MEGALITI ASERIJE

MEGALITI ASERIJE Autor: Mate Puljak 06.05.2023. Megalitski grad Aserija (Asseria) nalazi se nedaleko Benkovca i predstavlja jedan monumentalan arheološki lokalitet koji je veoma slabo istražen. Izvana je mnogo reprezentativniji od Bribirske gradine i zidine su mu očuvanije. Negdje u dubokoj prapovijesti grad se nalazio na obali mora, baš kao što je to bio slučaj s Bribirom i Ostrovicom. Sjeverozapadne, odnosno sjeverne zidine Bribira starije su od najstarijih blokova Aserije koje možemo datirati u vrijeme Daorsona, dakle, po meni 1800. g.pr.Kr., tj. 3800 godina sveukupne starosti. Te bedeme vidimo na jugozapadu gradinskog naselja, pojavljuju se i na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani gradine. „Onaj koji želi ostvariti velike stvari ne bi trebao pokušavati sam.“- Indijanska Istraživanja lokaliteta započeta su krajem 19.st., a nastavljena 1998. Kada je formirano prvo naselje još uvijek se ne zna. Najstariji poznati nalazi potječu iz neolitika(?). Unatoč tome struka pretpostavlja da je gradina bila naseljena od 6.st.pr.Kr., a da najstariji bedemi potječu iz 4.st.pr.Kr. U 1.st.pr.Kr. tako se, prema njima, grade masivni megalitski bedemi. To razmišljanje nema nikakve logike. Mislim da u kontekstu ilirskih prapovijesnih građevina ne postoji gluplja složenica od „helenistički utjecaj“. Kakav utjecaj? Najstariji bedemi Asserije nastaju više od tisuću godina prije razdoblja helenizma, po mojoj procjeni između 1800. i 1500.g. Smatra se da je ovdje najprije bilo liburnsko središte koje je kasnije postalo rimski grad. Tako se često javno ističu Trajanov slavoluk, kojega, hvala Bogu, tamo više nema, zatim liburnijski nadgrobni spomenici cipusi, koji su, ustvari, rimski, pa sačuvan forum…Rim, Rim, i samo Rim...Koliko naši vole tu demoniju ne bi me čudilo da se iz toga svega, uz nakaradnu promociju TZ i TV ponovo rodi nekakav rimski kult. U obližnjem Burnumu redovito se odaju počasti tom istom Rimu, tako da se amfiteatar polako pretvara u poganski centar Zagore. U Primorju je centar poganije na splitskom peristilu. Mi smo vjerojatno jedini narod na svijetu koji veliča svoje agresore. I dalje smatram da je nužno uklanjati i uništavati ostatke Rima s naših ilirskih arheoloških lokaliteta. Aserija izvorno nije bila rimski grad, niti je za Rima doživjela procvat. Nekih intervencija je bilo, kao i na Bribiru, međutim, ovaj grad nosi pečat ilirske civilizacije. Naš narod ne zna dugo zadržati državu jer je sklon samouništenju, rastakanju autohtonih vrijednosti, brisanju identiteta, služenju tuđinu i pomaganju raznim interesnim skupinama, isključivo na svoju štetu. Mi imamo kompleks manje vrijednog naroda, a to tako ne treba biti jer smo potomci velikog i hrabrog ilirskog naroda. Obilazak smo započeli od sjeverozapada gdje je nekada stajao slavoluk cara Trajana, i nastavili prema jugozapadu gradine gdje se nalaze kameni blokovi koji su među najstarijim. Lokalno je stanovništo zatrpalo sve zidove o čemu postoje i narodne predaje. Nije jasno jesu li to radili ritualno kao vid sahrane ili su brisali, možda i čuvali tragove onih koji su bili mnogo prije njih. To je jedna velika enigma. Nije lako prekriti jedan cijeli grad, pogotovo ako su mu zidine negdje više od 7 metara. Na tom dijelu gdje je stajao poganski slavoluk vide se rimski zahvati, jednako kao i srednjovjekovni. Slična je stvar i s Bribirom. Ono što struka identificira kao neugledne prapovijesne bedeme, ispred megalitskog zida, nije starije od istog. Mislim da su tu u velikoj zabludi. Ne da mi se sada ulaziti u rasprave s nekima od njih, ali je o istima napisano dosta nelogičnosti. O Aseriji postoji mnoštvo radova, nije da se ništa nije pisalo, ali je promocija nekako zakazala. Prema dnevnicima fra Luje Maruna, Aserija je, u njegovo vrijeme, pretrpjela ogromne devastacije i pljačke lokalnog stanovništva. Obišli smo dobar dio južnih zidina, tj. ono što nije zaraslo u raslinje. Na tom nas je dijelu iznenadio jedan oveći blavor kojemu smo poremetili mir. Prema mojoj procjeni bio je duži od metra i pol. Ušao je u bedem. Taj ulazak je dugo trajao. Vratili smo se do zapadnih vrata i ušli u grad. Očekivali smo iskopine, a dočekalo nas je zeleno prostranstvo s crkvicom i grobljem nešto bliže južnome bedemu. Crkva stoji na ostacima nekakvog foruma koji nije bio nešto posebno prostran. Između zapadnog ulaza u gradinu i crkve uočavamo ostatke formi građevina iz nekadašnjih istraživanja. Ista stvar je i s gornju stranu crkve. Na crkvu je ugrađen stećak s ilirskim grbom. Vide se ostaci i drugih stećaka. Nakon preskakanja zida šamatorja upućujemo se po južnom bedemu sve do njegovog kraja. Visina mu se tu kreće i do 5 metara. U osipini uočavam uvoznu