Wikipedija

Nebo može čekati (1978.)

Nebo može čekati (eng. Heaven Can Wait) je američka komedija iz 1978. godine koju su režirali Warren Beatty i Buck Henry. To je druga filmska adaptacija istoimene kazališne predstave autora Harryja Segalla. Beatty nastupa u glavnoj ulozi igrača američkog nogometa koji se, nakon fatalne prometne nesreće, vraća na Zemlju u tijelu milijunaša.

Nebo može čekati
Službeni plakat filma Nebo može čekati
Naslov izvornika
Heaven Can Wait
RedateljWarren Beatty i Buck Henry
ProducentWarren Beatty
ScenaristWarren Beatty
Elaine May
Robert Towne
Buck Henry
Glavne ulogeWarren Beatty
Julie Christie
James Mason
Jack Warden
Charles Grodin
Dyan Cannon
GlazbaDave Grusin
SnimateljWilliam A. Fraker
MontažaRobert C. Jones i Don Zimmerman
DistributerParamount Pictures
Godina izdanja1978.
Trajanje98 min.
DržavaSAD
Jezikengleski
Žanrkomedija
Proračun$15 000 000[1]
Zarada$98 800 000[2]
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Film je polučio izraziti kritičarski i komercijalni uspjeh. Pobijedio je u sve tri kategorije u kojima je nominiran za nagradu Zlatni globus (najbolji film (komedija ili mjuzikl), najbolji glavni glumac (komedija ili mjuzikl) i najbolja sporedna glumica), a nominiran je u čak devet kategorija za prestižnu nagradu Oscar (uključujući one za najbolji film, glavnog glumca, sporednu glumicu, sporednog glumca i adaptirani scenarij).

Radnja

uredi
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Joe Pendleton (Warren Beatty), drugi vođa navale u ekipi Los Angeles Rams, raduje se što će voditi svoj tim prema osvajanju Super Bowla (prvenstva u američkom nogometu). Vozeći se biciklom kroz tunel na Mulholland Driveu u Los Angelesu, on doživi prometnu nesreću s nadolazećim kamionom. Njegov anđeo zaštitnik (Buck Henry), kojemu je ovo prvi takav zadatak, uzima Joeovu dušu i odvodi ju na put u život poslije života, vjerujući da je njegova smrt neizbježna.

Međutim, Joe odbija povjerovati da je njegovo vrijeme došlo i nakon kratke istrage tajanstveni gospodin Jordan (James Mason) otkriva da je Joe u pravu; sudbina njegove smrti zapisana je tek godinama kasnije. Nažalost, budući je njegovo staro tijelo već kremirano, njih dvojica za Joea moraju pronaći novo tijelo. Nakon što odbije nekoliko prvih mogućnosti (muškarci kojima se bliži smrt), Joe napokon prihvaća tijelo milijunaša industrijalista Lea Farnswortha. Farnswortha su upravo drogirali i utopili u kadi njegova supruga Julia (Dyan Cannon) i njezin ljubavnik te njegov osobni tajnik Tony Abbott (Charles Grodin).

Julia i Tony zbunjeni su pojavljivanjem Farnswortha za kojeg su vjerovali da je mrtav. Leo uskoro kupuje kompletnu nogometnu momčad Los Angeles Ramsa kako bi ih kao vođa navale poveo do naslova prvaka. Međutim, kako bi to uspio, najprije mora uvjeriti i zatražiti pomoć od svog dugogodišnjeg prijatelja i trenera Maxa Corklea (Jack Warden) koji bi njegovo tijelo trebao dovesti u formu. U isto vrijeme Leo/Joe se zaljubljuje u aktivisticu Betty Logan (Julie Christie) koja ne odobrava Farnsworthovu politiku i akcije.

Kako se približava završnica prvenstva i samog filma, svi likovi doživljavaju određene krize. Julia i Abbott nastavljaju sa svojim ubilačkim planovima pa Abbott ubija Farnswortha. Zbog toga su Ramsi prisiljeni startati s drugim vođom navale, Thomasom Jarrettom u odlučujućoj utakmici sezone. Nakon brutalnog prekršaja koji doživi na terenu, Jarrett umire. Uz pomoć gospodina Jordana Joe uđe u posljednje tijelo (Jarrettovo), oživljava ga i zabija odlučujući pogodak na utakmici koji Ramse odvodi do pobjede.

Tijekom proslave naslova poslije utakmice, gospodin Jordan uklanja Joeovo sjećanje na prošli život i odlazi. Joe zbog toga postaje Thomas Jarrett i kozmička ravnoteža je ponovno uspostavljena; nakon proslave pobjednički vođa navale, Jarrett, upoznaje Betty, a sam kraj filma prikazuje početak njihove velike ljubavi uz obostranu prisutnost deja vu osjećaja.

Glumačka postava

uredi

Nekoliko bivših igrača nogometne momčadi Los Angeles Rams pojavljuje se u cameo ulogama, a među njima su Deacon Jones, Les Josephson, Jack Snow, Jim Boeke i Charley Cowan.[3]

Uz već spomenute bivše nogometaše u filmu se pojavljuju i neki poznati sportski komentatori. U pozadini jedne scene Bryant Gumbel komentira dok se Curty Gowdy i Al DeRogatis mogu čuti tijekom Super Bowl utakmice također kao komentatori. Dick Endberg nakon utakmice intervjuira Joea Pendletona/Toma Jarretta.

Beatty je jako želio u ulozi gospodina Masona vidjeti Caryja Granta pa je išao toliko daleko da je od Grantove bivše supruge, Dyan Cannon, zatražio da lobira za njega. Međutim, premda je Grant bio u iskušenju, svejedno je odlučio ne prekidati svoju filmsku mirovinu zbog ove uloge.

Budući voditelj televizijskih kvizova Peter Tomarken u filmu se pojavljuje kao novinar.

Produkcija

uredi

Beatty je u početku želio da naslovnu ulogu igra Muhammad Ali, ali zbog njegove učestale obveze prema boksu, Beatty je promijenio glavni lik iz boksača u igrača američkog nogometa i odlučio ga sam glumiti.[4]

Zanimljivost

uredi

Godinu dana nakon što je film snimljen nogometne momčadi Ramsa i Pittsburgh Steelersa igrali su pravo finale Super Bowla (kao i u filmu). Međutim, za razliku od filma, Steelersi su bili bolji i pobijedili rezultatom 31:19.

Nagrade i nominacije

uredi
 
Warren Beatty - producent, redatelj, glavni glumac i scenarist filma Nebo može čekati.

Oscar

uredi

Film Nebo može čekati nominiran je u devet kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a osvojio je jednu:[5]

Zlatni globus

uredi

Film Nebo može čekati nominiran je u tri kategorije za nagradu Zlatni globus i osvojio je sve tri:

Izvori

uredi
  1. ↑ Box Office Information for Heaven Can Wait.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2017. (Wayback Machine) The Wrap. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  2. ↑ Heaven Can Wait, Box Office Information. The Numbers. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2013. Pristupljeno 12. studenoga 2012.
  3. ↑ Charley Cowan NFL & AFL Football Statistics. Pro-Football-Reference.com. 19. lipnja 1938. Pristupljeno 20. prosinca 2010.
  4. ↑ YouTube. YouTube. Pristupljeno 20. prosinca 2010.
  5. ↑ NY Times: Heaven Can Wait. NY Times. Pristupljeno 30. prosinca 2008.

Vanjske poveznice

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nebo_može_čekati_(1978.)&oldid=7077981"