Prijeđi na sadržaj

Ljudska prava u Urugvaju

Izvor: Wikipedija

Sva ljudska prava propisana prema poveljama Ujedinjenim narodima zajamčena su u Urugvaju bez obzira na vjersku, rasnu ili političku pripadnost. Prema provedbi tog zakona Urugvaj jedna od najuspješnijih zemalja u Južnoj Americi, a stranica Freedom House ocijenila je ljudska, politička i građanska prava u Urugvaju s najvišim mogućim ocjenama.[1]

Ljudska prava

[uredi | uredi kôd]

Prvo ozakonjeno ljudsko pravo u Urugvaju je pravo na život. Ozakonjeno je ukidanjem smrtne kazne, nakon ponovnog uspostavljanja demokracije početkom 1980-ih.

Sloboda govora zajamčena je nizom zakona Parlamenta iz 1996. godine.[2] Svaki građanin može dati svoje mišljenje političkog ili gospodarskog stanja na način da time ne naruši zakon o privatnosti i ne povrijedi ničiji ugled i dostojanstvo. Urugvajske vlasti uglavnom poštuju ove zakone s iznimkama međunaordnih afera poput Panamskih dokumenata.[3] Početkom 2014. godine dio ljevičarskih novinskih tiskovina prekršila je pravo slobode govora uskraćujući izjave crkvenih dužnosnika o stanju u zemlji.[4]

Pravo na slobodu vjerosipovijesti imaju svi urugvajski građani te država kao takva ne potiče niti daje potporu nijednoj vjerosipovijesti zastupljenoj u zemlji.[2] Postoji mnogo kritičara sve jače sekularizacije, jer se gotovo cijela urugvajska kultura i povijest veže uz Katoličku Crkvu, koja ne želi biti državna vjera, ali želi poseban status u odnosu na druge jer ima najveći utjecaj u urugvajskoj povijesti, posebice uborbi za neovnisnost.[5] Vjeronauk je zabranjen i kao izborni predmet u državnim školama, ali i u većem dijelu privatnih.[6] Sekularizacijom su i ukinuti crkveni blagdani te su preimenovani u državne nazive; tako je Uskrs turistički tjedan, a čak niti Božić nije državni blagdan, već samo praznik.[7] Takav stav dovodi do čestih prosvjeda i nesuglasica te rasprava o tome imaju li onda vjernici dostatna prava na slavljenje svojih blagdana.[8]

Glasačko pravo imaju svi građani koji ispunjavaju zakonski kriterij punoljetnosti i slobode odlučivanja kome će dati svoj glas. Izbori se provode svake pete godine načinom glasanja u dva kruga, ako se u prvom ne ostvari 50% + 1 glas.[2] Glasovati mogu i zatvorenici s kaznom do 15 godina ili s kaznom kojom ne gube određena građanska prava poput glasačkog prava.[2] Uz svake opće izbore provodi se i referendum s jednim ili dva pitanja koja su prihvaćena od strane Ustavnoga suda.[9]

Predizborna šutnja traje punih tjedan dana prije izbora, a novčano potpomaganje izbornih kandidata zabranjeno je za javne osobe i zastupnike Parlamenta te radnike u Državnoj upravi.[10] Također stranke koje izlaze na izbore moraju predočiti troškovnik predizborne kampanje i popis donacija s imenima i prezimenima te osobnim podatcima građana odnosno pravnih osoba.[11]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ljudska prava i sloboda u UrugvajuArhivirana inačica izvorne stranice od 31. svibnja 2019. (Wayback Machine), Freedom House (mrežno izdanje), objavljeno 2014. godine, pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
  2. a b c d Zakon o ljudskim pravima Urugvajskog parlamenta, RefWorld (mrežno izdanje), objavljeno 27. studenog 1996., pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
  3. Izvještaj o provođenju ljudskih prava u Urugvaju 2013. godine, PDF oblik, US Department of State, objavljeno u prosincu 2013. godine (engl.)
  4. "Groups hope Uruguay’s media law will become model in Latin America", IFEX Urugvaj (mrežno izdanje), objavljeno 10. veljače 2015., pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
  5. Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 64 (engl.)
  6. Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 75 (engl.)
  7. Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 77 (engl.)
  8. Izvještaj o poštovanju prava na vjerosipovijest u Urugvaju 2014., US Department of State, objavljeno u prosincu 2014. godine (engl.)
  9. Međunarodni periodički pregled: Nacionalni izvještaj: A/HRC/WG.6/5/URY/1 (24. veljače 2009.), šesti odjeljak (engl.)
  10. Piano, Aili, Freedom in the World 2009: The Annual Survey of Political Rights and Civil Liberties Rowman and Littlefield, 2009., str. 771. ISBN 1442201223 (engl.)
  11. Međunarodni periodički pregled: UN-ov izvještaj za 2013. godinu: A/HRC/WG.6/18/URY/2 (3. studenog 2013.), odjeljci 6 i 7 (engl.)