Samuel Beckett

Samuel Barclay Beckett, (Dublin, 13. travnja 1906. - Pariz, 22. prosinca 1989.), dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Od 1938. godine živi u Parizu te nakon rata počinje i pisati na francuskom.

Samuel Beckett
Biografske informacije
Rođenje	(1906-04-13)13. 4. 1906. Foxrock, Irska (tada Ujedinjeno Kraljevstvo)
Smrt	22. 12. 1989. (dob: 83) Pariz, Francuska
Pseudonim	Andrew Belis
Nacionalnost	Irac
Obrazovanje
Zanimanje	romanopisac, novelist, dramatičar, pjesnik, esejist
Opus
Književni pravac	modernizam, teatar apsurda
Književne vrste	drama, proza
Znamenita djela
Murphy (roman, 1938.) Molloy (roman, 1951.) Malone meurt (roman, 1951.) L'Innommable (roman, 1953.) En attendant Godot (drama, 1953.) Fin de partie (drama, 1957.)
Inspiracija
Od James Joyce, Dante Alighieri, Jean Racine, Marcel Proust, Arthur Schopenhauer, J.M Synge, W.B. Yeats
Na Václav Havel, Eugene Ionesco, John Banville, Harold Pinter, Tom Stoppard, Sarah Kane, Marina Carr, J. M. Coetzee, Paul Auster, Edward Albee, Bruce Nauman, Philip K. Dick, Derek Mahon, William S. Burroughs

Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, kojemu je bio i osobni tajnik. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Beckett je jedan od glavnih predstavnika teatra apsurda.

Drame

Beckett je najslavniji po drami U očekivanju Godota, koju je kritičar Vivian Mercier opisao glasovitim riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma. Poput mnogih djela nakon 1947., napisao ju je na francuskom (En attendant Godot). Drama je nastala između listopada 1948. i siječnja 1949., objavljena je 1952., a premijerno izvedena 1953. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.

Romani

Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često unatoč njegovu izričitom protivljenju nazivaju "trilogijom": Molloy (napisano 1947., objavljeno 1951.), Malone umire (napisano 1948., objavljeno 1951.) i Bezimeni (1953.).

Kroz ta tri romana čitatelj može pratiti razvitak Beckettova zrela stila i tema. Molloy ima više osobina konvencionalnog romana: vrijeme, mjesto, zbivanje i radnju. Malone umire uglavnom se rješava zbivanja i radnje, ali ostaju naznake mjesta i vremena. "Radnja" knjige ima oblik unutarnjeg monologa. Napokon, u Bezimenome nestaje i osjećaj mjesta i vremena. Osnovna je tema tog romana sukob između želje glasa da nastavi govoriti i time nastavi postojati, te gotovo jednako jake želje za tišinom i ništavilom.

Značajke djela

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beckett u svim svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek svedan na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.

Da bi prikazao apsurdnost takva života i čovjekovu bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na grotskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku).

Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijeloga ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.

S druge strane, iako su Beckettova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.

Popis djela

Drame

• Eleutheria (1940-e/objavljena 1995.)
• U očekivanju Godota (1952.)
• Svi koji padaju (1956.)
• Djela bez riječi I. (1956.)
• Djela bez riječi II. (1956.)
• Kraj igre (1957.)
• Krappova zadnja snimka (1958.)
• Ugrubo za kazalište I. (kraj 1950-ih)
• Ugrubo za kazalište II. (kraj 1950-ih)
• Sretni dani (1960.)
• Ugrubo za radio I. (1961.)
• Ugrubo za radio II. (1961.)
• Riječi i glazba (1961.)
• Cascando (1962.)
• Drama (1963.)
• Film (film, 1963.)
• Eh Joe (1965.)
• Dah (1969.)
• Ne ja (1972.)
• Onaj put (1975.)
• Zvuk koraka (1975.)
• Trio duhova (1975.)
• ...ali oblaci... (1976.)
• Komad monologa (1980.)
• Rockaby (1981.)
• Improvizacija Ohio (1981.)
• Quad (1982.)
• Katastrofa (1982.)
• Nacht und Träume (1982.)
• Što gdje (1983.)

Proza

• Proust (1931.)
• Sanjati o lijepim i prosječnim ženama (1932./objavljeno 1992.)
• Više bocka nego udara (1934.)
• Murphy (1938.)
• Mercier i Camier (1946./objavljeno 1974.)
• Molloy (1951.)
• Malone umire (1951.)
• Bezimeni (1953.)
• Watt (1953.)
• Priče i tekstovi nizašto (1954.)
• Bram van Velde (suradnja: Georges Duthuit i Jacques Putnam)(1958.)
• Kako je to (1961.)
• Izgubljeni (1971.)
• Prva ljubav (1973.)
• Šištanje (1976.)
• Društvo (1979.)
• Loše viđeno, loše rečeno (1981.)
• Disjecta (1983.)
• Worstward Ho (1984.)
• Nepomično micanje (1988.)

Pjesme

• Whoroscope (1930.)
• Echo's Bones and other Precipitates (1935.)
• Collected Poems in English (1961.)
• Collected Poems in English and French (1977.)
• What is the Word (1989.)

Samuel Beckett na Wikimedijinoj ostavi