niste vi za arhitekta” ili obratno. Na godinu se upisivalo dva do tri studenta. Predavanja nije bilo, to su uglavnom bili seminari. Dobivali smo razliËite zadatke i projektirali uz konzultacije. Jedan od seminara radio sam s kolegom Brankom Bonom projekt bolnice koji je ujedno bio i natjeËajni rad. Drugi je seminar bio za natjeËaj Kulturnog doma na Suπaku 1935. koji sam takoer radio s Bonom. Ibler je bio vrlo elegantan gospodin i ugodan profesor i πef. Dok sam studirao, paralelno sam radio i kod njega. Diplomski rad dobili smo zajedno Mirko Hamel i ja. Tema je bila regulacija Kaptola. To je bio teæak zadatak na kojem je veÊ mnogo arhitekta polomilo noge. NemoguÊe je to dobro rijeπiti! Pa svi su to pokuπavali napraviti, i Ehrlich i KovaËiÊ, i sad su se naπli Hamel i BartoliÊ koji Êe to rijeπiti. InaËe sam bio vrlo dobar student, a diploma mi je ocijenjena s dobrim. I sam bih si dao dobar! Jako sam bio æalostan i dugo nisam podigao diplomu. Je li postojao animozitet izmeu akademski obrazovanih arhitekata i arhitekata s TehniËkog fakulteta? Mislim da je bilo zavisti i ljubomore s njihove strane prema nama s Akademije. Nas je zavrπilo devetnaest i za svakog ponaosob mogu reÊi da je puno postigao. Na Tehnici su zavrπile tisuÊe arhitekata, ali samo neki od njih su bili uspjeπni. Kod PlaniÊa ste radili 1932. Kako ste doπli do njega i kako je izgledala suradnja? KVARTAL IV - 4 - 2007 On je upravo zavrπavao u KlaoniËkoj (danas Bauerova, op.a.) stambenu zgradu Ledane. To je bio prvoklasan projekt. PlaniÊ je traæio pomoÊ jer se natjecao za bolnicu na ©alati i tako sam preko Udruæenja graditelja doπao kod njega kao ispomoÊ. Bio je vrlo ugodan πef, toliko da smo kasnije postali vrlo dobri prijatelji. Bio je uæitak suraivati s njime, Ëak smo i pjevali dok smo radili. Od 1936. godine radite u atelijeru Slavka Löwyja? Atelijer je bio u njegovu stanu na vrhu nebodera u Masarykovoj. On je radio idejne projekte, a ja bih realizirao do kraja. Tamo sam ispekao zanat. Prije mene ondje je bio Vlado GaliÊ. Prva realizacija kod Löwyja bila mi je stambena zgrada u BoπkoviÊevoj 7b, zatim stambeno-poslovna zgrada Jadranskog osiguravajuÊeg druπtva u DraπkoviÊevoj 13. Radio sam i stambenu zgradu Lebinec na Ribnjaku. SjeÊam se da me je Lebinec nagradio πtofom. Potom Ëetverokatnica u Solovjevljevoj i vila Federbuπ u Novakovoj. Vlasnici nebodera u Masarykovoj bili su Bliz i Radovan. Za njih smo radili dvije stambeno-poslovne zgrade na Savskoj cesti. Pored toga πto je bio voditelj πkole za arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti, πto mislite koliko je Ibler bio utjecajan na zagrebaËkoj arhitektonskoj sceni? Mislim da je Ibler imao ogroman utjecaj na sve arhitekte u Zagrebu. Svi smo s poπtovanjem gledali njegove kuÊe. Njegov najvaæniji suradnik bio je Drago GaliÊ. Spiritus movens bio je Ibler, ali spiritus agens bio je GaliÊ. GaliÊ je za mene bio najkompletniji arhitekt - od projektiranja najsitnijih detalja pa do izvedbe. I kao profesor je bio izvrstan. Ibler i GaliÊ su Ëim