Prijeđi na sadržaj

Mark Twain

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Mark Tven)
Samuel Langhorne Clemens
Biografske informacije
Rođenje(1835-11-30)30. 11. 1835.
Florida, Missouri, SAD
Smrt21. 4. 1910. (dob: 74)
Redding, Connecticut
PseudonimMark Twain
Nacionalnostameričko
Obrazovanje
Zanimanjeromanopisac
Opus
Književne vrstebeletristika, historijska proza, dječja književnost, publicistika, putopisi, satira, eseji, filozofska književnost, društveni komentar, književna kritika
Znamenita djela
Inspiracija
Od
Na
Potpis
Mark Twain (1909)

Mark Twain (Florida, 30. studenog 1835. - Redding, 21. travnja 1910.), američki književnik

pravo ime - Samuel Langhorne Clemens

Jedan je od najvećih humorista u svetskoj književnosti, prvi i najveći tipično američki književnik. U opsežnom delu ostvario je široku lestvicu osećaja i misli, od pune životne radosti do potpune beznadnosti. Nakon detinjstva provedenog na obalama Mississipija uči za tipografa, radi kao pilot na rečnom brodu, odlazi u potragu za zlatom u Kaliforniju, putuje po Srednjem istoku i Europi. Njegov život pun pustolovina, uspeha i slave pomućuje smrt njegovih žena i kćeri, što uvetuje pesimizam i teški očaj njegovih posljednjih radova.

1907. godine mu je uručen počasni doktorat sveučilišta Oxford. Kada je umro ostavio je nezavršen autobiografski rad, koji je naknadno uredila i objavila 1924. godine njegova tajnica Albert Bigelow Paine.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Američki pisac i humorist, jedan od najvećih humorista u svjetskoj književnosti, prvi i najveći tipično američki pisac, Mark Twain ili pravim imenom - Samuel Langhorne Clemens, rođen je 30. studenog 1835. godine u mjestu Florida u Missouriju. Majka mu je bila Jane (rođena Lampton; 1803–1890), iz Kentuckya, a otac John Marshall Clemens (1798–1847) po rođenju iz Virginie. Roditelji su mu se sreli kad se otac preselio u Missouri, te se oženili nekoliko godina kasnije 1823.[1][2] godine. Bio je šesto od sedmero djece, od kojih je samo troje preživjelo djetinjstvo: njegov brat Orion (1825–1897), pa Henry koji je umro u eksploziji riječnog broda (1838–1858), i sestra Pamela (1827–1904). Njegova sestra Margaret (1833–1839) umrla je u dobi od tri godine, brat Benjamin (1832–1842) umro je tri godine kasnije. Brat Pleasant (1828–1829) umro je u dobi od šest mjeseci.[3] Kada mu je bilo četiri godine s roditeljima se seli u mjesto Hannibal, lučki grad na rijeci Mississippi, gdje pohađa osnovnu školu. Otac mu je bio odvjetnik i sudac.[4] Nakon što mu je otac umro od upale pluća 1847. godine kreće na tiskarski zanat. Kasnije je radio kao tiskar u Keokuku (Iowa), New Yorku, Philadelphiji, Pennsylvaniji i drugdje po SAD-u. Potom je bio kormilar na parobrodu na rijeci Mississippi sve do početka američkog građanskog rata 1861., kada je na kratko kao dragovoljac pristupio konjaništvu Konfederacije. Kasnije te godine pridružio se bratu u novoosnovanom teritoriju Nevada gdje je radio u rudniku srebra. Godine 1862. postaje izvjestitelj novina Territorial Enterprise u mjestu Virginia City u Nevadi, a 1863. počinje pisati članke za iste novine pod pseudonimom Mark Twain. Na rijeci Mississippi ta fraza znači "dva hvata duboko". Nakon preseljenja u Kaliforniju, točnije u San Francisco 1864. godine susreće američke pisce Artemusa Warda i Breta Hartea koji ga podupiru u njegovu radu. Godine 1865. preradio je bajku koju je čuo na kalifornijskim zlatnim poljima i objavio je pod naslovom The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County. Za nekoliko mjeseci djelo je postalo veoma popularno. Godine 1867. predaje u New Yorku, a iste godine posjećuje Europu i Palestinu. Ta putovanja opisao je u knjizi The Innocents Abroad (1869.) koja preuveličava aspekte europske kulture, a koja je impresionirala američke turiste. Uskoro se (1870.) ženi s Olivijom Langdon. Nakon kratkog boravka u gradiću Buffalo (država New York) mladi bračni par seli se u mjesto Hartford u Connecticutu.

