Posudba glasa
Posudba glasa (također glasovna gluma), umijeće glasovne sinkronizacije ili davanja glasova radi prikaza lika odnosno uloge ili pružanja informacija publici ili korisniku. Primjeri posudbe glasa uključuju animirane, izvanscenske, izvanekranske ili nevidljive likove u raznim djelima, uključujući igrane filmove, sinkronizirane filmove na stranom jeziku, animirane kratkometražne filmove, televizijske programe, reklame, radiodrame (audiodrame), komedije, videoigre, lutkarske priredbe, zabavne vožnje, zvučne knjige i dokumentarce. Posudba glasa radi se i za manje ručne audioigre.
Izvođači, tj. osobe koje posuđuju glasove, nazivaju se posuđivači glasa ili glasovni glumci. Njihove uloge mogu uključivati i pjevanje, premda se katkad za pjevački glas određenog lika angažira na kastingu drugi posuđivač glasa. Posudba glasa je u nekim zemljama prepoznata kao specijalizirana dramska profesija, npr. u Britaniji koja ima dugu tradiciju izvedbe radiodrama na BBC-u.[1]
Posuđivači glasa se također koriste za snimanje fragmenata individualnih semplova koje kompjuter zatim izvodi u plejbeku pri automatskim priopćenjima.