je poËeo rat zajedno otiπli u ©vicarsku i zajedno se vratili nakon 1945. RAZGOVOR 7 te nastavili projektirati. »itavo vrijeme tijekom rata dok je Ibler bio u ©vicarskoj ©kola za arhitekturu na Akademiji nije djelovala. U ©vicarskoj je, prema priËanjima, Ibler imao prekrasan duÊan s opremom za interijere (stolci, lampe i sl.), sliËno kao πto je StriæiÊ ovdje u Zagrebu svom bratu otvorio duÊan po imenu Contempora gdje su se prodavali pojedini elementi za interijere po njegovu projektu. Koje su kuÊe i projekti nastali u meuratnom periodu na Vas ostavile poseban dojam? Berensovu adaptaciju na JelaËiÊevu trgu gledali smo kao Ëudo. Tada sam bio na Srednjoj tehniËkoj πkoli (gdje smo projektirali pod nadzorom Bastla i Podhorskog). Svi smo bili zabezeknuti πto se iz one lijepe secesijske kuÊe dogodilo. To nam je dalo razmiπljati. Bio je to prvijenac moderne. Weissmannovim projektom bolnice na ©alati bili smo oduπevljeni. Posebno prezentacijom. Maketa je bila od pleksiglasa i mogli ste dizati pojedine katove i razgledati tlocrt. Isto tako, Weissmannova vila Podvinec na Jabukovcu bila je neπto sasvim novo. Ogroman living, a iz njega stepenice za kat. Bili su mi zanimljivi i razni detalji, kao primjerice glatko vratno krilo koje nismo nikada prije vidjeli. Iz tog perioda zanimljivi su mi i zajedniËki radovi Ulricha i Kliske: bolnica na Rebru, kuÊa na Cvjetnom trgu i kuÊa u Zakladnom bloku s kapelicom. Denzler je radio vrlo lijepu zgradu Elektre i danas je joπ vrlo dobra, to mi se svialo jako. I ©enova vlastita najamna kuÊa u GunduliÊevoj. StriæiÊ je napravio vrlo lijepu zgradu blizu Iblerove na MedveπËaku. Same garsonijere. To je bio poËetak moderne. StriæiÊ je planirao da Êe dolje biti restoran i da Êe ovi iz garsonijera u njemu ruËati, no to je propalo. Tada nam je izgledalo vrlo neobiËno da jedan kuÊevlasnik na takvom mjes- KVARTAL IV - 4 - 2007 tu napravi samo garsonijere. Bilo je neËeg futuristiËkog u takvoj tipologiji. Albinijeva interpolacija na Gornjem gradu je remek-djelo, kao i njegov projekt kuÊe u Novoj Vesi. I naravno, Iblerove kuÊe. KuÊa Wellisch koju je radio s GaliÊem imala je stanove kroz dva kata πto je u donjogradskoj ugraenoj kuÊi bio novitet. Oduπevila me je vila BlaæekoviÊ u Zamenhoffovoj. Bila je slamom pokrivena! Imala je izvanredno luksuzni sadræaj i opremu, no, naæalost, kasnije je pregraena u dva stana. Od 1939. do 1941. radite samostalno. ©to ste projektirali? Projektirao sam dosta interijera i adaptacija kroviπta. Joπ 1936. projektirao sam vlastitu obiteljsku kuÊu u MikuliÊevoj. Radio sam i stambenu zgradu u BaboniÊevoj, vilu s 4 stana u PosiloviÊevoj, stambenu ugraenu trokatnicu u Grahorovoj. Tada joπ nisam imao ovlaπtenje da bih imao tvrtku. Graditelji su mi lupali æigove. U Grahorovoj mi je potpisalo graevinsko poduzeÊe Löwy i PresiËek koji su izvodili kuÊu. Dræavni ispit za ovlaπtenog inæenjera arhitekture poloæio sam 1943. kod Vladimira PotoËnjaka u Ministarstvu unutarnjih poslova. Prvi sam od akademskih arhitekata polagao struËni