Ustav Estonije
Ustav Republike Estonije (estonski: Eesti Vabariigi põhiseadus, PS) je temeljni zakonski akt (ustav) u Republici Estoniji, koji regulira temeljnu organizaciju i strukturu estonske države, kao i temeljna prava, slobode i društvene odnose. Prema ustavu, Estonija se definira kao unitarna parlamentarna republika u kojoj vlast proizlazi iz naroda. Aktualni ustav na snazi je od 3. srpnja 1992. te je ukupno četvrti ustav u historiji Estonije. Od 1992. godine, aktualni je ustav mijenjan ukupno pet puta.
| Ustav Republike Estonije | |
|---|---|
| Vabariigi põhiseadus | |
 Grb Estonije | |
| Osnovne informacije | |
| Država |  Estonija |
| Tip | ustav |
| Grana prava | ustavno pravo |
| Jezici | estonski jezik |
| Referenca | RT 1992, 26, 349 |
| Prihvaćanje i stupanje na snagu | |
| Legislatura | Estonski kongres |
| Donošenje | 28. lipnja 1992. |
| Stupanje na snagu | 3. srpnja 1992. |
| Izmjene | 2003., 2007., 2011., 2015. |
| Online verzija | |
| Ustav Estonije | |
Ustav započinje preambulom te je podijeljen na petnaest glava:
- Opće odredbe
- Temeljna prava, slobode i dužnosti
- Narod
- Riigikogu
- Predsjednik
- Vlada Republike Estonije
- Zakonodavna vlast
- Financije i državni proračun
- Vanjskopolitički odnosi i međunarodni sporazumi
- Nacionalna obrana
- Ured državnog revizora
- Kancelar pravde
- Sudovi
- Lokalna samouprava
- Izmjene ustava
Ustavna historija Estonije tijesno je povezana s razvojem nezavisnosti te zemlje nakon Prvog svjetskog rata. Prvi ustav usvojen je 15. lipnja 1920. godine od strane ustavotvorne skupštine, a stupio je na snagu 21. prosinca 1920. godine. Ustav je reflektirao Rousseauove ideje o narodnom suverenitetu, uveo je trodiobu vlasti, a bio je izrazito parlamentaristički strukturiran, tako da je jednodomni Riigikogu imao iznimne ovlasti. Tokom 1930-ih godina, Estonija je upala u period izrazite političke nestabilnosti tako da je donesen nacrt novog ustava koji je, nakon usvajanja na referendumu 1933. godine, stupio na snagu 24. siječnja 1934. godine, dokinuvši tako ustav iz 1920. godine. Ustav je bio sušta suprotnost prvom ustavu, dajući enormne ovlasti državnom poglavaru, međutim čak je i tadašnji državni poglavar, Konstantin Päts, smatrao kako je taj ustav pretjerano autoritaran te je zagovarao donošenje novog ustava. To se konačno dogodilo 1. siječnja 1938. godine, kada je na snagu stupio treći estonski ustav, a koji je ponovo ojačao ovlasti zakonodavne vlasti te je čak uveo dvodomnu Narodnu skupštinu.
Treći estonski ustav formalno je ostao na snazi sve do 1992. godine, kada je zamijenjen aktualnim ustavom. Međutim, de facto je dokinut već 1940. godine, kada je ilegalno donesen "ustav" po uzoru na onaj sovjetski iz 1936. godine; taj je ustav donesen bez referenduma i zapravo je oktroiran od strane prosovjetske marionetske vlasti 25. kolovoza 1940. godine. Sovjetski-estonski ustav iz 1940. godine dokinut je 1978. godine, kada je donesen novi "sovjetski" ustav, modeliran prema sovjetskom ustavu iz 1977. godine.