Pjesma Eurovizije 2011.
Eurosong 2011. . | |
---|---|
Datum | 10. svibnja (PF1) 12. svibnja (PF2) 14. svibnja 2011. (F) |
Mjesto održavanja | Esprit Arena Düsseldorf, Njemačka |
Voditelji | Anke Engelke Judith Rakers Stefan Raab |
Radiotelevizijska kuća | ARD/NDR |
Vebsajt | eurovision |
Sudionici | |
Broj sudionica | 43 |
Povratnici | Austrija Italija Mađarska San Marino |
Glasovanje | |
Sistem glasovanja | Bodove će, u omjeru 50:50, dodijeliti nacionalni žiri i gledatelji svojim pozivima ili SMS-ovima. Po 10 favorita svake države bit će nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 boda, ovisno kako je glasovala populacija te zemlje. Sve zemlje koje sudjeluju u polufinalima i finalu imat će pravo glasovati i u finalnoj večeri. |
Pobjednička pjesma | Azerbajdžan "Running Scared" |
Eurosong 2011. će biti 56. Eurovizija. Održat će se u Njemačkoj budući da je njemačka predstavnica Lena Meyer-Landrut pobijedila na Pjesmi Eurovizije 2010. pjesmom "Satellite". Polufinalne večeri će se održati 10. svibnja i 12. svibnja, a finalna 14. svibnja.
Dana 12. listopada 2010. objavljeno je kako je Düsseldorf izabran za grada domaćina.[1]
|
Eurosong 2011. bit će tek treći Eurosong kojemu će domaćin biti Njemačka, nakon 1957. i 1983.. Ovo je, ujedno, tek druga njemačka pobjeda na Eurosongu, nakon što je 1982. u Harrogateu pobijedila Nicole s pjesmom "Ein bißchen Frieden". Ujedno, od tri dosadašnja domaćinstva Njemačke, ovo će biti prvo koje će odraditi kao ujedinjena zemlja. Ova pobjeda je značajna i zbog činjenice da je Njemačka postala prva zemlja "Velike četvorke" koja je pobijedila na Eurosongu nakon uvođenja tog pravila 2000. godine. Tijekom sastanka Organizacijskog odobra u Beogradu, odlučeno je kako će trenutna pravila ostati nepromijenjena, čime je Turska, za koju se pretpostavljalo kako će (kao drugoplasirana) imati direktan nastup u finalu, ostala bez istoga. Odlukom o povratku, Italija je, ponovo, postala peta zemlja koja će imati pravo direktnog plasmana u finale, čime je formirana "Velika petorka".[2]
Također, Svante Stockselius je 30. kolovoza 2010. najavio svoju ostavku do kraja godine, što znači da će ulogu Izvršnog producenta za 2011. preuzeti netko drugi. Naslijedio ga je Jon Ola Sand.
Iako se za organiziraciju ponudilo nekoliko gradova, među kojima su se istaknuli Berlin, Düsseldorf, Hamburg i Hannover. Nakon nekoliko mjeseci, objavljeno je kako je domaćinstvo dobio Düsseldorf. Düsseldorf je grad u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija. Ima 580.250 stanovnika (stanje 30. lipnja 2006.), i po tome je deveti najveći grad zemlje.[3]
Esprit Arena u Düsseldorfu potvrđena je od strane NDR-a kao mjesto održavanja Eurosonga 2011., 12. listopada 2010.[4][5] Ovo će biti prvi Eurosong održan u Njemačkoj od ujedinjenja Zapada i Istoka koja je bila domaćin natjecanju 1957.[6] i 1983. godine.[7]
- Gradovi-kandidati
Dana 31. prosinca 2010., službeno je objavljeno da će 43 zemlje sudjelovati na Eurosongu 2011. i time će se ponoviti najveći broj sudionika, kao i na Eurosongu 2008. u Beogradu.[10][11] Ovogodišnje izdanje donijelo je povratak Austrije, Italije, Mađarske i San Marina, dok odustajanja nije bilo. Andora,[12] Crna Gora i Češka[13] nisu poslale prijavnice (iako je crnogorska prijavnica poslana, ali je povučena 2 dana prije roka zbog financijskih problema CGTV-a),[14] dok je Monako najavio mogući povratak, ali ne 2011.[15] Luksemburg je jedina zemlja koja se nije izjasnila o mogućem povratku. Lihtenštajn je poslao prijavnicu za ovogodišnje natjecanje, ali je ona na sastanku EBU-a odbijena.[16] Slovačka je izvorno najavila odustajanje (iako se čak 87,5% gledatelja pozitivno izjasnilo o slovačkom nastupanju),[17][18] ali je njezina prijavnica ostala na privremenom spisku. U siječnju 2011. ponovo je rečeno kako se Slovačka povlači iz financijskih razloga,[19] ali kako se njezino ime ponovo našlo na spisku, STV je odlučio poslati predstavnike kako bi izbjegao novčanu kaznu.[20][21]
Na sasatanku u Beogradu, 28. kolovoza 2010., odlučeno je kako je kranji rok za slanje predstavnika 15. ožujka 2011., kad će se održati ždrijeb natjecatelja.[22]
- Dvije polufinalne večeri bit će održane 10. i 12. svibnja 2011.
