Fotootpornik

Fotootpornik (eng. photoresistor ili light dependent resistor - LDR) je otpornik, čiji se električni otpor smanjuje s povećanjem intenziteta svjetlosti.

Fotootpornik

Razni foto otpornici
Tip komponente	Pasivna
Princip rada	Fotokonduktivnost
Pinovi	ulaz i izlaz
Elektronski simbol
Dva standardna simbola

Unutrašnji dijelovi fotoelektričnog upravljanja, tipično za uličnu rasvjetu. Fotootpornik je sa desne strane i upravlja protjecanje električne struje kroz grijač, koji otvara ili zatvara glavni dovod električne struje. Po noći, grijac je hladan i svjetiljka osvjetljava ulicu. Po danu, fotootpornik povećava otpor u strujnom krugu, pa grijač zatvara napajanje električnom strujom i svjetiljka ne svijetli.

Fotootpornik se izrađuje od poluvodiča sa velikim električnim otporom. Ako svjetlo padne na fotootpornik, sa dovoljno velikom frekvencijom (granična frekvencija), poluvodič ce upiti fotone svjetlosti i izbaciti elektrone, koji stvaraju električnu struju, u zatvorenom strujnom krugu.

Poluvodič može biti sa primjesama ili bez. Poluvodiči bez primjesa imaju svoje vlastite nosioce naboja i nisu učinkoviti poluvodiči, kao na primjer silicij. Poluvodiči bez primjesa imaju dostupne elektrone samo u određenom energetskom području i zato fotoni moraju imati dovoljno energije da pobude elektrone u cijelom spektru. Poluvodiči sa primjesama imaju nečistoce u sebi ili primjese, koji povećavaju provodljivost elektrona, tako da fotoni mogu izbaciti elektrone i sa nižom energijom. Siliciju se obično dodaje fosfor, za povećanje električne provodljivosti.

Primjene

Ima puno vrsta fotootpornika. Jeftine kadmij sulfid ćelije se mogu naći u puno različitih uređaja, kao što su kamere, ulične svjetiljke, radio satovi, alarmi i vanjski satovi.

Olovni sulfid (PbS) i indij antimon (InSb) fotodiode se koriste za srednje infracrveno područje, germanij – bakar (Ge:Cu) fotodiode su najbolje za daleko infracrveno područje i koriste se u infracrvenoj astronomiji i infracrvenoj spektroskopiji.