ispit. Odlukom Ministarstva graditeljstva 1942. i mi s Akademije smo mogli polagati struËni. Dobio sam zadatak projektirati radniËko stambeno naselje. SliËna naselja radio sam i za vrijeme NDH. Za vrijeme NDH radili ste u Uredu za izgradnju radniËkih domova. Ured je bio na Markovu trgu, a πef arhitekt Celio Cega. Ideja je bila da se u svakom veÊem gradu izgrade radniËka naselja uz tvornice u kojem Êe, osim kuÊa, vlasnici, koji su preteæito dolazili sa sela, imati i okuÊnicu s vrtom i povrtnjakom. RAZGOVOR 8 Dræava nas je finacirala i nije se mijeπala u projektiranje. Prema mojim projektima izgraena su radniËka naselja u Osijeku, Varaædinu, Sisku, Karlovcu i ©umeËanima. Kako je izgledala situacija na arhitektonskoj sceni nakon zavrπetka rata? ©to je bilo s arhitektonskim atelijerima? Nakon 1945. atelijeri su zatvoreni i svi su arhitekti uglavnom bili zaposleni u Ministarstvu graevine na izgradnji zemlje. Slalo ih se na rad po Ëitavoj dræavi. Ja sam tri mjeseca bio u Sarajevu gdje sam sa suradnikom osnovao gradski projektni ured. Ondje je u to vrijeme bio i Boæidar Raπica koji je radio u drugom birou. Nas su tamo vrlo lijepo primili. Premda sam mogao birati smjeπtaj, ipak sam izabrao ulicu OËaktanum iznad BaπËarπije i muslimansku kuÊu kako bi upoznao njihov naËin æivota i obiËaje. KuÊa je imala vrlo lijep pogled na centar grada. Ministarstvo zdravlja poslalo me je na jedan mjesec u Makedoniju. Radio sam na izgradnji montaænih objekata oko Monospitova kraj Strumice. Kad sam se vratio, zaposlio sam se 1948. u novoosnovanom Arhitektonsko-projektnom zavodu Hrvatske. Kako je nastao Arhitektonsko-projektni zavod Hrvatske? Prva samostalna projektna organizacija, Zemaljski projektno-graevinski zavod nastala je 1946. izdvajanjem projektanata iz Ministarstva graevine sa zadatkom da projektiraju po narudæbama javnih ustanova i privatnih osoba. Iz toga je 1947. osnovan Ahitektonsko-projektni zavod Hrvatske. S joπ desetak arhitekata iz Ministarstva zdravlja prebacili su me 1948. u taj zavod, koji se sastojao od nekoliko projektnih grupa. I sam sam vodio jednu. VeÊ 1951. Zavod se po- KVARTAL IV - 4 - 2007 dijelio na “Plan”, APZ i samostalne biroe Haberle, VitiÊ i OstrogoviÊ. Od 1954. vodite vlastiti ured APB BartoliÊ. KonaËna transformacija APZ-a dogodila se 1954. kada je osnovano 12 arhitektonsko-projektnih biroa: Auer, BartoliÊ, Delenardo, DumengjiÊ, GerπiÊ, Horvat-BiliniÊ, Neumann, Novak, PaveπiÊ, Plehati, TuËkoriÊ i Urlich. Kako je izgledalo voenje biroa u socijalizmu? BuduÊi da sam bio poznat po rjeπavanju stambene problematike, tako su investitori dolazili uglavnom meni za rjeπavanje stambenih problema u Ëitavoj zemlji. Dakle posao sam donosio sam, a sam sam i pogaao cijenu, ali dræava je diktirala koji dio moæe iÊi na platni fond. ObiËno izmeu 20-25%, a ostalo je iπlo na razne rashode. Posebna nauka bilo je raËunovodstvo. U mom birou stalni Ëlanovi su bili: Vesna MihljeviÊ, Vera MaruπiÊ, Dora KrËmar, Milan Delenardo, Ivan OæegoviÊ, Radica Horvat i Ivan Kolbah. SjeÊam se kako