Prijeđi na sadržaj

Iginio Straffi

Izvor: Wikipedija
Iginio Straffi
Iginio Straffi
Rođenje Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.
Državljanstvo Italija
Poznat(a) po Nick Raider, Winx Club
Obrazovanje Sveučilište u Macerati
Zanimanje crtač stripa, filmski redatelj, osnivač i predsjetnik tvrtke Rainbow
Godine rada 1985. - danas
Supruga Joanne Lee
Portal o životopisima

Iginio Straffi (Gualdo, Macerata, Italija, 30. svibnja 1965.) je talijanski animator, ilustrator i bivši autor stripova.[1] Osnivač je i predsjednik tvrtke Rainbow SpA (najpoznatija po produkciji talijansko-američke crtane serije Winx Club), čiji je suvlasnik zajedno s američkom medijskom tvrtkom ViacomCBS.[2] Straffi je tvorac studijske animirane serije Winx Club i Huntik: Secrets & Seekers, kao i sukreator njegove strip serije Maya Fox.

Dok je bio na sveučilištu, Straffi je objavio svoj prvi strip u izdanju Tilta 1985. godine.[3] Nastavio je raditi kao ilustrator stripova tijekom 1990-ih, postajući na kraju vodeći kreativni umjetnik serije Nick Raider Sergia Bonellija Editorea.[4] Straffi je 1995. osnovao Rainbow uz pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija.[5] Studio je započeo s kapitalom od 10.000 eura[6] koji se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn.[7] Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za druge tvrtke dok nije osigurao sredstva za originalne projekte.[2]

Godine 2004. njegovo djelo Winx Club premijerno je izvedeno u Italiji. Serija je postala međunarodno uspješna i privukla je pažnju američke medijske tvrtke Viacom, vlasnika tvrtki Nickelodeon i Paramount Pictures. Nakon "dugog udvaranja",[5] Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a u veljači 2011. godine, kupivši 30% studija, a preostalih 70% prepustio Straffiju.[2] Kupnju je L'espresso nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom",[8] jer je doveo do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta od strane Paramount-a i Nickelodeona, kao i raznih koprodukcija.[8] Od 2019. godine Straffi nastavlja raditi u kreativnim ulogama u Rainbowu, ali fokus je s animacije prebacio na akciju uživo .[9] Među njegovim prvim živo-akcijskim djelima su Nickelodeon's Club 57 i Fate: The Winx Saga, adaptacija Winx Cluba.[9]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Život i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Straffi je rođen u Gualdo u talijanskoj regiji Marche.[10] Bio je zainteresiran za ilustriranje stripova od malih nogu, a do sedme godine počeo je crtati vlastite stripove.[4] Kada je imao osam godina, Straffi se preselio u obližnji grad Macerata.[11] U srednjoj školi često je crtao stripove u bilježnice svojih kolega[11] i sudjelovao na likovnim natječajima, poput onog koji je održavao strip časopis Totem.[8] Dok je nastavio razvijati svoje umjetničke vještine, Straffi je proučavao moderne jezike i književnosti na Sveučilištu u Macerati.[11] Tijekom sveučilišnih godina hodao je sa strankom djevojkom Antonelom koju su udomitelji odgajali u Italiji. Antonella je rekla Straffiju o svojoj želji da upozna svoje biološke roditelje, što je nadahnulo Straffi da dizajnira lik sa sličnom prošlošću (Bloom iz Winx Cluba' ).[12] Bloomova osobnost temeljila se na ličnosti supruge Iginio Straffi, Joanne Lee. Straffi je Lee upoznao 1997. godine, tijekom putovanja u Leein rodni Singapur, a vjenčali su se nekoliko godina kasnije.[5] Straffi i Lee imaju kćer po imenu Isotta.[13]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Straffi je u profesionalnu industriju stripova ušao pričom u izdanju Tilta iz 1985. godine.[3] Kasnije je surađivao na strip pričama za časopis Lanciostory i talijansku verziju Skorpio.[3] Godine 1989. godine Straffija je talentovao Claudio Nizzi,[14] tvorac serije stripova Nick Raider. Nizzi ga je doveo na posao u izdavačku kuću stripa Sergio Bonelli Editore.[14] Straffi je postao glavni kreativni umjetnik Nicka Raidera,[15] počevši s izdanjem "Missione nel Bronx" iz listopada 1990.[14] Njegov je rad također povremeno objavljen u časopisima Métal hurlant i Comic Art. Iako je uživao u ilustraciji, Straffijev je "posao iz snova" bio pretvoriti svoje crteže u crtani film, a u svojoj zemlji nije mogao pronaći posao za animaciju.[16]

