Kapitulacija Japana

Japanski predstavnici Mamoru Shigemitsu i Yoshijiro Umezu na palubi bojnog broda USS Missouri za vrijeme ceremonije predaje 2. septembra 1945. Iza njih su u srednjem redu, slijeva nadesno, general-major Yatsuji Nagai kao predstavnik vojske; Katsuo Okazaki kao predtsavnik Ministarstva vanjskih poslova; kontraadmiral Tadatoshi Tomioka kao predstavnik ratne mornarice; Toshikazu Kase iz Ministarstva vanjskih poslova te general-lajtnant Suichi Miyakazi kao predstavnik vojske.

Predaja Japana u augustu 1945. je označila konačni završetak drugog svjetskog rata. 10. augusta 1945. nakon što su Mandžuriju napale sovjetske trupe i nakon što su SAD izvršile atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija, japansko vodstvo - koje je predstavlajo Vrhovni ratni savjet (tzv. "velika šestorka") je odlučilo da, načelno, prihvati savezničke zvjete za završetak rata iznesene u Potsdamskoj deklaraciji. Nakon nekoliko dana skrivenih pregovora i neuspjelog državnog udara, car Hirohito se preko radija obratio narodu te carskoj objavi 15. augusta objavio kako Japan pristaje na predaju. 28. augusta je započela okupacija Japana od strane Vrhovnog komandanta Savezničkih sila. 2. septembra je japanska vlada potpisla Japanski protokol predaje, kojim je službeno završio drugi svjetski rat. Neke izolirane jedinice japanskih oružanih snaga u Aziji i na pacifičkim otocima su se odbili predati te su mjesecima, pa i godinama, sve do 1970-ih, nastavili borbu.

Vanjske veze

Kapitulacija Japana na Wikimedijinoj ostavi

=

• Original Document: Surrender of Japan Arhivirano 2008-05-18 na Wayback Machine-u (en)
• United Newsreel of surrender from Google Video Arhivirano 2008-10-23 na Wayback Machine-u (en)
• The last mission over Japan (en)
• Hirohito's Determination of surrender 終戦 Syusen (japanski)
• Tajne bilješke privatnih razggovora britanskog premijera Churchilla i maršala Staljina na Potsdamskoj konferenciji 17. jula 1945. (en)