Hrvatska šutnja
Hrvatska šutnja je izraz koji se koristi od posljednjih decenija 20. vijeka i ima više značenja. U najširem smislu se pežorativno koristi kako bi opisao navodno tradicionalnu nesklonost stanovnika Hrvatske ili Hrvata općenito da se otvoreno suprotstavljaju ili kritiziraju vlast, čak i kada je ona tuđinska, tiranska, korumpirana, nesposobna ili evidentno radi na njihovu štetu.
U užem smislu se pod time podrazumijeva period hrvatske povijesti od sloma MASPOK-a početkom 1972. pa sve do uvođenja višestranačja krajem 1989. godine, kada su komunističke vlasti tadašnje Hrvatske, pod parolom suzbijanja hrvatskog nacionalizma, nastojali gušiti svako eksplicitnije izražavanje hrvatskog nacionalnog identiteta, kao i kritiku postojećeg režima, što je Hrvatsku učinilo jednom od manje liberalnih republika bivše Jugoslavije.
U još užem smislu se pod time podrazumijeva službeni stav SKH prema antibirokratskoj revoluciji od 1987. do 1989, odnosno oklijevanje da se eksplicitno osudi politika Slobodana Miloševića.
Srpski nacionalisti, pak, pod hrvatskom šutnjom podrazumijevaju navodnu tradicionalnu sposobnost Hrvata da pod krinkom jugoslavenstva i bratstva i jedinstva kriju duboko ukorijenjeni prezir i neprijateljske namjere prema Srbima.