Oenin
Oenin | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Kemijska struktura oenina
| ||||||
IUPAC nomenklatura | (2S, 3R, 4S, 5S, 6R) -2- [5,7-dihidroksi -2-(4-hidroksi-3,5-dimetoksifenil) chromenylium-3-il] oksi-6- (hidroksimetil) oksan-3,4,5-triol | |||||
Ostala imena | Oenin Malvidin-3-glukozid | |||||
Identifikacijski brojevi | ||||||
CAS broj | 7228-78-6 ✓ | |||||
EC broj | 230-631-9 ✓ | |||||
PubChem broj | 443652 ✓ | |||||
Osnovna svojstva | ||||||
Molarna masa | 528,89 g·mol−1 | |||||
Izgled | Tamnosmeđi prah | |||||
Struktura | ||||||
Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
Portal:Kemija |
Oenin je prirodno bojilo, C23H25012Cl, koje kristalizira u crvenim prizmama sa zelenim sjajem. Topljiv je u nižim alkoholima, u vodi (smeđecrvena do ljubičastocrvena boja) i u 2 %-tnoj kloridnoj kiselini. Nalazi se u ljusci tamnih vrsta grožđa, u plodu borovnice (lat. Vaccinium myrtillus) i u cvijetu ružičastog ili velikog sljeza (lat. Malva alcea). Upotrebljava se za bojenje nedovoljno obojenih crnih vina, bezalkoholnih pića i slatkiša.[1]
Prirodna bojila
urediPrirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.
Heterociklička prirodna bojila
urediPrema kemijskoj konstituciji heterociklička prirodna bojila mogu se svrstati u dvije skupine: bojila s kisikovim atomima i bojila s dušikovim atomima u prstenima. Od bojila koja danas imaju neko praktično značenje u prvoj su skupini: brazilein, hematein, oenin i santalin, dok su u drugoj skupini: antikni purpur, indigo i klorofil.
Slike
uredi
|
Izvori
uredi- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.