su kod mene na studentskoj praksi bili Ninoslav KuËan, Ines FilipoviÊ i Nikola FilipoviÊ. Ostali su mi u uspomeni kao talentirani mladi ljudi koji su u biro donijeli svjeæinu. Koji su bili najjaËi biroi 60-ih? APB Haberle i APB OstrogoviÊ. OstrogoviÊ je mogao birati poslove, bio je visoko pozicioniran u partiji. U to vrijeme on je predstavljao projektantski vrh. Jeste li se i privatno druæili s kolegama? Moja pokojna supruga Ljerka bila je jako druπtveno biÊe i dosta smo se druæili u razliËitim druπtvima. Jedno druπtvo nazvali smo UL-TO-PEGE-BA prema poËetnim slovima prezimena: 9 Antun Ulrich, Juraj TomljenoviÊ, Dragica Perak, Ivo GerπiÊ i ja. Svi su, osim pravnika TomljenoviÊa (sin bana TomljenoviÊa), bili arhitekti. To je bilo izvrsno druπtvo, veselili smo se, pjevali, dræali govorancije, a uglavnom smo se sastajali naizmjeniËno kod nekoga u stanu. Uz to je, naravno, iπla i dobra kapljica i neπto za pojesti. Ulrich i ja smo pjevali, a GerπiÊ je svirao klavir. Prema Vaπim projektima nastalo je preko 30.000 stanova. U to vrijeme, kada je kvantiteta bila imperativ, koliko ste mogli utjecati na kvalitetu organizacije stanova? RAZGOVOR KVARTAL IV - 4 - 2007 Mjesto je bilo Trnsko. Ja sam u to vrijeme radio stambeno-trgovaËku zgradu u Ogulinu. Boltiæarov zamjenik, tada rukovoditelj graevnog poduzeÊa u Karlovcu, rekao mi je: “Pa dajte probajte neπto napraviti iz toga.” I iz dijela te zgrade nastao je prvi tip stambenog bloka. Kada je takva tipizacija veÊ bila razraena, doπli bi mi s urbanistiËkim “znaËkama” (urbanistiËki odreen gabarit, op.a.) i odreivali je li to kuÊa s dva, tri ili Ëetiri stubiπta, je li dvokatnica, trokatnica ili Ëetverokatnica. Jedan sam nacrt toliko razradio da sam mogao napraviti jako mnogo tipova. To je bila tipizacija: tipizirani nacrti, izvedba tipizirana. Stambena zgrada u Sisku, 1959. Ja sam tada rjeπavao socijalni stambeni problem. Kvalitetu stana mogao sam ostvariti koliko su to propisi i standardi dopuπtali, ali i raspoloæivi graevinski materijal Ëiji je izbor bio vrlo oskudan. Stambena povrπina bila je limitirana prema broju Ëlanova kuÊanstva. ©to se tiËe arhitekture, snalazio sam se kako sam mogao da se izvuËem iz toga. Primjerice, htio sam u Trnskom svakom stanu dati balkon ili lou, ali sam dobio naredbu od ministra graevine da se balkoni ukinu zbog πtednje nakon Titova govora u Splitu: “…Dosta luksuza, πtednja, πtednja... partija luksuzira!..” Bili ste meu prvima koji su projektirali i izveli stambeno naselje u Novom Zagrebu. Postojala je priËa da je Tito bio gore u restoranu nebodera na JelaËiÊevu trgu i gledajuÊi prema Savi rekao Holjevcu: “Veco, zaπto ti ne bi preπao sa izgradnjom preko Save?”