Katarina Aleksandrijska
Sveta Katarina Aleksandrijska[1][2] (Aleksandrija, oko 282. – Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica.
| Katarina Aleksandrijska | |
|---|---|
 Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
| |
| Rođena | oko 282. Aleksandrija, Egipat |
| Preminula | oko 307. Aleksandrija, Egipat |
| Kanonizirana | prije kongregacije |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva |
| Spomendan | 25. studenog |
| Simboli | kruna, mač, palma, kotač, prsten |
| Zaštitnica | đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka, Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska), znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara |
| Svetišta | grob u samostanu na gori Sinaj |
 Portal o kršćanstvu
| |
Životopis
urediOsim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.
Legende
urediMaksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.
Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.
Štovanje
urediPrema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u samostansku crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.
Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, dok je Pravoslavna crkva štuje kao veliku mučenicu i slavi njezin blagdan 24. ili 25. studenog, ovisno o regionalnoj tradiciji.
Izvori
uredi- ↑ Sveta Katarina Aleksandrijska [Sveta Katarina Aleksandrijska]. bitno.net. Pristupljeno 25. studenoga 2022.
- ↑ Catherine of Alexandria [Catherine of Alexandria]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 25. studenoga 2022.
Bibliografija
uredi- Dunja Fališevac, Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj književnoj kulturi, Slovo 60/2010. ([neaktivna poveznica])
- Marko Dragić, Sveta Katarina Aleksandrijska u hrvatskoj katoličkoj tradicijskoj baštini, Hum 7/2011. (elektronička inačica)
Poveznice
urediVanjske poveznice
uredi- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katarina Aleksandrijska |
- Mrežna mjesta
- Sveta Katarina Aleksandrijska, sveci.net
- St. Catherine of Alexandria, Katolička enciklopedija (engl.)