Talijanska vaterpolska reprezentacija
Talijanska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Italiju u športu vaterpolu.
Osvojene medalje | |||
---|---|---|---|
Vaterpolo | |||
Olimpijske igre | |||
zlato | London 1948. | ||
bronca | Helsinki 1952. | ||
zlato | Rim 1960. | ||
srebro | Montreal 1976. | ||
zlato | Barcelona 1992. | ||
bronca | Atlanta 1996. | ||
srebro | London 2012. | ||
bronca | Rio de Janeiro 2016. | ||
Svjetska prvenstva | |||
bronca | Cali 1975. | ||
zlato | Berlin 1978. | ||
srebro | Madrid 1986. | ||
zlato | Rim 1994. | ||
srebro | Barcelona 2003. | ||
zlato | Šangaj 2011. | ||
zlato | Gwangju 2019. | ||
srebro | Budimpešta 2022. | ||
Europska prvenstva | |||
zlato | Monte Carlo 1947. | ||
bronca | Torino 1954. | ||
bronca | Jonköping 1977. | ||
bronca | Strasbourg 1987. | ||
bronca | Bonn 1989. | ||
zlato | Sheffield 1993. | ||
zlato | Beč 1995. | ||
bronca | Firenca 1999. | ||
srebro | Budimpešta 2001. | ||
srebro | Zagreb 2010. | ||
bronca | Budimpešta 2014. | ||
bronca | Zagreb i Dubrovnik 2024. | ||
Svjetske lige | |||
srebro | New York 2003. | ||
srebro | Firenca 2011. | ||
bronca | Almati 2012. | ||
srebro | Ruza, Moskovska oblast 2017. | ||
Svjetski kupovi | |||
bronca | Malibu 1983. | ||
srebro | Zapadni Berlin 1989. | ||
zlato | Atena 1993. | ||
srebro | Atlanta 1995. | ||
srebro | Sydney 1999. | ||
Europski kupovi | |||
bronca | Rijeka 2018. |
Jedina ima osvojena četiri zlata na svjetskim prvenstvima.
Nadimak ove reprezentacije je settebello.
Nastupi na velikim natjecanjima
urediOlimpijske igre
uredi- 1920.: četvrtzavršnica
- 1924.: četvrtzavršnica
- 1948.: zlato
- 1952.: bronca
- 1956.: 4. mjesto
- 1960.: zlato
- 1964.: 4. mjesto
- 1968.: 4. mjesto
- 1972.: 6. mjesto
- 1976.: srebro
- 1980.: 8. mjesto
- 1984.: 7. mjesto
- 1988.: 7. mjesto
- 1992.: zlato
- 1996.: bronca
- 2000.: 5. mjesto
- 2004.: 8. mjesto
- 2008.: 9. mjesto
- 2012.: srebro
- 2016.: bronca
- 2020.: 7. mjesto
Svjetska prvenstva
uredi- 1973.: 4. mjesto
- 1975.: bronca
- 1978.: zlato
- 1982.: 9. mjesto
- 1986.: srebro
- 1991.: 6. mjesto
- 1994.: zlato
- 1998.: 5. mjesto
- 2001.: 4. mjesto
- 2003.: srebro
- 2005.: 8. mjesto
- 2007.: 5. mjesto
- 2009.: 11. mjesto
- 2011.: zlato
- 2013.: 4. mjesto
- 2019.: zlato
- 2022.: srebro
Svjetski kupovi
uredi- 1979.: 6. mjesto
- 1983.: bronca
- 1985.: 5. mjesto
- 1987.: 5. mjesto
- 1989.: srebro
- 1993.: zlato
- 1995.: srebro
- 1997.: 5. mjesto
- 1999.: srebro
- 2002.: 4. mjesto
- 2006.: 5. mjesto
Svjetske lige
uredi- 2003.: srebro
- 2004.: 4. mjesto
- 2008.: 7. mjesto
- 2009.: 5. mjesto
- 2011.: srebro