. To je bila priËa. Krajem 50-ih Holjevac me je pozvao, buduÊi da sam se veÊ poËeo baviti stambenom izgradnjom, u Ured za izgradnju grada u Savskoj 1. Direktor tog ureda, tehniËar Boltiæar, pitao me je: “Je l’ moæeπ hitno napraviti neπto preko Save?” Zavrπili ste i specijalistiËki studij modularne koordinacije. Moæete li nam pojasniti pojam modularne koordinacije i reÊi koja su vaπa iskustva serijske, odnosno montaæne proizvodnje stanova. Centar tog studija bio je u Saveznoj komori u Beogradu. Tri sam mjeseca putovao po Dan- RAZGOVOR 10 skoj, Holandiji, Norveπkoj i ©vedskoj prouËavajuÊi njihovu industrijsku proizvodnju elemenata za izgradnju stanova. Tako sam 1961. dobio i certifikat za podruËje teorije i praktiËne primjene modularne koordinacije u stambenoj izgradnji. RijeË je o teoriji industrijske serijske stambene izgradnje temeljene na zajedniËkim mjerama. PoËetna mjera je modul koji je kod nas bio definiran s 10 cm. Svi elementi projektirani su na temelju tog modula. Godine 1949. bio sam pozvan na natjeËaj za projekt u potpunosti montaæne jednokatne kuÊe i dobio sam prvu nagradu. Nakon dugogodiπnjeg bavljenja serijskom izgradnjom stambenih blokova doπao sam do zakljuËka da je za naπe prilike najbolji polumontaæni naËin, tj. serijska proizvodnja samo unutarnjih dijelova zgrade kao πto su meustropne konstrukcije, nadvoji, stepenice, sanitarni Ëvorovi s instalacijama itd. To su poslovi koji najviπe zadræavaju proces gradnje. Kad sam 70-ih projektirao hotel u Rusiji, prouËavao sam i njihovu serijsku proizvodnju. Oni su daleko doπli s tim. Imali su gotove kupaonice. Vidjevπi njihovu montaænu izgradnju, koja je i za naπe uvjete izgledala vrlo nesolidno, nekako sam izgubio volju za modularnu koordinaciju. To je samo od sebe nekako jenjalo. ©to mislite o suvremenoj stambenoj izgradnji? Pregledao sam nekoliko stanova u novosagraenim zgradama s vrlo nedoreËenim tlocrtima kada je rijeË o kvaliteti obiteljskog æivota. Prije 10 godina adaptirao sam stan poznanicima. Kad sam vidio kako je to projektirano, pomislio sam da bi tom arhitektu trebalo zabraniti projektirati. Visina je bila 250 cm. Za mene je limit svijetle visine stana 260 cm. Ispod toga nije za Ëovjeka. Hall je imao 6 vrata kojima se ulazilo u boravak, spavaonice, kuhinju i kupaonicu. Iz toga pret- KVARTAL IV - 4 - 2007 prostora napravio sam dnevni hall, a iz loe kuhinju. Odvojio sam spavanje pretprostorom gdje je kupaonica i garderoba. Imam vrlo lijepo miπljenje o arhitektima koji se bave projektiranjem javnih zgrada kao πto su Rusan, HræiÊ, Neidhardt, Mance. Neki dan me je sin provozao Treπnjevkom i vidio sam vrlo dobrih stambenih zgrada i veseli me da imamo puno talentiranih mladih ljudi. To je lijepa arhitekture izvana, sadræajno ne znam. No imam veliki prigovor na taj urbanizam. Projektirali ste velik broj zgrada u povijesnim cjelinama. Kako ste se odnosili prema povijesnom ambijentu? Moj odnos prema povijesnom ambijentu i projektiranju u strogo zaπtiÊenoj povijesnoj jezgri najbolje odraæava moja kuÊa u Rovinju. To su bile tri male parcele, jedna pokraj druge, a na njima su bile ruπevine πtala za magarce. PostojeÊe parcele odredile su gabarit. Æelio sam postiÊi autentiËni ambijent pa sam koristio kupu kanalicu i zid od kamena. Takoer, na Crvenom otoku adaptirao sam dvorac Hütterot u hotel visoke kategorije, poπtujuÊi njegovu neoklasiËnu