Talijanska mornarica
| Talijanska mornarica | |
|---|---|
 | |
| Osnovana | 1861. kao Regia Marina (službeno)
1946. kao Marina Militare |
| Država | Italija |
| Vrsta | Mornarica |
| Uloga | Ratna mornarica |
| Veličina | 30.923 djelatnika
184 plovila (uključujući manje pomoćne brodove) 70 zrakoplova |
| Dan postrojbe | 10. lipnja – Potapanje austrougarskog bojnog broda SMS Szent István, Luigi Rizzo |
Talijanska mornarica (skraćeno MM) je mornarica Talijanske Republike. To je jedna od četiri grane talijanskih oružanih snaga i formirana je 1946. od onoga što je ostalo od Regia Marine (Kraljevske mornarice) nakon Drugog svjetskog rata. Od 2014 godine, talijanska mornarica imala je snagu od 30.923 djelatnika, s približno 184 plovila u službi, uključujući manja pomoćna plovila. Smatra se multiregionalnom i mornaricom plavih voda.[1][2][3]
Današnja talijanska mornarica je moderna mornarica s brodovima svih vrsta. Flota je u kontinuiranoj evoluciji, a od danas prekooceanske jedinice flote uključuju: 2 laka nosača zrakoplova, 3 amfibijska jurišna broda, 4 razarača, 11 fregata i 8 jurišnih podmornica. Ophodne i obalne ratne postrojbe uključuju: 10 obalnih ophodnih brodova, 10 brodova za protuminske mjere, 4 obalna ophodna broda, a u službi je i raznolika flota pomoćnih brodova.[4]
Glavni brod flote je nosač zrakoplova Cavour.
- 2 x fregate opće namjene klase Bergamini (poboljšane, s ASW sposobnostima), koje se grade kako bi zamijenile dva broda iz talijanskog programa gradnje klase FREMM koji su prebačeni u Egipat 2020. i 2021.; isporuka se očekuje u razdoblju 2025–26.[5]
- 1 x klasa Trst, dok za desantni helikopter (L9890), puštanje u rad 2022. (s 4 desantne čamce Vittoria LC23 Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. lipnja 2020. (Wayback Machine)i 2 borbena čamca Baglietto MNI15).
- 7 x izvanobalni ophodni brod / fregata klase Thaon di Revel, puštanje u rad između 2021. i 2026., s još tri u opciji[6]
- 2 x U212NFS jurišne podmornice, puštanje u pogon 2027.-2029., s još dvije na opciji za održavanje flote od osam podmornica.[7]
- 2 x 11 000 tona razarača klase DDX, razvoj klase Horizon koji će zamijeniti razarače klase Durand de la Penne s vođenim projektilima do 2028. do 2030.[8]
- 3 broda za logističku podršku klase Vulcano, koji će zamijeniti Vesuvio(A5329) i Etnu(A 5326).
- 1 x UBOS, plovilo za podršku ronjenju
- 10 x MTC, obalni transportni brodovi koji će zamijeniti Gorgona klasu i Ponzu klasu
- 4 x plovila za obuku
- MLU Mid-Life Update razarača klase Horizon
- 9 x pomorskih ophodnih zrakoplova (trenutno 4 x ATR 72 MP u službi)
- 30 teških helikoptera (trenutno 22 x AW101 u službi)
- 12 lakih namjenskih helikoptera, nova nabava helikoptera AW169
- 16 x taktičkih bespilotnih letjelica (trenutno 10 x ScanEagle u službi)
- ↑ Todd, Daniel; Lindberg, Michael. 14. svibnja 1996. Navies and Shipbuilding Industries: The Strained Symbiosis. Greenwood Publishing Group. ISBN 9780275953102. Pristupljeno 14. svibnja 2018. Prenosi Google Books
- ↑ Till, Geoffrey. 2. kolovoza 2004. Seapower: A Guide for the Twenty-First Century. Routledge. London. str. 113–120. ISBN 9781135756789. Pristupljeno 15. prosinca 2015.
- ↑ Coffey, Joseph I. 1989. The Atlantic Alliance and the Middle East. University of Pittsburgh Press. United States. str. 89. ISBN 9780822911548. Pristupljeno 30. studenoga 2015.
- ↑ The Fleet – Marina Militare. marina.difesa.it. Pristupljeno 14. svibnja 2018.
- ↑ Linee di indirizzo strategico 2019–2034 (PDF). Marina Militare. Stato Maggiore della Marina. Pristupljeno 11. studenoga 2019.
- ↑ Italy's U212NFS Near Future Submarine Contract Signed. 26. veljače 2021.
- ↑ Italy - DDX 10,000-ton