Većina Twainovih najboljih djela napisana je tijekom 1870-ih i 1880-ih u Hartfordu, te u vrijeme ljeta na farmi Quarry pokraj mjesta Elmira (država New York). Djelo Roughing It (1872.) potanko opisuje njegove rane pustolovine u doba kada je bio rudar i novinar. Pustolovine Toma Sawyera (1876.) slave djetinjstvo u gradu na obali Mississippija, dok djelo A Tramp Abroad (1880.) opisuje putovanje kroz njemački Schwarzwald. Roman Kraljević i prosjak (1882.) knjiga je za djecu fokusirana na zamjenu identiteta u tudorskoj Engleskoj. Život na Mississippiju iz 1883. kombinira autobiografski prikaz vlastitih iskustava kao rječnog pilota. Roman Yankee na dvoru kralja Arthura iz 1889. godine satirično je djelo na temu tlačenja ljudi u feudalnoj Engleskoj. Pustolovine Huckleberryja Finna (1884.) nastavak su Toma Sawyera i općenito se smatra Twainovim najboljim djelom. U romanu je riječ o dječaku zvanom Huck koji bježi od svoga oca na splavi rijekom Mississippi s odbjeglim robom Jimom. Ovo djelo, između ostalog, daje čitatelju sliku života na rijeci Mississippi prije građanskog rata.

Iste godine kada se pojavio Huckleberry Finn, Twain osniva tvrtku Charles L. Webster and Company kako bi objavljivao svoja djela i djela drugih pisaca. Najpoznatije djelo koje je ta tvrtka objavila bili su Osobni memoari (dva sveska, 1885. - 1886.) koje je napisao američki general i predsjednik Ulysses S. Grant. Loša investicija u automatski pisaći stroj dovela je tvrtku do bankrota (1894.). Uspješna predavanja širom svijeta i knjiga koja je nastala na osnovu tih putovanja Following the Equator (1897.) otplatili su Twainove dugove. Njegov rad u vrijeme 1890.-ih i 1900.-ih označen je rastućim pesimizmom i gorčinom, koje su prouzročili njegov poslovni neuspjeh, a kasnije i smrt njegove supruge i dvije njihove kćerke. Značajna djela iz tog razdoblja su Pudd'nhead Wilson (1894.) - novela čija radnja je smještena na Jug SAD-a prije građanskog rata i u kojoj se kritizira rasizam. Personal Recollections of Joan of Arc (1896.) je sentimentalna biografija Ivane Orleanske. Kasnija djela uključuju dvije kratke priče The Man That Corrupted Hadleyburg (1899.) i The War Prayer (1905.). Riječ je o filozofskim, socijalnim i političkim esejima. Rukopis djela Tajanstveni stranac je ostao nekompletan, a djelo je objavljeno posthumno 1916. godine.

Twainov rad inspiriran je nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih djela označila je kraj dominacije, u američkoj literaturi, pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni američki pisci Ernest Hemingway i William Faulkner pozivali su se na Twaina kao na svoju inspiraciju. U posljednjim godinama svog života Twain je pisao manje, ali je često javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamćen i po odijelima s bijelim crtama koja je uvijek nosio u javnim nastupima. Primio je počasni doktorat Oxfordskog sveučilišta 1907. godine.

Kada je umro ostavio je za sobom nedovršenu autobiografiju koju je 1924. godine objavila njegova tajnica Alberta Bigelow Paine. U prvoj polovici 1990. pronađen je izvorni rukopis Huckleberryja Finna u Hollywoodu. Nakon dužeg povlačenja po sudu oko borbe za pravo vlasništva taj rukopis, kao i drugi do tada neobjavljeni materijali, dodijeljeni su Buffalo i Erie County (New York) javnoj knjižnici, 1992. godine. Četiri godine kasnije (1996.) objavljeno je revidirano izdanje Huckleberryja Finna uključujući i neobjavljene materijale.

Pri kraju možda je zanimljivo spomenuti kako je Twain bio i jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle. Mark Twain umro je 21. travnja 1910. godine u mjestu Stormfieldu.