- Sve sudionice, izuzev "Velike petorke", moraju se natjecati u polufinalu.
- Po 10 zemalja s najvećim brojem bodova kvalificiraju se za finalnu večer.
- Izrael je dobio pravo nastupa u drugom finalu jer je na dan održavanja prvog polufinala u Izraelu državni praznik.[23]
Prije samoga ždrijeba, zemlje su raspoređene u 6 skupina prema kojima su i ždrijebane:
Skupina 1 | Skupina 2 | Skupina 3 | Skupina 4 | Skupina 5 | Skupina 6 |
---|---|---|---|---|---|
- 1. polufinale održat će se 10. svibnja 2011.
- Deset zemalja s najviše bodova odlazi u finale.
- U ovom polufinalu glasuju Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo.
- 2. polufinale održat će se 12. svibnja 2011.
- Deset zemalja s najviše bodova odlazi u finale.
- U ovom polufinalu glasuju Francuska, Italija i Njemačka.
- Finale će se održati 14. svibnja 2011.
- Samo "Velika petorka" ima direktan plasman u finale.
- Njoj će se u finalu pridružiti 20 polufinalista s najviše glasova. U finalu nastupa ukupno 25 zemalja.
- Sustav glasova još nije potvrđen.
Izvođač | Država | Prijašnji nastup(i) |
---|---|---|
Dino Merlin | Bosna i Hercegovina | 1999. |
Gunnar Ólafsson (dio sastava Sigurjón's Friends) | Island | 2001. (dio sastava Two Tricky) |
Dana International | Izrael | 1998. (pobjednica) |
Zdob şi Zdub | Moldova | 2005. |
Lena | Njemačka | 2010. (pobjednica) |
TWiiNS | Slovačka | 2008. (kao vokali Tereze Kerndlove) |
- ↑ http://www.eurovision.tv/page/news?id=20453&_t=And+the+winner+is...+D%C3%BCsseldorf! pristupljeno 17. listopada 2010.
- ↑ Bakker, Sietse. „43 nations on 2011 participants list!”. ЕБУ. Pristupljeno 31 December 2010.
- ↑ Jarmo, Siim (12 October 2010). „And the winner is... Düsseldorf!”. EBU. Pristupljeno 2010.
- ↑ Der ESC 2013 in Schweden | Das Erste: Eurovision Song Contest - Infos - Finale
- ↑ And the winner is... Düsseldorf! | News | Eurovision Song Contest - Malmö 2013
- ↑ „Eurovision History by Year (1957)”. EBU. Pristupljeno 2010.
- ↑ „Eurovision History by Year (1983)”. EBU. Pristupljeno 2010.
- ↑ „Jetzt will auch Schalke den Grand Prix”. Bild.de. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-22. Pristupljeno 1 June 2010.
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenuHost1
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenuNo ESC for Slovakia
- ↑ Bakker, Sietse (31 December 2010). „43 nations on 2011 participants list!”. Eurovision.tv. Pristupljeno 2010.
- ↑ Andora: Bez planova za 2011.
- ↑ „Czechy: Eurowizji mówimy stanowcze NIE! | eurowizja.org | OGAE Polska”. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-20. Pristupljeno 2011-05-09.
- ↑ Victor, Hondal (2010). „Montenegro officially out of Eurovision 2011”. ESC Today. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-01. Pristupljeno 23 December 2010.
- ↑ „Phil Bosco explique à Eurovision-Info”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-06. Pristupljeno 2011-05-09.
- ↑ Al Kaziri, Ghassan. „Liechtenstein, Qatar, Hungary out of 2011 Eurovision”. Oikotimes.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-10. Pristupljeno 2010.
- ↑ Floras, Stella (2010). „Slovakia: The public says Yes! to Eurovision”. ESCToday. Pristupljeno 17 October 2010.
- ↑ Hondal, Victor (2010). „Slovakia withdraws from Eurovision 2011”. ESCToday. Pristupljeno 1 December 2010.
- ↑ Hondal, Victor (07. 01. 2011.). „Slovakia: STV confirms withdrawal decision”. ESCToday. Pristupljeno 7 January 2011.
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenuSemi allocation 1
- ↑ Busa, Alexandru (17. 01. 2011.). „Slovakia : Better in than paying fine”. ESCToday. Pristupljeno 17 January 2011.
- ↑ Bakker, Sietse (282010). „Reference Group gathered in Belgrade”. EBU. Pristupljeno 2010.
- ↑ Barak, Itamar (2010). „Israel to participate in 2nd semifinal of 2011”. ESCToday. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-23. Pristupljeno 212010.