Safranbolu
Safranbolu
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 41°15′N 32°41′E / 41.250°N 32.683°E | |
| država |  Turska
|
| regija | Crno More |
| provincija | Karabük |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Dr. Necdet Aksoy |
| Površina | |
| - Ukupna | 1013 km² |
| Visina | 485 |
| Stanovništvo (2010.) | |
| - Urbano područje | 49 014 |
| - Područje utjecaja | 60 358 |
| Vremenska zona | UTC+2 (UTC+3) |
| Poštanski broj | 78600 |
| Pozivni broj | (+90) 370 |
| Službena stranica www.safranbolu | |
| Karta | |
  Safranbolu | |
Safranbolu je grad i kajmakam u Provinciji Karabük, u turskoj regiji Crno More od 49 014 stanovnika.
Grad leži leži na sjeveru Turske, u brdovitoj unutrašnjosti Anadolije, udaljen oko 200 km sjeverno od Ankare, i oko 100 km južno od Crnog mora. Grad je dobio ime od grčke riječi saffron koja znači "šafran", te je prije bio poznat kao Saframpolis (grčki: Σαφραμπολις, "Grad šafrana"). On je od davnina bio poznat po tradiciji uzgoja i trgovini šafranom, ona se još i danas održava u obližnjem selu Davutobası koje slovi kao uzgajalište najboljih šafrana na svijetu.
Stari dio grada Safranbolua, izrastao je u vrijeme trgovine šafranima, on leži u dubokoj i vlažnoj kotlini u inače stepskom krajoliku. Grad ima 1008 historijskih spomenika iz osmanskog razdoblja: privatni muzej, 25 džamija, pet turbeta (mauzoleja), osam česmi, pet hamama, tri karavan-saraja, sunčani sat i stotine privatnih historijskih kuća i vila tradicionalne gradnje.
Tu su i tragovi prahistorijskih i antičkih naselja poput gromila, grobnica i rimskih mostova. Zbog toga je 1994. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.[1]
Novi dio grada se nalazi na visoravni, oko 2 km zapadno od Starog grada. U njemu se nalazi više obrazovnih institucija poput Fakulteta likovnih umjetnosti i dizajna - Fethi Toker koji je odjel univerziteta Zonguldak Karaelmas.
Historijska pokrajina Paflagonija je od davnina bila domom mnogim narodima (Paflagonci, Kaški, Kapadocijci). Područje grada Safranbolua je bilo naseljeno još u prahistoriji o ćemu svjedoče grobnice isklesane u njenim stijenama. Turci Seldžuci osvajaju taj kraj - 1196. pa je grad Saframpolis je pripao pokrajini Sinop. Oni su ga najprije prozvali Zalifre, a potom Taraklıborlu, no nakraju su samo preveli stari grčki naziv u Safranbolu.
Od 13. vijeka pa sve do dolaska željeznice početkom 20. vijeka, Safranbolu je bio važna karavanska stanica na glavnom putu koji je spajao Istok i Zapad Osmanskog carstva, ali i Evropu s Orijentom. Stara džamija, kupatilo i Medresa Sulejman paše su izgrađeni 1322. godine. Na vrhuncu razvoja u 17. vijeku proširena je gradska tržnica kako bi se udovoljilo zahtjevima sve većeg broja posjetitelja. Iz ovog razdoblja su sačuvane mnoge građevine kao što su: Konak Cinci koji je imao više od 60 gostinjskih soba (1640.-48.), Džamije Koprülü (1661.) i Let Paša (1796.), kao i brojne trgovine, štale i kupatila. Arhitektura Safranbolua iz ovog razdoblja je utjecala na urbanistički razvoj gradova u cijelom Osmanskom carstvu.
Dolaskom željeznice u 19. vijeku Safranbolu je izgubio na važnosti, a administrativni centar turske provincije postaje grad Karabük sa svojom željezarom, ali je to bila sreća u nesreći, jer je upravo zbog toga arhitektura grada ostala nedirnuta industrijskim napretkom.
| Historijski grad Safranbolu | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Turska | |
| Registriran: | 1994. (18. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iv, v |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Historijski centar grada Safranbola leži južno od antičke citadele, u pravcu jug-istok, a sastoji se od četiri dijela:
- Trokutasti Pazar Çukur ("Rupa") u donjem dijelu grada, okružen kućama i radionicama zanatlija kao što su kožari, kovači, krojači, sjedlari i obućari. Ulice u toj mahali su uske i zakrivljene prateći obrise dvaju rijeka koje ju uokviruju. Popločane su tako da im je središnji dio uzdignut kako bi se vode izlijevale prema krajevima. Starije kuće imaju poludrvene konstrukcije, a ostatak fasada je ispunjavan raznim materijalima (glina, cigla, i sl.). Njihove fasade prema ulici nemaju prozora te izgledaju kao nastavak vrtnih zidova; glavne prostorije su na prvom katu, dok su stropovi bogato ukrašeni rezbarijama u drvetu, i oslikani.
- Kıranköy je nekad bila mahala kaura (nemuslimana) koja je svojom arhitekturom podsjećala na slične kvartove tadašnjih evropskih gradova, kao što su zanatlije i trgovci koji su živjeli odmah iznad svojih radionica i trgovina, dok su im podrumi služili kao skladišta i konobe.
- Bağlar ("vinogradi") je mahala koja se sastojala od usamljenih kuća s velikim vrtovima.
- Novija mahala koja se prostire izvan historijskog centra.
-
Enterijer Konaka Asmazlar -
Sokak u Çukuru -
Starorimska regulacija potoka u Cukuru -
Tradicionalne kuće -
Konak Cinci
Safranbolu ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima;
- ↑ „City of Safranbolu” (engleski). UNESCO. Pristupljeno 16. 09. 2013.
- Oktay Aslanapa, Anadolu'da ilk Türk mimarisi Arhivirano 2007-09-30 na Wayback Machine-u: Başlangıcı ve gelişmesi (Ranoturska arhitektura u Anatoliji: Počeci i razvoj), Ankara, 1991. ISBN 975-16-0264-5. (tur.)
- Historijski grad Safranbolu Arhivirano 2012-07-25 na Wayback Machine-u (en)
- Kuća u Safranbolu
- Fotografije Arhivirano 2013-12-14 na Wayback Machine-u (en)