Dela

[uredi | uredi kod]

Odabrana dela

[uredi | uredi kod]

Pregled

[uredi | uredi kod]
Mark Tven u njegovom plažtu (scarlet sa sivim rukavima i porubima) pri uručenju njegovog literarnog doktorata, koji mu je dodelio Oksfordski univerzitet

Tven je počeo svoju karijeru pišući lake, humorističke stihove, ali je evoluirao u hroničara sujete, licemerja i ubilačkih dela čovečanstva. Sredinom svoje karijere, u delu Huckleberry Finn, on je kombinovao bogat humor, čvrstu naraciju i drištveni kriticizam. Tven je bio majstor u prikazivanju kolokvijalnog govora i pomogao je u kreiranju i popularizovanju prepoznatljive američke literature izgrađene na američkim temama i jeziku. Mnogi Tvenovi radovi su bili svojevremeno potisnuti iz različitih razloga. Delo Adventures of Huckleberry Finn je bilo više puta isključivano iz lektire američkih škola, ne samo zbog često upotrebe reči "niger", koja je bila u širokoj upotrebi tokom perioda pre Građanskog rata u kome se roman odvija.

Kompletnu bibliografiju njegovih radova je skoro nemoguće napraviti, zbog velikog broj komada koje je Tven napisao (često u opskurnim novinama) i njegove česte upotrebe nekoliko različitih pseudonima. Dodatno, velika porcija njegovih govora i predavanja je izgubljena ili nije zapisana; stoga je kolekcija Tvenovih radova rad u progresu. Istraživači su otkrili deo Tvenovog objavljenog materijala 1995. i 2015. godine.[5][6]

Rani žurnalizam i putopisi

[uredi | uredi kod]
Koliba u kojoj je Tvejn napisao "Jumping Frog of Calaveras County", Jackass Hill, Tuolumne County. Kliknite na memorijalnu ploču i unutrašnji pogled.

Dok je pisao za novine Territorial Enterprise u gradu Virginia City tokom 1863. godine, Klemens se upoznao sa advokatom Tomom Fičom, editorom konkurentskih novina Virginia Daily Union, koji je bio poznat kao „srebrno-jezični orator Pacifika“.[7]:51 On je smatrao Fiča osobom koja mu je dala „prvu realno profitabilnu lekciju“ o pisanju. Godine 1866, Klemens je dao predavanje o Sendvič ostrvima publici u gradu Washoe City, Nevada.[8] Klemens je izjavio da, „Kad sam prvobitno počeo da predajem, i u mom ranom pisanju, moja jedina namera je bila da stvorim komični kapital iz svega što sam video i čuo“. Fič mu je rekao, „Klemens, tvoje pradavanje je bilo divno. Ono je bilo elokventno, pokretničko, iskreno. Nikad u mom celokupnom životu nisam čuo takav veličanstven komad opisne naracije. Ali si ti počinio jedan neoprostiv greh — zaista neoprostiv greh. To je greh koji ne smeš više nikad počiniti. Ti is završio izuzetno elokventan opis, kojim is podstakao intenzivni interest svoje publike, sa groznim antiklimaksom, kojim si poništio sav zaista fini efekat koji si proizveo.“[9] U to vreme je Tven postao pisac Sejdžbaš škole, i bio je najzapaženiji predstavnik tog literarnog žanra.[10]

Tvenov prvi značajni rad, "The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County", je prvi put objavljen u novinama New York Saturday Press 18. novembra, 1865. Jedini razlog što je tu objavljen je da je njegova priča stigla suviše kasno da bi bila uključena u knjigu koju je Artemus Ward pripremao i koja se bavila opisima Američkog zapada.

Nakon tog praska popularnosti, novine Sacramento Union su zaposlile Tvena da piše pisma o svojim putopisnim doživljajima. Prvo putovanje koje pozeo radi ovog posla je bila plovidba parnim brodom Ajax na svom prvom putovanju do Havaja, koji su se u to vreme nazivali Sendvič ostvrima. Ta duhovita pisma su mu popločala put do novina Alta Kalifornija u San Francisku, koje su ga designirale kao putujućeg dopisnika za putovanje od San Franciska do Njujorka preko Panamskog kanala. Tokom tog perioda, Tven je pisao pisma namenjena objavljivanju, dokumentirajući svoje doživljaje sa znatnom dozom burlesknog humora. Tven je 8. juna 1867. isplovio na putničkoj krstarici Quaker City na plovidbu koja je trajala pet meseci. Ovo putovanje je rezultiralo u delu The Innocents Abroad ili The New Pilgrims' Progress.