- 2012.: bronca
- 2017.: srebro
- 2020.: 4. mjesto
Europska prvenstva
uredi- 1927.: 12. mjesto
- 1934.: 9. mjesto
- 1938.: 5. mjesto
- 1947.: zlato
- 1950.: 4. mjesto
- 1954.: bronca
- 1958.: 4. mjesto
- 1962.: 8. mjesto
- 1966.: 4. mjesto
- 1970.: 4. mjesto
- 1974.: 5. mjesto
- 1977.: bronca
- 1981.: 5. mjesto
- 1983.: 7. mjesto
- 1985.: 4. mjesto
- 1987.: bronca
- 1989.: bronca
- 1991.: 4. mjesto
- 1993.: zlato
- 1995.: zlato
- 1997.: 6. mjesto
- 1999.: bronca
- 2001.: srebro
- 2003.: 9. mjesto
- 2006.: 5. mjesto
- 2008.: 5. mjesto
- 2010.: srebro
- 2012.: 4. mjesto
- 2014.: bronca
- 2016.: 6. mjesto
- 2018.: 4. mjesto
- 2020.: 6. mjesto
- 2022.: 4. mjesto
- 2024.: bronca
Europski kupovi
urediMediteranske igre
urediPovijest
urediSlava talijanske izabrane postave je počela na OI 1948. u Londonu, kada su Talijani, ondašnji aktualni europski prvaci s EP-a godinu prije, osvojili prvo zlatno olimpijsko odličje u sastavu: Pasquale Buonocore, Emilio Bulgarelli, Mario Majoni, Cesare Rubini, Geminio Ognio, Gianfranco Pandolfini, Aldo Ghira, Gildo Arena e Tullo Pandolfini (Luigi Fabiano, Alfredo Toribolo).
Na putu do zlatnog odličja, talijanska je vrsta pobijedila Australiju s 9:0, s Jugoslavijom odigrala 4:4, pobijedila Mađarsku s 4:3, Egipat s 5:1, Francusku s 5:2, Belgiju s 4:2 i Nizozemsku s 4:2.
Sastavi na svjetskim prvenstvima
uredi- 1973.:
- 1975.:
- 1978.: Alberto Alberani, Silvio Baracchini, Romeo Collina, Gianni de Magistris, Massimo Fondelli, Marco Galli, Sante Marsili, Alessandro Ghibellini, Paolo Ragosa, Mario Scotti-Galletta, Rolando Simeoni[1]
- 1982.:
- 1986.: tr. Fritz Dennerlein
- 1991.:
- 1994.: Alesandro Bovo, Roberto Calcaterra, Alessandro Campagna, Marco D'Altrui, Massimiliano Ferretti, Mario Fiorillo, Ferdinando Gandolfi, Amedeo Pomillio, Franco Porzio, Giuseppe Porzio, Carlo Silipo[1]
- 1998.:
- 2001.:
- 2003.:
- 2005.:
- 2007.:
- 2009.:
- 2011.: Stefano Tempesti, Amaurys Perez, Niccolo Gitto, Pietro Figlioli, Alex Giorgetti, Maurizio Felugo, Niccolo Figari, Valentino Gallo, Christian Presciutti, Deni Fiorentini, Matteo Aicardi, Amaldo Deserti, Giacomo Pastorino
- 2019.: Marco Del Lungo, Francesco Di Fulvio, Stefano Luongo, Pietro Figlioli, Edoardo Di Somma, Alessandro Velotto, Vincenzo Renzuto, Gonzalo Echenique, Niccolò Figari, Michaël Bodegas, Matteo Aicardi, Vincenzo Dolce, Gianmarco Nicosia; izbornik Alessandro Campagna
Najpoznatiji igrači i treneri
urediSastav
urediIzvori
uredi- ↑ a b FINA (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. lipnja 2015. Pristupljeno 14. kolovoza 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)