Magellanov tjesnac
Magellanov tjesnac
Estrecho de Magallanes | |
|---|---|
| Koordinate: 53°28′S 70°47′W / 53.467°S 70.783°W | |
| Država |  Čile Argentina
|
| Nazvan po | Ferdinandu Magellanu |
| Karta | |
 Karta Magellanova tjesnaca | |
Magellanov tjesnac (španjolski: Estrecho de Magallanes, engleski: Strait of Magellan) je morski prolaz između otoka Ognjena zemlja i južnoameričkog kontinenta kojim je moguće skratiti plovidbu imeđu Atlanskog i Tihog oceana.[1]
Najveći dio tjesnaca leži unutar čileanskih teritorijalnih voda, osim njegovog majušnog najistočnijeg dijela koji pripada Argentini. Magellanov tjesnac dug je 560 km i širok od 2 do 20 km.[1]
Prolaz se prostire od Atlantika, gdje je ulaz u tjesnac između rta Vírgenes i rta Espiritu Santo, zatim tjesnac zavija prema jugozapadu, sve do rta Froward na jugu poluotoka Brunswicka. Od tu tjesnac ponovo naglo zavija, ovaj put prema sjeverozapadu i izlazu na Tihi ocean, kod rta Pilar na otoku Desolaciónu. Najveća luka i najznačajniji grad na tom plovnom putu je Punta Arenas na poluotoku Brunswicku. U vrijeme jedrenjaka i parobroda bio je nezaobilazna usputna stanica za brodove, a danas je glavna izvozna luka je za čileansku ovčetinu.[1]
Prvi evropski moreplovac koji je pronašao i preplovio taj pomorski put bio je Ferdinand Magellan od 21. oktobra do 28. novembra, 1520. godine, Portugalac u službi španjolskog dvora, za vrijeme svoje slavne ekspedicije kad je kao prvi čovjek na svijetu oplovio Zemlju.[1]
Magellanov tjesnac bilo je jako teško preploviti u vrijeme jedrenjaka, zbog izuzetno uske krivudave staze između brojnih otoka, uvala, kanala i morskih hridi, ali i zbog lošeg vremena koje tamo vlada veći dio godine. Zbog velike magle i jakih vjetrova koji naglo mjenjaju smjer, Magellanov tjesnac bio je pravo groblje brodova krajem 19. i početkom 20. vijeka kada je bio jedini plovni put za zapadnu obalu Amerike. Njegova važnost je opala nakon izgradnje Panamskog kanala (dovršen 1914.) kojim je plovidba skraćena za nekoliko hiljada milja.[1]
