Martin u oblacima (1961.)
Martin u oblacima, hrvatski dugometražni film Branka Bauera iz 1961. godine.[1]
| Martin u oblacima | |
|---|---|
| Redatelj | Branko Bauer |
| Producent | Jadran film |
| Scenarist | Fedor Vidas |
| Glavne uloge | Boris Dvornik Ljubica Jović Joža Šeb Braco Reiss Antun Nalis Nela Eržišnik Ljerka Prekratić |
| Glazba | Aleksandar Bubanović |
| Snimatelj | Branko Blažina |
| Montaža | Blaženka Jenčik |
| Scenografija | Vladimir Tadej |
| Godina izdanja | 1961. |
| Trajanje | 111 min. |
| Država |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
 Portal o filmu | |
Film Martin u oblacima premijerno je prikazan u petak 7. travnja 1961. godine isprva je naišao na relativno nepovoljne reakcije kritike (Negativne kritike objavljene su u, između ostaloga, u Vjesniku (Mira Boglić), Filmskoj kulturi (Hrvoje Lisinski), Slobodnoj Dalmaciji (Duško Kečkemet) i Studentskom listu (Petar Krelja)) no publika je film zavoljela (imao je samo u Zagrebu više od 100 tisuća gledatelja[2]), a s vremenom se recepcija filma potpuno promijenila i danas slovi za jednu od najboljih hrvatskih komedija svih vremena.[3] U anketi filmskog časopisa Hollywood provedenoj među kritičarima 1999. godine Martin u oblacima bio je na 15. mjestu najboljih domaćih filmova svih vremena.[4]
Sadržaj
urediU središtu filmske priče je student prava Martin Barić (Boris Dvornik) koji živi kao podstanar u prostranom stanu bračnog para Solar na Marulićevu trgu u Zagrebu. Kad se Solarovi upute na četiri mjeseca na more gdje će se gospodin Solar baviti arheološkim istraživanjima, dok će se gospođa Solar (Lila Andres) kupati, Martin ostaje sam u stanu s obavezom da čuva njihova psa Cezara. Martin i njegova djevojka Zorica (Ljubica Jović), također studentica romanistike koja živi preko puta dvorišta u iznajmljenoj sobi, priželjkuju kupnju zajedničkog stana. Saznavši za njihovu želju da dođu do vlastite nekretnine Martinov naivni, brbljavi i smušeni stric Vjenceslav Barić (Joža Šeb), izumitelj, dođe na ideju da se prazni stan Solarovih iznajmi talijanskim poslovnim čovjekom Carmineu (Antun Nalis) koji u Zagreb dolazi sa svojom kćerkom Marcellom (Ljerka Prekratić), a da tako zarađeni novac postane polog za stan. Usput bi stric pokušao Talijanu prodati neki od svojih izuma. Stric pronađe i preprodavača stana Richarda Eugena Mrazeka (Braco Reiss) pa Martina, koji se nećka, nagovori da se na brzinu odluči na kupnju nakon što pogledaju stan u jednoj novogradnji. No, nakon što primi novce, Mrazek nikako da dostavi dokumente za stan, a ubrzo ga postaje nemoguće pronaći. Čitav plan Zorici se nikako ne sviđa, a simpatična i mlada Talijanka Marcella kod nje izaziva još i ljubomoru. Sve se dodatno zakomplicira kad Solarovi najave svoj rani povratak zbog lošeg vremena u Dalmaciji, a Martin otkrije da ih je Mrazek prevario, kao i mnoge druge, prodavši im stan na sedmom katu zgrade koja ima samo šest katova....
Analiza
urediRiječ je o ležernoj komediji ispripovijedanoj klasičnim fabularnim stilom i slovi za posljednji film tzv. zlatnog razdoblja u Bauerovom opusu. Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrvatskih komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih socijalnih i psiholoških značenja u suptilnim konotacijama.[5] Martin u oblacima osobito karakterizira tematiziranje potrošačkog društva u nastajanju. Osim u filmu općeprisutne teme stana, potrošačka kultura obuhvaćena je nizom motiva poput Zagrebačkog velesajma, diskretnog ali uočljivog Zoričinog interesa za modu, te samim likovima Talijana, oca i kćeri, Carminea i Marcelle kao utjelovljenja zapadnjačkih manira i životnog stila. Prodor popularne kulture označava angažman Ive Robića, velike zvijezde onoga vremena, koji je otpjevao naslovnu pjesmu, Baladu o Martinu. Smatra se da je Bauera, između ostaloga, na snimanje filma s temom stambenog pitanja ponukao uspjeh komedije Zajednički stan Marijana Vajde, snimljen godinu dana prije, 1960. u beogradskom Avala filmu, a koji je slovio za jedan od "domaćih blockbustera".[6] Najpoznatija je analiza Martina u oblacima kao metafore neostvarenog seksualnog odnosa.[6] "U Martinu u oblacima težnja za nepostojećom garsonijerom nije ništa drugo nego težnja za neostvarenim seksualnim odnosom".[6] Martin u oblacima nadahnut je holivudskim komedijama jer je Bauer "u Vidasovoj priči vidio mogućnost strukturiranja slojevite komike, vidio je prostor koji je moguće organizirati metodom srodnom klasičnoj holivudskoj dramaturgiji".[6]
Izvori
uredi- ↑ Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Polimac, Nenad, Kako se 60-ih slavilo potrošačko društvo, Jutarnji list, 03. 07. 2010. http://www.jutarnji.hr/kako-se-60-ih-slavilo-potrosacko-drustvo--jovanka-je-voljela-flm-u-kojem-gabi-pjeva--a-beba-juri-na-vespi/843782/?pageNumber=2#page_2 Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine)
- ↑ Krelja, Petar, Kao na filmu, ogledi 1965-2008, Zagreb, Hrvatski filmski savez, 2009.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2017. Pristupljeno 26. listopada 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Filmski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003., http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1026 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- ↑ a b c d � Pajkić, Nebojša, Martin u oblacima, Šnajder, Slobodan, Polimac Nenad, ur, Branko Bauer, Zagreb, Cekade, 1985.
Vanjske poveznice
uredi