Ohmov zakon
Ohmov zakon (po Georgu Ohmu) je fizički zakon po kojem je električna struja (I) određena kao odnos napona (U) i otpora (R):[1]
Na primer, ako znamo koliku struju može da podnese komponenta a da ne pregori, i koliki napon daje izvor napajanja, tada pomoću Omovog zakona možemo izabrati odgovarajući otpornik, koji će sprečiti da struja bude iznad dozvoljenog nivoa.[2]
Omov zakon, jedan od osnovnih zakona u oblasti električne struje, je opisao Om u svom spisu iz 1827. godine.
Jednačine
urediPrema Omovom zakonu, napon je jednak proizvodu struje i otpora:
U skladu sa načelim algebre, možemo prerasporediti veličine, tako da uvek izračunamo nepoznatu veličinu na osnovu dve poznate. Recimo, jačina struje je jednaka količniku napona i otpora, to jest:
Ako su nam poznate vrednosti struje i napona, možemo izračunati otpor. Dakle, otpor je jednak količniku napona i jačine struje:
gde je:
- I - električna struja, merena u amperima (A)
- U - električni napon, meren u voltima (V)
- R - električni otpor u omima. (Ω)
Primer
urediRecimo da imamo bateriju napona 12 volti i sijalicu. Izmereni otpor kola je 9 oma. Na osnovu toga, jačinu struje možemo izračunati po formuli:[3]
I = V / R
I = 12 volti / 9 oma = 1.3 ampera
U mikroskopskom obliku
urediOhmov zakon u mikroskopskom obliku opisuje jakost električne struje s pomoću svojstava čestica koje prenose električni naboj:[1]
I = nvqS,
gdje je n broj slobodnih čestica koje prenose električni naboj, v srednja brzina gibanja nosilaca električnoga naboja, q električni naboj nosilaca električnoga naboja, S ploština poprečnoga presjeka vodiča.
Literatura
uredi- Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene, Beograd, 2007.
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 Ohmov zakon
- ↑ Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 22), Beograd, 2007.
- ↑ Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 23), Beograd, 2007.