arhitekturu. U Zadru sam radio adaptaciju neobarokne vile za Dom JNA. Pazio sam u potpunosti na staro i sve sam obojio kao πto bi to uËinili konzervatori. Druga priËa je stambena zgrada za Rafineriju u Sisku. ZakljuËio sam prije gradnje kako Sisak nije zaπtiÊeno podruËje premda ima puno arheoloπkih nalaza. Napravio sam suvremenu arhitekturu. U Sisku sam radio i dogradnju Gradskog muzeja 1969. To je moderna dogradnja na staru zgradu. U dogradnju je smjeπtena Titova radionica (Tito je tamo bio bravar). Mislim da sam dosta poπtovao staru zgradu. Dogradnju ili interpolaciju ne moæete RAZGOVOR napraviti prema kliπeju, koristeÊi oblikovne elemente stare arhitekture. Pa zato je nemoguÊe rijeπiti Cvjetni trg. Zamislite da arhitekt danas projektira neorenesansu! Ulrichova zgrada je dominantna, isto tako i kuÊa na uglu Ilice i Preobraæenske, kao i zgrada bivπe Hrvatske banke, a ove dvije izmeu svakako ne mogu tamo ostati. Mislim da bi se trebale poruπiti, ne graditi na njih, i napraviti na tom mjestu suvremenu arhitekturu. Nakon dugogodiπnje prakse projektiranja stambenih zgrada, kako to da ste se polovicom 60ih poËeli baviti projektiranjem hotela? Po nekim novim dogovorima i propisima projektiranje stambenih zgrada prelazi u ovlast poduzeÊa koji su ih i izvodila. Puno dobrih arhitekata zavrπilo je u stambenoj izgradnji u poduzeÊima. Meutim, kako sam ja projektirao hotel u Sisku i dobio prvu nagradu na internom natjeËaju za Crveni otok, nekako sam preπao u projektiranje hotela. A poticaja je dao i arhitekt Radauπ koji je s jednom ekipom iπao gledati izgraeni Crveni otok i izjasnio se u Druπtvu arhitekata: “©to toga BartoliÊa muËite sa stambenom izgradnjom kad on ima daleko veÊe aspekte…” Naravno, za to je bila potrebna nova vrsta edukacije jer takvo projektiranje zahtijeva veliko tehnoloπko znanje o funkcioniranju hotela, poËevπi od ulaska sirovina, skladiπtenja, ventilacije, stanovanja osoblja, pa sve do organizacije zajedniËkih prostorija i soba za goste. Gost nikada ne smije vidjeti taj tehnoloπki dio. Ta tehnologija zahtijeva beskrajno znanje. Pekao sam taj zanat radeÊi na hotelu u Sisku. Kad projektirate neπto tako ogromno, budite se noÊu i trËite za stol da to ucrtate. Kada stvara neko djelo, arhitekt je duπom i tijelom okupiran njime. KVARTAL IV - 4 - 2007 Gotovo svi Vaπi hoteli doæivjeli su preinake bez Vaπeg dopuπtenja. ©to mislite o tome? Jako mi je bio drag moj projekt hotela “Istra” na Crvenom otoku kraj Rovinja (Ëine ga dva spojena otoka - Sv. Andrija i Maskin, op.a.). Pogledajte urbanistiËku “znaËku”. Tlocrt je bio u obliku slova “V”. Kad ste dolazili na otok Sv. Andrija odmah s obale ste mogli vidjeti otok Maskin, zgrada hotela nije tomu smetala. Sada su sve zagradili i hotel je dobio dogradnje uokolo koje su zatvorile te prelijepe vizure. Hotel Istra, Crveni otok kraj Rovinja, 1969. 