Godine 1872, Tven je objavio drugi deo putopisne literature, Roughing It, kao polu-nastavak delu Innocents. Roughing It je semi-autobiografski opis Tvenovog putovanja od Misurija do Nevade, njegovog naknadnog života na Američkom Zapadu, i njegove posete Havajima. Knjiga satirično ismejava Američko i Zapadno društvo na isti način na koji je delo Innocents kritikovalo razne zemlje Evrope i Srednjeg Istoka. Tvenov sledeći rad je zadržao fokus na Američkom društvu, ali se u većoj bavi svakonevnim događajima. Nazvano The Gilded Age: A Tale of Today, ono je putopis, kao i njegove prethodne dve knjige, ali je i njegov prvi pokušaj pisanja romana. Ta knjiga je takođe značajna po tome što je ona jedina Tvenova kolaboracija; napisana je sa njegovim susedom, Čarlsom Varnerom.

Tvenova sledeća dva rada su bazirana na njegovom iskustvima na reci Misisipi. Old Times on the Mississippi, serija skica objavljenih u magazinu Atlantic Monthly 1875. godine, odslikava Tvenovo razočaranje u romantizam.[11] Old Times konačno postaje početna tačka za Life on the Mississippi.

Tom Sojer i Haklberi Fin

[uredi | uredi kod]

Tvenova sledeća veća publikacija je bio roman The Adventures of Tom Sawyer, koji je baziran na njegovom detinjstvu u Hanibalu. Tom Sojer je opisan po uzoru na Tvena kao dete, sa tragovima dva školska druga, John Briggs i Will Bowen. Knjiga je takođe uvela, u sporednoj ulozi, Huklberi Fina, po uzoru na Tvenovog dečačkog prijatelja Toma Blankenšipa.

Knjiga The Prince and the Pauper, uprkos toga što je zaplet sveprisutan u današnjem filmu i literaturi, nije inicijalno bila dobro prihavaćena. Pričajući priču od dva dečaka rođena istog dana koja su fizički identična, knjiga služi kao društveni komentar u kome princ i siromah zamenjuju mesta. Pauper je bio Tvenov prvi pokušaj pisanja istorijske fikcije, i krivica za njene nedostatke se obično prisuje Tvenu zbog njegovog nedovoljnog poznavanja engleskog društva, kao i činjenici da je nastala nakon masivnog uspeha. Tokom pisanja romana Pauper, Tven je započeo Adventures of Huckleberry Finn (koji je konzistentno imao problema sa završavanjem[12]), a započeo je i završio još jednu putopisnu knjigu, A Tramp Abroad, koja sledi Tvena tokom njegovog putovanja kroz centralnu i južnu Evropu.

Tvenov sledeći značajni objavljeni rad, Adventures of Huckleberry Finn, ga je učvrstio kao značajnog američkog pisca. Neki ga nazivaju prvom velikim američkim romanom, i knjiga je postala obavezna lektira u mnogim školama širom Sjedinjenih Država. Huckleberry Finn je proistekao iz romana Tom Sawyer i ima ozbiljniji ton od svog prethodnika. U osnovi romana Huckleberry Finn je verovanje dečaka u ono što je pravično da uradi, mada je većina drugih verovala da je to pogrešno. Rukopis Huckleberry Finn na četiri stotine strana je napisan sredinom 1876, neposredno nakon objavljivanja romana Tom Sawyer. Smatra se da je Tvenu trebalo sedam godina nakon prvog naleta kreativnosti da konačno završi knjigu 1883. godine. Po drugim izvorima Tven je radio na romanu Huckleberry Finn uporedo sa radom The Prince and the Pauper i drugim radovima tokom 1880. i drugih godina. Zadnja petina romana Huckleberry Finn je predmet znatne kontroverze. Neki tvrde da je Tven doživeo, kao što kritičar Leo Marx izjavljuje, „nervni slom“. Ernest Hemingway je jednom rekao o romanu Huckleberry Finn:

Ako ga čitate, morate se zaustaviti na mestu gde je Nigger Jim ugraden od dečaka. To je realni kraj. Ostatak je samo varanje.

Hemingway je isto tako napisao u istom eseju:

Sva moderna američka literatura proističe iz jedne knjige Marka Tvena zvane Huckleberry Finn.[13]

U blizini završetka romana Huckleberry Finn, Tven je napisao knjigu Life on the Mississippi, za koju se kaže da je znatno uticala na prethodnu knjigu.[5] Taj rad prepričava Tvenove memorije i nova iskustva nakon dvadest dvogodišnjeg odsustva sa Misisipija.