Straffi je 1992. napustio Bonelli Editore i preselio se u Francusku na posao snimanja priča[16] u animiranom studiju Telcima.[7] Bio je "zbunjen" kad mu je ponuđena pozicija, ali prema Straffijevim riječima, to je bila "prekretnica koju je [on] čekao".[16] Straffi je radio na dizajnu pilot epizode Valériana, kao i na planiranoj filmskoj adaptaciji Romana de Renart.[14] Nakon što je postao iskusan u svakoj fazi procesa izrade animacije, Straffi se vratio u Italiju. Uz financijsku pomoć Lamberta Piginija i Giuseppea Casalija, Straffi je 1995. osnovao Rainbow SpA s 10.000 eura.[6] Novac se uglavnom koristio za kupnju računala i softvera za digitalni dizajn[7]

Rainbow je u početku pružao kreativne usluge za veće tvrtke. Među prvim narudžbama studija bile su tri minute animacije u filmu La freccia azzurra i pilot crtanog filma Les Armateurs Belphégor.[14]Rainbow je na kraju osigurao dovoljno sredstava za izradu svog prvog originalnog projekta, serije CD-ROM-ova i animacija Tommy e Oscar .[14] 2004. godine Straffijeva kreacija Winx Club premijerno je izvedena na talijanskom Rai 2. Postao je jedan od najbolje ocijenjenih programa mreže, s prosječnim udjelom publike od 17%.[17] Straffi je izvorno napisao radnju kluba Winx da traje najviše 78 epizoda (tri sezone).[18] Odlučio je produžiti seriju za dodatnu sezonu 2008. godine, navodeći sve veću popularnost emisije.[18]

U to vrijeme, međunarodni uspjeh Winx Cluba privukao pozornost američke medijske tvrtke Viacom, vlasnik Nickelodeon i Paramount Pictures. U veljači 2011. godine Viacom je postao suvlasnik Rainbow-a, kupivši 30% tvrtke, a preostalih 70% prepustio je Iginiou Straffiju. Ulazak Viacoma u tvrtku uslijedio je nakon "dugog udvaranja"[5] a uvjeti kupnje od 83 milijuna američkih dolara odlučeni su ranije 2010.[19] Viacom pruža Straffiju pristup financijskim i studijskim resursima[19] koji, prema L'espressu, "osiguravaju budućnost Winx vila i samog Straffija".[8] L'espresso je transakciju nazvao "Straffijevim najvažnijim sporazumom", jer je dovela do distribucije Rainbow-ovih emisija širom svijeta putem Viacomove mreže podružnica.[8] Viacomovi Nickelodeon studiji koproducirali su razne projekte s Rainbowom, uključujući dodatne sezone Winx Cluba i Cluba 57 u 2019.

Na pitanje novinara 2011. da li je "umoran" od rada na Winx Clubu, Straffi je odgovorio: "Recimo samo da sam prešao na druge projekte."[16] Njegova ostala stvaralaštva uključuju horor seriju stripova Maya Fox (prvi put objavljena 2008.) i animiranu televizijsku seriju Huntik: Secrets & Seekers (koja je premijerno prikazana 2009.). 2012. godine u Italiji je otvoren prvi Straffijev animirani film, Rimski gladijatori. Film je bio jedan od najskupljih talijanskih filmova snimljenih u to vrijeme,[20] s cijenom od oko 80 milijuna dolara (70 milijuna eura), uključujući marketinške troškove.[21] Film je zaradio ispod očekivanja, oko 10 milijuna dolara širom svijeta,[22] što je Straffi pretpostavio da je rezultat Rainbowinog nedostatka iskustva s kinematografijom.[23] Iginio Straffi također je producirao animirani dokumentarni film Tamna strana sunca koji je premijerno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Rimu u prosincu 2011.

