Nusret Idrizović
Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 24. travnja 1930. – Zagreb, 14. ožujka 2007.) bio je bošnjački i hrvatski književnik.[1]
| Nusret Idrizović | |
|---|---|
| Rođenje | 24. travnja 1930. |
| Smrt | 14. ožujka 2007. |
| Književne vrste | poezija, roman, drama i dr. |
| Teme | stradanja u komunizmu, stradanja u ratu u Bosni i Hercegovini, srednjovjekovna Bosna i dr. |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediStudirao je na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu. Radio je kao novinar i urednik Radio Zagreba te u uredništvu sarajevskog književnog časopisa Život i Republike. U hrvatskoj se književnosti javio zbirkom pjesama Tišine se odreći ne mogu (1955.), ali postao je relevantan proznim djelima.[1] Napisao je nekoliko romana, ali i radiodrama te je dramatizirao više od 100 romana za emisiju Radio roman.[2] Pisao je i kritike.
Djela
uredi- Tišine se odreći ne mogu, 1955., zbirka pjesama
- Smrt nije kraj, 1960.
- Mrav i aždaja, 1961.
- Borkina ljubav, 1965.
- I dan ... i noć, 1966.
- Divin, 1967.
- Ikona bez boga, 1970.
- Trilogija:
- Kolo bosanske škole smrti, 1984.
- Kolo tajnih znakova, 1987.
- Kolo svetog broja, 1990.
- Hude sudbe: silovanje Azre, 1996.
- Dvostruka avlija, 2000.
Nagrade
urediZa roman Kolo tajnih znakova (1987.) dobio je Nagradu Vladimir Nazor 1987. godine.[2]
Izvori
uredi- ↑ a b c Idrizović, Nusret | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2022.
- ↑ a b In memoriam Nusret Idrizović (1930. – 2007.). Magazin Plus (bošnjački). Pristupljeno 1. veljače 2022.