Tjesnačnik
Tjesnačnik (frikativ)[1] vrsta je suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal koji se, primjerice, tvori između jezika i zuba ili nepca. Približavanje artikulatornih organa takvo je da nastaju vrtlozi, turbulencije, koji rezultiraju šumnim glasom.
Načini tvorbe |
---|
zatvornik |
zapornik |
slivenici |
tjesnačnik |
sibilant |
otvornik |
nazal |
dotačnik |
vibrant |
aproksimant |
likvid |
samoglasnik |
polusamoglasnik |
lateralna tvorba |
Ova stranica sadrži fonetske simbole u zapisu IPA, koji se možda neće ispravno prikazati u nekim preglednicima (browserima). |
uredi |
U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, a to su: z, ž, s, š, f, h. U međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) složeni su tablično:
Labiodentalni | Dentalni | Postalveolarni | Velarni | |
---|---|---|---|---|
Bezvučni | f | s | ʃ | x |
Zvučni | z | ʒ |
Međunarodna fonetska abeceda poznaje širi skup tjesnačnika, primjerice sibilantni frikativi:
- [s] bezvučni nadzubni
- [z] zvučni nadzubni
- [sʼ] nadzubni
- [s̪] bezvučni zubni
- [z̪] zvučni zubni
- [s̺] bezvučni prednje-nadzubni
- [z̺] zvučni prednje-nadzubni
- [s̠] bezvučni stražnje-nadzubni
- [z̠] zvučni stražnje-nadzubni
- [ʃ] bezvučni stražnje-nadzubni
- [ʒ] zvučni stražnje-nadzubni
- [ɕ] bezvučni nadzubno-prednjonepčani
- [ʑ] zvučni nadzubno-prednjonepčani.
Izvori
uredi- ↑ Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)
Nedovršeni članak Tjesnačnik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.