11 Svi moji projekti hotela ukljuËivali su i osmiπljavanje interijera. Pozivao sam Ëesto Zlatka Pricu i, tu i tamo, Edu MurtiÊa. I hotelu Materada, kojem je prizemlje bilo otvoreno, na stupovima, zatvoren je taj prekrasni pogled na more i to sve bez pitanja. Vi tu ne moæete niπta. Ja imam u obitelji tri advokata, no πto biste postigli tuæbom? Honorar? Udruæenje hrvatskih arhitekata moglo bi dati neki ukor. Jedan od posljednjih Vaπih projekata je idejni projekt za hotel u Dagomisu. RAZGOVOR 12 KVARTAL IV - 4 - 2007 Dagomis kod SoËija u Rusiji je veliki turistiËki kompleks uz Crno more, udaljen stotinjak kilometara od Jalte. PoduzeÊe Genex iz Beograda dogovorilo je s Rusima kompletnu izgradnju hotela sa svom izgradnjom i kompletnom opremom, “sve do ælice”. OdluËeno je da Êe netko iz Zagreba raditi projekt, a Beograd infrastrukturu. I tako je mene Druπtvo arhitekata predloæilo za izradu projekta jer sam se bavio hotelskom izgradnjom. Parcela na kojoj se trebao izgraditi hotel za oko 1200 gostiju bila je veliki prazni plato, uzdignut nad morem, na kojem je rastao zeleni Ëaj. Pokuπali smo ja i moji suradnici vrlo zahtjevni program πto bolje uklopiti u ambijent. Tako je nastala ideja o piramidalnoj formi, vijugavog tlocrta. Zajedno smo napravili idejni, a Ivan Kolbah i Vesna MihljeviÊ su napravili izvedbeni projekt jer sam otiπao u mirovinu. stanove. Hodnici su bili preniski i predugaËki, djeca su se koturala po njima. To je bio uæas za stanovanje. Isto tako i u Moskvi. Svi smo bili oduπevljeni Le Corbusierovom PalaËom Sovjeta, ali njegova stambena zgrada u Moskvi bila je neprimjerena za njihov naËin æivota i kulturu. Dimnjaci limenih peÊi virili su kroz prozore svakog stana. Dosta ste putovali svijetom i vidjeli razliËite arhitektonske realizacije. Koje su Vas oduπevile, a koje razoËarale? Treba znati gledati i vidjeti. Supruga i ja smo Ëesto zajedno putovali i kada sam ostao zapanjen pred naseljem Alvara Aalta u Finskoj te u Londonu pred koncertnom dvoranom Royal Festival Hall, rekla mi je kako me nije joπ vidjela tako ushiÊenog. No u Berlinu sam doæivio razoËaranje. Bili smo na izloæbi stambenih kuÊa koje su radili veliki arhitekti (IBA - Internationale Bauaustellung, 1954.-1961.). Jedna kuÊa bila je Le Corbusierova. Neπto sliËno kao u Marseilleu. Imala je dugaËki hodnik te dvoetaæne i troetaæne Za kraj, recite nam πto mislite da je duænost, odnosno odgovornost arhitekta? Duænost je arhitekta da od zaËetka namjere nastanka objekta, tj. od izrade programa pa sve do potpunog dovrπenja vodi potpunu brigu o svemu. Usudit Êu se usporediti, kao majka koja se od zaËeÊa do njegova osamostaljenja brine za svoje dijete. Ali za to je potrebno mnogo savjesnosti i mnogo truda πto zahtijeva potpunu psihofiziËku predanost, Ëesto na πtetu obitelji. No da bi netko bio takav cjeloviti arhitekt, nije dovoljna fakultetska edukacija. To je samo uvod u status odgovornog arhitekta. Cijeli æivot potrebno je usavrπavati se i educirati. Edukacija putem svih kulturnih dogaaja koje stalno treba pratiti. A naravno, bez znanja dvaju jezika arhitekt se viπe ne moæe zamisliti. Jer arhitektura nije regionalna umjetnost, nego svjetska. Zagreb, rujan/listopad 2007.