Louis Eugène Cavaignac

Louis Eugène Cavaignac (Pariz, 15. listopada 1802. – Flée, 28. listopada 1857.) je bio francuski vojni general i političar, jedna od najprominentnijih ličnosti Revolucije 1848. godine.

Louis Eugène Cavaignac
26. premijer Francuske Državni poglavar i predsjednik Vlade
Mandat 28. svibnja 1848. – 20. prosinca 1848.
Prethodnik	Izvršna komisija (poglavar) François Arago (premijer)
Nasljednik	Louis-Napoléon Bonaparte (predsjednik) Odilon Barrot (premijer)
Rođenje	15. listopada 1802. Pariz, Francuska
Smrt	28. listopada 1857. Flée, Francuska

Rođen je u Parizu kao drugi sin političara Jean-Baptistea Cavaignaca, koji je imao značajnu ulogu tokom Revolucije 1789. godine. Uvjereni republikanac, Jean-Baptiste Cavaignac je svoje političke ideale prenio na svoga sina. Louis Eugène Cavaignac je upisao vojnu školu te je isprva radio kao inženjer, a 1828. je imenovan satnikom. Po izbijanju Julske revolucije, protjeran je iz aktivne službe zbog zagovaranja republikanizma, no već se 1832. godine vratio uz pomoć svog ujaka, Jacques-Marieja Cavaignaca, koji je bio dužnosnik u Julskoj Monarhiji. Ipak, za kaznu je poslan u Alžir. Vojni uspjesi u Alžiru omogućili su mu brzo uspinjanje u vojnoj hijerarhiji i donijeli mu potrebnu distinkciju.

Kada je 1848. godine izbila revolucija, Cavaignac je izabran u skupštinu, a Privremena vlada mu je ponudila mjesto ministra rata, koje je i prihvatio. Cavaignac se tako našao u samom vodstvu novoproglašene, ali još uvijek nestabilne Druge Republike. Kada su u lipnju izbili protesti, Cavaignac je predvodio Nacionalnu gardu koja se krvavo obračunala s radnicima koji su prosvjedovali protiv konzervativne državne politike. Cavaignacov dobro organiziran i krvav obračun s prosvjednicima ostat će zapamćen kao jedan od najtragičnijih događaja u francuskoj povijesti, a sam Cavaignac će zbog svoje uloge dobiti nadimak "Lipanjski koljač".

Ipak, njegova uspješna obrana države imala je pozitivan odjek među vlastodršcima, koji su jednoglasno odlučili kako je general časno služio svoju zemlju, tako da je Cavaignac 28. lipnja 1848. godine imenovan državim poglavarom i predsjednikom Vijeća ministara. Cavaignac je tako, iako se nakon gušenja ustanka odrekao diktatorskih ovlasti koje su mu dodijeljene, de facto postao šef države. Nekoliko mjeseci kasnije, točnije 10. prosinca, organizirani su predsjednički izbori (prvi u francuskoj povijesti) na kojima je favorizirani Cavaignac trebao konsolidirati svoju vlast. Ipak, doživio je uvjerljiv poraz od Louisa Bonapartea, koji je uživao veliku potporu u ruralnim dijelovima zemlje (što je njemu išlo u korist jer je ustav iz 1848. dao pravo glasa svim punoljetnim muškarcima, bez imovinskog cenzusa).

Cavaignac se povukao u opoziciju, a 1851. godine, nakon državnog udara, uhapšen je zajedno s ostalim članovima opozicije. Ipak, ubrzo je pušten. Kako je u dva navrata odbio prisegnuti vjernost novom caru, zastupničko mjesto koje je osvojio na izborima mu je uskraćeno. Godine 1857. se povlači iz politike i odlazi sa suprugom u Flée, gdje iznenada umire 28. listopada 1857. godine.

Političke funkcije
Prethodi: Izvršna komisija: François Arago Louis-Antoine Garnier-Pagès Alphonse de Lamartine Alexandre Ledru-Rollin Pierre Marie (de Saint-Georges)	De facto državni poglavar Francuske 28. lipnja 1848. – 20. prosinca 1848.	Slijedi: Louis-Napoléon Bonaparte kao Predsjednik Republike
Prethodi: François Arago	Predsjednik Vijeća ministara 28. lipnja 1848. – 20. prosinca 1848.	Slijedi: Odilon Barrot
Prethodi: Jacques Gervais, baron Subervie	Ministar rata 20. ožujka 1848. – 5. travnja 1848.	Slijedi: François Arago
Prethodi: Jean-Baptiste Adolphe Charras	Ministar rata 17. svibnja 1848. – 28. lipnja 1848.	Slijedi: Louis Juchault de Lamoricière