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kod]
  • U epizodi crtanog filma Johnny Bravo Kraljević i tupan Mark Twain se pojavljuje na njezinom samom kraju, optužujući kraljevića Johnnya Brava i njegova dvojnika tupana da su izokrenuli priču njegova romana Kraljević i prosjak. Na kraju biva bačen u tamnicu.

References

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ "Inventing Mark Twain". 1997. New York Times.
  2. ↑ Kaplan, Fred (October 2007). „Chapter 1: The Best Boy You Had 1835–1847”. The Singular Mark Twain. Doubleday. ISBN 0-385-47715-5. . Cited in Excerpt: The Singular Mark Twain. About.com: Literature: Classic. Preuzeto 2006-10-11
  3. ↑ Mark Twain's Family Tree (PDF). Preuzeto 2007-01-01
  4. ↑ Mark Twain quotations – father – John Marshall Clemens. Twainquotes.com. Preuzeto 2010-12-30
  5. ↑ 5,0 5,1 Kirk, Connie Ann (2004). Mark Twain – A Biography. Connecticut: Greenwood Printing. ISBN 0-313-33025-5 
  6. ↑ http://www.theguardian.com/books/2015/may/04/mark-twain-cache-uncovered-berkeley
  7. ↑ Baskin, R. N. (Robert Newton); Madsen, Brigham D. (2006). Reminiscences of early Utah : with, Reply to certain statements by O. F. Whitne. Salt Lake City: Signature Books. str. 281. ISBN 978-1-56085-193-6. 
  8. ↑ Gary Scharnhorst, ur. (November 28, 2010). Twain in His Own Time: A Biographical Chronicle of His Life, Drawn from Recollections, Interviews, and Memoirs by Family, Friends, and Associates (first izd.). University of Iowa Press. str. 290. ISBN 978-1-58729-914-8. 
  9. ↑ DeQuille, Dan; Twain, Mark (July 1893). „Reporting With Mark Twain”. The Californian Illustrated Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-19. Pristupljeno 2015-06-16. 
  10. ↑ „The Sagebrush School Nevada Writers Hall of Fame 2009”. University of Nevada, Reno. October 28, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-04. Pristupljeno February 26, 2012. 
  11. ↑ Reading the American Novel 1865 – 1914 G. R. Thompson; John Wiley & Sons, February 7, 2012; 462 pages; p. 29
  12. ↑ Powers, Ron (2005). Mark Twain: A Life. New York: Free Press. str. 471–473. ISBN 978-0-7432-4899-0. 
  13. ↑ from Chapter 1 of The Green Hills of Africa

