Beogradska nadbiskupija
Beogradska nadbiskupija je teritorijalno najveća upravna jedinica Katoličke Crkve u Srbiji. Obuhvaća središnji dio Srbije. Ujedno je i metropolija kojoj su podložne biskupije Subotička i Zrenjaninska. Članica je Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.
| Beogradska nadbiskupija Archidioecesis Belogradensis | |
|---|---|
 Grb Beogradske nadbiskupije
| |
| Područje | |
| Država | Srbija |
| Metropolija | Beogradska |
| Statistika | |
| Površina | 50,000 km2 |
| Katolici | 40.000[1] |
| Župe | 16 |
| Podatci | |
| Obred | Latinski |
| Osnovana | 1914 |
| Uzdignuće | 1924. |
| Katedrala | Katedrala Blažene Djevice Marije |
| Konkatedrala | Konkatedrala Krista Kralja |
| Vodstvo | |
| Papa | Franjo |
| Nadbiskup | Ladislav Német |
| Ostalo | |
| Službene stranice | Beogradska nadbiskupija |
| Stanje od | 17. srpnja 2024. |
Sjedište Nadbiskupije je u glavnom gradu Srbije, Beogradu u kojemu se nalazi Katedrala Blažena Djevica Marije. Na čelu nadbiskupije danas je kardinal Ladislav Német.
Povijest
uredi
Beogradska biskupija postojala je još od rimskog doba, kada je Beograd nosio naziv Singidunum. Nakon turskog osvajanja, u Beogradu su od 1521. godine dužnost biskupa obnašali apostolski administratori.
Početkom 16. stoljeća osniva se i Smederevska biskupija koja je kasnije sjedinjena s Beogradskom. Počev od 1739. postoje samo titularni biskupi i apostolski administratori i takvo stanje traje sve do 1924. godine.
Godine 1851. papa Pio IX. postavio je đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera za apostolskog vikara za Kneževinu, odnosno Kraljevinu Srbiju, u kojoj je živjelo 10.000 katolika. Međutim, došlo je do sukoba između Strossmayera i austrougarskih vlasti oko postavljanja svećenika i gradnje crkava. Godine 1883. Strossmayer je u Srbiju poslao oca Tondinija koji je djelovao u Kragujevcu, gdje je bilo 600 katolika zaposlenih u kragujevačkoj tvornici. Osim Tondinija, pastirsku dužnost obavljao je i Marbo. Sljedeće godine, dakle 1884., Tondini je blagoslovio kapelu u Nišu, a 1885. godine u istom gradu otvorio je i katoličku crkvu.
Osim pastoralnog djelovanja, Tondini je pripremao teren i za sklapanje konkordata između Srbije i Svete stolice. Međutim, tome se protivila Austro-Ugarska jer je htjela da Srbija i u crkvenom pogledu zavisi od nje. Na zahtjev Austro-Ugarske Tondini odlazi iz Srbije.[1]
Početkom 20. stoljeća započinju pregovori između Kraljevine Srbije i Svete Stolice. Pred početak Prvoga svjetskog rata (1914.) sklopljen je konkordat i njime je uspostavljena Beogradska nadbiskupija. Pod jurisidciju Nadbiskupije potpadala je i sufraganska Skopska biskupija. Prvi beogradski nadbiskup, Ivan Rafael Rodić O.F.M., došao je u Beograd tek 1924. godine.
Papa Ivan Pavao II. osnovao je 1996. godine Beogradsku metropoliju, kojoj pripadaju i Subotička i Zrenjaninska biskupija. Godine 1997. formirana je Biskupska konferencija SR Jugoslavije, u kojoj je šest biskupa: zrenjaninski, subotički, barski, kotorski, prizrenski apostolski administrator i beogradski, koji je ujedno i predsjednik Biskupske konferencije.
Biskupska konferencija u današnjem obliku osnovana je 2001. godine kao Međunarodna biskupska konferencija sv. Ćirila i Metodija i sačinjavaju je biskupije Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.
Osim dijecezanskih svećenika, u Beogradskoj nadbiskupiji djeluju i redovnici sljedećih redovničkih zajednica: franjevci Provincije Bosne Srebrene, lazaristi Slovenske provincije, isusovci Hrvatske provincije i salezijanci Slovenske provincije. Tu su i redovnice: milosrdnice, usmiljenke, Isusove male sestre i zajednica sestara službenica Bezgriješne Djevice Marije.
Djeluju i dva laička pokreta: Pokret fokolara i Neokatekumenski put.[1]
Ordinariji Beogradske nadbiskupije
urediDijecezanski nadbiskupi Beogradske nadbiskupije:
- msgr. Ivan Rafael Rodić, O.F.M. (1924. – 1936.)
- msgr. Josip Ujčić (1936. – 1964.)
- msgr. Gabrijel Bukatko (1964. – 1980.)
- msgr. Alojzije Turk (1980. – 1986.)
- msgr. Franc Perko (1986 – 2001.)
- msgr. Stanislav Hočevar (2001. – 2022.)
- kardinal Ladislav Német, S.V.D. (2022. – danas)