Dina
Dina (od keltskog: Dune i francuskog: Dune) su nestalni pješčani brežuljci po pustinjama i pješčanim morskim obalama, koji nastaju gomilanjem živog pijeska. Dine nastaju zbog stalnog i dugotrajnog djelovanja vjetra, a prema pokretljivosti se dijele na statičke i dinamiče. Vjetar pijesak neprekidno prebacuje s položite na strmiju, zavjetrinsku stranu dina, na taj način se dine pomiču u smjeru vjetra.
Dina
Dune | |
|---|---|
 | |
Većina dina je izduljenija i ima blaži nagib prema vjetrovitoj strani - sa koje se pijesak nanosi prema vrhu dine, a kraće su i strmije na zavjetrinskoj strani.
Dine nastaju na terenima živog pijeska, gdje nema biljnog pokrova koji bi ga držao. Dine su karakteristika suhih pustinjskih krajeva, ali se mogu pojaviti i u krajevima sa umjerenom klimom na terenima zahvaćenim erozijom, ili sa ogoljenih oranica.
Dine postoje i na drugim planetima, slike koje su poslali Mariner 9 i Viking 2 sa Marsa pokazele su da i na Marsu postoje dine, kod velikih kratera i u pješčanom moru oko Marsova sjevernog pola.[1] Dine veličine Kanade postoje i na Saturnovom mjesecu Titan.[2]
Nastanak i rast dina
urediNastanak pješčanih dina je kompleksan proces, osobito tamo gdje su hiljade dina izrasle jedna do druge u pješčanim morima ergovima.[1]
Pijesak uskovitlan vjetrom, kreće se kao masa kotrljajućih zrnaca, grublja zrna kotrljaju se polakše po površini, gotovo pužući - njihovo kretanje pomaže gomila manjih zrnaca koja ih udaraju i pokreću dalje. Uskovitlani pijesak odbija se lakše od tvrdih površina nego od mekših, zbog tog se veća količina pijeska, može preselili preko šljunčane ili kamenite pustinjske površine nego preko glatke i meke. Male šupljine ili glatke površine smanjuju količinu pijeska koji vjetar može pokretati na tim mjestima, zbog tog se tu počinje formirati nakupina pijeska, ako ima dovoljnu masu, ta nakupina će postati buduća dina.[1]
Kad vjetar naleti na nakupinu pijeska, zbog otpora, smanjuje brzinu i kut naleta , ukoliko je snaga vjetra ispod određene brzine - on se blizu površine barijere od pijeska, - toliko uspori da izbaci pijesak na postojeću nakupinu.
Ovaj proces odvija se na prostoru od nekoliko metara, pijesak se nakuplja na toj površini, i dina je izgrađena. Rast dine ne može trajati beskonačno, jer se nagib dine na kraju toliko povisi da vjetar više nije u stanju svojom snagom pokrenuti pijesak prema vrhu dine, kad se to dogodi, dina prestaje raste i nemože više primati nove količine pijeska, ali niti gubiti postojeći.[1]
Kako dina raste, povećava se kut nagiba niz koju vjetar nanosi nove količine pijeska, i krijesta dine penje se u visinu, ali se istovremeno još radikalnije povećava i kut zavjetrinske strane dine. Kad taloženje pijeska prijeđe kut mirovanja živog pijeska (koji iznosi oko 32 °), pijesak sa vrha počinje kliziti na zavjetrinsku stranu. Kada se to dogodi, dina gubi ravnotežu, i počinje se kretati cijela prema napred, tako da se pijesak prenosi sa privjetrinske strane na zavjetrinsku stranu.[1]
Područja dina
urediPodručja u svijetu gdje se nalaze dine generalno se dijele prema klimatskim zonama ili prema karakteristima, tako imamo:
- dine u tropskim i suptropskim pustinjama i polupustinjama
- dine u vlažnim klimatskim područjima
- dine u hladnim pustinjama i tundrama
- dine po plažama i obalama mora i rijeka
Vrste dina
urediU geomorfološkom pogledu postoje različite vrste dina, zbog uticaja slijedećih faktora; smjera i brzine vjetra, debljine vegetacijskog pokrova i količine pijeska. Generalno postoji pet bazičnih oblika dina; polumjesec, izduženi pravac (linearne dine), zvijezda, kupa i oval.[3]
