Skulptura Jagodina 1

Gff, 2017

2005

Datacija: Tiberijevo doba (14.-21. g. 1. st.) Opis Dimenzije: ukupna visina kipa 184 cm; visina kipa: 177 cm Stanje sa~uvanosti: Glava iz Oxforda pokazuje sitnija o{te}enja u obliku manjih rupica po cijelom licu. Nos je velik i pri dnu razbijen. Vrh brade je o{te}en. Cijeli stra'nji dio glave nedostaje pa nije jasan na~in ~e{ljanja kose, kao i njezin zavr{etak oblika pun|e na vratu. @enski kip iz Opuzena je prili~no dobro sa~uvan. Manji dio odje}e pla{ta je nepravilno odlomljen uokolo vrata, i to od desne prema lijevoj strani. Uglavljivanjem glave u otvor kipa, manji trag draperije na vratu spojio se s naborom na desnom ramenu. Kipu nedostaju obje ruke u razini podlaktice. Jedan dio, vjerojatno odje}e, odlomljen je u predjelu grudi na lijevoj strani, dio kojega je rukom pridr'avala desna ruka. Sitnija i krupnija, uglavnom rupi~asta o{te}enja vidljiva su posebno na prednjoj strani kipa, tj. po odje}i pla{ta. Ostala o{te}enja mogu se uo~iti na brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

Radovi Instituta Za Povijest Umjetnosti, 2011

Kroz prostor i vrijeme: Zbornik u čast Miri Menac-Mihalić, 2021

Based on his two works Jeka planine (1767) and Aždaja sedmoglava (1768) secular priest Vid Došen (1719 or 1720–1778) is in Croatian literary historiography attributed as a religious and enlightenment writer. In Jeka planine Došen defends Matija Antun Relković after the first issue of Satire iliti divji čovik (Dresden, 1762). The main interest of this work is focused on Došen’s sharp critique of the legendary in Jeka planine, in which we recognize his enlightenment motivation, but also a continuation of a long tradition of Catholic renewal from the previous century. Svjetovni svećenik Vid Došen (1719. ili 1720–1778) u hrvatskoj je književnoj historiografiji, na temelju svojih dvaju djela Jeka planine (1767) i Aždaja sedmoglava (1768), atribuiran kao vjerski i prosvjetiteljski pisac. Jeka planine Došenova je obrana Matije Antuna Relkovića nakon prvoga izdanja Satira iliti divjeg čovika (Dresden, 1762). Središnji je interes ovoga rada usmjeren na Došenovu oštru kritiku predajnoga u Jeci planine u čemu se prepoznaje njegovo prosvjetiteljsko djelovanje, ali ujedno i nastavljanje na dugu tradiciju djela katoličke obnove iz prethodnoga stoljeća.