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Lucius Beebe. Comstock Commotion: The Story of the Territorial Enterprise and Virginia City News, Stanford University Press, 1954 ISBN 1-122-18798-X
  • Louis J. Budd, ed. Mark Twain, Collected Tales, Sketches, Speeches & Essays 1891–1910 (Library of America, 1992) (ISBN 978-0-940450-73-8)
  • Ken Burns, Dayton Duncan, and Geoffrey C. Ward, Mark Twain: An Illustrated Biography. New York: Alfred A. Knopf, 2001 (ISBN 0-375-40561-5)
  • Gregg Camfield Arhivirano 2010-05-27 na Wayback Machine-u. The Oxford Companion to Mark Twain. New York: Oxford University Press, 2002 (ISBN 0-19-510710-1)
  • Guy Cardwell, ed. Mark Twain, Mississippi Writings, (Library of America, 1982) (ISBN 978-0-940450-07-3)
  • Guy Cardwell, ed. Mark Twain, The Innocents Abroad & Roughing It, (Library of America, 1984) ISBN 978-0-940450-25-7
  • James M. Cox. Mark Twain: The Fate of Humor, Princeton University Press, 1966 (ISBN 0-8262-1428-2)
  • Everett Emerson. Mark Twain: A Literary Life, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 2000 (ISBN 0-8122-3516-9)
  • Shelley Fisher Fishkin Arhivirano 2013-02-28 na Wayback Machine-u, ed. A Historical Guide to Mark Twain. New York: Oxford University Press, 2002 (ISBN 0-19-513293-9)
  • Susan K. Harris Arhivirano 2014-09-09 na Wayback Machine-u, ed. Mark Twain, Historical Romances (Library of America, 1994) (ISBN 978-0-940450-82-0)
  • Hamlin L. Hill, ed. Mark Twain, The Gilded Age and Later Novels (Library of America, 2002) ISBN 978-1-931082-10-5
  • Jason Gary Horn. Mark Twain: A Descriptive Guide to Biographical Sources, Lanham, Md.: Scarecrow Press, 1999 (ISBN 0-8108-3630-0)
  • William Dean Howells. My Mark Twain, Mineloa, New York: Dover Publications, 1997 (ISBN 0-486-29640-7)
  • Fred Kaplan. The Singular Mark Twain: A Biography, New York: Doubleday, 2003 (ISBN 0-385-47715-5)
  • Justin Kaplan. Mr. Clemens and Mark Twain: A Biography, New York: Simon and Schuster, 1966 (ISBN 0-671-74807-6)
  • J. R. LeMaster and James D. Wilson, eds. The Mark Twain Encyclopedia, New York: Garland, 1993 (ISBN 0-8240-7212-X)
  • Jerome Loving Arhivirano 2011-09-27 na Wayback Machine-u, Mark Twain: The Adventures of Samuel L. Clemens (University of California Press; 2010) 491 pages, ISBN 978-0-520-25257-8; Draws on newly discovered archival materials in a detailed biography
  • Bruce Michelson. Arhivirano 2012-04-24 na Wayback Machine-u Mark Twain on the Loose, Amherst: University of Massachusetts Press, 1995 (ISBN 0-87023-967-8)
  • K. Patrick Ober. Mark Twain and Medicine: "Any Mummery Will Cure" Columbia: University of Missouri Press, 2003 (ISBN 0-8262-1502-5)
  • Albert Bigelow Paine. Mark Twain, A Biography: The Personal and Literary Life of Samuel Langhorne Clemens, Harper & Bros., 1912. ISBN 1-84702-983-3
  • Ron Powers. Dangerous Water: A Biography of the Boy Who Became Mark Twain, New York: Da Capo Press, 1999. ISBN 0-306-81086-7
  • Ron Powers. Mark Twain: A Life, New York: Random House, 2005. (ISBN 0-7432-4899-6)
  • R. Kent Rasmussen. Critical Companion to Mark Twain: A Literary Reference to His Life and Work, Facts On File, 2007. Revised edition of Mark Twain A to Z ISBN 0-8160-6225-0
  • R. Kent Rasmussen, ed. The Quotable Mark Twain: His Essential Aphorisms, Witticisms and Concise Opinions, Contemporary Books, 1997 ISBN 0-8092-2987-0
  • Anonymous (1873). Cartoon portraits and biographical sketches of men of the day. Illustrated by Frederick Waddy. London: Tinsley Brothers. str. 122. Pristupljeno 2011-03-13. 
  • Radavich, David (2004). „Twain, Howells, and the Origins of Midwestern Drama”. MidAmerica XXXI: 25–42. 
  • Thomas Ayck: Mark Twain. Mit Selbstzeugnissen und Bilddokumenten, Rowohlt, Reinbek 1993, ISBN 978-3-499-50211-8 (= rororo - rowohlts monographien Band 50211).
  • Helmbrecht Breinig: Mark Twain. Eine Einführung. Artemis & Winkler, München 1985, ISBN 3-7608-1321-6.
  • Helmbrecht Breinig: Mark Twain. Eine Einführung in sein Werk. WBG (Wissenschaftliche Buchgesellschaft), Darmstadt 2011, ISBN 978-3-534-24649-6.
  • Susy Clemens: Mein Papa. Mark Twain im Tagebuch seiner dreizehnjährigen Tochter Susy und seine Anmerkungen dazu (Originaltitel: Papa, Epilog von Charles Neider, Einführung von Mark Twain, herausgegeben von Charles Neider, übersetzt von Gisbert Haefs), Insel, Frankfurt am Main 1987, ISBN 978-3-458-14587-5.
  • Thomas Fuchs: Mark Twain. Ein Mann von Welt. Haffmanns & Tolkemitt bei Zweitausendeins, Berlin 2012, ISBN 978-3-942990-06-6.
  • Mark Van Doren: The Ordeal of Mark Twain. E. P. Dutton, New York 1920.
  • Broder Carstensen: The Adventures of Huckleberry Finn: Die Problematik des Schlusses. In: Franz H. Link (Hrsg.): Amerika · Vision und Wirklichkeit, Beiträge deutscher Forschung zur amerikanischen Literaturgeschichte. Athenäum Verlag, Frankfurt a. M. et al. 1968, S. 199–210.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Mark_Twain&oldid=42240136