Godine 2019., Straffi je izjavio da je svoj fokus namjeravao prebaciti na akciju uživo preko animacije; osjećao je da "prelazak u akciju uživo profesionalno dovršava [njegovo] iskustvo."[24] To je uslijedilo nakon Straffijeve najave da će Winx Club biti adaptiran u seriju uživo ( Fate: The Winx Saga ) usmjerenu prema starijim obožavateljima emisije, dok će animirana serija biti potpuno redizajnirana za znatno mlađu publiku.[24] Od 2019. godine Straffi služi kao izvršni producent Fatea i kao producent Nickelodeon's Club 57 .[24] Iste godine, Straffi je komentirao svoje gotovo desetljeće nastavka suradnje s Nickelodeonom, rekavši da se "know-how Rainbow-e i know-how Nickelodeona vrlo nadopunjuju; osjetljivost Amerikanaca, s našim europskim dodirom."[24]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Goodridge, Mike. 13. svibnja 2011. Paramount strikes deal for Rainbow's Not Born To Be Gladiators. Screen International
  2. ↑ a b c Straffi's Rainbow: Europe's Largest Animation House Has Growing Pains (PDF). VideoAge International. Listopad 2014
  3. ↑ a b c Informazioni Autore: Iginio Straffi (talijanski). DylanDogofili. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2007. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
  4. ↑ a b Straffi, Iginio. About Me. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2020. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
  5. ↑ a b c d Pennati, Nicoletta. 9. srpnja 2011. TIVÙ Iginio Straffi racconta le sue Winx ambientaliste. IO Donna (talijanski)
  6. ↑ a b Ingrosso, Lucia. 21. veljače 2017. Iginio Straffi: la favola di Mr Winx. Millionaire
  7. ↑ a b c Torelli, Umberto. 7. listopada 2011. Winx, «miracolo» digitale a Loreto (PDF). Corriere della Sera (talijanski)
  8. ↑ a b c d e Minardi, Sabina. 24. veljače 2011. Winx, le fatine fanno il botto. L'espresso (talijanski)
  9. ↑ a b TV Kids: Iginio Straffi. Worldscreen. 22. svibnja 2019.
  10. ↑ Di Martino, Fiaba. Life in a cartoon motion. MyMovies.it
  11. ↑ a b c Iginio Straffi agli studenti dell'Università degli Studi di Macerata. Controcampus (talijanski). 13. studenoga 2013.
  12. ↑ Note di regia - Winx Club: Il Segreto del Regno Perduto (PDF). Rainbow S.r.l. 2007
  13. ↑ Iginio Straffi, il padre delle Winx racconta e si racconta (talijanski)
  14. ↑ a b c d e f Artigiani alla conquista con una matita. La Folla (talijanski). 2003
  15. ↑ Winx Club: Magic Collection. Simon & Schuster
  16. ↑ a b c d Il mio sogno a 3 dimensioni (talijanski). Fondazione ente dello spettacolo. 19. svibnja 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  17. ↑ Le fatine di Winx club alla conquista dell' America. la Repubblica. 23. travnja 2004.
  18. ↑ a b Fabrizi, Stefano. 3. siječnja 2014. Ecco le avventure delle mie Winx. Corriere Adriatico
  19. ↑ a b Il Mercato e l'Industria del Cinema in Italia 2010 (PDF). Fondazione ente dello spettacolo. 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2013. Pristupljeno 27. siječnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  20. ↑ J. Lyman, Eric. 15. veljače 2013. Italy's Big-Budget 'Gladiators 3D' to Premiere at L.A.-Italia Fest. The Hollywood Reporter. Pristupljeno 20. rujna 2015.
  21. ↑ Aquaro, Peppe. 14. listopada 2012. I miei Gladiatori un mito positivo. Corriere della Sera (talijanski)
  22. ↑ Gladiators of Rome (2014). Box Office Mojo. Pristupljeno 9. kolovoza 2015.
  23. ↑ Zampa, Alice. 3. siječnja 2016. Animazione: perché l'Italia resta indietro? Ce lo racconta Iginio Straffi. Movieplayer.it (talijanski)
  24. ↑ a b c d TV Kids: Iginio Straffi. Worldscreen. 22. svibnja 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iginio_Straffi&oldid=6975209"