Najčešći oblik dina je polumjesec, takav tip dine obično ima veću širinu, od dubine, strmija strana im je u pravilu zavjetrinska. Te dine nastaje u krajevima gdje vjetrovi konstantno pušu iz istog smjera, zovu se i barhani ili poprečne dine. Najveće dine u obliku polumjeseca na Zemlji, nalaze se u kineskoj pustinji Takla Makan, gdje se na površini široj od 3 km, nalazi jedno do drugog more tih brežuljaka. Neke vrste tih dina pomiču se brže preko pustinjskih površina od bilo koje druge vrste dina.[3]
Ravne pješčane dine, koje se zovu i linearne dine - su uobičajeno mnogo duže nego šire One se mogu pojaviti kao izolirani brežuljci, ali se uglavnom formiraju kao skupine paralelnih brežuljaka odvojene kilometrima pijeska.[3]
Radijalno simetrične, zvijezdolike dine su kupaste nakupine pijeska sa tri ili više krakova koji zrače iz vrha. Taj tip dina pojavljuje se u područjima gdje vjetrovi pušu iz različitih smjerova. Zvjezdolike dine rastu uvis, a ne prema bokovima, iz takvog tipa dina formiraju se najviše dine na Zemlji.[3] Zvjezdolike dine dominiraju po Velikom istočnom Ergu u Sahari, one su dominantna forma i po kineskoj pustinji Badain Jaran, koja se prostire južno od pustinje Gobi, tu se nalazi najviša dina na svijetu Biluthu visoka preko 500 m.[3]
Kupaste i ovalne (kružne) dine, čija je karakteristika da nemaju strmiju zavjetrinsku stranu, su vrlo rijetke, javljaju se u dijelovima pješčanih mora - koji su rubni dijelovi vjetrova.[3]
Među najviše dine na svijetu spadaju do 300 m visoke dine Sossusvleiji u Namibijskoj pustinji [3]
U najvećoj pustinji na svijetu Rub' al Khaliu na Arapskom poluotoku, pješčane dine pokrivaju površinu od 500 000 km², a jedna od najvećih je dina Tel Moreeb u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pored oaze Liva, visoka 300 metara [3]
Najveća evropska dina je Pilat u francuskom Zaljevu Arcachon, 60 km od Bordeauxa, visoka 105 m, duga 2 700 m i široka 500 m.[3] Velike dine prostiru se uz obale Baltičkog mora u Litvi kod Nide, u Poljskoj u Nacionalnim parku Slowinski, koje su visoke i do 42 m i u Danskoj - Råbjerg Mile.
Pjevajuće dine
urediDine mogu i pjevati, bolje rečeno svirati - zvuk nastaje zbog trenja pijeska koji klizi sa vrha dine, u potpunoj tišini pustinje ti zvukovi čuju se kilometrima daleko i traju po nekoliko minuta.
Geomorfološke karakteristike
urediDine su gotovo uvijek građene od pješčanih zrnaca. Zrnca gline vjetar najčešće nije u stanju podići zbog njihove međusobne povezanosti, a ako ih i pokupi one se podignu previsoko u zrak. Samo tamo gdje se zrnca gline spajaju sa zrnima pijeska, kao na obali Meksičkog zaljeva, od njih nastaju dine.
Većina pješčanih dina, izgrađena je od zrnaca promjera između 0,02 - 0,04 cm, i to od zrnaca slične veličine.[1]
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „sand dune” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 23. 02. 2012.
- ↑ „Dine koje zauzimaju područje veličine Kanade intrigiraju znanstvenike” (hrvatski). Znanost.hr. Pristupljeno 23. 02. 2012.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 „Sand Dunes around the World” (engleski). Crowley Offroad LLC. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-12. Pristupljeno 27. 02. 2012.
Vanjske veze
uredi
- Sand dune na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- Saharske dine na portalu Sahara Safaris (en)
- Sand Dunes around the World Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u (en)
- Tipovi dina[mrtav link] (de)