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

2006

Zbog nepomirljivih stavova njihovih obitelji dramatiËna ljubavna veza s nizom potresnih obrata zavrπava tragiËnim raspletom-ubojstvom Miljenka, a nedugo zatim i smrÊu Dobrile. Ta je legenda posluaeila pripovjedaËu Marku KaaeotiÊu kao predloaeak za njegov najbolji i najpoznatiji roman Miljenko i Dobrila, koji je objavljen u Zadru 1833. godine na talijanskom jeziku. Marko KaaeotiÊ (1804.-1842.) smatra se prvim naπim piscem povijesnih romana na hrvatskoj obali u doba romantizma. KaaeotiÊevom zaslugom legenda o kaπtelanskim zaruËnicima prenesena je iz kolektivne memorije u lijepu knjiaeevnost i tako je do danas nastavila aeivjeti dvostrukim aeivotom. 1 Roman Miljenko i Dobrila svojim se izlaskom ponovno vratio u narodnu predaju stvarajuÊi uvijek nove varijacije raznim prijevodima, kombinacijama prijevoda, dramatizacijama, skladanjem pjesama i, konaËno, istoimene opere. Radovi inspirirani tom legendom Ëesti su i u likovnim umjetnostima. 2 Nada JerËiÊ, odgojiteljica za djecu predπkolske dobi i pjesnikinja, za potrebe ovog projekta legendu je preradila u PriËu o Miljenku i Dobrili, prema navedenom romanu i lokalnoj tradiciji. Ta njeaeno i osjeÊajno prepriËana priËa, koja govori o ljubavi, prijateljstvu, sreÊi, nesreÊi, nepravdi, mraenji, ljepoti i pomirenju… nosi u sebi niz odgojnih i moralnih vrijednosti. Za razliku od tragiËnog zavrπetka zaviËajne uspomene, naπa priËa ima difuzni magliËasti kraj koji ostavlja djeci dodatnu moguÊnost da sami zamisle ili kreiraju drugaËiji zavrπetak. Dakle, ta nam je prilagoena legenda posluaeila kao osnova za pribliaeavanje izgleda kaπtela-dvorca, odjeÊe plemiÊa i plemkinja, puËana i obiËaja tog vremena najmlaoj populaciji naπega grada na nov i zanimljiv naËin. UobiËajna narodna predaja koja se usmeno prepriËavala i prenosila od baka, teta ili mama na djecu danas je sve oskudnija. Veliki demografski porast stanovniπtva te ubrzani ritam modernoga globalistiËkog aeivota ostavljaju najmanje prostora za njegovanje nematerijalne baπtine. Stoga smo odluËili projekt provesti u predπkolskim ustanovama koje obuhvaÊaju najmlau populaciju i tako institucionalizirati i distribuirati priËu iz naπe baπtine. 3 Osim toga, namjera nam je bila izraditi model prezentacije te legende koji bi se mogao aplicirati u neki drugi prostor ili na neku drugu priËu. U renesansno-baroknom zdanju dvorca Vitturi, najidealnijem ambijentu dogaanja radnje i radionice, uz baroknu glazbenu podlogu tog vremena, kostimirani naratori ispriËali su djeci preraenu legendu. Naratori su vodili djecu kroz dijalog, pa im je doaeivljaj bio ugodan i pun emocija. U igri, putem iskustvenoga i intelektualnog uËenja, sva su djeca slagala i sloaeila za njih pripremljene puzzle s likovima Miljenka i Dobrile, za πto su svi dobili nagradu-kartolinu PriËa o Miljenku i Dobrili koju su ponijeli kuÊi roditeljima. Nagrada je djeci bilo i fotografiranje u za to pripremljenim kostimiranim kulisama likova postavljenim u atriju dvorca tako da je svako dijete samo odabralo svog Miljenka ili Dobrilu. Nakon sudjelovanja 20 pedagoπkih grupa, 400 djece i 60 odgojno-obrazovnih djelatnika u radionicama proveli smo evaluaciju projekta u vrtiÊima Kaπtela. Prikupili smo djeËje radove, izjave, dramatizacije priËe na Ëakavπtini koje su nastale nakon posjeta Muzeju, s namjerom da ih prikaaeemo javnosti na nekoj primjerenoj izloaebi i u publikaciji. Tom prigodom prezentirat Êemo i rezultate anketnih listova koje je Muzej priredio za odgojitelje i sve sudionike muzejske priËaonice-igraonice. VeÊ sada moaeemo zakljuËiti da je projekt uspio i da je dobar putokaz kako osuvremeniti i prezentirati nematerijalnu baπtinu.

2010

UDK 904: 739.72 Izvorni znanstveni rad U radu je obra|ena ranosrednjovjekovna bojna sjekira koja je na|ena u koritu rijeke Gline kod Marinbroda na Banovini. @eljezna bojna uska sjekira ima duga~ko, blago prema dolje povijeno sje~ivo s jedne strane i produ`etak za udaranje s druge strane nasada. Sli~ne sjekire pojavljuju se u avarodobnim grobovima i grobovima 9. i 10. stolje}a diljem Karpatske kotline. S obzirom na mjesto nalaza ona pripada avarskom miljeu. Rije~je o jednom od najju`nijih nalaza toga tipa oru`ja u Panonskoj nizini.

Anafora, 2016

The study explores the way Sándor Márai's novel entitled Féltékenyek (The Jealous Ones) has modernized the anecdotal tradition of the 19th century Hungarian literature. In addition, it aims to point out the one-sidedness of the approach that considers anecdotal narration old-fashioned in the context of modern literature. The major assumption of the study is that Márai applies anecdotal familiarity as an expression of commonly accepted values of the bourgeois way of life. This concept of familiarity primarily differs from its 19th century version characterized by intimate informality in being more abstract, more intellectual and more formal.

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2016

2011

Muzej Moslavine u Kutini osnovan je 1960., kada su i počeli prvi radovi na Garić-gradu. Pronađeni predmeti danas se nalaze u stalnome postavu Muzeja i čine veći dio Srednjovjekovne zbirke. U radu se opisuje povijest istraživanja Garić-grada i dio fundusa koji mu pripada.The Museum of Moslavina in Kutina was established in 1960, at the time when the initial works on Garić-grad commenced. The found items belong to the current Museum holdings and make the major part of its Mediaeval Collection. The paper describes the history of the research on Garić-grad and the part of the holdings belonging to it