prapovijesnu keramiku karakterističnu za naša otočka nalazišta Korčulu i Vis. Možda bi se mogla datirati u nekakvo starije željezno doba, iako sam na početku obilaska uočio i keramiku iz mlađeg željeznog doba. Raspon te uvozne keramike je tako od 9.st. pr. Krista, s čim se mnogi neće složiti, pa do Bizanta, stim da sam s unutarnju stranu sjevernog bedema uočio mnogo stariju keramiku bez mljevenog kamena koju bih datirao u period od 19. do 13.st.pr.Kr. Ono što me iznenadilo jest jugoistočna strana gradine koja je nezaštićena, a kojom se najlakše moglo provaliti u gradinu. Što se dogodilo s tim bedemom uistinu mi nije jasno. Ne djeluje kao da je na toj točki mogao biti previše visok. Kretali smo se dalje istočnim bedemom prema sjeveru gdje smo se uvjerili kako zid uopće nije plitak nego je ukopan. Vršni blokovi su tako završili u podnožju ili na padini. Možemo ih pratiti cijelom tom stranom. Neki od dijelova tog bedema su ekstremno stari, zidani su bez žbuke i mogu se nositi s Daorsonom, baš kao i dijelovi zapadne, te napose jugozapadne sekcije bedema na Aseriji. Na ovom lokalitetu ne nalazimo stariji tzv. poligonalni ciklopski stil gradnje kakav imamo na „Varvariji“, odnosno Bribirskoj glavici. Nakon obilaska bedema imao sam dojam da je sve to naše, pa i ono što smo napravili pod rimskom upravom. Osjećaj se pogubio kod vrata na kojima je stajao Trajanov slavoluk. Da sam bio sam vjerojatno bih osjetio nešto više, ovako je to bila kolajna slika koje su me samo uznemirile. Aserija je bio grad bogatstva, poroka, razvrata i bezboštva. Imao je i robove. Teško je uopće oguliti te slojeve do onog prvog zlatnog grada iz doba mira i blagostanja do čijih je zidina dopiralo more. Uz mnogo truda, pokušao sam ga predočiti i skoro sam uspio. Znao sam da sam blizu slike čim nije bio problem zamisliti djecu kako trčkaraju naokolo. Grad je, u to zlatno vrijeme, živio od ribe. Bio je to svojevrsni centar ribarstva i s njim povezane trgovine, odnosno distribucije u unutrašnjost. Kao takav je, od davnina, bio meta osvajača. Čekajući dolazak dr. Semira Osmanagića i ekipe podcasta Atma, upoznali smo nekoliko zanimljivih pojedinaca. Semira je dočekalo pedesetak ljudi koji su sudjelovali u obilasku i odslušali predavanje. Neki su u međuvremenu odustali jer je, poradi obilaska drugih lokaliteta, znatno kasnio. Nakon što su lokalni ljudi ispričali ono što znaju o lokalitetu uputili smo se u obilazak. Nama je to već bio drugi put taj dan, a kroz jutro smo obišli Bribir i Ostrovicu s Mačkovim kamenom. Tom prilikom sam kratko razgovarao s dvije ženske osobe koje su me se baš dojmile, posebno jedna od njih (na slici dolje prva od lijevo). Tako prijatnu osobu nisam sreo dugi niz godina. Aseriju ću upamtiti upravo po njenoj energiji koja je suprotna onoj same Aserije. Sličan osjećaj sam imao na Bribirskoj glavici. Oba mjesta obeščastili su jedini pravi pogani na ovim prostorima, Rimljani. Photo: Sabina Osmanagić Unatoč velikom trudu i mnogim kontaktima, nisam došao do narodnih predaja koje bi bile posebno važne. Sve predaje idu u smjeru nalaza i općenito kopanja po gradini. Izdvojiti se može samo predaja o moru i naletu Atile. Slično je i s Bribirom. Prava je enigma kako narod pamti Atilu (434.-453.) ako je, na ove prostore, doselio u 7.st.? Došlo je vrijeme da se laži o dolasku Slavena napokon odbace. Svi smo mi potomci ilirskih plemena, i ovaj susret Delmata i Liburna 2023. na Aseriji nije slučajan. Nikada prije nismo imali toliko razvijenu svijest o našoj prošlosti, nama samima i svemu što je nekada bilo naše. Upravo su Aserija, Nadin, Lergova gradina i mnoge druge gradine na ovom prostoru dokaz da ilirsko pleme Liburna odlikuju markeri visoko razvijene civilizacije. Romska poslovica kaže: „U trenutku vašeg najvećeg uspjeha posijano je sjeme vašeg uništenja.“ Mnogo toga je uništeno, prvenstveno je nestalo znanje. No, mi smo još uvijek svoji na svome i ako se često budemo pitali, dar znanja će se vratiti. Nadam se da ću Aseriju jednom posjetiti sam i na njoj ostati cijeli dan. Skica: H.LIEBL-W.WILBERG (1908.) Monumentalan grad stoji neotkopan. Pljačkaši su devastirali gornje povijesne slojeve, naročito grobove. Sjeverna i zapadna strana gradine Slika dolje: najstarija sekcija bedema U fugu se ne može staviti niti list papira kamoli bankovna kartica Ostaci rimskoga foruma Dolje: ilirski grb Južna strana gradine Jugoistok nema sačuvan bedem Od jugoistoka na istok i sjever Kameni blokovi razbacani niz padinu. Kamena vacada duža od 2 metra Sjeverna strana Po bedemu prema jugozapadu Obilazak dr. Osmanagića „Borite se za dobar cilj, iskoristite svaki djelić svog bića da pogurate taj cilj dalje, i nemojte se bojati braniti ga.“ Spartanska [email protected]