Samarijanski aramejski jezik
Samarijanski aramejski jezik (ISO 639-3: sam) pripada među zapadnoaramejske jezike, šire centralnosemitske skupine kojim se služe Samarijanci kao liturgijskim jezikom. Kao govorni jezik izumro je između 10. i 12. stoljeća.
Samarijanski aramejski | |
---|---|
Države govorenja | Izrael, Palestinska Narodna Samouprava |
Regije govorenja | Izrael, Palestinska Narodna Samouprava |
Broj govornika | materinski jezik:- |
Rang | nije među prvih 100 |
Klasifikacija | afroazijski semitski |
Službeni status | |
Služben u | - |
Regulatori | - |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | - |
ISO 639-2 | sam |
ISO 639-3 | sam |
SIL | - |
Riječ je o jednom od dijalekata aramejskoga jezika, te je vrlo sličan aramejskome kojim su pisani Targumi, to jest židovski prijevodi Staroga zavjeta na aramejski, koji uključuju ponekad i opsežnija tumačenja izvornoga hebrejskoga teskta. Na ovaj je jezik prevedena i Tora, to jest Petoknjižje, kao i biblijski komentari i liturgijske knjige.
Današnji Samarijanci (Shamerim; njih oko 700) govore arapski (u Nablusu u Palestinskoj Narodnoj Samoupravi) ili hebrejski jezik (u izraelskom gradu Holonu kod Tel Aviva).
Pripadnici iste etničke skupine rabe se i samarijanskim (nazivan i samarijanski hebrejski) kao prvim i samarijanskim aramejskim kao drugim liturgijskim jezikom[1]