O sretnom životu (Seneka)
| O sretnom životu | |
|---|---|
 Iz izdanja 1543. godine, koje je tiskao Antonio Constantino | |
| Autor(i) | Lucije Anej Seneka |
| Originalni naslov | De vita beata |
| Država | Rimsko Carstvo |
| Jezik | latinski |
| Tematika | etika |
| Žanr(ovi) | filozofija |
O sretnom životu (latinski: De vita beata) djelo je Seneke Mlađeg napisano oko 58. godine nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Ovaj nepotpuni spis[1] upućen je njegovom starijem bratu Galionu, kojemu je Seneka posvetio i svoj dijalog O gnjevu (De Ira). Podijeljen je u 28 poglavlja i donosi Senekina moralna stajališta u njihovom najzrelijem obliku. U ovom spisu Seneka objašnjava od čega se sastoji sreća i kako se može postići; odgovor nalazi u stoičkom učenju da se sreća nalazi u životu koji je ispunjen vrlinom i živi se u harmoniji s prirodom, premda ne negira da i druge stvari, kao što su zdravlje i bogatstvo, imaju svoju vrijednost.[2] Prema tome, potraga za srećom zapravo je potraga za razumom, pri čemu razum ne znači samo upotrebu logike, već i razumijevanje prirodnih procesa.
Puni naslov glasi Galionu o sretnom životu (Ad Gallionem de vita beata). Djelo je vjerojatno napisano početkom 58. godine ili nešto ranije.[3] Na temelju usputnih primjedbi u tekstu, smatra se da ga je Seneka napisao kad je bio na položaju moći početkom Neronove vladavine između 54. i 59. godine.[4] Osim toga, Tacit kaže da je Publije Suilije Ruf 58. godine u nekoliko navrata javno kritizirao Senekino bogatstvo, a spis O sretnom životu sadrži obranu bogatstva, što može biti odgovor na ovu ili slične kritike iznesene u to vrijeme.[4]
Djelo se završava prilično naglo, a u rukopisima iza njega slijedi Senekin spis O dokolici (De otio), kojem nedostaje početak.[4] Najstariji sačuvani rukopis je iz Codex Ambrosianus u Milanu, koji potječe iz 11. stoljeća, a ostale su kopije izvedene iz ovog arhetipa.[5]
Djelo se može jasno podijeliti u dva dijela. U prvom dijelu (§1-17) Seneka definira koncept sretnog života i raspravlja o tome kako ga se može postići.[6] Ovaj dio također osporava epikurejske doktrine.[6] U drugom dijelu (§17–28) Seneka raspravlja o odnosu filozofskih učenja s osobnim životom pojedinca.[6] Četiri poglavlja ovog dijela (§21–24) posebno je posvećena odgovaranju na kritike zbog posjedovanja bogatstva.[6]
Seneka, sukladno stoičkom učenju, tvrdi da je priroda razum (logos) i da ljudi moraju koristiti svoju snagu razuma kako bi živjeli u skladu s prirodom i tako postigli sreću. Prema njegovim riječima, "rerum naturae adsentior; ab illa non deerrare et ad illius legem exemplumque formari sapientia est", što znači: "slijedim prirodu; mudrost je da se od nje ne udaljavamo, već da se oblikujemo prema njezinom zakonu i primjeru".[7] Seneka predlaže slijediti logičan slijed u ovom pristupu, počevši od definicije ciljeva koje osoba želi postići. U donošenju odluka prezire putove masa ("najobičniji i najčešći putovi su puni obmana"), budući da su ljudi "spremniji vjerovati drugome nego sami prosuđivati" i "pogreška koja se prenosi od jednog drugog napoljetku dolazi do nas i potiče naše uništenje".[8]
U određenom smislu poistovjećuje Prirodu s Bogom, za što nekoliko puta izjavljuje da je potrebna naša poslušnost ("Rođeni smo u ovom kraljevstvu i pokornost Bogu je naša sloboda"[9]). Piše i ovo: "kad bjesnite protiv neba, ne kažem: 'činite svetogrđe', nego 'gubite vrijeme'."[10]
Seneka prikazuje moral temeljen na preziru prema užicima ("zadovoljstvo je nešto nisko, servilno, slabo i pokvarljivo")[11] i bogatstvu ("nemojte biti pokvareni vanjskim stvarima, budite neosvojivi i divite se samo sebi, budite hrabri duhom i spremni na bilo koju sudbinu, budite kalupi za vlastiti život").[12] No, priznaje da postoje prihvatljivi užici, "mirni, umjereni, gotovo bezvoljni i prigušeni i jedva primjetni", povezani s ponašanjem mudre osobe.[13]
Dostizanje sreće, dakle, stvarno je moguće samo slijeđenjem vrline, koja će se "poput dobrog vojnika podvrgnuti ranama, izbrojati ožiljke i, probodena strelicom dok umire, obožavat će vođu za kojeg gine",[9] jer "nitko ne može živjeti veselo, a da ne živi časno".[11] Prema tome, Seneka razlikuje tvrdu ili tešku vrilinu od mekane ili lagane vrline koju je lako postići, jer "nema vrline bez napora".[14] Među teškim vrlinama spadaju strpljenje, čvrstina i ustrajnost, a među laganim su širokogrudnost, umjerenost i krotkost.
Što se tiče bogatstva, Seneka ga ne smatra dobrim ili lošim po sebi, ali priznaje da je ono "korisno i donosi veliku utjehu u život",[15] pa ih mudra osoba preferira, ali im nije podređena. U tom smislu, bogatstvo mora biti instrument vrline, tako da se koristi za darivanje drugima, jer "pružit ću svoju blagodat nekima, a nekima ću je nametnuti".[15]
- ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
- ↑ Howatson 1997, s.v. De vita beata
- ↑ Manfred Fuhrmann: Geschichte der römischen Literatur (= Reclams Universal-Bibliothek. Band 17.658), str. 392. Reclam, Stuttgart 2005, ISBN 3-15-017658-1.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Mutschler 2013: str. 141
- ↑ Leighton Durham Reynolds (Rec.): Dialogorum libri duodecim L. Annaei Senecae (= Oxford classical texts). Pages v-xx. Clarendon Press, Oxford 1977, ISBN 0-19-814659-0.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Mutschler 2013: str. 142–3
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 3.
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 1.
- ↑ 9,0 9,1 Seneka, O sretnom životu, 15.
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 27.
- ↑ 11,0 11,1 Seneka, O sretnom životu, 7.
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 8.
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 12.
- ↑ Seneka, O sretnom životu, 25.
- ↑ 15,0 15,1 Seneka, O sretnom životu, 24.
- Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga.
- Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York.
- Mutschler, Fritz-Heiner (2013), „De Beata Vitae”, Heil, Andreas; Damschen, Gregor, Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist, BRILL, ISBN 9004154612
- Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.
- Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb.
| Filozofija |
|  | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pjesništvo |
| |||||||||
| Ostala djela |
| |||||||||
| Povezano | ||||||||||
| Potreti |
| |||||||||
| Obitelj |
| |||||||||